DUGI RAT

Naša domovina, naša Republika Hrvatska u ponedjeljak obilježava 26. obljetnicu međunarodnog priznanja i 20. godišnjicu mirne reintegracije Podunavlja. 15. siječnja 1992. je njezinu neovisnost priznalo 12 tadašnjih članica EU. No Hrvatsku su prvo priznale Litva (30. srpnja 1991.), Ukrajina (11. prosinca), Latvija (14. prosinca) i Estonija (31. prosinca), zemlje bivšeg Sovjetskog saveza, tada i same bez međunarodnog priznanja i u priocesu razdruživanja od Sovjetskog saveza. Kao prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku ostat će zapamćen Island (19. prosinca 1992.), a istoga dana na to se odlučila i Njemačka. Priznanje se dogodilo u trenutku kada je gotovo trećina zemlje bila pod okupacijom jugoslavenske vojske i srpskih paravojnih postrojba, u jeku Domovinskog rata, te da je na svoje granice, u kojima je međunarodno priznata, izašla tek nakon šest godina, nakon završetka mirne reintegracije istočne Slavonije i Podunavlja. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman 15.01.1992. u emotivnom je obraćanju naciji poručio: - Današnji dan biti će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaestostoljetnu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu, između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države..

26 godina poslije, pitate li građane Hrvatske što oni misle o vlastitoj državi, odgovori su prilično kritični, najviše razočarenja donose im političari, loše upravljanje državom i državnim poduzećima, a očekivanja da ćemo imati uređenu, pravednu i dobru državu još nisu ispunjena. U društvu prevladava osjećaj nepravde i to guši optimizam i poduzetničke inicijative građana. Pravna nesigurnost se čini najvažnijom preprekom koju treba svladati da bi se gospodarstvo napokon pokrenulo. Uz ulaganje u obrazovanje mladih, ali i ostalih generacija koje je apsolutni prioritet ovog društva, najveći problem današnje Hrvatske je pravosuđe kojeg treba prioritetno riješavati, a potom krenuti u reformu javne uprave. Čelnici, političari moraju pokazivati optimizam i inicijativu za rješavanje problema koji su pred nama u izgradnji institucija moderne, male ali efikasne države za sve, te razvoju gospodarstva i hrvatskog društva okrenutog poduzetništvu, inovacijama i općenito budućnosti te svekolikom napretku građana u ovoj najboljoj eri čovječanstva... Zasučimo rukave na izgradnji moderne demokratske Hrvatske!..