Dođite nam opet

Nizozemci su nas uništili, piše Vinko Vuković na svom hajdučkom blogu, očitali su nam lekciju iz suvremenoga nogometa, i tu prestaje svaka priča o razlozima hrvatskoga poraza. Moram priznati da sam ostao zgrožen kada sam čuo pitanje novinara HTV-a Željka Vele upućeno nakon utakmice izborniku Slavenu Biliću u kojem dvoji o budućim reprezentativnim akcijama u Splitu te mu sugerira kako ne bi bilo loše kada bi na Poljudu idući put ugostili, recimo, San Marino. Slaven se tada pokazao veći nego što je bio i nakon najveće pobjede. Zbunjeno je pogledao vrloga novinara ponizivši ga nedvosmislenim odgovorom. Kakve veze, majko mila, ima loša, očajna, užasavajuća igra hrvatskih reprezentativaca sa Splitom, Poljudom i publikom koja, dopustite mi primjetiti, evo još će malo pa sto godina prati i uči nogomet ...

 

Piše: Vinko Vuković / vinkovukovic.bloger.hr
Izvor:
www.vinkovukovic.bloger.hr
 
Kakve veze, majko mila, ima loša, očajna, užasavajuća igra hrvatskih reprezentativaca sa Splitom, Poljudom i publikom koja, dopustite mi primjetiti, evo još će malo pa sto godina prati i uči nogomet.
 
Da je baš htio pravo pitanje postaviti, onda je Vela izbornika mogao malo drugačije "ubosti". Mogao mu je, recimo, onako šeretski kako to samo on umije, podmetnuti nogu konstatacijom kako mu je većina izabranika tijekom devedeset splitskih minuta činila sve da se više nikad pod Marjan ne vrate.
 
Ovdje se priča o nekakvom bojkotu Torcide, a da nitko ne spominje mogući bojkot igrača. Atmosfera na stadionu je, uostalom, bila impresivna, bolja nego ikad u povijesti PRIJATELJSKIH utakmica hrvatske reprezentacije. A to što se dalmatinski nogometni puk ne može prevariti i ne može kupiti na jeftine domoljubne osjećaje stanje je s kojim se svi u i oko hrvatske selekcije moraju pomiriti. Navijači koji su se odgojili na Starome placu i Poljudu nikada nisu pljeskali nekome tko gubi dva razlike i ne čini ništa da se to promijeni, niti će takvima ikada pljeskati. Ma koji god im grb bio na grudima.
 
Bilićevi izabranici su stoga još dobro i prošli jer ih je umjesto zasluženih zvižduka dopalo tek nekoliko tipično splitski zajebantskih skandiranja. Igrači su ti koji su se u srijedu navečer trebali sramiti, a ne navijači, igračima mora biti neugodno što se danas opet priča samo o "ukletome stadionu", umjesto da razglabamo o profesionalcima koji su se po tko zna koji put ponijeli kao bahati amateri.
 
Da se razumijemo, splitskoj se publici ne treba dodvoravati, ovdje nikada nisu prolazili došljaci koji "oduvijek navijaju za Hajduk", ovdje su se poštovale samo dvije vrste nogometaša, istinski znalci i istinski fajteri. U hrvatskoj momčadi protiv Nizozemske nije bilo ni jednih ni drugih, na Poljud su u srijedu navečer istrčali sve sami pozeri koji su, ponavljam, još dobro i prošli. I od protivničkih igrača i od vlastitih navijača. Jedini kojemu je zaista stalo bio je Slaven Bilić, no on, na žalost, već odavno ne igra nogomet.
 
I zato ne bogohulite, i ne pitajte je li Poljud dostojan hrvatske reprezentacije, nego pitajte je li hrvatska reprezentacija dostojna Poljuda!

Povezani članci

Who's Online

We have 193 guests and no members online