Upoznajmo bisere Dalmacije - Stobreč

kava u StelestobrečStobreč je samo sedam kilometara udaljen od Dioklecijanove palače i nema status grada, nego administrativno pripada gradu Splitu. Ipak, ovo naselje živi vlastitim životom malenoga primorskog mjesta koje je tijekom cijele prošlosti samostalno gradilo svoju osobnost. Iako je i po postanku stariji od Splita, nije uspio postati veći i poznatiji od njega... piše Bože Ujević u svom serijalu "Upoznajmo bisere Dalmacije" objavljenom na stranicama Slobodne Dalmacije ...


BISERI DALMACIJE


Stobreč je propustio povijesnu priliku da bude važniji od Splita



stobreč


Piše: Bože Ujević / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


Sredozemljem su u davna vremena krstarile grčke lađe tražeći mjesto na kojem bi njezini putnici mogli osnovati novu koloniju. Upravo je jedna od tih lađa doplovila i do ušća Žrnovnice te su njezini putnici tu, na hridi, osnovali naselje u trećem stoljeću p.n.e. i nazvali ga Epetion.

More ga je štitilo s tri strane, a s četvrte su podignuli čvrsti zid čiji se ostaci i danas mogu vidjeti. Ni u čemu nisu oskudijevali. Uokolo su bila plodna polja, rijeka Žrnovnica, more bogato ribom, a šume životinjama za lov.

U plitkom zaljevu počeli su proizvoditi sol. Sa susjednim Ilirima nisu bili u baš najboljim odnosima, ali su ipak povremeno trgovali. Kasnije su ovim područjem zagospodarili Rimljani, a naselje mijenja ime u Epetium.


stobreč



Na pogrešnoj strani

Stobreč je imao tu nesreću što se u građanskom ratu između Pompeja i Julija Cezara svrstao na pogrešnu stranu, tj. Pompejevu, te nakon njegova poraza počinje ekonomski i politički slabjeti. Da nije bilo tako, danas bi Stobreč možda bio poznatiji i veći od Splita.

U sedmom stoljeću, kad Avari i Slaveni ruše Salonu, istu sudbinu doživio je i Stobreč. Stanovnici pred opasnosti bježe na susjedne otoke, a neki su utočište našli u susjednoj Dioklecijanovoj palači.

Ubrzo nakon ovih događaja, na opustošena područja dolaze Hrvati i naseljavaju se uz obalu. Neki od njih naselili su se i na ruševinama rimskog Epetiuma.

Nakon tisuću godina gradskog života, Epetium je počeo živjeti novi život. Bio je to život malog seoskog naselja nazvanog Stobreč. Hrvati su obnovili samo dio kuća, a drugi dio je i dalje bio pust i nenaseljen.

U 11. stoljeću došli su benediktinci i naselili se na mjestu prijašnje porušene bazilike gdje su izgradili crkvicu i posvetili je sv. Lovri. Danas je crkva posvećena Gospi od Karmela.

Sljedećih nekoliko stoljeća Stobreč je bio malo seosko naselje u kojemu se broj stanovnika nije značajnije mijenjao. Osobito teška vremena bila su početkom 16. stoljeća, kad se Stobreč našao na udaru Turaka.


stobreč



Bijeg pred Turcima

Ponovno su njegovi stanovnici morali bježati iz svojih domova i spašavati živote na susjednim otocima ili u obližnjem Splitu. U 17. stoljeću Stobreč je došao pod mletačku vlast i slabo povećavao broj stanovnika. Tada je bilo samo desetak naseljenih kuća.

Nakon pada Venecije, Stobreč je, kao i cijelo šire područje, došao pod francusku vlast koja će ostati trajno u pamćenju Stobrečana.

Dana 5. lipnja 1807. godine, u njegovoj neposrednoj blizini odigrala se jedna od najkrvavijih bitaka između Francuza i Poljičana kojima su se pridružili i Stobrečani, želeći očuvati stoljetnu tradiciju slobodarske Poljičke Republike.


stobreč nekad


Na strani Poljičana bili su i Rusi koji su se nalazili sa svojim brodovima u Bračkom kanalu. Francuzi su bili nadmoćniji i u krvi su ugušili pobunu, a time ugasili i Poljičku Republiku.

Dio Stobrečana pobjegao je na ruske brodove, a one koji nisu uspjeli pobjeći, ubili su francuski vojnici u znak osvete. No, na sreću, francuska vlast nije dugo trajala jer je već 1813. zamijenjena austrijskom.


Težačko i ribarsko mjesto

Sredinom 19. stoljeća, mjesto se i dalje razvijalo, a još brži razvoj dogodio se početkom 20. stoljeća. Budući da se mjesto sve više širilo, počeli su se u međuratnom razdoblju uređivati putovi, a 1939. godine sagrađena je riva.

Stobreč je sada bio lijepo, malo težačko i ribarsko mjesto. Konobe su bile pune vina, u stajama se oglašavala stoka, a na rivi su se krpale mreže za nove ulove.

Bile su to idilične slike kojih danas više nema i kojih se sjećaju samo najstariji mještani. Takve ili još ljepše slike Stobreča, zadivile su i poznatog putopisca Alberta Fortisa koji je obilazeći Dalmaciju u drugoj polovici 18. stoljeća navratio i u ovo mjesto.


stobreč



Stihijska izgradnja nakon Drugog svjetskog rata uništila je identitet mjesta

Najbrži razvoj mjesto je doživjelo poslije Drugog svjetskog rata, kad se doseljava veći broj stanovnika iz Dalmatinske zagore. Mjesto se brzo povećava, ali uglavnom stihijski, bez nekog plana, i pritom gubeći identitet malog težačkog i ribarskog mjesta, ali zato tražeći novi.

Možda taj novi bude na putu razvoja golfa, tenisa, gastronomske ponude ili kampiranja. Možda Stobreč bude više dana u godini veseo i razigran kao što je svake godine 10. kolovoza na blagdan sv. Lovre, zaštitnika naselja, a da se to dogodi, svoj doprinos trebaju dati njegovi stanovnici i svi oni koji vole ovo maleno mjesto na hridi, na kraju velikoga grada Splita.

 

Povezani članci

Who's Online

We have 202 guests and no members online