The utakmica i lica neznalica

slaven bilićThe Utakmica je gotova. Vidjeli ste i sami što je i kako je bilo. Dan poslije sportske stranice domaćih listova i portala su već pune "generala poslije bitke". Ne valja ovo, te ne valja ono, Pokrivač, Pranjić, Mandžukić, Runje... ma ne valja ništa! Neizlječivi Hajdukovac Vinko Vuković je u svom novom postu (zašto su tako rijetki postovi na njegovom blogu) dobro "oprao" izbornika Bilića (o čemu više možete pročitati u nastavku), mojim sinoćnjim sugledateljima kriv je bio i sudac što nije dosudio penal nad Eduardom,... A ja bih samo čestitao Englezima na prikazanom htjenju i igri, i podsjetio nogometnu naciju da je sutra novi dan, prekosutra nova utakmica, i da bi umjesto "vatrenog" lametiranja bilo bolje da se odgovorni zamisle malo o svom pristupu, a struka hladne glave proanalizira taktičke psotavke i gdje se grješilo. Ako se iz ove utakmice izvuku pouke (nakon ZG utakmice očito nisu) možemo si za koji dan opet reći (pogotovo ako Englezi odigraju i u Kijevu kao sinoć) "nije svako zlo za zlo" ...


VINKO VUKOVIĆ:

NANE BEZ MANE


Lice neznalice


Piše: Vinko Vuković
Izvor: vinkovukovic.bloger.hr

Slaven Bilić nije izgubio utakmicu na Wembleyju kao kukavica, ali jest kao neznalica. To je činjenica jer čovjeka koji ne zna što mu je činiti ne može se drugačije nego neznalicom nazvati.

Slaven Bilić

'Nane bez mane' se (još jednom) pokazao kao trener kojega je 'prebacilo', zagrizao je više nego što može prožvakati pri čemu, na žalost, tu njegovu kašu sada svi kusamo.


Don Fabio

Istina, Fabio Capello na raspolaganju ima bolje igrače od Bilića, njegov 'albion' je trenutačno možda i najbolja momčad svijeta, ali zar i mi nismo, kako Bilić nakon svake upućene mu kritike voli podvući, deveta reprezentacija na FIFA-inoj ljestvici.

K vragu, to ipak znači i da naši 'gerrardi' i 'lampardi' nešto vrijede, pitanje je, međutim, vrijedi li i naš 'capello' tog devetoga mjesta ili ga pak bolje ocrtava devet primljenih komada u 180 minuta loptanja.

Jadikovka za Modrićem i Ćorlukom sasvim je pri tome bespredmetna jer - halo, ima li koga tko ne pati od demencije?! - i Englezima je nedostajao Walcott koji nas je lani u Maksimiru pregazio bez obzira što je Bilić u sastavu tada imao i Luku i Vedrana.


Nane bez mane

Na žalost po Bilića, jedini 'igrač' koji je Hrvatskoj deveti devetoga dvije tisuće i devete nedostajao bio je – trener.

I ne samo toga dana, ali ovaj put je to bilo najočitije, najporaznije i najbezidejnije u hrvatskoj nogometnoj povijesti. A u njoj su zabilježeni i srazovi s Brazilom, Argentinom, Italijom, Njemačkom, Francuskom..., sve redom velesilama nakrcanim senzacionalnim igračima koji nas nikada (NIKADA!) nisu ponizili.

Slaven Bilić

Ćiro Blažević (on pogotovo), Mirko Jozić, Otto Barić i Cico Kranjčar su gubili velike utakmice, neke od njih su možda mogli i dobiti, ali ovakvu nemoć nikada nisu iskazali.

Bilić ništa nije naučio iz maksimirske pleske, dapače, Capellu je okrenuo i drugi obraz. I nije mu pomoglo što mu je prije utakmice - viđeno na televiziji - šapnuo da ne udari prejako.

Talijan je, naime, predobro plaćen kako bi riskirao pobjedu na bodove, pogotovo ako mu se  protivnik sam nudi da ga nokautira. A Bilić je na Wembley izišao spuštenoga garda, rekoh već, nimalo kukavički, ali potpuno samoubilački. Neznalački.


Preskočeni razredi

Pa, i mojoj Lucijani je u drugoj minuti bilo jasno da će nas Englezi (i ovaj put) zgaziti napadima po svojoj desnoj strani. A Luce još ne ide u školu. A kad krene razrede neće preskakati. Za razliku od Bilića. Koji je počeo pisati doktorsku disertaciju, a da ni malu maturu nije položio.

Bilić je kao trener Hajduka prvenstvo okončao na drugome mjestu, odmah iza - Zagreba. Trenerom Hajduka je postao, a da nikada, naravno, nikoga trenirao nije.

Za 'nagradu' je priključen na sisu Hrvatskog nogometnog saveza koji mu je u ruke predao mladu reprezentaciju s kojom također nije napravio zapaženiji rezultat što mu je, sukladno pravilima hrvatskoga društva poremećnih vrijednosti, omogućilo da preuzme i 'A' vrstu.

A nju je, kao što vidjesmo, odveo do najveće sportske blamaže. Koja više govori o njegovoj trenerskoj (ne)ukosti nego plasman na Euro 2008. s kojega nas je, usput rečeno, izbacila Turska o čijoj limitiranosti najbolje govori stanje u Skupini 5 aktualnih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.


Zahvale Fortuni

Nakon bijedne, ali vrijedne pobjede nad Bjelorusijom, Bilić se zahvalio Fortuni, kazao je kako je bio i red da Hrvatsku za njegova mandata barem jednom pomazi sreća.

Slaven Bilić

Zaboravio je, očito, maksimirsku 'krticu' protiv Engleske u kvalifikacijama za Euro, Kranjčarov udarac za 1:0 u uzvratu, Da Silvin gol u posljednjim sekundama protiv Makedonije, promašaj Rusa u 90 i nekoj protiv Izraela što nas je i prije puta na Wembley odvelo u Austriju, a tamo je isto zaboravio penal protiv domaćina i čudnovatu realizaciju Modrića, pa odbijanac protiv Njemačke za gol Olića, a kruna njegova zaborava je pogodak Klasnića u 119. minuti četvrtfinala.

A to što je turski gol, koji je uslijedio minutu kasnije, proglašen najvećom nesrećom bila je samo krinka za ono čemu ovih dana mnogo bolnije svjedočimo.

Istina, tada smo svi 'popušili' priču o tragičnom usudu, no danas, 14 mjeseci kasnije, uviđamo kako nije bila u pitanju nesreća nego – neznanje.


Put do Afrike

Srećom, Bilić do Afrike, u koju ćemo se ipak plasirati jer imamo izbornika sretnika, ima dovoljno vremena za učenje. I stjecanje znanja.

Neka se ugleda na 'prijatelja' Capella kojemu tako rado - viđeno na televiziji - šapuće u uho. Neka uči od najvećeg, o ponašanju na terenu, izvan njega, a pogotovo uz njegov rub. 


reprezentacija hrvatske

Povezani članci

Who's Online

We have 111 guests and no members online