Vaterpolo turnir veterana: Bratislava 2012.

Vaterpolo turnir veterana: Bratislava 2012.

Poštovani čitatelji, moram vam reći da su mi pisma što mi ih svakodnevno šaljete velika podrška u objektivnom izvještavanju s brojnih vaterpolo turnira na koje putujem, ne samo kao igrač, nego i kao izvjestitelj. Ovog mi je tjedna stiglo pismo iz daleke Australije koje me ganulo do suza. Podijelit ću ga s vama u cijelosti. Poslao mi ga je bolesni dječak iz Brisbanea. Evo što kaže:
„Dragi Vanja,    
zovem se Colin i 12 mi je godina. Živim u Brisbaneu, Queensland, Australia. Kad sam imao dvije godine dijagnosticiran mi je Beckett-Willardov sindrom. Donedavno sam mislio, budući da su mi doktori tako rekli, da se nikad neću moći baviti nikakvim sportom. Ali kad sam na Dugi Rat online otkrio tvoju kolumnu, u meni se probudila nova nada jer sam shvatio da se i potpuni idiot može baviti vaterpolom. Već sutra ću poći u lokalni vaterpolo klub i početi s treniranjem. Volio bih biti  golman.
Keep on writing. Best regards. Colin
P.S. Kad ćeš doći u Australiju. Volio bih te osobno upoznati. Malu školu branjenja naučio sam napamet.“

I da nisam ovoliki emotivac, pustio bih suzu. Hvala Colinu na njegovom pismu, a mi ćemo sad krenuti s izvještajem iz Bratislave, koju smo ove godine posjetili jubilarni, četvrti put ...

VATERPOLO

BRATISLAVA 2012.

Piše: Vanja Vlahović

Uranit ću rano ja, vidjet je li zora, je li moja milena sjela kraj prozora, orilo se sa zvučnika, dodatno podižući zbilja vedro raspoloženje u automobilu. Hitovi poput Pred Senkinom kućom, Ćiribiribela, Mare moja, Utopit ćeš se, Andrija, Ivan Klakar, Kad sam bio na tvom grobu, Paranoid, kao i  mnogi drugi, nizali su se praćeni našim gromkim glasovima.

Za one koji žele znate koja je izvrsna kompilacija objedinila sve ove uspješnice, to je Tulum za dušu, vol. 17 u izdanju... ne znam čijem, zaboravio sam pogledati, ali valja mu čestitati na dosjetljivosti.

Tulum za dušu
„Sutra mi sude zbog ljubavi lude. Vjetar nek' nosi sve u dim. Samo mi zadnju ispuni želju: ne daj mi da joj, ne daj mi da joj, ne daj mi da joj oprostim.“ Pa ti ostani ravnodušan. Tulum za dušu vol. 17  svim bismo trenerima i sportskim voditeljima preporučili kao motivacijski CD. Njegova vedrina i optimizam kojim zrači naprosto razoružavaju. Ili, kako bi rekao Haruki Murakami: „Pleši, pleši, pleši.“


Na put smo pošli rasterećeni. Kako i ne bi kad smo prije nepuna dva mjeseca pokorili Pieštane te nisci naših trofeja dodali posljednji koji joj je nedostajao. Pomanjkanju rezultatskog imperativa doprinosila je i činjenica da smo već dva puta osvojili turnir u Bratislavi, te jednom bili drugi. Čitatelji poput Colina, koji redovito prate moju kolumnu, znaju o čemu govorim.

Stoga je stručno vodstvo kluba odlučilo da nam ovaj put prioritet neće biti osvajanje pobjedničkog pehara, nego uigravanje nekih novih varijanti. Odlučeno je, nadalje, da će veću minutažu dobiti mlađi igrači kako bi se dokazali i stekli samopouzdanje za mnogo važnije okršaje koji nas čekaju.

Oni koji misle da je stručno vodstvo donijelo ispravnu odluku neka nazovu 060-1234, a oni koji misle da nije neka nazovu 060-5678. Svakako nazovite, jer bi upravo vaš glas mogao biti presudan. Cijena poziva je 25 kuna + PDV za fiksne linije, a pola litre krvi za mobilne.

Darivanje krvi
Novi sustav naplate mobilne telefonije, praktičan i učinkovit, u ovim kriznim vremenima nestašice gotovog novca brzo je zaživio


Vrijedi napomenuti i to da nam je na dan polaska stigla hologramska poruka od barba Ranka, vidovnjaka iz Neorića. I nju ćemo prenijeti  u cijelosti:

Draga djeco,“  zborio je vidovnjak  „vidio sam u snovima da se spremate u Bratislavu, a još niste došli do mene po savjet. Prijete vam mnoge opasnosti. Želite li izbjeći peto mjesto, svakako mi se javite. Sjetite se samo kako sam vas lani pravilno savjetovao.

