Prodaje nam se magla da živimo u demokratskoj, pravnoj i socijalnoj državi

don Ivan GrubišićU ovim blagdanskim danima u nekoliko medija (Nacional, Javno.hr) mogli ste pročitati razgovore novinara s poznatim splitskim svećenikom s kojim ste se nedavno mogli družiti i razgovarati i u Dugom Ratu, s župnikom župe Sv. Roka na Gripama, osnivačem Hrvatske akademske udruge Čovjek nadasve i Građansko-etičkog foruma, uglednim sociologom dr. Ivanom Grubišićem, čovjekom bez dlake na jeziku i osobom koja svoja čvrsta stajališta iznosi ne bojeći se suda javnosti, bilo razgovarajući o krizi društva i morala, o perspektivi našeg društva (i zašto se ona ne vidi), o razlozima razlaza s HHO-om, što misli o današnjoj vlasti, te kako gleda na fenomene Thompsona i Zlatka Sudca... Pročitajte ...

INTERVJUI DON IVANA GRUBIŠIĆA

Uzeli smo filozofiju Srba: Cijeli svijet je protiv nas

Novac je stvorio spregu crkve i vlasti, Banac nije dorastao voditi HHO, Sudca i Thompsona koriste za teoriju zavjere, stavovi su Grubišića.

Tekst i slike: Ernest Pelaić / Javno.hr
Izvor: Javno.hr

U ovim blagdanskim danima posjetili smo don Ivana Grubišića, čovjeka bez dlake na jeziku i osobu koja svoja čvrsta stajališta iznosi ne bojeći se suda javnosti, te ga zamolili da za portal Javno porazgovaramo o krizi društva i morala.

don Ivan Grubišić

Kao i uvijek, rado je pristao na razgovor i objasnio zbog čega ne vidi perspektivu našeg društva, o razlozima razlaza s HHO-om, što misli o današnjoj vlasti, te kako gleda na fenomen Thompsona i Zlatka Sudca.

- Kao što vidite moj stol pun je otvorenih spisa. Uključen mi je laptop, a ja sam uvijek u nekom svom programu. Dakle, i kada naizgled ne radim, ja radim. Noću često razmišljam što bih trebao učiniti sutra. Uvijek sam zaokupljen nečim što mi ne dopušta da se opustim i da se zadovoljim postojećim, ma kakvo to postojeće bilo.

Sv. Augustin kaže da nada ima dvije kćeri: srdžbu i hrabrost. Nada se ne miri s postojećim, s jedne strane, a s druge strane, ona je hrabra, čini sve da postojeće mijenja i to nije puko čekanje.

Tako se i ja s postojećim ne mirim, bilo svjetovnim, bilo crkvenim, društvenim ili socijalnim. Pokušavam svijet mijenjati na svoj način, odnosno pridonijeti barem shvaćanju da su promjene potrebne, jer su one  sastavni dio života, kao što je i život pun promjena, baš kao što kaže ona grčka mudrost 'stalna na tom svijetu samo mijena jest'.

Promijene su bitne jer uvijek sa sobom nose nove izazove. Na svijetu postoje ljudi koji ne vole novo, ne vole neslaganja svojih misaonih premišljanja, svoga vrednovanja, već su se naučili na jedan mentalni sklop, i stoga su često u predrasudama, a ne žele se mijenjati da se ne bi osjećali nesigurnima.
 

JAVNO: Kako Vi funkcionirate u crkvi, koja je, mora se priznati, poprilično staromodnih shvaćanja?

- Funkcioniram kao svaki drugi čovjek. Radno, angažirano, zauzeto, što ne znači da je sve što radim i dobro, ali to su moji stavovi, moja mišljenja i opredjeljenja iza kojih stojim i spreman sam ih glasno i izreći.

Uzor mi je u tome svakako Isus Krist, koji se nije slagao sa svojim vremenom, žestoko se zamjerivši, ali je do kraja ostao svoj.

