Hrvatski tradicijski ribolov proglašen nematerijalnim kulturnim dobrom

Hrvatski tradicijski ribolov proglašen je nematerijalnim kulturnim dobrom odlukom Stručnoga povjerenstva za utvrđivanje svojstva kulturnoga dobra Ministarstva kulture, koje je u utorak zasjedalo u Zagrebu, izvijestio je u srijedu Otočni sabor. - Tradicijsko ribarstvo koje obuhvaća stara znanja i vještine vezane uz ribolov tradicijskim alatima, običaje, vjerovanja, leksik, prehranu i drugo, opravdano je smatrati nematerijalnim kulturnim dobrom te podizati svijest o njegovoj važnosti. Stoga se nadam i vjerujem da je ovo početak vraćanja malom ribolovu u Hrvatskoj statusa kakvog zaslužuje - poručio je Tonino Picula, koji je prvi pokrenuo pitanje malog ribolova u Europskom parlamentu smatrajući da je u prustupnim pregovorima s EU napravljen propust "jer su u poglavlju oko ribarstva više uzimani u obzir interesi profesionalnog nego malog ribolova". No, napominje, diljem Sredozemlja postoje slučajevi gdje je mali ribolov zaštićen kroz pregovore o kulturnoj baštini te je na takav način izuzet iz restrikcija koje nameće Europska komisija. Predsjednik Otočnog sabora Denis Barić za Hinu je rekao kako vjeruje da će "ova odluka pridonijeti tome da se otočani i stanovnici priobalja mogu nesmetano baviti malim ribolovom kao što su to radili oduvijek, bez administrativnih zapreka koje su pred njih stavljene ulaskom Hrvatske u Europsku uniju".

Izvor: Hina

Posljednjeg dana 2014. godine prestala su vrijediti sva odobrenja za mali ribolov u skladu s Ugovorom o pristupanju Europskoj uniji, a 3500 malih ribara u Hrvatskoj, kojih je nekad bilo više od 10 tisuća, moglo je prijeći u kategoriju malog obalnog ribolova koji je postao gospodarska kategorija.

Za tradicijske ribolovne vještine, vjerovanja i običaje na Jadranu, kao nematerijalno kulturno dobro, Ministarstvo kulture propisuje niz mjera zaštite kako bi se ojačala svijest da se radi o jedinstvenom blagu koje na lokalnoj i nacionalnoj razini osigurava kulturnu raznolikost.

Uz ostalo, potrebno je osigurati dostupnost tog dobra javnosti, poticati njegovo prenošenje i njegovanje. Među mjerama zaštite su popularizacija i promocija kulturnoga dobra, edukacija, revitalizacija napuštenih segmenata dobra, nastavak istraživanja dobra te uključivanje njegove zaštite u planirane razvojne programe.

Mjere zaštite potrebno je provoditi kako bi se izbjegla opasnost od nestajanja, uništenja ili pretjerane komercijalizacije kulturnoga dobra, a nositelji dobra dužni su ih provoditi radi njegova očuvanja, sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i svim propisima koji se odnose na kulturna dobra, pridržavajući se njegove povijesno-tradicijske matrice i pojavnosti.