Ivica Križanac: Nisam buntovnik, nego iskren do boli

Ivica KrižanacIvica KrižanacNajprije se tisuću puta ispričavao zato što je zakasnio desetak minuta. "Ne volim kasniti, ali ovih dana jednostavno ne stignem na sve", rekao je dok se smještao u kafiću Big Blue u svom Omišu. Mobitel mu je stalno zvonio. "Sve su to prijatelji, nema nikakve veze s mojom popularnošću." Prije nego smo otpočeli razgovor morao se još javiti prijatelju kojem je rekao "nazvat ću te za minutu", i od tada su prošla dva sata. U ovu konstataciju uopće nema spora, jer je Omišanin jedan od najboljih igrača Zenita iz Sankt Peterburga, osvajača kupa UEFE i europskog superkupa. Druga je stvar što ga je šira hrvatska nogometna javnost upoznala tek ove godine i tek tada shvatila kakva je veličina od nogometaša ...

IVICA KRIŽANAC

Nisam buntovnik, nego iskren do boli

Želim doma. Mojima u klubu sam to rekao još prije godinu dana. Zna se i razlog. Želim biti uz obitelj

Piše: Davor Burazin / Sportske novosti
Izvor: Sportske novosti


SN: Njegov dolazak do reprezentacije Hrvatske popraćen je i neugodnom razmjenom mišljenja s izbornikom Slavenom Bilićem, pale su neke teške i grube riječi, no sve je to sada iza njega  ("Ne volim gledati u prošlost.").

- Molim vas, samo bez bobmastičnih naslova! Meni to ne treba, nisam nikakav zločesti dečko hrvatskog nogometa kako me neki tituliraju. Za mene je rezultat najveće mjerilo nečije vrijednosti. Ništa drugo me ne zanima.

Ivica Križanac u Omišu

Kada se to dogodilo, samo sam htio da mo netko pogleda. I nisam htio nikoga vrijeđati, izrazio sam mišljenje, iskazao nezadovoljstvo. Gledajte, bio sam na popisu izbornika Zlatka Kranjčara za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, bio sam među onom trojicom koja su otpala u konačnom popisu.

Mislio sam da bi bilo u redu da me novi izbornik pogleda i vidi zaslužujem li poziv. Sa Slavenom Bilićem sam popričao o toj situaciji koja je, zahvaljujući i medijima, bila prenapuhana.

Razumijem i njega, nije mu tada bilo zgodno, ali to je prošlost. Danas sam tu gdje jesam, imam vrlo korektan odnos s izbornikom.


Put sličan Pršinom

SN: Uglavnom, nakon što je je debitirao za Hrvatsku protiv Slovenije u Mariboru, Križanac je odigrao maestralnu partiju u Ukrajini u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo i time, čini se, osigurao status prvotimca u najdražem dresu.

- Nitko nije pretplaćen na mjesto u reprezentaciji, svašta se može dogoditi i sve se može promjeniti. Zadovoljan sam statusom, a ne mogu vam ni opisati što je meni značila utakmica sa Slovenijom. Imala je status prijateljske, ali okruženje je bilo neprijateljsko. To kako su nas primili neobjašnjivo je.

S druge sirane, debitirati u 29. godini, makar sam iza sebe imao nastupe u Ligi prvaka, osvajanje velikih trofeja, golemo je iskustvo... To je specifično, pa još li problemi koji su se pojavili prije toga.

Znam i da su svi očekivali što će biti u Ukrajini, i kako ću odigrati, bez obzira što nije bilo razloga za sumnju. Rekao sam da je za mene rezultat mjerilo svega i zato s ponosom ističem da sam, čini mi se, tek četvrti Hrvat koji je osvojio Kup Uefe.

Drago mi je da smo tamo odigrali dobro i da smo ostvarili dobar rezultat. Suigrači su mi pomogli, olakšali da i ja dam svoj mali doprinos pozitivnom ishodu.


Buntovnik? Kakav buntovnik?

SN: Kako će se rasplesti kvalifikacije u našoj skupini? Engleska je izgleda osigurala prvo mjesto i izravan plasman u Južnu Afriku?

- Treba vjerovali dok god ima izgleda da ih možemo prestići. Zar naša reprezentacija nije pobjeđivala sve redom u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, pa se opet do kraja čekala potvrda plasmana? Engleska, između ostaloga. ima i dvije utakmice s Ukrajinom. Realno, bit ćemo drugi i ići u dodatne kvalifikacije.

SN: Naglasio je da nije zločesti dečko, još manje buntovnik. Samo traži ono što mu pripada. Možda je za takvu sliku u javnosti zaslužan njegov neobičan put do dresa reprezentacije. U Hrvatskoj se malo zadržao, afirmaciju je stekao u Poljskoj, a svjetsku reputaciju dočekao u Rusiji.

