Otkrivena strogo čuvana tajna velikih majstora peke
- Details
- Rubrika: Gastronomija
- Datum: 01 Svibanj 2015
Nekoć tradicionalno prvomajsko (pa i višednevno) hodočašće po livadama Radmanovim, punih rosnih Cetinskih vila, s godinama nekako padne tek na cjelodnevno druženje pod krovom domaćeg, dućkog, komina. S vremenom je postalo tlaka i zapalit s ekipom put sela, na izvorni komin oko kojeg još nije zasjeo kakav zalutali putnik namjernik ili fatamorgana u vidu turista, iako poljičkim selima ispod Mosora kruži legenda da je nekoć davno svratio jedan takav nesretnik, neki mletački Morlak Fortis, Alberto mu je bilo ime no u Docu Gornjem i staro i mlado ga je zvalo - Tomba. Bilo je to puno, puno prije uspona Rašeljkom jedne mlade, vesele, prvomajske ekipe što je na Mosor na kostima s lakoćom iznila i janje i ražanj i par demejani vina.. A i to je bilo davno.. No ništa zato, umjesto prazničkog fažola za predjelo smo se danas odlučili počastiti inćunima, a onda je iz drevnog gastro ljetopisa, starog barem 1000 godina, veliki meštar od komina izabrao recept za peku, čak dvije, za glavno jelo ovog našeg malog druženja u čast i slavu (slava mu) najvećeg praznika radnog čovjeka. Uz sve počasti, začine i mirodije koje ga miritaju u vidu domaćeg krumpire, mrkve, kapule, kupusa, ružmarina,.. kralja životinja smo svečano položili ispod ožarene cripnje i sat'ipo poslije počastili se carski istinskim zgoditkom naše tradicijske kuhinje. A onda je krenulo evociranje uspomena..
PRVOMAJSKA!
Tekst i foto: Mladen Banović
Strogo čuvana tajna velikih majstora peke napokon je otkrivena. Ali samo na par sati. Da bi opet nestala među svitcima drevnog gastro ljetopisa, starog barem 1000, ako ne i više, godina..
Ritual je to koji se u našim krajevima ponavlja na današnji dan još od 1887. godine, uvijek u točnom vremenskom interavalu, svakih 365 dana..
A ima nešto mistično i u salati...