DUGI RAT

Spalilo me. Umjesto krnje. Spalili su me jer sam dirnuo tamo gdje 20 godina nitko nije smio. Jer sam objavio čitav niz tekstova koji otkrivaju kako je, zašto i čijom zaslugom ušće Cetine pretvorem u kužnu močvaru. A ljudi sa šibicama to čak priznaju. Samo što obrću tezu. Ovo što se meni u utorak navečer dogodilo nije bilo ništa drugo nego linč. Nema to veze s krnjevalom i pokladnim ruganjem. Uostalom, u presudi jasno piše da sam nakaza i spodoba koju treba uništiti. Bitan sam isključivo ja, onaj koji piše, a ne ono što piše. Jer da ja nisam pisao, nikada se ne bi saznalo za nakaradni karakter Škaričićeve vlasti, za milijunske dugove, za tunel i obilaznicu koji ne vode nigdje, za pogodovanje stanovnicima zaobalja, za netransparentnu prodaju gradske imovine, za sumnjive ugovore, za nenamjensko trošenje gradskoga, pardon, našega novca, za prežderavanje ...

VINKO VUKOVIĆ

Evo zašto sam završio na lomači

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Spalilo me. Umjesto krnje. U Dalmaciji se, naime, na Pokladni utorak tradicionalno pali krnje. Čudovište, rugoba, krivac za sva zla koja su narod snašla u protekloj godini. Pa se tako i u Omišu godinama po kratkome postupku sudilo i palilo. Uvijek bi se pronašao neki krnje - lani je, recimo, na lomači skončao krmak s licem Slavka Linića - koji bi izgorio kako bi građanima već od Čiste srijede bilo lakše. I tako je bilo sve do ove godine. Kada je organizatorima omiškoga krnjevala dosadilo skrivati se iza usmrđenih krabulja.

Na dan kada svi stavljaju maske, između ostalog i da se ne vidi kako sudjeluju na suđenju bez prava na obranu, oni su svoje skinuli. Pa su, za razliku od svih onih godina kada su u gradskoj luci palili krnju, ovaj put spalili mene. Novinara. Svojeg sugrađanina. Oca dvoje djece, koja s njihovom djecom pohađaju omišku osnovnu školu. Čovjeka kojega svaki dan susreću na ulici i koji samo radi svoj posao.

A baš zato su me i spalili. I baš zato uopće nisu skrivali da sam to ja. Baš zato se nisu trudili biti namaškarani, a to znači duhoviti, alegorični i simbolični, nego maksimalno plastični. Da svi shvate poruku. Koja kaže da nije spaljen krnje, nego živi čovjek. Koji je dirnuo tamo gdje 20 godina nitko nije smio.

Koji je u zadnjih godinu dana u "Slobodnoj Dalmaciji" objavio čitav niz argumentiranih tekstova koji otkrivaju kako je, zašto i čijom zaslugom ušće Cetine, a ljepšeg ušća nadaleko nema, pretvoreno u kužnu močvaru. A ljudi sa šibicama to čak i priznaju. Samo što obrću tezu, pa tvrde da sam ja od Omiša napravio "grad slučaj", te otvoreno žale što sam smijenio njihova ljubljenoga gradonačelnika Ivana Škaričića.

Ovo što se meni u utorak navečer dogodilo nije bilo ništa drugo nego linč. Nema to veze s krnjevalom i pokladnim ruganjem. Uostalom, u presudi jasno piše da sam nakaza i spodoba koju treba uništiti. Bitan sam isključivo ja, onaj koji piše, a ne ono što piše.

Jer da ja nisam pisao, nikada se ne bi saznalo za nakaradni karakter Škaričićeve vlasti, za milijunske dugove, za tunel i obilaznicu koji ne vode nigdje, za pogodovanje stanovnicima zaobalja, za netransparentnu prodaju gradske imovine, za sumnjive ugovore, za nenamjensko trošenje gradskoga, pardon, našega novca, za prežderavanje na Festivalu dalmatinskih klapa i za podržavanje određenih udruga, među koje svakako spada i "Omiški gusar" kao organizator krnjevala, koje su priključene na proračunsku sisu a da nitko svih ovih godina nije dokučio smisao njihova djelovanja.

Spaljen sam jer sam pisao istinu. A to vrhuška omiškoga HDZ-a (naglašavam vrhuška, jer sam dobio desetak poruka podrške članova te stranke) ne može podnijeti. Poglavito, jer se već do Božića planiraju vratiti na vlast. A s bremenom afera to neće biti moguće. Pa im je trebao krivac. Kojega će, onako spaljenog, baciti u Kevinu jamu.