- Sličan put kao ja imao je Dado Pršo. Buntovnik? Kakav buntovnik? Zar su me potjerali iz nekog kluba? Ja sam samo iskren do boli i pošten, tako sam odgojen. Samo što neki ljudi ne žele čuti istinu. Nekada nije ni meni drago.

Samo sam godinu dana bio u Hrvatskoj ligi, od 20. godine sam u inozemstvu, pa je logično da sam nepoznat i da se o meni malo zna. Tko je kriv? Teško pitanje. Malo su i mediji krivi što su moji uspjesi prolazili nezapaženo.

Nije mi bilo jasno da nakon dva četvrtfinala Kupa Uefe nisam zaslužio više pažnje. Ne žalim se zato što mi je dobro. Mislim da sam ispunio sebe i svoja očekivanja. Kao i moje obitelji, a to mi je najvažnije.


Bez kontakta s Hajdukom

SN: Upravo zbog obitelji, zato što želi biti što bliže njima, odlučio je da neće ostati u Sankt Peterburgu. Ima još godinu dana ugovora, želio bi se što prije riješiti te obveze, ali "poštovat ću svaku klupsku odluku, predobro me plaćaju da bih se bunio".

- Vidjet ću kad odem tamo za mjesec dana što će biti. Hoću li otići odmah, za šest mjeseci ili tek kad mi ugovor istekne. Sve su opcije otvorene. Mojima u klubu to sam rekao još prije godinu dana. Dakle, prije nego smo postigli sve uspjehe u Europi, prije nego sam postao reprezentativac.

Stojim iza toga da se želim vratiti u Hrvatsku. I razlog se jako dobro zna. Želim biti uz obitelj, jer mi jako nedostaje. Starija kćer Leona je ove jeseni pošla u školu u Omišu, to je bila naša odluka.

Novci neće biti najvažnija stvar u mojem odabiru, jer daje tako, ostao bih u Rusiji. Nitko nema takve novce kao Rusi.

Ivica Križanac

 
SN: Onda? Hajduk ili Dinamo?

- Glupo mi se ponavljali i govoriti da sam hajdukovac u duši, od glave do pete. Još je gluplje da ispadne kako se nudim. Istina je da s Hajdukom nisam imao baš nikakav kontakt do sada.

Jedina moja veza s Hajdukom je jedan trening kad sam imao 13 godina, bilo nas je talenata iz cijele Dalmacije. Nakon treninga jedan je trener rekao mojem ocu da dobro stojim na terenu. I to je bilo sve, moj otac se naljutio, a u ta doba putovali iz Omiša u Split svaki dan na treninge, pokrivati sve troškove, nije bilo jednostavno. I ja sam ostao u Omišu.

SN: U HNL-u je igrao za Slaven Belupo i Varteks.

- Luka Bonačić me pozvao na probu u Koprivnicu i prošao sam. Nakon šest mjeseci on je otišao u Varaždin i sa sobom poveo Grgicu Kovača, Ivicu Solomuna i mene. Šest mjeseci kasnije ukazala se dobra prilika, pozvan sam na probu u Spartu iz Praga. Odigrao sam za njih na jednom turniru u Njemačkoj, proglašen najboljim igračem i potpisao ugovor.

SN: Kako je moguće da je prošao neprimjećen ljudima iz Hajduka i Dinama?

- To je njihov problem, o tome nisam nikada razmišljao. Neka se zapitaju kakvu struku plaćaju, jer nije stvar samo u Ivici Križancu. Tristo drugih prije i poslije mene je prošlo slično, a nikada nisam vidio da je netko od tih lovaca na talente dobio otkaz zbog promašaja.

SN: Iz jake Sparte (Rosicky, Grygera..) otišao je u Poljsku, u Gornik.

- To je moj najbolji potez u životu, nakon toga mi se sve otvorilo. To je veliki klub, ali bio je u problemima. Trener mi je garantirao priliku i ja sam došao. Dogodila se dobra atmosfera, dobra skupina nogometaša i nakon godina promašaja stigli smo do 4. mjesta u jesenskom dijelu sezone.

SN: Ali i tamo se zadržao samo šest mjeseci?

- Kad sam igrač za šest mjeseci (nasmijao se). Zvali su me u Grodzisk. Klub koji je iz pete lige došao do prve, vodio ih je jedan veliki entuzijast. Sa 7. mjesta popeli smo se do drugog, ostali dva boda iza Wisle nakon što smo na proljeće dobili 13 od 16 utakmica. Primili smo samo četiri gola.

SN: I tada je izabran za najboljeg igrača Poljske lige. Zadržao se još dvije godine, poremetio onaj ritam od promjene kluba svakih šest mjeseci. I svakom slučaju, može usporediti Prvu HNL i Poljsku ligu.

- Čitao sam nedavno da je moj prijatelj Dražen Besek rekao da je Poljska liga jača. Složio bih se, iako sam predugo izvan našeg nogometa. Po rezultatima u europskim kupovima je Poljska liga evidentno jača, ali ima i drugih parametara.

