Dalmacija papers: Strani fondovi kao krinka za lovu ukradenu kod nas

Afera "Panama Papers", aktualizirala je priče o pranju novca. Hrvatska je popularna destinacija za prljave rabote, a najčešći model koji se za to koristi je kupovina zemljišta uz obalu i na otocima. Suradnja je to triju strana: kvaziinvestitora, korumpiranih ili nekompetentnih lokalnih vijećnika te PR agencija koje su od lažnih investitora dobro plaćene da pripremaju javnost za tobožnje spektakularne investicije u turizam. - Resort, resort, resort! - vrište naslovi na sve strane, jer medijima PR agencije serviraju interesantne kompjutorske animacije budućeg kompleksa, pa se govori o stotinama radnih mjesta i brojnim benefitima za malu sredinu koja jednostavno vapi za takvim kapitalom kako bi riješila pitanje nezaposlenosti. Lokalni vijećnici često se ponašaju kao domoroci kojima se pred nosom maše lažnim biserima. Zato treba provjeriti tko je uopće strani investitor, što se uredno može učiniti preko Ministarstva vanjskih poslova Hrvatske, a koje za to koristi informacije koje prikupljaju obavještajne službe. Drugi je način preko respektabilnih poslovnih novinara iz svijeta. Na kraju, najjednostavnija je provjera Google. Fino "zaguglajte", i kad vidite da o tobožnjim velikim i poznatim investitorima iz svijeta nije napisano ništa ili se za njima vuku repovi, jasno vam je da su oni perači novca za nekoga odavde ili iz svijeta - kaže Vjeran Piršić, poznati ekološki aktivist i općinski vijećnik u Omišlju na Krku u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju. Piršić gotovo uopće ne vjeruje u ozbiljnost velikih turističkih investicija na Jadranu, čak ni onda kad su u pitanju poznati svjetski hotelski lanci..

ZELENI AKTIVIST O 'VELIKIM INVESTICIJAMA'

Vjeran Piršić: Dalmacija postaje nova Panama

Piše: Saša Ljubičić / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


Vjeran PiršićU posljednje vrijeme često se iza velikih projekata pojavljuju - fondovi. Oni predstavljaju stotine ili tisuće ulagača, tako da se u startu određena investicija ne može vezati za konkretno ime neke osobe ili tvrtke. Zato se oni koji stoje iza prljavih rabota, rado skrivaju iza fondova u kojima, s obzirom na uloženi novac, vode glavnu riječ.

Interesantno je i to da se takvi fondovi obično osnivaju u zemljama visoke razine demokracije i poslovanja (SAD, Švicarska, Norveška) kako bi lokalna javnost što manje sumnjala u njihove namjere. U njima nerijetko završava i prljavi novac iz Hrvatske, koji se onda kroz investicije vraća natrag, a da javnost pojma nema da iza investicije ne stoje Mr. Smith ili Johanson, nego neki naš "poduzetnik" za kojim se vuče na desetke afera.

To je klasično pranje novca: prljava lova do koje se u Hrvatskoj došlo nečasnim poslovima, prvo se investira u strani fond, a onda se vraća kao kapital tog investicijskog fonda tamo gdje je i zamračena - u Hrvatsku! Tim se novcem onda podižu turistički resorti, trgovački centri, vjetroelektrane, poslovni neboderi...

Ako stvari zapnu, medijski se pritišće lokalne čelnike da požure projekt, jer tko bi, zaboga, imao išta protiv otvaranja radnih mjesta?!

PROČITAJTE VIŠE..