Od nerada se ne živi

Znameniti njemački filozof Ernst Bloch priznao je da ne zna što je veći zločin - opljačkati banku ili je osnovati! Zbog spirale američke bankovne propasti, izgleda da je to prestala biti dilema jer banke više nemaju novca. Osim u Hrvatskoj! Izgleda da su jedino tu ostvarile rastući profit, rogoboreći protiv guvernera Rohatinskog jer su htjele još više. I po običaju onih koji trljaju ruke i govore kako im je teško, zahtijevaju - po ugledu na one države gdje su banke u krizi - pomoć Vlade. Traže više kamate, ukidaju kunske kredite, nabijaju cijene usluga... U medijima se ponašaju kao da je Vlada njihov izvršilac. Okreću leđa kuni ...

 Od nerada se ne živi


Nitko ne može biti motiviran za rad i trganje za mirovinom ako supruga paloga dragovoljca bez dana radnoga staža dobiva mirovinu veću od fakultetski obrazovane žene koja je radila 35 ili 40 godina


 Piše: Danko Plevnik / Slobodna Dalmacija
 Izvor: Slobodna Dalmacija


Hrvatska je fenomen, ima svoju valutu, a gotovo da nema svojih banaka. Nije li vrijeme da se da signal građanima da počnu štedjeti u domaćem HPB-u? Sada je i onima koji ne znaju računati jasno da strane banke nemaju odgovornost prema onima od čijih ušteđevina žive.

Banka

Neki drže da poput Crne Gore treba prijeći na euro i prisiliti strane banke da posluju u onim mjerama kako to čine u EU-u. U Italiji se u igru kalkuliranja pustila teza da svijet treba prijeći na šerijatsko bankarstvo u kojem ne dominira zapadnjačka pohlepa za kamatama. Otkud novac za šerijat?

Američka, britanska i ina lova nestaje u crnoj rupi državne dokapitalizacije banaka; što više dobivaju, više im treba. Gdje je lova u Hrvatskoj?

Bankari kažu kod Rohatinskog. Niti jedan guverner na svijetu, po njima, ne oduzima toliko pologa, a daje tako malene kamate za imobilizirani novac banaka. Na taj način se umjetno stvara nestašica novca, koju bi neki htjeli pretopiti u inflaciju, drugi u deprecijaciju, a Željko Rohatinskitreći u podizanje kamata. Rohatinski se za sada čupa doziranim oslobađanjem depozitarnog novca. Strane banke posuđuju novac izvana po većoj cijeni negoli je mogu dobiti od Rohatinskog. Zato zamrzavaju kunske kredite i idu na destabilizaciju kune.


Uvoz novca

Banke se zadužuju računajući na profit. Novac se uvozi kao i svaka druga roba. Banke ne zanimaju problemi zemlje u kojoj rade, niti činjenica da se Hrvatska nije pripremila za ulazak u EU prvobitnom zaštitom svoje proizvodnje. Ne, ona se otvorila vjerujući da u EU-u postoji slobodno tržište, ali takvog nema, ono je strogo definirano i podijeljeno. Hrvatske banke su prihvaćanjem europskog poslovanja pristale na "baselsku klasifikaciju" klijenata, što će reći da svaki klijent mora biti vrednovan po svojoj sposobnosti, a sve to iziskuje istraživanja i nove troškove poslovanja.

Zbog svega nabrojenog klizi kreditni rejting i klijentima i bankama i zemljama, a pričama protiv MMF-a i EU-a još se više pogoršava.

"Kroativne" su banke, npr. Karlovačka, vodile domaćinsku politiku, kreditirale male obrtnike i tvrtke koje će poticati zapošljavanje kako bi se podizala dohodovna moć stanovništva.

Strane banke, poput Raiffeisen Bank, išle su za većim profitom specijalizirajući se za davanje kredita za kupnju automobila i kao svako umiljato janje gledale da sišu dvije ovce, naime, uz odobravanje takvih kredita dobivao se i postotak od stranog proizvođača automobila!

Njemačka vlada i automobilska industrija danas za kupnju novog automobila gotovo daruju još jedan automobil. Sapineti sat. Strani bankari nisu došli da nariču nad hrvatskom sirotinjom ili da podržavaju hrvatsku privredu, nego radi veće zarade negoli ih imaju u matičnim zemljama.

Sve te velike priče o globalizaciji, krizi, recesiji i depresiji ne razlikuju se od istih problema kakve imamo u vlastitom domaćinstvu. Ako više trošimo na račun zaduživanja, moramo povećati novčane resurse, više raditi ili odlučnije smanjiti gubitke. Svaka domaćica to zna i ne treba joj za to Polančec, iako Polančec može lakše do novca jer ne zalaže svoju imovinu, nego imovinu budućih hrvatskih naraštaja.

Hrvatska je u nelikvidnosti i potrebni su joj i stručnjaci i političari koji mogu preoblikovati sustavne troškove sustava jer jedno zaduživanje vuče drugo, što vodi u neizbježnu propast, pa se jednom mora stati sa zaduživanjem.

Hrvatska je izišla iz rata bez ratne štete, a smanjena proizvodnja je opterećena, grubo ali precizno rečeno, poslijeratnom štetom pravljenom od svih onih koji svoj patriotski dug domovini naplaćuju u obliku doživotnih apanaža za što sredstava nemaju ni države poput SAD-a. Treba iskreno reći da nitko ne može biti motiviran za rad i trganje za mirovinom ako supruga paloga dragovoljca bez dana radnoga staža dobiva mirovinu veću od fakultetski obrazovane žene koja je radila 35 ili 40 godina!?

 Braniteljske udruge trebale bi pledirati za stručnu, a ne stranačku kadrovsku i rukovodnu selekciju kojoj su zbog takvih sinekurnih razloga skloni, ali i to ima svoj vijek trajanja

Nitko nije protiv zasluga i mirovina braniteljima i njihovoj najužoj obitelji, ali valja misliti na sustav koji mogu razvijati samo najbolji, a oni neće htjeti živjeti tamo gdje od rada imaju manje nego drugi od nerada.

Zbog toga bi upravo braniteljske udruge trebale pledirati za stručnu, a ne stranačku kadrovsku i rukovodnu selekciju kojoj su zbog takvih sinekurnih razloga skloni, ali i to ima svoj vijek trajanja.

Svi zainteresirani da Hrvatska uspije kao država i društvo morali bi se izdignuti iz svoje zaslužene ili nezaslužene sebičnosti i razmisliti kako da Hrvatska dođe sebi, koja je to proizvodnja koja će nam najbrže vratiti radna mjesta i stvoriti potrebnu akumulaciju. Što se osigurava pelješkim mostom? Treba li sve uložiti u građevinarstvo, u turizam, u izvoz? Treba praviti rezove, ali i razvoj.

Tko to može - zaslužuje vodstvo.

Povezani članci

Who's Online

We have 192 guests and no members online