Crkvena hijerarhija često nije u skladu s mojim razmišljanjima. Ona je još od Pape Ivana XXIII., od njegovih reformi, dakle unazad 40-ak godina, na neki način ostala ista, ostala je u vremenu kada sam kao mladić studirao crkveni nauk.


JAVNO: Poprilično ste uključeni u društvena događanja, koja sama po sebi i nemaju prevelike veze sa crkvom?

- Da istina je. Bio sam član Vijeća HRT-a, na zamolbu Stjepana Mesića, predsjednika Republike Hrvatske, koji me je osobno zvao.

Moj jedini uvjet bio je da ne moram slušati ničije direktive, ali Predsjednik nije to ni tražio od mene, jer je znao da ja nikakve direktive ne prihvaćam, pa mi je samo rekao:

- Radi kako si i do sada u životu radio, budi ono što jesi i želio bih da budeš tamo.

U HHO sam trebao doći na zamolbu gospodina Ivana Zvonimira Čička, još tamo negdje 1997. kada me je prvi puta molio da uđem u članstvo, ali tada to nisam htio prihvatiti, iako je uobičajeno bilo da je prisutan jedan svećenik.

Prvi razlog odbijanja je bio taj što sam jako angažiran oko vođenja Hrvatske akademske udruge, redovito držim predavanja, organiziramo okrugle stolove i tu sam podosta okupiran.

U svakom slučaju, zahvalio sam se na ponudi, ali s odlaskom gospodina Puhovskog i dolaskom Danijela Ivina, koji me je također molio da uđem u članstvo, napokon sam pristao.

Tada sam se čuo i s Antom Klarićem, bivšim pučkim pravobraniteljem, koji je također imao ponudu za članstvo u HHO i koji mi je rekao: - Ako uđeš ti, i ja ću prihvatiti poziv.

- Dakle, to je bilo prije tri godine za vrijeme kandidature Danijela Ivina. Znači, moje članstvo nije dugo trajalo, a bio sam na svega nekoliko sastanaka. Na mnogima nisam mogao biti, jer nisam bio član Izvršnog odbora koji vodi politiku i strategiju HHO-a. Zato mogu reći da se ne smatram odgovornim za neke važne odluke.

To nije bio prostor za ljude koji imaju jasne stavove, principe koji su iznad osobnih interesa i vlastite promocije. Zato sam odlučio istupiti kada je državni odvjetnik Mladen Bajić dobio nagradu HHO-a, ne zbog toga što ne cijenim gospodina Bajića kao čovjeka, već zato što je prema mom mišljenju bilo nepotrebno i suvišno davati nagradu čovjeku koji je po svojoj funkciji produžena ruka vlasti i to onog represivnog aparata. Ne prema osobnom izboru, već prema načinu na koji državni odvjetnik i funkcionira.

Moje je mišljenje da jedna građanska udruga ne bi trebala davati nagrade ljudima iz državnog aparata koji samo obavljaju svoj posao.

Da nije Sanader kojim slučajem sam odlučio da ne bi bilo dobro da on dobije tu nagradu, a bio je predlagan na sastancima, vjerojatno bi je dobio on, a ne Bajić.

To je bilo previše za moje shvaćanje demokracije i jedini izbor mi je bio da odem, a njih sam ostavio da dalje rade po svojoj savjesti.


JAVNO: Jesu li gospoda Čičak i Banac dorasli sadašnjim funkcijama u HHO-u?

- Ne bih govorio o nečijoj krivici, prije bih govorio o njihovoj sposobnosti. Mislim da Banac sam osjeća kako nije dorastao voditi jednu takvu organizaciju. Zato je pozvao Čička da on ponovno odigra svoju staru ulogu. Na kraju krajeva, Čičak je i osnovao HHO u Hrvatskoj, koji je na neki način njegovo drugo dijete.