Nakon kraćeg vijećanja, poslali smo mu sljedeći odgovor:

Barba Ranko,“ (namjerno smo izostavili dragi ili poštovani kako bi odgovor zvučao što službenije, op.a.) „mi stidnu zonu više ne brijemo makar se svi do jednoga zarazili ušima.“ 

Kakav perverznjak! Uh, kad se samo sjetimo! (Vidjeti epizodu „Bitka za Bratislavu“).

Barba Ranko, vidovnjak iz Neorića
Barba Ranko, vidovnjak iz Neorića, za jedne je karizmatična ličnost, dok je za druge tek ishlapjeli starac. Mi o tome nećemo iznijeti sud, nego ćemo ustvrditi da muška stidna zona bez dlaka ne izgleda isto
 

I tako, naoružani dobrim mislima, stigli smo na odredište, gdje su nam zabrinuti organizatori priopćili da je upitno hoće li se turnir uopće održati jer je vremenska prognoza za taj vikend davala tri strelice juga.

Srećom, netko se dovinuo zatražiti pomoć Međunarodnog monetarnog fonda pa je njegovom uredbom ciklonalna fronta zaustavljena dok se turnir ne odigra. Time su se čak i najokorjeliji nevjernici još jednom mogli uvjeriti da MMF nadilazi sve elementarne nepogode našeg doba.

Neobično mi je žao, poštovani čitatelji, što od slovačkih kolega nisam dobio nikakav foto materijal. Vjerojatno su se naljutili jer nisam s njima podijelio honorar zarađen prethodnim izvještajima. Da jesam, ne bih sagradio kuću. Zato se moram snalaziti kako god znam da ovaj članak na nešto liči.

Vjerujte mi, ne želite znati što sam sve u svojoj revnosti bio prisiljen činiti da se domognem bar nekakvih fotografija. (Nažalost, godine su učinile svoje. Više nemam tu brzinu da mogu izjuriti iz bazena, uzeti fotoaparat i snimiti sebe kako branim neki ubojit protivnički šut.).

Vaterpolo turnir veterana: Bratislava 2012.Mađari, kao tipični predstavnici svoje škole, do posljednjeg sučevog zvižduka igraju totalni vaterpolo. Ne bismo bili ono što jesmo da nismo znali što nas u ogledu s njima očekuje. Kako se iz slike da vidjeti, pripremili smo im učinkovitu protuigru


Kako sam već napomenuo, ovaj put nam rezultat nije bio toliko bitan pa smo se opustili i stvarno uživali u igri. To se naročito odnosi na utakmicu s Mađarima (prethodna slika). Na trenutke je naša igra bila toliko lepršava da su je pokušali proučiti čak i neki istaknuti kvantni fizičari, ali ni oni nisu uspjeli proniknuti u našu kombinatoriku.

Naime, kad se na jednom mjestu susretne toliko vrhunskih ekipa kao što je to bio slučaj u Bratislavi, tada se ne radi samo o srazu različitih škola vaterpola, nego i filozofija življenja, odnosno načina poimanja univerzuma.

Premda je Ptolomejev geocentrični model svemira odavno izgubio svoje poklonike, onaj koji dobivamo ako zamijenimo prva dva slova ima ih nevjerojatno mnogo. O čemu on govori? Oni koji vjeruju da je svemir ustrojen u skladu s ovim modelom, u samo ishodište postavljaju entitet nazvan JA, izvan kojega se nalazi SVE OSTALO, stvoreno da služi entitetu JA. Shematski prikazano, to izgleda ovako:

Ja i samo ja

Gorljive pristaše ovog modela naći ćemo u svijetu politike, gdje predstavljaju apsolutnu većinu. Ima ih nadalje, i u svijetu biznisa, pogotovo visokog, a čini se da ni mnogi vjerski oci nisu daleko od ovakvog poimanja stvarnosti.

No vratimo se mi vaterpolu. Uz dva poraza i dvije pobjede osvojili smo peto mjesto. Nismo razočarani. Neke će se varijante morati još bolje uigrati, one uigrane dodatno unaprijediti.

Još kad mlađi igrači kojima je u Bratislavi ukazano povjerenje steknu igračku zrelost te razbiju pogrešne predodžbe koje su im kojekakvi „treneri“ sustavno usađivali u mentalne sklopove (npr. onu da je za uspjeh u vaterpolu potrebno plivati), bit ćemo bolji nego ikad prije.

Uostalom, potvrdu da smo na pravom putu dali su nam sportski novinari proglasivši naš dvoboj sa Starom Savom (zagrebački veterani) ljepoticom turnira. „Jest da je malo ocvala“, bili su jednoglasni, „ali se vidi da je bila ljepotica“.

