Hrvatsko-slovenski granični spor mora riješiti Međunarodni sud

PahorNepotrebno gubimo vrijeme oko granica na kopnu i na moru u pregovorima koji su unaprijed osuđeni na neuspjeh, obzirom da se već godinama sa Slovencima bezuspješno pregovaramo. Odmah treba pristupiti dogovoru o tome koja će treća strana odlučivati granice između Slovenije i Hrvatske, koje će morati Slovenija i Hrvatska poštivati... piše Dr.sc. Ivica Tijardović. Na taj način Hrvati neće oštetiti Slovence, tj. Slovenci Hrvate. Susjedi se ne moraju voljeti, ali se ne smiju ucjenjivati, i kad je potrebno, trebaju pomoći jedan drugom. Uvjeren sam da su i Slovenci i Hrvati pod utjecajem politike, a onaj tko razumije međunarodno pravo, prije svega pravo mora, zna kako se sporovi riješavaju. Apsolutne pravednosti nikad neće biti, no zakonitosti međunarodnog prava i Slovenci i Hrvati moraju poštovati ...

GRANICE

Hrvatsko-slovenski granični spor mora riješiti Međunarodni sud

Piše: Dr.sc. Ivica Tijardović
Članak je izvorno objavljen u Hrvatskom listu 15.01.2009.

Obzirom na životni put, upoznao sam područje Dragonje i cijele slovenske obale, vjerojatno bolje od mnogih slovenskih političara, jer sam 42 km njihove obale propješačio i lovio ribu u svakoj njihovoj vali.


Odmah pristupiti dogovoru

Ovdje moram biti jasan i reći da nepotrebno gubimo vrijeme oko granica na kopnu i na moru u pregovorima koji su unaprijed osuđeni na neuspjeh, obzirom da se već godinama bezuspješno pregovara.

Odmah treba pristupiti dogovoru o tome koja će treća strana odlučivati granice između Slovenije i Hrvatske, koje će morati Slovenija i Hrvatska poštivati. Na taj način Hrvati neće oštetiti Slovence, tj. Slovenci Hrvate.

Susjedi se ne moraju voljeti, ali se ne smiju ucjenjivati, i kad je potrebno, trebaju pomoći jedan drugom.


Zaštita Jadrana i ZERP

Dok sam studirao učio sam međunarodno pomorsko pravo i ekologiju mora. Dok sam godinama ribario sa mrežama, vršama, parangalima itd. upoznao sam bogatstvo Jadranskog mora.

Na brodu sam primoran pridržavati se međunarodnog pomorskog prava, a posebno paziti na ekologiju mora, koja nije u nijednoj drugoj industriji toliko naglašena kao u pomorskoj u dijelu zaštite od zagađivanja.

Želim reći da su mi svi ti pojmovi glede ZERPa (Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas) poznati, kako s teorijske, tako i s praktične točke gledišta. No nisam posve siguran može li se naziv ZERP prevesti na engleski jezik u duhu međunarodnog pomorskog prava (Economic Zone, Exclusive Economic Zone, Fishery Zone, itd.). Naziv ZERP je vjerojatno hrvatski doprinos međnarodnoj pravnoj terminologiji.

Mislim da se svi u Hrvatskoj slažu kako se Jadransko more mora zaštititi i u tome zasigurno imamo podršku sve jačeg pokreta svugdje u svijetu za zaštitu naše planete Zemlje.

Pitanje je bilo samo jesmo li mi imali pravo proglasiti ZERP ili ne. Naši neosporni pravni autoriteti rekoše da jesmo, te stoga nije potrebno dvoumiti se glede našeg prava na proglašenje ZERP-a.


Granice na moru

Iz prakse znam, govorim za neupućene, kako na papiru postoji granica na moru, no na moru je ne vidite, a ne postoje ni carinici ni policija na rubu teritorijalnog mora ili epikontinentalnog pojasa koja bi kontrolirala tko ulazi, a tko izlazi. More je golemo prostranstvo.

Postoji mogućnost kontrole obale i mora sa brodovima lučkih kapetanija, pomorske policije, obalne straže ili ratne mornarice i iz zraka, no za to morate imati dovoljno brodova, helikoptera i zrakoplova, razvijen radarski sustav motrenja s kopna, stručnih ljudi i financijskih sredstava, a koliko mi je poznato tu veliku nepreglednu pučinu od juga do sjevera Jadrana nismo u mogućnosti uspješno kontrolirati, posebno ne danas kad je Hrvatska otvorena za svakoga.

Znam da ni Italija nije u mogućnosti uspješno kontrolirati svoj dio Jadranskog mora, a i ne trudi se u tome, jer joj to nije u interesu, bar ne u dijelu ribarstva, zbog ribarske flote koja lovi do, a koji put i unutar granica našeg teritorijalnog mora.

Jadransko more je more svih, kako država na njegovim obalama, tako i svih država koje imaju more.

Ipak najveću odgovornost imaju one države koje imaju najdužu granicu na moru, a to su u slučaju Jadranskog mora, Italija i Hrvatska. Prije svega o njihovom zajedničkom nastupu ovisi koliko ćemo Jadran uspjeti sačuvati za generacije koje dolaze.


Povijesna iskustva

Kad bi se dogodila tragedija tankera u našem dijelu Jadrana, i kad bi tom prilikom u more završile velike količine nafte i kemikalija, sami ne bi mogli taj problem riješiti, te bi se morali obratiti međunarodnoj zajednici, a sigurno bi nam prva u pomoć priskočila Italija, jer bi to tada bilo u njenom interesu.