U onim ratnim i poratnim prilikama on se zalagao koliko je mogao, znao i umio. U konačnici, on je čovjek koji dosta putuje, ima mnoštvo informacija i veza po cijelome svijetu. Možda će oni dvoje i smisliti nešto, ali činjenica je da je Čičkov brat vozač predsjednika HHO-a Ive Banca, zatim nije valjda slučajno da je žena tog vozača tajnica HHO-a, a da je Čičak potpredsjednik iste organizacije.

Previše se kockica tu posložilo da bi bilo slučajno, pa će biti zanimljivo vidjeti jesu li u pitanju klanovi, ili samo vješta manipulacija.


JAVNO: Što mislite o današnjoj državnoj vlasti, da li je cijenite?

- Činjenica je da je HDZ u ovih osamnaest godina izgubio samo jedne izbore. Dakle, za situaciju u državi snosi najveću odgovornost. Monolitna vlast nikada nije dobra sama po sebi, jer htjeli ne htjeli, danas se vlast zloupotrebljava, stvaraju se veze i vezice.

Ono što karakterizira ovu vlast ponajprije je igra na nacionalni naboj 'mi smo dali državu!', a to je bahato ponašanje. Meni kao sociologu, analize pokazuju da ta bahatost dolazi do izražaja sa mega projektima.

Mi danas u Hrvatskoj živimo u raskoraku sa svojim mogućnostima. Previše se zadužujemo, na što je Hrvatska akademska udruga još u veljači ove godine upozoravala, premda je kriza izbila tek prije dva mjeseca.

Jedna zemlja od 4,5 milijuna stanovnika, koja ima 37 milijardi eura duga, nalazi se po samoj logici stvari u teškoj financijskoj krizi.

To je zbog toga što trošimo na neučinkovitu upravu 55 posto nacionalnog bruto prihoda, što niti jedna razvijena država ne radi, one troše od 35 do 40 posto, dakle podosta manje od nas.

Primjerice, Hrvatski sabor jama je bez dna. Ne govorim samo o plaćama, već i o privilegijama koje imaju, a nisu adekvatne njihovu radu. U njemu ne treba sjediti više od 70 do 80 kompetentnih ljudi, a izabranih demokratskom procedurom pri čemu narod bira osobe, a ne stranke.


JAVNO: Kako će crkva, koja u velikoj mjeri s oltara pruža potporu ovoj vlasti, gledati na ovakve Vaše istupe?

- Ja sam sasvim sigurno pročitao spregu trona i oltara, a već sam o tome nešto i pisao prije dvanaestak godina. U državi nijedna vlast ni institucija ne bi trebala imati monopol. Nad narodom ga ne bi smjelo biti u demokraciji.

Dakle, protiv sam sprege trona i oltara, koja apsolutno postoji i to netransparentno. Tobože postoji razlika svjetovne i državne vlasti, ali se zna koliko država daje crkvi, prema tome novac se nikada ne daje za 'lijepe oči'.

Naravno, u pitanju je interes. Crkva će voditi istu politiku, i ako dođe neka treća opcija i ako tu vidi svoje interese. Ima više razina kako se uspostavlja sprega. Ako se crkva prvenstveno shvati kao institucija, onda je ona kao i svaka druga institucija  zainteresirana za suradnju i rješavanje svojih problema.

Crkva je poslana živjeti i svjedočiti jednu dimenziju nejake institucije, onako kako joj je Isus govorio, svjedočiti ljubav, mir, toleranciju i razumijevanje, a ne širiti svoje interese.

Ona je u ovoj državi našla plodno tlo za širenje svojih interesa, jer koliko crkva god traži, svaka vlast će joj i dati jer nije uputno zamjeriti joj se.


JAVNO: Što će reći Vaš biskup na ove riječi?

- Pazite, mene nitko neće zvati i reći: - Što to govoriš? Crkva ima mnogo perfidniju politiku, kako bih rekao - diplomatsku politiku. Ona nađe načina da čovjeka iz njenih redova, koji govori ono što ona ne želi čuti, marginalizira.

