'Nova bijeda' ili 'Nova pravednost'?

Ivo JosipovićBilo je to na samom početku ljeta Gospodnjega 2010., kad je predsjedničke izbore dobio kandidat koji je građanima obećao „novu pravednost“. Siti nepravde, koja je u ovih 20 godina postala strukturni dio hrvatskoga društva, građani su se odazvali zovu ove primamljive političke poruke i natpolovičnom većinom glasali za „novoga pravednika“. Godinu i pol kasnije od predsjedničkih izbora, željeli smo provjeriti kako istaknuti intelektualci percipiraju učinak Ive Josipovića. Drugim riječima, što je ostalo od "nove pravednosti"? ...


JOSIPOVIĆEV KONCEPT

Nova bijeda umjesto nove pravednosti

Piše: Damir Pilić / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Iako svjesni da su predsjedničke ovlasti sužene, građani su povjerovali glasniku novog pravedničkog koncepta, očekujući da manjak formalnih ovlasti kompenzira širokim prostorom legitimiteta koji mu pruža činjenica da je na izravnim izborima zadobio masovno povjerenje građana. Danas, gotovo godinu i pol kasnije, željeli smo provjeriti kako istaknuti intelektualci percipiraju učinak Ive Josipovića. Drugim riječima, što je ostalo od „nove pravednosti“?

– Nova pravednost nije u nadležnosti Predsjednika Republike – kaže naš sociolog i politički psiholog dr. Ivan Šiber. – On je na tome dobio izbore, to je istina, ali naprosto nema ovlasti da to provede. Ako ga se za nešto može kriviti, može ga se kriviti jer je to stavljao u svoj program i jer je baš taj koncept naglašavao. Povjesničar dr. Tvrtko Jakovina kaže da od Josipovića nije ni očekivao radikalne promjene u društvu.

– Moram priznati da ja tu „novu pravednost“ ne vidim. Vidim, doduše, da je naš predsjednik osoba koja stremi k pravdi, pomirenju, miru, koja je spremna reći neke stvari svojim političkim oponentima, ako oni svojim potezima odstupaju od proklamirane „nove pravednosti“. Ali, budući da su njegove ovlasti u provođenju toga minimalne, onda ne mogu reći da je ta „nova pravednost“ ostvarena. On to ne može ni napraviti, jer nije na toj poziciji.


Niski pragovi

U tom smislu, dr. Jakovina ističe da se ne osjeća izigrano od Josipovića, jer u predsjednikovim izjavama, kako kaže, zaista nema odstupanja od tog koncepta, te je, prema njegovu mišljenju, Josipović kao korektiv vlasti ispunio nadanja.

– Međutim, moji pragovi su dosta niski, jer u zemlji u kojoj nemam osobito povjerenje ni u policiju ni u pravosuđe teško mi je govoriti o promjenama. U zemlji u kojoj policajac može ubiti dijete, kao što se dogodilo u Bjelovaru, u kojoj su carinici masovno korumpirani, a sveučilišni profesori, liječnici i premijeri leže po zatvorima, ja stvarno nemam prevelika očekivanja – govori Jakovina. Politolog dr. Anđelko Milardović, pak, puno je stroži u prosuđivanju lika&djela hrvatskoga predsjednika.

Ivo Josipović

– Počnimo od toga kako je Josipović stigao na Pantovčak. Bio je jedan od autora koncepta „nove pravednosti“ i taj koncept mu je u političko-semiotičkom smislu bio okosnica u obraćanju građanima. Na tome je dobio izbore, i kad je došao na Pantovčak, što se tiče tog koncepta, potpuno je zakazao. Od te „nove pravednosti“ nije ostvareno ništa.

A u tom trenutku to je bila vrlo snažno strukturirana poruka, imala je etičku dimenziju, a konotirala je i zakonsku dimenziju. Milardović smatra kako se predsjednik Josipović ne može „izvlačiti“ na sužene ovlasti jer je, kako kaže, o svojim budućim ovlastima bio informiran i prije negoli je lansirao koncept „nove pravednosti“.


Manipulacija pa isprike

– Naravno, on se sada, kao predsjednik Republike, može ograđivati da taj koncept ne može provoditi zbog svojih političkih ovlasti. Ali, što to znači? I onda ja postavljam retoričko pitanje: po čemu se to onda Josipovićev dolazak na vlast razlikuje od bilo kojeg drugog političara? Koje su onda razlike između njega i drugih?

