DUGI RAT

Vinogradari i vinari na dan svoga zaštitnika svetog Martina slave krštenje mošta. U vinogradarskim i vinarskim krajevima Hrvatske svake se jeseni s nestrpljenjem očekuje 11. studenoga. Tog se dana okupljaju ljubitelji dobre kapljice, vinogradari i prerađivači vina kako bi zajednički proslavili blagdan Svetog Martina, svoga sveca zaštitnika. Druženjem u vinskim podrumima, restoranima i na uličnim priredbama počinje obred krštenja mošta. Taj se običaj štuje od davnina u svim vinogradarskim djelovima Lijepe naše, a posebno se do njega drži duž Hrvatskog Zagorja, Prigorja i Slavonije gdje je praćen pjesmom i svirkom glazbenika u narodnim nošnjama ...

BLAGDAN SV. MARTINA

Zdravica mladom vinu

Legenda o Svetom Martinu, zaštitniku vinara i vinogradara koji je uživao u gutljajima vina

Piše: Marinka Ðaković / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

 
Martinje ne bi bio veseli događaj bez šala i dosjetki kostimiranog biskupa kojeg se zaduži za krštenje mošta. Stoga će on točno u pola noći između 11. i 12. studenoga uz zvuke tamburice i "bajsa" obznaniti da je mošt postao mlado vino. Slijedi nazdravljanje dobroj kapljici, berbi, vinogradarima i vinarima.
 
No ne više samo u kontinentalnoj, nego i drugim dijelovima vinorodne Hrvatske. Dok se kuša mlado vino zna se i da nepcu bolje godi sa zalogajima kobasica, sira i domaćeg kruha.
 
Legenda o Svetom Martinu, zaštitniku vinara i vinogradara koji je uživao u gutljajima vina, kaže da se skrio u guščak kada su ga trebali imenovati biskupom. No glasnim ga je gakanjem odala guska, pa je ustoličen za biskupa. 'Biskup' Martin je kao ljubitelj dobre kapljice uveo je i obred krštenja mošta. No to su samo priče, jer katolička crkva Svetog Martina slavi kao dobročinitelja koji je nesebično pomogao bespomoćnima, napuštena i siromašnima.
 
 
Crtice iz povijesti vinogradarstva i vinarstva
 
Dok se tijekom Martinja slavi i nazdravlja mladim vinom, zgodno se podsjetiti kako se to piće pilo i prije šest tisuća godina.
 
Odaju to arheološki nalazi predmeta za primitivnu preradu grožđa na području današnjeg Irana i Gruzije. Baš kao i iz ranijeg brončanog doba na području Bliskog istoka i Sumerije, te Egipta oko trećeg tisućljeća prije Krista.

Najstariji ostaci predmeta za gnječenje grožđa u Europi pronađeni su u Makedoniji, a koristili su se prije 6500 godina. Vino je u starom Egiptu postalo dijelom svečanih obreda i pićem faraona. Potom su se vinogradarstvom i vinarstvom sustavnije bavili stari Grci i Rimljani. Potrudili su se uzgojiti nekoliko vrsta grožđa i preraditi u vina različitih okusa, mirisa i boje.
 
Kako su imali kolonije i na području Hrvatske, sadili su vinograde i bavili se vinarstvom. Poslije su svećenici oko samostana u zapadnoj Europi počeli uzgajati vinovu lozu, a vino koristili kao lijek i dio misna slavlja.
 
I oni su u Hrvatsku donijeli sadnice različitih vrsta grožđa, a potom se za to pobrinula austrougarska vlast. Naveliko se počinju saditi i obrađivati vinogradi u kontinentalnoj Hrvatskoj, Istri, Dalmaciji i na otocima.
 
S vremenom su se europski vinogradari (pogotovo francuski, talijanski, španjolski, njemački i naši) toliko izvještili u uzgoju da su njihova bila najcjenjenija na svjetskom tržištu.
 
Ipak u drugoj polovici 20. stoljeća opasna im konkurencija postaju vina iz Kalifornije, Čilea, Argentine, Australije, Novog Zelanda i Južnoafričke Republike.