Na svom sam životnom putu morao učiti povijest Italije i Slovenije, tako da su mi mentaliteti naših susjeda poznati.

Stoljećima su s obala Italije stizali na naše obale oni koji su htjeli gospodariti nama i našim bogatstvima. Za to postoje brojne povijesne činjenice. Prema tome, mentalitet naših zapadnih susjeda je poznat i neće se preko noći promijeniti.

Sa druge strane, tijekom povijesti sa Slovenijom nismo nikad imali ozbiljnijih problema i uvijek smo živjeli u dobrim odnosima.

Trenutne nesuglasice su prolaznog karaktera i s našim sjeverozapadnim susjedom ćemo sigurno pronaći rješenje, sad nakon nesmotrene slovenske odluke, vjerojatno posredovanjem treće strane.

Uvjeren sam da su Slovenci svjesni kako ih Italija, a čini mi se ne samo Italija, koristi za postizanje svojih ciljeva, jer na kraju krajeva, nije nepoznata činjenica da je najveći zagađivač Jadrana upravo Italija sa svojom snažnom industrijom i da s ribarskom flotom pustoši dno i dubine Jadrana.

Praktično to znači da Italija priznaje podjelu Jadrana između Italije i Hrvatske, želi zajedničku kontrolu, ali i želi pravo na ribolov do vanjske granice našeg teritorijalnog mora.

I mi priznajemo podjelu Jadrana, no želimo samostalno kontrolirati naš dio Jadrana i ne dozvoljavamo ribarenje drugima u našem dijelu Jadrana.


Pod kojim sve uvjetima ulazimo u EU

Nama je prvenstveni interes ući u EZ i to što prije moguće, a bilo bi dobro znati konačno pod kojim sve uvjetima.

Pitanje ulaska Hrvatske u EZ je danas uglavnom političko pitanje, a svjetska politika nažalost mnogo puta nema ništa zajedničkog sa pravom i poštivanjem prava.

U politici nešto za nekoga vrijedi, a za nekog drugog ne vrijedi. To nam Veliki iz dana u dan, iz godine u godinu, svojim djelima dokazuju. Upravo ti koji pravo ne poštuju, drugima oduzimaju pravo braniti se, zatvaraju nevine, a oslobađaju krive.


Nemilosrdnost međunarodne politike

Nemilosrdnost međunarodne politike smo i te kako osjetili u zadnjih petnaestak godina. Sad kad imamo životno iskustvo, znamo tko su nam susjedi, potrebno je razgovarati i pregovarati.

A kad jednog dana EZ prestane biti zemlja čudesa i kad međunarodni pravni zakoni budu vrijedili jednako i za Italiju, Sloveniju i Hrvatsku, tada moramo imati dovoljno činjenica glede granica, pomorskog prava, ribarstva, ekologije, itd. koje svjedoče u naš prilog, a koje će jedno od međunarodnih pravnih tijela uvažiti.


Win-win pregovaranje

U pregovorima nikad ne treba brzopleto potpisivati sve i svašta, posebno ne ono što nije u skladu s međunarodnim pravom, već jasnim argumentima zastupati svoje interese, ali nikada na štetu drugoga.

Nama ne treba tuđe, a vjerujem da je sve oteto, na kraju ipak prokleto. Moramo stalno težiti na ravnopravnosti i jednakosti sugovornika, što je univerzalno načelo koje nitko u teoriji neće osporiti.

Iako se praksa često razlikuje od teorije, ipak je bolje uporno inzistirati na tom univerzalnom načelu; možda se naš glas ipak jednog dana čuje.

U pravu koje se odnosi na more trenutno postoje brojne nesuglasice između prava EZ i međunarodnog prava, tj. prava koje zastupa Međunarodna pomorska organizacija. Nesuglasice između Japana i Australije glede lova na kitove plijene pozornost svjetskih medija.

Treba biti pošten pa reći kako nemamo samo mi problem oko utvrđivanja granica na moru. Te probleme imaju Španjolci i Portugalci, Grci i Turci, itd. A što će tek biti između Kanade, SAD, Danske, Norveške i Rusije glede Arktika, tek je za vidjeti.


U duhu dobrosusjedskih odnosa

Pregovori oko ključnih nesuglasica između Hrvatske, Italije i Slovenije oko Jadranskog mora moraju se nastaviti u duhu dobrosusjedskih odnosa.

Želio bih na kraju reći kako moramo biti svjesni sljedeće činjenice: Slovenci i Hrvati su dva stara naroda, povezana sudbinom živjeti jedni pored drugih, uglavnom u dobrosusjedskim odnosima, i nikad u ratu, već su ratovali zajedno tijekom povijesti protiv mnogih silnika, i prije Martina Krpana i Matije Gupca.

Tijekom Domovinskog rata Slovenci su pomogli Hrvatima koliko su mogli, i to im ne smijemo zaboraviti, kao što i oni ne bi smjeli zaboraviti da smo se borili i za njih. Prema tome, sudbina nam je zajednička.

Proširenje EZ neće stati, jer kad bi stalo, značilo bi kraj i same EZ.

PahorUvjeren sam da su i Slovenci i Hrvati pod utjecajem politike, a onaj tko razumije međunarodno pravo, prije svega pravo mora, zna kako se sporovi riješavaju.

Apsolutne pravednosti nikad neće biti, no zakonitosti međunarodnog prava i Slovenci i Hrvati moraju poštovati.

Kao što već rekoh, slovenski su političari u ovom slučaju nanjeli veliku štetu svojim sugrađanima, a hrvatski su dobili priliku homogenizirati snage obzirom da su na svim drugim područjima izgubili.