Ususret proljetnim lokalnim izborima (4)

Ovo je treći dnevnik koji posvećujem predstojećim lokalnim izborima. Prvim (http://pollitika.com/lokalni-izbori-2009-istine-zablude) sam želio skrenuti pozornost na činjenicu da se izmijenjenom zakonskom regulativom riješilo samo pitanje izbora čelnika ali ne i način funkcioniranja jedinica lokalne (regionalne) samouprave. Drugim (http://pollitika.com/lokalni-izbori-2009-zamke) sam pokušao ukazati na moguće posljedice toga, prvenstveno za neovisne kandidate i njihove liste koje sam nazvao zamkama. Još prije godinu dana, ubrzo po donošenju zakona kojim se regulira neposredan izbor čelnika JL(R)S, počeo sam propitivati hoće li se i kako novi zakon odraziti na izbornu promidžbu. U međuvremenu se dogodila globalna ekonomska kriza i, važnije, na površinu je isplivao naš do sada brižljivo skrivani politički i ekonomski talog. Bit će zanimljivo kako će se političke stranke i neovisni kandidati snaći u novim okolnostima ...

 Lokalni izbori 2009 - rat svjetova

Dogodila se globalna ekonomska kriza i, važnije, na površinu je isplivao naš do sada brižljivo skrivani politički i ekonomski talog

Piše: bloger SM / Pollitika.com
Izvor: Pollitika.com

Nemoć našeg gospodarstva da stvara dodanu vrijednost i nemogućnost dobivanja novih kredita, koji su desetljećima bili osnova financiranja naraslih potreba društva, neminovno će se odraziti na realizaciju sadašnjih ali i svih budućih projekata.

Kako su upravo ti bili okosnica svih dosadašnjih predizbornih kampanja, bit će zanimljivo kako će se političke stranke i neovisni kandidati snaći u novim okolnostima.


Kraj poslovanja na zajednički račun?

Osim rijetkih u kojima velike tvrtke imaju sjedište i onih na čijem terenu te imaju proizvodne pogone, jedinice lokalne (regionalne) samouprave imaju vrlo skromne izvorne prihode.

Bez pomoći "šire društvene zajednice" u pravilu ne mogu zatvoriti financijsku konstrukciju niti jednog većeg projekta.

Ta se okolnost u predizbornim kampanjama eksploatirala do krajnjih granica.

Nerijetko su kampanje sličile na natjecanje u tome tko će obećati realizaciju većeg i skupljeg projekta, naravno uz pomoć državnog proračuna. Kandidati su uglavnom isticali svoju sposobnost da privuku investitore pri čemu su prednjačili oni iz stranaka koje obnašaju državnu vlast.

Obećavanje novaca iz državnog proračuna je služilo čak i za smjenjivanje legalno izabranih lokalnih vlasti, još pamtimo sinjski slučaj "težak" cca. 300 milijuna kuna i pokušaje da se recept primijeni u još nekim sredinama.

Uporno skrivanje pravih razmjera krize i odgađanje rebalansa državnog proračuna do poslije lokalnih izbora ukazuju na to da će vladajući HDZ/HSS/HSLS i dalje obećavati "mrkvu" onima koji ih podrže a drugima
pokazivati "batinu", diskretno ali dovoljno jasno.

Međutim, gorka je istina da "batina" slijedi svima.

Novca nema niti će ga biti. Car već duže vrijeme paradira gol. Hoće li konkurencija smoći snage da to vikne, ostaje da se vidi.


Inercija

Dio kandidata će vjerojatno nastaviti po starom, ne samo oni iz vladajuće koalicije.

Nošeni navikama, i dalje će obećavati nove škole, industrijske zone, bolnice, sportske dvorane, gdjegod i autoceste. Najavljivat će se skokoviti rast poljoprivredne proizvodnje i olakšice za poduzetnike, bit će novih socijalnih programa, novorođenčad će dobivati opremu a majke nove i više naknade zato što su rodile. Crtat će se nove trase magistralnih i sekundarnih vodovoda a bit će i kanalizacije tamo gdje je nema...

Osim onih o popularnosti kandidata, provodit će se ankete o tome što građani žele i rezultati ugrađivati u "najbolje programe". "Brže, više, jače, skuplje" bit će motiv mnogih kandidata.

Hoće li kad krene stampedo netko i stići zapitati se tko će to platiti?


Preokret?

Vjerojatno će biti i onih koji neće tako. Licitiranje obećanjima sigurno nije jedini mogući pristup kampanji. Svijest građana pritisnutih krizom se također mijenja. Mnogi znaju da se ovako dalje ne može pa nisu bez šansi kandidati koji će im iskreno reći kako stvari stoje.

Osobno bih više cijenio onoga tko će mi reći istinu, makar kako crna bila, nego onoga tko od mene pokušava napraviti budalu. Ako se nema, onda se nema. Međutim, oni koji bi se odlučili na ovakav pristup moraju voditi računa da onda nema za sve a ne samo za neke.

To znači da moraju početi od sebe, od općinske, gradske ili županijske uprave i cijeli program prilagoditi tome.


Veličina malih stvari

Uvijek će se moći nešto napraviti. Ima stvari koje ne koštaju puno a vrlo su korisne. Mudro je orijentirati se na ono što će koristiti većem broju ljudi a ne pojedincima ili određenim interesnim grupacijama.

Primjerice, nogostup ne košta puno a koriste ga svi. Manja zelena površina s cvijećem i klupama je dostupna svima. Već za nekoliko desetaka tisuća kuna se može urediti lijepo dječje igralište koje je također dostupno svima.

Čuda čini i bolje održavanje postojećeg na što nije preteško natjerati postojeća komunalna poduzeća. Ne mora biti skupo ni postavljanje rasvjete tamo gdje je najprometnije.

Minimalno košta urediti neko mjesto u prirodi koje bi se potom promoviralo u okupljalište građana za odmor preko vikenda, nisu loše ni trim staze. Uz malo novaca i puno mašte može se učiniti štošta.

Građani vole i da ih se pita. Nisu oni tu samo zato da svake četvrte godine izaberu i potom budu kuš.

Možda za razliku od dosad ne bi bilo loše uspostaviti komunikaciju i prepustiti im da sami raspodijele to koliko se ima. Osjećat će se važnima, kako bi i trebalo biti. Ali ne da im se priča kako su važni nego da se vlastiti program i ponašanje prilagodi tome.

Iako je ovo minimalistički pristup, nekome može sličiti na samoubilački, šanse za dobitak nisu male. Na koncu konca, svaki su izbori rizik.

Lokalni izbori


Umjesto zaključka

Na svakim se izborima pojave oni koji tvrde da se razlikuju. Već previše puta se pokazalo da novo i drukčije traje do zatvaranja birališta i proglašenja rezultata.

Osjeća se da građani žele promjenu. Možda je to da se obeća manje, veća je radost ako se uspije više.

Možda je to da se bude krajnje iskren, već smo iskusni u prepoznavanju laži. Možda je to da se pouzdamo u vlastite snage i ne računamo na to da je drugima više stalo do nas nego nama samima.

Čini mi se da oni koji će se doista razlikovati nikada do sada nisu imali veće šanse za uspjeh.

Povezani članci

Who's Online

We have 89 guests and no members online