Ja sam na to naučio jer sam čovjek koji iznosi svoje mišljenje, a ne mišljenje institucije, ma koja to bila, i ma što to značilo. Treba imati dosta iskustva i informacija. Ja nikada nisam zanemario neku crkvenu odredbu, koja se od mene tražila.


JAVNO: Kako tumačite ateizam? Neki poznati i deklarirani ateisti svoju su djecu slali kao ministrante u Vašu župu, kao na primjer Boris Dežulović i Viktor Ivančić?

- Što se tiče ateizma, mislim da svatko ima pravo na svoj izbor. To je pitanje slobode izbora, čak je i Ivan Pavao II., kad je bio u Bombaju rekao da čovjek ima pravo vjerovati i ne vjerovati, pa da čak može i mijenjati svoja uvjerenja, ako zato ima razloge.

Prema tome, ja to poštujem, za mene je mijenjanje svjetonazora sloboda izbora. Borisa i Viktora osobno poznajem. Čuo sam da su se takvima deklarirali, ali ja s njima nikada nisam o tome razgovarao, niti bih.

Zlatko SudacBoris Dežulović mi je bio učenik, njegova kćer je ovdje pričešćena, a on je još kao osnovac kod mene dolazio na vjeronauk. Krizmao se i mislim da se prvi puta i vjenčao u crkvi. Kada se sretnemo, pozdravimo se i pričamo o nekim drugim temama. Što se Viktora tiče, njegov sin je bio moj ministrant do srednje škole. On je završeni pravnik i dolazi na misu.


JAVNO: Kako gledate na fenomen Thompsona i Zlatka Sudca?

- Thompsona je lijepo ponekad poslušati, pogotovo neke pjesme koje imaju pozitivan naboj. Meni se, recimo, sviđa pjesma 'Lijepa li si, Slavonijo ravna ti si'.

Osobno ga ne poznajem, ali nije tajna da su i Thompson i Sudac nacionalni projekti iza kojih stoje određene snage koje to podržavaju i koje u tome imaju svoj interes. Mislim da je to krajnja desnica koja radi na teoriji zavjere. Svi su nam sada krivi.

Mi smo, nažalost, ušli u životnu filozofiju Srba, 'da je ceo svet protiv nas', a kada do toga dođe, budućnost nam nije dobra.

To je nažalost duhovno slijepilo.



SVEĆENIK PROTIV BANCA I ČIČKA

USKOK mora ući u HHO

Don Ivan Grubišić, ugledni sociolog i borac za ljudska prava, istupio je iz HHO-a zbog dodjeljivanja nagrade državnom odvjetniku Mladenu Bajiću

Piše: Željko Rogošić / Nacional
Izvor: Nacional

Nakon objave odluke Hrvatskog helsinškog odbora o dodjeli ovogodišnje Nagrade za ljudska prava "Mika Tripalo" glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću, poznati splitski svećenik, župnik župe Sv. Roka, osnivač Hrvatske akademske udruge i Građansko-etičkog foruma, ugledni sociolog dr. Ivan Grubišić, prvi je podnio ostavku na članstvo u HHO-u, u kojem je aktivno surađivao godinama.

Takvu je odluku najavio i Vladimir Gredelj, bivši predsjednik udruge hrvatskih sudaca, a s vrlo oštrim i jasnim obrazloženjem ostavku na članstvo u HHO-u podnio je i Ante Klarić, bivši pučki pravobranitelj.

Mladen Bajić je nagradu primio, a njeno dodjeljivanje sebi nazvao "hrabrim činom HHO-a, jer kritičari ne razumiju poziciju državnog odvjetnika".

Don Ivan Grubišić upozorava da je dodjela nagrade Bajiću tek povod, a pravi uzroci njegova odlaska leže u načinu na koji Ivo Banac i Ivan Zvonimir Čičak vode HHO, "u slizanosti HHO-a s vlasti i okretanju glave od potrebe zaštite ljudskih prava podrškom korjenitim društvenim promjenama, kako je to HHO-u predlagao Građansko-etički forum".


