Vrijeme je za palačinke

francuske palačinkeHajduk dobio poljsku Legiju, naši rukometaši pobjedili Poljsku na EP-u, lijep neki poljski dan bio je danas, unatoč kiši što dosadno rominja i vjerojatno me lišava nekakvog subotnjeg izlaska (čaj u obližnjem skoro praznom kafiću ne kontam ka izlazak). Poljska je i u mom srcu, Poljakinje pogotovo, no nećemo sad o lijepim ljetnim radostima.. Sutra je novi dan, prilika za bezbroj malih sitnih životnih radosti, za nekoga sutra je dan za novu utakmicu, za nekog sutra je dan kad treba smazati francuske palačinke, popiti kavu s smišnicom srca, dovršiti više faturetu koju se otegla preko cijelog (radnog) tjedna, uhvatiti malo vremena i za pročitati nešto kvalitetno, učiniti đir pješke do Duća, javiti se Marijani ili kako li se već Ona sada zove, odmoriti se.. Smiješno mi je.. ili me ipak žalosti, kad u osvit ili tijekom nekih sportskih događaja čitam sva ta prepucavanja i svađe između naših sportskih djelatnika i novinara, trenera i novinara, ljudi iz saveza, komentatora, ovih, onih (izaberite svoju kombinaciju) po medijima (i izvan njih). Ali takvi smo, valjda, mi. MI - ova četiri ipo milijuna hrvatskih izbornika s egom velikim ko' kuća i tolerancijom ispod i ekološkog minimuma, s "zločestim" novinarskim perima, s žutom štampom, kladionicama na svakom koraku, portalima s priučenim novinarima, nestručnim urednicima i ekipom koja se kuži u sve živo a da o životu nema pojma.. Aj, aj,.. A da za promjenu guštamo malo u životu, u sportu, u zabavi, u d(r)uženju s prijateljima i obitelji? Što kažete? Da se istinski i bez zadrške (ili fige iza leđa) malo veselimo i tuđem, kao i svom uspjehu.. Da počnemo labavit malo ove osobne, emocionalne, a kako vidimo i društvene ekstreme, i u konačnici - sebe same ...

 

rukomet

Povezani članci

Who's Online

We have 230 guests and no members online