DUGI RAT

Augustin Tin Ujević, ponajveći hrvatski pjesnik 20. stoljeća i jedan od najučenijih Hrvata prošlog stoljeća otišao je s ovog svijeta na današnji dan, 12. studenoga 1955. u Zagrebu. Rođen u Vrgorcu 5. srpnja 1891. godine u obitelji učitelja. Školovao se u Imotskom i Makarskoj. U Splitu je završio klasičnu gimnaziju i živio u Nadbiskupskom sjemeništu, ali se nije zaredio nego odlazi u Zagreb gdje studira hrvatski jezik i književnosti, klasičnu filologiju, filozofiju i estetiku. U mladosti je bio gorljivi politički borac, najprije protiv Austrougarske, a potom se zauzimao za ujedinjenje Hrvatske i Srbije. Nakon osnivanja Kraljevine Jugoslavije razočarao se ("kad već su guske da su barem sa Kaptola“) i potpuno se odrekao političkog djelovanja, te se do kraja života posvetio samo poeziji. Nije prihvaćao neke od temeljnih društvenih konvencija, nije imao karijeru ni dom, a znao je raskidati veze s najbližima, u književnosti s "učiteljem“ Matošem, a u privatnom životu s članovima svoje obitelji.

Zanimljiva legenda o Tinu kruži među dugoraćanima. Tin je na svojim putešestvijama često svraćao i u Dugi Rat, poglavito u gostionicu obitelji Kadić, tada jedno od rjetkih mjesta u mistu gdje se moglo družiti, dobro jesti i popiti, a gdje je nerjetko račun plaćao - stihovima. Umjesto "Ivane, zapiši me, pa ću platit kasnije..", Tin je, legenda kaže, na poleđini papirića računa ostavio Kadićima brojne svoje "brzopotezne" pjesme. Eh da mladi Ivan iz roda Kadića na tavanu obiteljske kuće među odbačenim starinama umjesto prastarog usisivača (kojeg sam lani dobio za rođendanski poklon) uspije pronaći neke javnosti još nepoznate Tinove pjesme, vrijedile bi to danas.. barenko nekoliko bačvi vina! Eto što ti je.. inflacija...