Pitam se koji je to mentalni kôd ljudi koji se bave politikom da se – neovisno o vlastitoj sociokulturnoj pozadini – koriste istom političkom retorikom, koja uključuje manipulaciju dok ne zasjednu na vlast, a potom čitav niz isprika zašto se obećano ne može napraviti. Naš sugovornik tvrdi da ne poriče Josipovićevu kompetenciju kao pravnog stručnjaka, ali iz te kompetencije proizlazi da je Josipović kao pravnik znao da kao političar neće moći provesti ono što je obećao, što u moralnom smislu Milardović smatra otežavajućom okolnosti.

Ivo Josipović

– U etičkom smislu još je gori onaj koji zna da vara, i pritom zna da to neće moći napraviti, nego onaj koji se obećanjima zalijeće iz neznanja. Josipovića bi se za neuspjeh „nove pravednosti“ možda i moglo ekskulpirati da se ne radi o sveučilišnom profesoru prava – zaključuje Milardović.


Znao je da neće uspjeti

Sam koncept „nove pravednosti“, kad bi se operacionalizirao, što bi to značilo? To bi značilo da se donesu zakoni o nezastarijevanju pretvorbene i privatizacijske pljačke, a što je Josipović napravio po tom pitanju? Ništa! – kaže Milardović, te zaključuje: – Dakle, radi se o osobi koja je na toj poruci dobila izbore i pritom je znala što radi, znala je da to neće moći napraviti, i svejedno je išla na to.

Splitski profesor prava dr. Nikola Visković ističe da su zadnji intelektualci u svijetu koji su govorili o „novoj pravednosti“ bili Marx i Lenjin, a da se danas kod nas eventualno može govoriti samo o „novoj bijedi“.

– Ne razumijem uopće o kakvoj se to „novoj pravednosti“ može raditi u zemlji s trećinom odraslih nezaposlenih, iscrpljenoj plemenskim ratovima, sa 47 milijarda dolara duga, a na sve to narkotizirano navikloj, s grotesknom političkom kvazielitom, koja se usput zanosi imperijalno ocvalom Europom, zemlji u kojoj su zdravi još samo lički pašnjaci, ponešto Jadran, te naši jadni unuci... – smatra Visković.

 Ivo Josipović


 

'Nova pravednost' tiče se svih nas

Odgovor Tvrtku Jakovini, Ivanu Šiberu, Anđelku Milardoviću i Nikoli Viskoviću na kritike dosadašnjeg mandata predsjednika Ive Josipovića i na 'Novu bijedu'

Piše: Ana Jerković
Izvor: Monitor.hr


Slijedom niza ocjena društvenih kritičara na slogan Predsjednika Ive Josipovića iz njegove kampanje - 'Nova pravednost' - i njegov dosadašnji učinak za vrijeme mandata, kojima se otvoreno kritizira i umanjuje njegov doprinos pravdi na ovim prostorima, ne može se čovjek nego upitati koja je svrha takvog mega-kritičnog stava.

Naime, vodeći se dosadašnjom demokratskom praksom u Hrvatskoj, u kojoj su izbore redovito dobivali likovi kao čelnici HDZ-a, Milan Bandić, a kod nas Željko Kerum, izbor sveučilišnog profesora koji je cijeli svoj život posvetio zakonima s ciljem borbe za pravednije društvo, sam je po sebi značajan čin. Da li se to dogodilo slučajno, zbog jačanja kritičke svijesti građana, zbog lošeg protukandidata ili zbog neprikosnovene kvalitete sadašnjeg predsjednika, svatko može prosuditi prema svom obrazovanju, moći rasuđivanja i mišljenju.

Međutim, iskorak iz dosadašnjeg trenda je vidljiv i – enorman. Gotovo ravan izboru Baracka Obame, kao prvog afroamerikanca, za predsjednika SAD-a. Obama je, samim činom svog izbora, 'zaslužio' Nobelovu nagradu za mir. Zaslužio je on doista ili ne, nagrada je zapravo bila nagrada američkom narodu, koji je učinio iskorak u odnosu na sebe samog. Zar se slično nije dogodilo i Hrvatima?

