DUGI RAT

Hrvatska se razvija kao tržišna ekonomija, ali zadržava skup i nadvladan koncept socijale i zdravstva iz vremena samoupravnog socijalizma. Nakon "sedam zlatnih godina" razvoja Hrvatske u kojem  su doista ostvareni neki izvanredno važni rezultati, suočavamo se s bitno drukčijim ekonomskom okruženju. Glavni problemi Hrvatske su dobro poznati. To su nadasve troma i neefikasna javna uprava, sporo i neefikasno pravosuđe, korupcija u brojnim područjima života, dovršenje procesa privatizacije te čitava materija obrazovanja i znanstveno istraživačkog rada. Postoji, međutim, i druga grupa izvanredno važnih, a sudeći po svemu znatno težih problema s kojima se još ni jedna od naših vlada nije spremna ozbiljno uhvatiti u koštac. To se nadasve odnosi na poveći dio onoga što se u nas podrazumijeva pod nazivom “socijalna država”, čitavo područje tržišta rada i radnog zakonodavstva te na sustave zdravstvene zaštite i mirovinskog osiguranja. Bez brzih i temeljitih reformi u ovom području moglo bi doći do manjka radne snage, prevelikog rasta opterećenja plaća i slabljenja konkurentnosti. Ako se ne provedu reforme, taj bi nesklad uz loš demografski trend mogao dovesti do financijskog sloma ...

Piše: Dr. Ante Čičin-Šain
Izvor: Jutarnji List

Vrlo velik broj Hrvata značajno je povećao osobno bogatstvo od 1997. do prošle godine. Strukturna nezaposlenost svedena je na Slavoniju i neke rubne dijelove Hrvatske, pretežito u nekadašnjim UNPA zonama.
 
Opterećivanje svake plaće svakog zaposlenika u Hrvatskoj sa 15 posto obveznih doprinosa za zdravstveno osiguranje već znatno poskupljuje cijenu rada u Hrvatskoj, a zdravstvenom sustavu ne smanjuje probleme. Unatoč stalnim najavama reformi u zdravstvu, nijedna se vlada zapravo dosad nije usudila uhvatiti u koštac s tim politički vrlo osjetljivim pitanjem.
 
Kako je od ukupnog broja stanovnika Hrvatske zaposlen tek svaki treći građanin, to znači da jedan zaposlenik mora snositi troškove zdravstvene zaštite ne samo za samog sebe, nego i za još dvije osobe s kojima može, ali i ne mora biti u rodu. Glavni propust u reformi mirovinskog osiguranja napravljen je kad je odlučeno da se u drugi stup osiguranja izdvaja pet, a ne deset posto bruto plaće. Dodatnu štetu napravio je rast vrijednosti na tržištu kapitala.
 
Reforma socijale i zdravstva s vremenom se samo dodatno komplicira zbog unutarnje nedosljednosti koncepata tih važnih društvenih instituta. Unutarnja dosljednost, tj. usklađenost svih bitnih dijelova gospodarskog sustava uvijek je potrebna; to utoliko više vrijedi za bilo koju relativno malu zemlju.
 
I sistem samoupravnog socijalizma imao je svoje “zlatne godine”. Bilo je to u razdoblju između 1965. i sredine osamdesetih godina. Sve je dobro krenulo, ali se postupno zaglavilo, da bi na koncu puklo jer je čitav sistem doslovce bankrotirao.
 
Hrvatska se razvija kao tržišna ekonomija, ali zadržava skup i nadvladan koncept socijale i zdravstva iz vremena samoupravnog socijalizma. Ako se ne provedu reforme, taj bi nesklad uz loš demografski trend mogao dovesti do financijskog sloma.
 

   PROČITAJTE VIŠE...
http://www.jutarnji.hr/magazin/clanak/art-2008,3,22,,113215.jl