Dinamo je, naprimjer, u godinu dana zaradio goleme novce na transferima, šezdesetak milijuna eura. Njegovi bivši igrači su okosnica reprezentacije...

Križanac i Ševćenko


U Zenitu krize neće biti

SN: S više autoriteta je govorio o razlici između Poljske i Rusije, tu je praktički na domaćem terenu.

- E, to mogu jako dobro procijeniti. Rusija je daleko iznad Poljske. Zašto? Zbog svega. Infrastruktura, rad s mladima, ulaganje u nogomet. Sve, sve, sve.. Uostalom, ruski klubovi su u posljednjih nekoliko godina osvojili dva Kupa Uefe.

SN: Kako će na ruski nogomet utjecati evidentna svjetska financijska kriza?

- Za sada se ne osjeća, ali moguće je da hoće. Klubove većinom financiraju goleme kompanije koje posluju na svjetskom trzišu, pa su stoga podložne i krizi. Znači, osjetit će se, ali ne i u mojem klubu.

Iza nas je Gazprom, mislim da ne treba objašnjavati zašto se na nama neće osjetiti kriza. Jer kad Gazprom zavrne "špinu" plinovoda, onda se smrzava pola Europe.

SN: Od kad želi otići, Andrej Aršavin je na meti najvećih europskih klubova.

- I on bi u inozemstvo, ali trenutno je doma i čuva dvoje djece. Ima ih sedam, osam s istom željom. Neće moći svi otići. Zenit je veliki klub i da sam Rus nikada ne bih otišao iz njega. U svom si gradu, svi te vole i poštuju, uživaš božanski status. Što će ti više?

A Aršavin? Ponuda mu ne manjka to je sigurno. Kao što sam siguran da bi uspio u bilo kojem klubu na svijetu. Preveliki je igrač da ne bi prošao. Znam da Rusi nisu ostavili neki dubok trag u jakim erupskim klubovima, ali ne može se generalizirati.

Oni su po mentalitetu drukčiji, nije im se lako uklopiti, ali Aršavin ima sve da bi uspio.


Favoriti smo protiv Stuttgarta

SN: Zenit je kao branitelj naslova izvukao Stuttgart u šesnaestini finala Kupa Uefe.

- Prva vijest, nisam znao. Lani smo uvjerljivo eliminirali Bayer iz Leverkusena i Bayern, ali to ne mora ništa značiti. Ako ostanemo u približno istom sastavu, onda smo favoriti.

U Ligi prvaka stigao nas je umor, bili smo u pogonu od veljače, bez kakvog odmora. Većina naših reprezentativaca uopće nije imala odmor nakon Europskog prvenstva, nastavili smo rusko prvenstvo, osvojili Superkup protiv Manchester Uniteda i na kraju nas je dohvatio umor.

Odigrali smo više od šezdeset utakmica, a vjerujte da u Rusiji to nije lako. Rusija je golema zemlja, putovanja nije lako izdržati. To katkad graniči s ludilom.
 

Volim hajduk, ali poštujem i Dinamo

SN: Kako komentira odluku Hrvoja Vejića da se ipak ne vrati u Hajduk iako je to izgledalo kao gotova stvar.

- Veja je moj odličan prijatelj i cimer u reprezentaciji, imam izvanredno mišljenje o njemu kao igraču i čovjeku. Potpuno ga razumijem, sa 32 godine u situaciji je da može potpisati ugovor koji mu rješava egzistenciju.

Pustimo emocije. Imam osjećaj da se nas Dalmatince, navijače Hajduka, stalno hvata na te emocije, kao da je normalno da dođemo u Hajduk. Ali nije tako. Mislim da je Hajduk trebao napraviti sve što je u njegovoj moći da dovede Vejića.


SN: Zašto imamo osjećaj da bi se ista stvar mogla ponoviti i s Križancem? I sam je rekao da ga još nitko s Poljuda nije zvao.

- Privatizacija Hajduka izvanredna je stvar, povratak ljudi na tribine također. Odmah se osjeti kako se ljudi zapale kada se naniže serija pobjeda. Kod nas se za to živi.

Ipak, Dinamo neće tako lako prepustiti naslov prvaka, ima dobru momčad i u Europi je igrao dobro. Želim naglasiti da poštujem i Dinamo, da sam u Zagrebu uvijek izvanredno primljen.
 

U Spartu za golem iznos

Neću govoriti o novcu, ali kad sam potpisao za Spartu, to je bilo za golem novac Imao sam obavezu opravdati taj ulog. To se naravno ne može usporediti s onim što danas zarađujem u Zenitu.

Najbolji igrač Hrvatske u 2008.?

- Po rezultatima ili po dojmu? Ima mnogo kandidata, i to je dobro. Ja bih glasao za Luku Modrića, jer je ostvario fenomenalan transfer u Tottenham. Isto tako mogao sam reći i Ivica Olić, Vedran Ćorluka. Ima kandidata.

Povezani članci

Who's Online

We have 117 guests and no members online