NACIONAL: Zašto je dodjela nagrade Mladenu Bajiću kap koja je prelila čašu vašeg strpljenja?

- Nemam ništa protiv Mladena Bajića, poznajem ga, poštujem ga kao čovjeka. Moje istupanje iz članstva nije usmjereno protiv njega, nego protiv odluke ljudi u HHO-u koji nagradu dodjeljuju čovjeku koji je produžena ruka vlasti i koji radi što vlast kaže.

Bajić radi svoj posao, za to ga država plaća i to nije doprinos zaštiti ili promicanju ljudskih prava.

Ako se uzme u obzir da je prvi kandidat za nagradu bio premijer Sanader, te da su Banac i Čičak tu kandidaturu povukli nakon policijskog privođenja mladića iz Dubrovnika zbog zapisa na Facebooku, onda je jasno da su ljudi u HHO-u dezorijentirani, te da je HHO izgubio kritičku distancu spram vlasti.

Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić prima nagradu HHO-a

Budući da Banac i ljudi oko njega nisu prihvatili poziv Građansko-etičkog foruma da traže korjenite demokratske promjene i početak funkcioniranja pravne države, očito je da je na djelu stjecanje poena suradnjom s vlašću.


NACIONAL: Što je vaša bitna zamjerka djelovanju HHO-a?

- Sadašnje vodstvo HHO-a - Banac i Čičak - nema jasnu viziju rada. Njihov rad i položaj počiva uglavnom na prošlim zaslugama, a ne na strategiji koja će odgovoriti na izazove u kojima se nalazi hrvatsko društvo.

U Izvršnom odboru uglavnom sjede ljudi koji se ne žele zamjeriti Bancu i Čičku, premda se u svemu s njima i ne slažu. Treći razlog mojeg odstupanja su moje obveze kao župnika u Splitu i vođenje Građansko-etičkog foruma.

Smatram da smo pojavom Građansko-etičkog foruma započeli važnu stvar. Nizom otvorenih pisama upozoravat ćemo državnu vlast, medije, sve odgovorne, na društvene probleme. Ako to ne rezultira odgovarajućim promjenama, pozvat ćemo ljude na građanski neposluh.

Prvo pismo poslali smo premijeru Sanaderu, kojim ga upozoravamo da smo mi u krizi bili davno prije svjetske krize. Hrvatska je u krizi jer je prezadužena zemlja, jer smo živjeli iznad mogućnosti i u neskladu sa stvarnim stanjem, jer smo u dugu 37 milijardi eura bez kamata. Kriza ubrzava naše traženje korjenitih promjena u upravljanju državom.

Po mišljenju Guste Santinija, ekonomskog analitičara, Hrvatska troši na državni servis, servis uprave i samouprave čak do 55 posto bruto nacionalnog dohotka. Sređene države troše 35-40 posto. Hrvatskoj je potrebna decentralizacija, nova regionalna podjela na pet regija, a ne 21 županiju i više od 550 općina.

Racionalizacija uprave, smanjenje ogromnog, a ne i učinkovitog državnog aparata koji se popunjava po političkoj podobnosti a ne po kompetenciji, poštenju i znanju.


NACIONAL: Ali zašto je HHO odbio inicijativu GEF-a?

- Čelnici HHO-a u svemu žele biti prva violina, ne smatraju potrebnim surađivati ni sa kim, oni su sami sebi dostatni. U GEF-u su se, na moju inicijativu, okupili misleći ljudi, prepoznati u hrvatskoj javnosti, koji mogu pomoći u zaštiti ljudskih prava, poput Josipa Kregara, Danka Plevnika, Petra Kuzmića, Ševka Omerbašića, akademika Vlatka Silobrčića, Mirjane Nazor, Ankice Lepej, Zlatka Zeljka i drugih.