Ivo Josipović

No vratimo se na slogan 'Pravde' ili 'Nove pravednosti'. Kritičari govore da je Josipović znao koje su mu ovlasti i prije nego je postao Predsjednik, pa je opet koristio taj termin u svojoj kampanji. Prije svega, Josipović je bio političar bez afere, a kao pravnik zalagao se za pravdu u okviru svog tadašnjeg djelovanja – kao sveučilišni profesor na Pravnom fakultetu, kao SDP-ov saborski zastupnik, kao član odbora za zakonodavstvo, pravosuđe i Ustav, poslovnik i politički sustav, kao član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, kao zastupnik Hrvatske pred međunarodnim sudovima itd.. Ako to nije život u službi pravde, onda što jest? Ako to pak nije dobar start u borbi za pravednije društvo na višem nivou (i teorijski i praktično) u okviru predsjedničkih privilegija i ograničenja, što jest?

U kampanji, Josipović nije obećavao brda i doline, nije davao jamstvene kartice, nije omalovažavao protukandidate, jednostavno je govorio o svom dotadašnjem životu i djelu, te daljnjem zalaganju ako bude izabran za predsjednika. Naravno, u okviru svojih ovlasti. Ako se to zvalo obmanjivanjem građana, onda ne znamo da li kritičari impliciraju da su građani mislili da će im se plaća povećati ili će dobiti posao ili će u trenu profunkcionirati 20 godina uništavan pravni sustav?

Jesu li građani možda očekivali da će Predsjednik kao Atlant ponijeti cijeli pravosudni i ekonomski sustav, ponavljam, uništavan u zadnjih 20 godina, na svojim plećima? Da će uvesti čistke u pravosuđe, gdje korupcija cvate od sudaca do najnižih činovnika, do mjere da će sposobni doći na mjesta koja im pripadaju? Ne bi li se odmah govorilo o revanšizmu?

Vrativši se u realnost, 'pravda' i 'nova pravednost' su dug i spor proces, koji zahtijeva čvrstu ruku i puno strpljenja, te naravno usklađeno djelovanje institucija i vlasti, a to zna svaki i prosječno obrazovani građanin. To ne ide preko noći, a pogotovo ne u godinu i pol dana mandata.

U okviru Predsjednikovih ovlasti, koje nisu velike, pravda je krenula prvo u odnosu sa zemljama susjedima, priznavanju svih žrtava rata, kulturom dijaloga te politikom mira i tolerancije u regiji, kojom je bio primjer i čelnicima Srbije i BiH. Zar za građane ove zemlje nije najpravednije da konačno krenu naprijed bez pogubnog tereta mržnje i konflikata iz 90-ih?

Svakako da bi svatko volio da zločini iz pretvorbe i privatizacije ne zastarijevaju, da sve malverzacije u tom razdoblju iziđu na vidjelo, da se objavi registar branitelja, da se kazne profiteri, da ne bude Ivo Sanader jedini žrtveni jarac, dok su oni koji su držali vreću danas još uvijek u Saboru... Svi bi to voljeli, a ponajviše mladi, koji zaslužuju šansu da se izbore za svoje mjesto pod suncem i da naprave nešto za svoje društvo, koji zaslužuju da se obrazuju i budu ravnopravnim dijelom suvremene civilizirane Europe, da budu ponosni na svoju zemlju i na način na koji smo izišli jači i pametniji nakon rata, s porukama mira i ljubavi.

Ivo Josipović

Nije li upravo Ivo Josipović doprinio boljoj percepciji Hrvatske u Europi i svijetu, nije li upravo on rado viđen gost u SAD-u, Bruxellesu, Njemačkoj, nije li upravo dobio nagradu za mir u Firenci? Sve to kritičarima ne znači ništa, jer bi i drugi političari isto napravili – sigurno bi Nadan Vidošević, koji okolo ustreljuje medvjede i uzurpira 'planinarske domove', bio primjer pravde, miroljubivosti i filantropije, a Milan Bandić bi bio primjer gospodstva i Hrvata kao civiliziranog i časnog Europljanina. A realno, prateći dosadašnju demokratsku praksu u nas, mogli su i oni biti predsjednici.

