DUGI RAT

Splitska obilaznica, brza cesta Trogir - Split - Omiš, projekt prioritet koji čeka već desetljećima na završetak i realizaciju, sve se više čini kako je "zadnja rupa na svirali" svakoj dosadašnjoj vlasti.. Zbog čega, kada već plaćamo ne baš tako male naknade za ceste, čekamo realizaciju ovog prioriteta već desetljećima? Do kada ćemo čekati ono što zapravo sami financiramo, te koliko još ljudskih života moramo izgubiti? ...

OTVORENO PISMO VLADI

Do kada će splitska obilaznica biti "zadnja rupa na svirali"?

Izvor: DalmacijaNews

Uzmemo li u obzir kako dnevno samo u jednom smjeru od Trogira prema Omišu prođe preko 50.000 vozila, što znači u oba smjera svakodnevno oko 100.000 vozila, uzmemo li u obzir kako su na toj dionici dva najveća prometna čepa u državi, Stobreč i Solin, tada sa pravom ovaj projekt možemo nazvati prioritetom.

Razloga za žurno rješavanje ovog problema je mnogo, a udruga Urbana desnica navodi samo neke od podataka koje jasno pokazuju ogroman problem kako oko 400.000 stanovnika tog područja, tako i milijunima turista koji ljeti trpe teror prometnih gužvi na toj dionici Jadranske magistrale.

Na zapadnim i istočnim prilazima Splitu, dnevno prometuje više vozila nego ih prođe preko naplatnih kućica Lučko. Kroz Stobreč dnevno prolazi 51.476 vozila (ljeti gotovo 60 tisuća!), a Solinom se proveze 41.807 automobila (ljeti tek nešto manje od 50 tisuća).

Cestom kroz Kaštela u zadnjih deset godina život je izgubilo preko 100 osoba. Mnogo osoba je poginulo i na raskrižju prema Žrnovnici, te u Podstrani, koji glase kao crne točke te dionice, uz naravno i Kaštela.

Kada putujete magistralom od Stobreča kroz Podstranu, ne možete ne primjetiti mnoge spomen ploče, cvijeće, svijeće i križeve na mjestima gdje su mnogli mladi ljudi izgubili svoje živote.

Najviše sudionika u prometu stradalo je od prebrze vožnje, odnosno u slijetanjima vozila s ceste, te u zavojima i četverostrukim raskrižjima, što dovoljno govori o opasnostima koje vrebaju na pojedinim relacijama, navodi Urbana desnica u otvorenom pismu Vladi.

Cijeli projekt procjenjen je na nekih 170 milijuna eura od strane Hrvatskih cesta d.o.o. Šezdeset milijuna eura kredita podignutih za realizaciju dijela ovog projekta unazad nekoliko godina, pritiskom od strane gradonačelnika Rijeke, g. Vojka Obersnela, preusmjeren je na izgradnju riječke obilaznice.

Do sada su izgrađena tek četiri kilometra obilaznice iz smjera Trogira prema Kaštelima, a od smjera Omiša do sada izgrađena 2,8 kilometra obilaznice, koštala su porezne obveznike 326 milijuna kuna.

U Programu građenja i održavanja javnih cesta za razdoblje od 2009. - 2012. godine, objavljenim od strane Hrvatskih cesta d.o.o., jasno je naznačeno kako se planira utrošiti 569.650.000,00 kn za izgradnju splitske obilaznice, na dionici Stobreč - Dugi Rat - Omiš. Od tog plana i od tog novca, naravno i dan danas ništa, navodi se u otvorenom pismu.

Stoga se, upozorava Urbana desnica, svaki stanovnik s ovog područja s pravom pita:  Postoje li prioriteti u izgradnji i planiranju projekata od strane Hrvatskih cesta? Koliko vrijedi svaki izgubljeni mladi život i koliku štetu nerealizacija ovog projekta nanosi kako stanovništvu ovog područja, tako i mnogobrojnim turistima koji su ljeti prisiljeni satima putovati od zračne luke Split prema Omišu i Makarskoj?

Ovu udrugu zanima gdje stanovništvo Dalmacije može dobiti na uvid jasno i transparentno kako se troše novci stanovnika koji svake godine registracijom svojih vozila plaćaju naknade za ceste, što je propisano Zakonom o javnim cestama i Pravilnikom o visini godišnje naknade za uporabu javnih cesta?

Još 2008. broj vozila u Republici Hrvatskoj kretao se oko 2 milijuna. Naknade za ceste prilikom registracije se kreću oko 75,00kn za motocikle, minimalno 180,00kn za osobne automobile (a iznos se povećava ovisno u snazi automobila), minimalan iznos od 1419,00kn za autobuse i teretna vozila sa najslabijom snagom...

Također, važna je činjenica kako prilikom kupnje goriva jedan postotak također ide kao naknada Hrvatskim cestama po svakoj kupljenoj litri.

Zbog čega, kada već plaćamo ne baš tako male naknade za ceste, čekamo realizaciju ovog prioriteta već desetljećima? Do kada ćemo čekati ono što zapravo sami financiramo, te koliko još ljudskih života moramo izgubiti?