Napisao sam nedavno otvoreno pismo premijeru Ivi Sanaderu, upozoravajući ga da u situaciji krize ne širi paniku, nego da krizu shvatimo kao prigodu za korjenite promjene na području izbornog zakonodavstva i organiziranja funkcioniranja države.

Bitno je popraviti propušteno u zadnjih 18 godina partitokratskog vođenja Hrvatske. Držali smo se misli Vlade Gotovca, istinskog humanista i kozmopolita: "Svi smo za Hrvatsku, ali se još nismo dogovorili kakvu Hrvatsku hoćemo."

Nama u GEF-u nije svejedno kakvu Hrvatsku hoćemo i to je doprinos razvoju i zaštiti ljudskih prava u Hrvatskoj. Hrvatska je još pred vratima demokracije i pred vratima socijalne i pravne države. Neki valjda misle da će ovakvim nagradama, više trikovima dobiti neke poene u pregovorima s Europskom unijom.

NACIONAL: Na temelju čega izričete takvu tvrdnju?

- Prodaje nam se magla da živimo u demokratskoj, pravnoj i socijalnoj državi, a zapravo ne funkcionira ni demokratska, ni pravna, ni socijalna država. Socijala nije socijalna država, rast tzv. socijale je samo pokazatelj koliko je socijalna država uništena.

Promjene u izbornom zakonu podrazumijevaju transparentan popis birača, kako ne bi bilo 133.000 birača više negoli je punoljetnih građana Hrvatske. Nužno je dokinuti listu za dijasporu i izbornu jedinicu za dijasporu, jasno je zašto.

Tražimo novu regionalnu podjelu Hrvatske jer je postojeća napravljena samo zato da se "razbiju" gradovi, kao nositelji progresivnih ideja, i spoje s ruralnim zaleđem.

GEF traži neposredne izbore za zastupnike Hrvatskog sabora i smanjenje broja zastupnika te ukidanje brojnih privilegija, a ne zaokruživanje stranačkih lista na kojima su podobni, a ne sposobni ljudi.

Narod u Hrvatskoj sada ne bira svoje zastupnike, nego zastupnike političkih stranaka. Ja danas ne znam tko mene zastupa u Saboru. I to je po meni bit ljudskih prava kojima se moramo baviti.

Nitko, pa ni HHO ne smije ostati gluh na takvo stanje i traženje promjena u smislu poboljšanja ljudskih prava. Građanske udruge, forumi i organizacije za zaštitu ljudskih prava jesu i moraju biti korektiv vlasti. Građansko-etički forum to jest. Nažalost, HHO to više, meni se čini, nije.

U situaciji kada nam u Saboru, najvišoj zakonodavnoj vlasti, sjede predstavnici koji svojim izborom i sastavom krše temeljne ustavne odredbe o Hrvatskoj kao socijalnoj i demokratskoj državi, i kada se dogodilo da građani postoje radi vlasti, a ne vlast radi građana, krovna udruga za zaštitu ljudskih prava se do kraja pokušava sinkronizirati s interesima same vlasti.

HHO se ne bi smio "slizati" ni s jednom vlasti, lijevog ili desnog centra, svejedno.


NACIONAL: Je li HHO sebe kompromitirao dodjelom nagrade Mladenu Bajiću ili je to hrabar čin HHO-a, kako misli glavni državni odvjetnik?

- Ne mogu se sjetiti ni jednog posebno značajnog čina Mladena Bajića u prošloj godini vezanog za zaštitu ljudskih prava. Ako je točno da mu je nagrada dodijeljena s obrazloženjem da je njegova najveća zasluga u otkrivanju i lociranju generala Ante Gotovine, onda je to dodatna kompromitacija i opterećenje za HHO.

Nisam bio na dodjeli nagrade, ne znam kakvo je obrazloženje, ali znam da je to obrazloženje na svečanoj dodjeli trebao izreći Ante Klarić. Ali sam Klarić, bivši državni pučki pravobranitelj, otvoren i istinoljubiv čovjek, i sam je dao ostavku, nezadovoljan dodjeljivanjem nagrade državnom odvjetniku.

