Počelo rukometno ludilo

rukometrukometU Splitu je sinoć započelo rukometno ludilo. Svečano je otvorano 21. Svjetsko prvenstvo u rukometu, skandiralo se Mustafi, zviždalo političarima Primorcu i Sanderu, pljeskalo rukometašima, koji su nam po starom hrvatskom rukometnom običaju i na otvaranju prvenstva u utakmici protiv Koreje priuštili tipičnu hrvatsku završnicu - pobjedu s jednim pogotkom, izborenu u samoj završnici... Inače, prvenstvo se igra u sedam hrvatskih gradova sve do 1. veljače, na njemu sudjeluju 24 reprezentacije podijeljene u četiri skupine, prvi krug se igra u Splitu, Poreču, Varaždinu i Osijeku, a organizatori najavljuju najbolje Svjetsko prvenstvo do sada, po gradu je šušur, pogotovo na Prokurativama, Rivi ...

Hrvatska završnica

Izvori: HRT, RKHD, M.B. i drugi
Foto: Ivana Banović i Daniela Čulić

Drugi krug izborit će tri najbolje reprezentacije iz svake skupine, koje će onda formirati dvije skupine po šest reprezentacija. Iz prvog dijela prenose se bodovi samo osvojeni protiv reprezentacija koje su izborile drugi krug. Drugi krug igrat će se u Zagrebu i Zadru.

Jedni od najvećih favorita su i hrvatski rukometaši, kojima će to biti kruna karijere. Izabranici Line Červara  od 2003. u samom su vrhu svjetskog rukometa, a pred svojim navijačima žele pokazati kako ponovno mogu vrlo visoko.

Červar je imao dosta problema s ozljedama ključnih igrača. Tako je još uvijek nepoznanica stanje najboljega hrvatskog rukometaša Ivana Balića, koji ima velikih problema s leđima. Nekoliko tjedana prije SP-a Blaženko Lacković imao je manju operaciju, a potpuno zdrav nije ni Petar Metličić.

Zbog ozljede otpao je i Davor Dominiković, kao i Mirza Džomba, a Renato Sulić napustio je reprezentaciju.


Splitsko ludilo

Hrvatska rukometna reprezentacija prvi dio natjecanja igra u novoj Spaladium Areni u Splitu, a drugi dio natjecanja trebali bi igrati u Areni Zagreb.

Atmosfera u Splitu bila je fantastična, što je pokazalo i neviđeno zanimanje za prijateljsku utakmicu sa Slovenijom te nekoliko tisuća posjetitelja na otvorenom treningu. Karata gotovo da više i nema.


Južna Koreja na otvaranju

Hrvatski rukometaši otvorili su Svjetsko prvenstvo dvobojem protiv neugodne Južne Koreje  s kojima smo dosad igrali tri puta i ostvarili dvije pobjede i jedan poraz. Odlična rastrčana reprezentacija bila je težak protivnik našim rukometašima koji su sinoć promašili puno zicera u napadu.

Pobjednik je odlučen tek u uzbudljivoj zavšrnici, u rukometu već poznatoj kao "hrvatska završnica" u kojoj pakleni u konačnici, nakon serije obratapobjeđuju minimalnom prednošću, dovodeći do vrhunca atmosferu na parketu i (navijačku nervozu) u publici.


Profil hrvatske reprezentacije

Hrvatska rukometna reprezentacija višestruki je dobitnik raznih izbora za najbolju sportsku momčad Hrvatske, a dvaput je (1996., 2004.) zaslužila i državnu nagradu za sport Franjo Bučar.

Rukometaši su jedina hrvatska ekipa koja je dva put osvajala olimpijsko zlato (1996., 2004.), a naslov svjetskih prvaka iz Portugala 2003. zasigurno je jedna od najljepših priča u povijesti hrvatskog sporta.


1995.: Svjetsko prvenstvo (Island) - srebro

Hrvatski rukometni savez član je Međunarodnog rukometnog saveza (IHF) od 10. travnja 1992., a prvi veći uspjeh rukometaši su ostvarili godinu dana poslije, kada su u Francuskoj osvojili mediteransko zlato. Na Europskom prvenstvu 1994. stigla je i prva medalja, brončana, s najvećih međunarodnih natjecanja, a 1995. osvojila je srebro na Svjetskom prvenstvu na Islandu.


1996.: Olimpijske igre (Atlanta) - zlato

Ta prva generacija naših rukometaša vrhunac je imala na Olimpijskim igrama u Atlanti, kada su osvojili zlatno odličje, prvo olimpijsko zlato u povijesti samostalne Hrvatske.