Šah
Detalj iz utakmice sa Starom Savom. Mi (bijeli) smo odmah  preuzeli inicijativu. Crni nas lukavo navlači da odigramo Sxd5, na što bi uslijedilo njegovo exd5 i naš gubitak kvalitete. Umjesto toga, igru smo usmjerili prema mnogo sigurnijem  0-0-0, nakon čega smo nizom prekrasnih kombinacija, uglavnom na sredini terena, izborili produžetke i, u konačnici, zasluženu pobjedu


Za kraj recimo da smo se u Bratislavi zadržali dan više nego je bilo planirano, jer smo pozvani da kao počasni gosti sudjelujemo na konvenciji o emisiji štetnih plinova koja se upravo tada održavala u slovačkoj metropoli.

Vaš je izvjestitelj imao zapaženo izlaganje u sklopu kojeg je, nakon tri porcije fažola, uvaženom skupu plastično demonstrirao zašto je potpisivanje Protokola iz Kyota bio opravdan čin.

A dan prije, jedan član našeg izaslanstva doživio je proviđenje. Ukazali su mu se anđeli.


MALA ŠKOLA BRANJENJA

Posvećeno Colinu

Mnogi su me pitali zašto nisam govorio o tome kako se brane penali, pa ću ispraviti taj propust. Oprosti mi, mladi moj nasljedniče. Toliko je toga čemu te želim naučiti da ponekad jednostavno ne stignem izreći sve što bih htio.

Sad se sav pretvori u uho i pažljivo me slušaj jer ću ti otkriti jednu od svojih najvećih tajni. Svojedobno me i veliki Iker Casillas preklinjao da je podijelim s njime, pa nisam, ali zato s tobom hoću, jer ako te ja pravilno ne usmjerim, nitko drugi neće.

Prizor je sljedeći: stojiš na gol liniji, a sučelice tebi je protivnički igrač koji se sprema izvesti penal. Nekad je to bio četverac, sad je peterac, ali neke bitne razlike ustvari nema.

Neuki bi se golman gledao što je moguće više raširiti, eventualno nasumice pogoditi stranu na koju će udarac biti upućen, i time znatno kompromitirati svoje izglede, jer uvijek, naravno, postoji mogućnost da je izabrao krivu stranu.

Na Bazeniu
Branjenje penala mojom metodom predstavlja istinski užitak


Valja pustiti protivnika da misli kako u svemu vlada situacijom, a zatim mu trenutak prije nego sudac da znak na podsvjesnoj razini poslati poruku, npr.: „Pucat ćeš lijevo dolje. Nećeš pucati plisku.“ On će tada ponoviti u sebi: „Pucat ću lijevo dolje. Neću pucati plisku.“

Mislit će, dakako, da se radi o njegovoj ideji, a ti za to vrijeme možeš otići naručiti topli, sendvič, kavu ili nešto drugo, voditi ljubav s voljenom osobom, promijeniti namještaj u dnevnom boravku, pomusti kravu, nacijepati drva za zimu i vratiti se, odnosno postaviti na ono mjesto gdje si mu naredio da puca te pričekati loptu. Možeš je uhvatiti s obje ruke, ali ju je preporučljivo odbiti, nekad tobože i krajnjim naporom, kako nitko ne bi shvatio u čemu je trik.

Međutim, ovo nije sve. Poruka koju ćeš uputiti izvođaču penala mora biti poslana na frekvenciji njegovog uma. A koja je to frekvencija, pitaš se ti? U njezinom izračunavanju pomoći će ti broj na kapici izvođača. Za ovu priliku recimo da je on 11. Sad taj broj, dakle 11, uvrstiš u Taylorov red i njegovim izračunavanjem dobiješ točnu frekvenciju na kojoj treba uputiti poruku, ali samo ako red konvergira.

Ako, pak, divergira potrebno je kao poseban slučaj Taylorovog reda koristiti  McLaurinov red, što i nije neki problem. Da rezimiramo, dovoljno je imati na umu sljedeće: izabrati stranu u koju želiš šut, uputiti podsvjesnu poruku, broj na kapici, Taylorov ili McLaurinov red, frekvencija poruke, ti si već tamo i eto ga! Penal je obranjen. Najbolje stvari uvijek su jednostavne.

Taylorov red
Taylorov red, za one koji su zaboravili kako on izgleda. Mislim da je takvih malo, ali za svaki slučaj...


Drevni Kinezi bili su vrlo mudar narod. Današnju lekciju zaključit ću jednom njihovom poslovicom (neki od vas možda su je već čuli): „Možeš piti koliko hoćeš, kauboju, ali tvoj stari dobri konj će te uvijek nositi kući.

Držim da je to sve što je o branjenju penala potrebno znati.

Povezani članci

Who's Online

We have 156 guests and no members online