Obrazloženje po kojem je Bajić zaslužio nagradu HHO-a za lociranje i uhićenje generala Gotovine moglo bi dodatno unijeti nemir u hrvatsko građanstvo, posebice među hrvatske branitelje. Ako je to, doista, jedina Bajićeva zasluga, i tu zaslugu promiče HHO, onda HHO stvarno "sam sebi skače u usta", sebe dovodi u pitanje.

Ante Klarić je dao ostavku uoči same svečanosti dodjele, dakle, ni on do zadnjeg trenutka nije znao kome će se nagrada dodijeliti.

Karakteristično je njegovo obrazloženje po kojem Bajić vodi instituciju koja je produžena ruka vlasti, a sam DORH ni jedan slučaj nije pokrenuo bez političkog miga. I to je percepcija koju o DORH-u i Bajiću doista ima hrvatska javnost i građani.

Klarić posebno napominje da je za mandata HHO-ova laureata po hrvatskim ulicama tekla krv, te da se HHO, na sve moguće načine, pa i dodjelom nagrada, želi dodvoriti vlasti. Sve što je rekao Klarić je točno. Nedavna ubojstva Ivane Hodak, Ive Pukanića i Nike Franjića to nažalost potvrđuju.

Dakle, nisam ostao usamljen u svojoj namjeri da na Dan ljudskih prava napuštanjem članstva progovorim o nedosljednosti i gubitku kredibiliteta HHO-a. Bez obzira na to koliko će nekima moje riječi značiti ili će na njih tek odmahnuti rukom.


NACIONAL: Zašto je Ivo Banac tako iznenađen vašom odlukom i obrazloženjem istupa?

- Ne znam. Žao mi je što institucija koja je imala određene zasluge u prošlosti danas stoji na "staklenim nogama". HHO je bio ozbiljna moralna snaga, a nažalost, govori se i o mogućnosti da je nagrada Bajiću ustvari nagrada za šutnju i nepostupanje prema Ivi Bancu zbog načina trošenja proračunskog novca na temelju nalaza Državne revizije.

HHO je još za vrijeme mandata Žarka Puhovskog prešao u personalno predstavljanje, da Upravni odbor nije dobro funkcionirao, da Uprava s članstvom nije održavala kontakte. Sada je stanje mnogo gore. Kažu da HHO ima veliku arhivu, da je u prošloj godini zaprimio više od 1000 zahtjeva za zaštitu ljudskih prava. Ali važno je koliko su tih slučajeva riješili.

Sa sjednica Upravnog odbora čuo sam zabrinuta upozorenja da nema dokumentacije o tome na što se troši novac. Navodno je na računu HHO-a bilo 4,5 milijuna kuna, a priznanice za troškove pokrivaju tek nekoliko stotina tisuća kuna. Sponzori su napustili HHO. Ako su ti navodi približno točni, to pokazuje da je HHO mjesto u koje treba ući USKOK.

Zaključci o tome zašto je Mladenu Bajiću dodijeljena nagrada, dakle, mogu biti različiti. Unaprijed nešto prejudicirati ne bi bio ozbiljan pristup.


NACIONAL: O kojim je odrednicama ljudskog života potrebno voditi računa u kontekstu krize koja drma Hrvatskom i stanja ljudskih prava?

- Prije nekoliko dana na predavanju u Šibeniku rekao sam da ljudima treba pomoći kako u teškim vremenima ne bi klonuli u vjeri u sebe i bolje sutra. One koji im ponude nadu i vjeru u sebe, ljudi prepoznaju i prihvaćaju.

