Hajduk teško stradao na jubilej utakmici u Omišu

Hajduk teško stradao na jubilej utakmici u OmišuPoraz od 0:3 protiv Omiša, veličajući devedesetu godišnjicu kluba koji je Hajduku u povijesti podario Anđelka Marušića Feratu "potpisali" su: Amižić – Pelaić (Ćulav), I. Smoje, Aračić, A. Šerić (Šećer) – A. Asanović (Peričić), Vejić, M. Buljat – Ćavar (Zulim, Radović), Jelavić, Penić (M. Šerić). - Slavili su ka’ da su postali prvaci svita, to je normalno, poklopilo im se s proslavom – pričao je Slavenu Alfireviću, novinaru Slobodne Dalmacije, Željko Mijač, voditelj ove momčadi "bijelih". Bilo kakav Hajduk, bilo kakva družina u dresovima Hajduka ne bi smjela sebi dopustiti luksuz da izgubi od Omiša sa 0:3 pa neka je devedeseta godina Omišana, neka u njih igraju visoki Jure Žilić i lijevi bek Marinko Škaričić koji je iz Hajduka potekao, a profesionalac je bio i u Međimurju i na Islandu (Grondavik). Izgleda da je bilo potrebno prosječnom hajdukovcu otkriti genezu poraza podno strmih litica Mile Gojsalića ...

90 GODINA NK OMIŠA

NK OMIŠ - HNK HAJDUK (II) 3:0 (2:0)


Piše: Slaven Alfirević / Slobodna Dalmacija


Omiš - Hajduk 3:0- Ja nemam primjedbi na ponašanje i htijenje igrača, kapetan Hrvoje Vejić borio se kao lav. A Omišanima se posrećilo, dali su malo čudne golove, prvi iz neke akcije, drugi nakon kornera i gužve, šut je prošao cijelu skupinu igrača i zapetljao se kod Ćavara na gol-liniji, a treći je još čišći autogol, udarac s dvadeset metara udario je u Smoju i promijenio smjer. Ne, nije naš vratar ništa kriv, mali Amižić je treći golman juniora. Imao je tri udarca i sva tri su ušla u naš gol – Mijač kaže.

Prva dvojica juniorskih golmana bila su na važnom juniorskom kup-turniru u Umagu. Šareni sastav Hajduka zaslužuje da ga stavimo na rendgen, tako je to, da su pobijedili, to bi bilo normalno, nitko ih ne bi pitao za zdravlje, ovako omiških 0:3 zvoni kao pljuska:

- Ovakva momčad nije se mogla fizički nositi s Omišanima koji su osjetili trenutak slavlja i nisu ga htjeli propustiti.

Naravno, pošalješ im na proslavu “šarenilo“, pa kako da imaju popusta, razmišljamo. Mijač je nastavio:

- Premda je u našem sastavu bilo iskusnih igrača imali smo i sasvim golobradih kadeta, nedorasle djece. Stavili smo i svoga Omišanina Jelavića u sastav, kadeta za počast domaćinu (sin Igora, bivšeg prvotimca Hajduka op.a.), zatim nekolicinu juniora, naposljetku i malog Radovića koji je stoper sinjskog Tekstilca, ima šesnaest godina i s nama trenira tijekom tjedna.

S nama je i mali Jan Penić, pa neki juniori koji nisu našli mjesta za kup-turnir u Umagu... Sastav, dakle, preiskusnih i dječaka. Miriše na kazne igračima, o tome bi u klubu promislili, to prvo padne na pamet kad se čuje 0:3 u Omišu, ali Mijač ne misli da je pristup bio za kaznu.

Apostrofira da se Vejić kapetanski borio: - Svaka čast, igrao je odlično kao zadnji vezni.

Ali je momčad curila.

- Trebalo bi shvatiti zbog čega postoji ova momčad i da ima svoju svrhu. Mi se ne pripremamo ni za kakvo natjecanje, treniramo u dvorani danima, ne samo da se zadovolji forma ili obaveza prema pojedinim igračima. Da ne bi sve to bilo treniranje “u gluho“, trebali bismo katkad i zaigrati da sve dobije svoj smisao ili gušt. Kad makar jedan igrač iz ove grupe zatreba juniorima ili prvoj momčadi mi smo svoju funkciju ispunili.

Na primjer, Vučević nam je prije kup-turnira u Umagu iz naše grupe uzeo Repića i rekao mi je da je mali Repić igrao vrlo dobro i da im je puno pomogao. E sad, ružno je izgubiti u Omišu, slažem se, ali rad ove grupe igrača nije uzaludan, u to sam duboko uvjeren – rekao je trener Mijač.

Povezani članci

Who's Online

We have 168 guests and no members online