Ako pogledamo ontološku dimenziju pravde, znamo da je pravedno za čovjeka ono što mu je prirodno za napredak, a što ne šteti nikome već samo doprinosi rastu kako pojedinca tako i društva. Za Hrvate, pravedno bi bilo da imaju vlast i institucije kojima vjeruju, red i mir, kulturnu i duhovnu tradiciju baziranu na ispravnim etičkim i estetskim vrijednostima, te najmanju moguću stopu korupcije i kriminala.

S obzirom da ništa od ovoga nisu imali s HDZ-om na vlasti, pravedno bi bilo sve ono što bi i najmanjim korakom vodilo u pravom smjeru. Najmanjim mogućim. Ako netko od kritičara tvrdi da Josipović nije napravio korake u ispravnom smjeru za Hrvatsku, onda im je kritička svijest dovedena u pitanje.

Nedvojbeno, Predsjednik nije napravio čuda, koja su možda neki očekivali. Ali je napravio čudo u pogledu mira u regiji, čudo u pogledu kvalificiranog stručnjaka na čelnoj poziciji (što je također rijetka pojava u nas nažalost), čudo u pogledu osobe od kulture i manira, s retorikom europskog državnika, imidžem kojeg propagira usprkos svim niskim udarcima koje prima od kritičara i političkih oponenata.

Iz moje perspektive, kao prosječnog građanina zadovoljnog svojim predsjednikom, pravedno je graditi mostove prema susjedima, s kojima nas veže burna prošlost. Pravedno je pokušati surađivati s Vladom a ne joj prkositi. Pravedno je poticati kulturu i obrazovanje u zemlji gdje to još uvijek nije popularno ni unosno. Pravedno je biti dijelom ujedinjene Europe, koja nam nudi mehanizme borbe protiv svih vrsta zala koje nagrizaju naše društvo. Pravedno je imati osobu koja nas može u svijetu dostojno predstavljati, čak i boljima nego što zapravo jesmo (jer budimo iskreni, Predsjednik ne predstavlja prosječnog Hrvata). Pravedno je imati osobu od povjerenja na vlasti, kojoj se svaki građanin može javiti na mail i Facebook. Pravedno je spram njega imati realna i izvediva očekivanja.

Dopustivo je u tim stremljenjima ponekad i pogriješiti, i/ili napraviti propust. Međutim, ako Predsjednika podržava najveći postotak građana (više od 80 posto), u koji spadaju jednako i SDP-ovi i HDZ-ovi glasači, i vjernici i ateisti, onda i ta činjenica govori sama za sebe. Jedan čovjek ne može činiti čuda ako oko sebe nema jednako kvalitetan tim i ako ga Vlada ne podržava. Može djelovati u skladu sa svojim ovlastima (čak i sazivati hitne sastanke parlamentarnih stranaka zbog krize u zemlji) i pokušati biti primjer drugima, kako bi se stvorila kritična masa stručnjaka i izvrsnika, koji su istovremeno i humanisti, na vlasti. Ipak, njegov izbor i dosadašnji rejting govori da se ipak neki 'vrag' budi u građanima i da će možda na sljedećim izborima glasati odgovornije. Nije li i to vrsta pravde?

Uvažena gospoda, koji nesumnjivo imaju kompetencije i 'pedigre' da komentiraju Predsjednika, imaju pravo na svoje mišljenje, ali trebali bi biti i malo mudriji i znati što znači konstruktivna kritika te uvidjeti nalazi li se Hrvatska u poziciji da se jedna od rijetkih osoba na vlasti, koja se trudi donijeti promjene, ruši zbog 'nedosljednosti' i 'obmanjivanja građana'.

Ivo Josipović

'Nova pravednost' je i mentalni koncept, obaveza svakog od nas, koji smo za to glasali, da preuzmemo dio te 'pravednosti' na sebe. Ne odnosi se to samo na pravosuđe, nego i na stil života. Umjesto da kritiziraju, spomenuti su mogli Predsjednika savjetovati i pomoći mu da ostvari onaj ideal Hrvatske koji je daleko, ali na kojemu svatko od nas u okviru svog djelovanja treba raditi – a to je pravedna, kulturna i europska Hrvatska.

Povezani članci

Who's Online

We have 277 guests and one member online

  • admin