Tako je u krizi u Americi Barack Obama ljudima ponudio nadu. Kod nas će biti teško, ali sami trebamo sačuvati nadu da ćemo pobijediti i izići iz krize. Prisjetio sam se Vlade Gotovca, kada je ugušeno Hrvatsko proljeće i zabranjen Hrvatski tjednik. Napisao je cirkularno pismo koje sam i ja dobio, pod naslovom "Čuvajmo nadu". Mislio sam tada da je to premalo rečeno. Poslije sam shvatio snagu i veličinu Vladine poruke.

Čuvanje nade rezultiralo je svim pozitivnim nabojima i promjenama koje su nam se dogodile u Hrvatskoj. Ali nadu prati vjera, vjera u najširem smislu. Živimo u vjeri i nadi za ono što je pred nama.

U vremenima krize ne smije se širiti panika. Sv. Augustin je rekao da nada ima dvije kćeri - Iru, sržbu, bijes, i nagon za promjenom postojećeg osobnim angažmanom. Ne mirimo se s time što jest, nego činimo sve da se promijeni ono što ne valja.

Nada nije pasivno čekanje, nego činjenje. Danas je u Hrvatskoj potrebno naglašavati kako trebamo živjeti u vjeri i nadi, ali ne širiti iluzije, nego dati doprinos u promjenama. Na tu ljudsku vjeru, naslanja se i vjernička vjera koja kazuje da pred nama nikada neće biti konačna tama. Zadnji dan neće završiti u noći, nego u svjetlu pred nama.

Vjernička vjera je mnogima potrebna kao silna potpora u vjeri i nadi da konačno nije došao kraj. Život ne može ostati samo u sferi reguliranja putem pravnih normi, nego se mora njegovati život u vjeri, nadi, sumnji, ljubavi, sućuti i solidarnosti.

Ne može se kazati - imat ću vjeru i nadu, a neću poštovati zakone i zakonitost.


NACIONAL: Treba li Hrvatskoj neki novi HHO?

Helena Puljiz- To se neće dogoditi, barem ne za mandata sadašnjih vodećih ljudi u HHO-u, jer oni poručuju da nikada nisu bili jači. Ne očekujem senzacionalne rezultate rada HHO-a ili drastične promjene.

Helena Puljiz iz revolta je vratila HHO-u povelju koju joj je dodijelio

Građansko-etički forum ima hrabrosti upozoriti na prave probleme. Ne nastupamo rušiteljski, nego nastojimo pomoći da Hrvatska krene naprijed. Ne želimo biti konkurencija nikome, samo želimo ozbiljno raditi svoj posao. On će se, nadam se, prepoznati.

Vodim se riječima Sv. Augustina o vjeri i nadi da se ne mirimo s postojećim i da želimo promijeniti ono što nije dobro. Mi koji se borimo za ljudska prava i demokraciju moramo poštovati demokratsku proceduru. Ne želimo promjene postići na ulici. Ali sudjelovao sam u nekim javnim prosvjedima jer sam građanima htio pokazati da se ne treba bojati i javnih prosvjeda. Oni su Ustavom zajamčeni.

Javni prosvjedi moraju imati svoj smisao, treba se znati što se njima želi postići na demokratski, nikako rušiteljski način. U ovim kriznim vremenima očekuje se aktivan i pozitivan doprinos svakog građanina. Nadam se da mi neće ponestati snage da i dalje guram Mosor.


HHO i vlast pušu u isti rog

"Suradnja čelnika HHO-a s vlasti i izbjegavanje pravih tema kojima se povećavaju ljudska prava svojevrsna je izdaja građanskog sektora", kaže don Ivan Grubišić o dodjeli nagrade HHO-a državnom tužitelju Mladenu Bajiću, ali ima i drugih primjera.

"Svjesno otupljivanje potrebne kritičnosti i distance spram bilo koje vlasti jest zajednička organizacija okruglog stola o ljudskim pravima. Okrugli stol su zajednički organizirali ministrica Jadranka Kosor i HHO.

To ne treba vrednovati kao prednost, nego reteriranje i puhanje u isti rog", kaže don Ivan Grubišić.
 

Povezani članci

Who's Online

We have 195 guests and no members online