Reprezentaciju je tada vodio Velimir Kljaić, a igrali su Patrik Ćavar, Valner Franković, Slavko Goluža, Bruno Gudelj, Vladimir Jelčić, Božidar Jović, Nenad Kljaić, Venio Losert, Valter Matošević, Zoran Mikulić, Alvaro Načinović, Goran Perkovac, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Irfan Smajlagić i Vladimir Šujster.

Prva zlatna generacija hrvatskog rukometa 1997. ponovno postaje mediteranski prvak, a slijede godine smjene generacija u kojima su rukometaši bili daleko od medalja.

Stagnacija

Na SP-u 1997. Hrvatska je bila tek 13., dvije godine poslije deseta, a 2001. deveta. Na europskim prvenstvima osvajali su osmo, šesto i dvanaesto mjesto.

Hrvatska je 2000. bila domaćinom Europskog prvenstva, a velika očekivanja nisu se ispunila jer je porazom od Slovenije zauzela tek šesto mjesto i propustila plasman na OI-ju u Sydneyu.


2003.: Svjetsko prvenstvo (Portugal) - zlato

Dolaskom Line Červara i sazrijevanjem iznimno talentirane nove generacije počinje preporod, koji je kulminirao 2003. na SP-u u Portugalu.

Početak je bio katastrofalan jer je Hrvatska u prvoj utakmici izgubila od Argentine, a u prvom poluvremenu protiv Saudijske Arabije gubila je sa 10:8 i igrala očajno. Preokret je bio čudesan - u skupini su pobjedama u dramatičnim završnicama protiv Rusije, Mađarske i Francuske osigurali prvo mjesto, a u drugom dijelu bili uvjerljivi protiv Egipta i Danske. U polufinalu su nakon produžetka svladali Španjolce (39:37), a u velikom finalu nadigrali Njemačku (34:31) i osvojili naslov svjetskih prvaka.

Taj povijesni uspjeh ostvarili su Ivano Balić, Valter Matošević, Vlado Šola, Venio Losert, Zvonimir Bilić, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Dragan Jerković, Božidar Jović, Mario Kelentrić, Blaženko Lacković, Petar Metličić, Velimir Rajić, Denis Špoljarić, Goran Šprem, Renato Sulić, Tonči Valčić, Ivan Vukas i Vedran Zrnić.


2004.: Olimpijske igre (Atena) - zlato

Već sljedeće godine, 2004., na EP-u u Sloveniji nizom nesretnih okolnosti Hrvatska je bila četvrta i ostala bez medalje, kao i na EP-u 2006. kada su izabranici Line Červara došli do polufinala, ali ostali bez odličja.

Dio tih frustracija s EP-a naplaćen je olimpijskom zlatom u Ateni, do kojeg su hrvatski rukometaši došli na najuvjerljiviji mogući način s osam pobjeda u osam utakmica.

Zlato u Ateni osvojili su Ivano Balić, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Nikša Kaleb, Blaženko Lacković, Venio Losert, Valter Matošević, Petar Metličić, Vlado Šola, Denis Špoljarić, Goran Šprem, Igor Vori, Drago Vuković i Vedran Zrnić.


2005.: Svjetsko prvenstvo (Tunis) - srebro

Niska uspjeha nastavljena je 2005. osvajanjem srebrnog odličja na SP-u u Tunisu, gdje su tek u finalu zaustavljeni od Španjolske. Godinu dana poslije hrvatska rukometna reprezentacija ponovno je osvojila četvrto mjesto na EP-u, a SP 2007. u Njemačkoj pamtit će se po tome što su hrvatski rukometaši imali čak devet pobjeda i samo jedan poraz, no taj jedini neuspjeh bio je u četvrtfinalu od Francuske, pa su na kraju bili tek peti, iako su ukupno imali bolji omjer od prvaka Nijemaca.


2008.: Europsko prvenstvo (Norveška) – srebro

Dugi niz prokletstva na europskim smotrama prekinut je konačno na EP-u u Norveškoj gdje su osvojili srebrnu medalju. U finalu su bolji bili Danci, kojima je djelomice vraćen dug na Olimpijskim igrama u Pekingu kad se naša reprezentacija upravo pobjedom nad Dancima plasirala u polufinale.

Nažalost, tradicija da Hrvatska svaki put kada ode na OI osvoji zlato poništena je polufinalnim porazom od Francuske, a zatim ju je u borbi za broncu svladala i Španjolska.

 


Fotogalerija s prijateljske utakmice Hrvatska - Slovenija snimile su Ivana Banović i Daniela Čulić

Kliknite za veću sliku...

 

Povezani članci

Who's Online

We have 197 guests and no members online