Pisme o' vrimena Krešimira Magdića

Kad u 40 godina klapskog života Krešimira Magdića, skladatelja, melografa, obrađivača, klapskog voditelja i pjevača, ugradite makar samo kao pjesnik i 20 svojih, onda imate pravo na zadovoljstvo. A kad se maestro u svojoj slavljeničkoj retrospektivi u Lisinskom odluči od 27 pjesama, praizvedenih na omiškom klapskom festivalu, u prvom “bloku” predstaviti i 15 pjesama koje je skladao na vaše stihove, u izvedbi zagrebačkih klapa te ansambla Lado, klape Luka i Linđo N iz Dubrovnika, onda imate i vi pravo na feštu, to više što je tiskano i notno izdanje tih pjesama te u suizdanju Slobodne Dalmacije i Aquariusa zajednički dvostruki CD pod nazivom “Pisme o’ vrimena” ...

Razgovor ugodni s maestrom kojemu je u suizdanju Aquariusa i Slobodne Dalmacije upravo izišao u prodaju dvostruki CD “Pisme o’ vrimena”

Piše: Jakša Fiamengo / Slobodna Dalmacija
Foto: Željko Tutnjević / CROPIX

A te zajedničke “pisme o’ vrimena” krenule su koncem osamdesetih kad se na omiškoj pjaci prvi put čula pjesma Sutra će te ponit, posvećena svim očevima koje posebno volimo kad ih pokapamo, a koja ne samo da se pjeva u funeralnim prilikama (pa i na ukopu predsjednika Tuđmana) već postaje dobitna kombinacija za niz klapa u omiškim finalima, onda posljednje što vam padne na pamet jest da s inače šutljivim maestrom po nalogu urednika napravite razgovor.

Jakša Fiamengo i Krešimir Magdić s osvojenim Porinima za najbolju folklornu pjesmu 2007.

Skladatelj, čiji prozor gleda na Stradun, svirač viole u Dubrovačkom simfonijskom orkestru, i prije i poslije te pjesme napisao je niz sjajnih skladbi, ali ovu intimno drži prvom u novouglazbljenom nizu, u kojem su još i Sušna zikva na škoju, Injoštar, Misao svijeta, Deveta ura, Odiljam se, Moj brodiću, Kampošonto... te, u obradama baštine, Izišla je zelena naranča, Zvizde mi kažu, Žilju moj pribili...

- Majka je pjevala, otac nije, ali je to poštovao. Progovorio sam, dakle, majčinim glazbenim genima. A slušali smo tih davnih godina gospara Nardellija i njegov ansambl Dalmacija, njegove pjesme Plavi putevi mora, Pjesma Anki, Paljetkovu Mene zovu bodulo... -  kazuje kratko Krešo kojeg od milja rado zovem Krešendo.

Tvoja čuvena, za Dubrovnik amblematska, Zbogom ostaj moj voljeni grade, jedna je od tvojih prvih skladbi...
- Još 1966. počeo sam kao tamburaš u folkloru Linđa. Propjevao sam u klapi Maestral, koja se za gušt okupljala po teracama i pod voltima. Pjevala i raspala se. Osnovao sam potom opet klapu Maestral kako bismo pjevali na omiškom festivalu. Pjesma koju spominješ nastala je 1968...

U Omišu nastupaš od 1970., od četvrtog festivala...Krešendo, tihi skladatelj čiji prozor gleda na Stradun
- Točno. Tada smo uz pratnju mandolina pjevali dalmoidne slikovnice, čak smo u Omišu prolazili bolje nego oni s izvornima. Od tada sam promijenio sliku o dalmatinskoj pjesmi, počeo osluškivati izvornu baštinu, vrijedne starinske napjeve, koje sam nalazio u zapisima Kuhača, Kube i drugih. A i sam sam slušao, zapisivao po terenu.

Svojevrsni finale - četrdeset godina druženja s klapama, baštinom i tercom, tako cijenim ovu glazbenu inventuru - kaže Krešimir Magdić

Odakle taj preokret u tvom glazbenom promišljanju?
Pored ostalog, mnogo dugujem i pomoći Ljube Stipišića Delmate koji me naputio na prepoznavanje, obradu i očuvanje izvornih pjesama. Zahvaljujući njemu postao sam dosljedan tome do današnjih dana. Otvorila se baština, kao poklopac škrinje s blagom. U tom duhu počeo sam i skladati...

Poslije Maestrala 1979. prelaziš u klapu Linđo N...
- Ono N je u spomen na pokojnog našeg pjevača Nina Cvjetkovića. Ostalo je poznato – osvajali smo omiške festivale. Smatram da Linđo statistički spada u 10 najboljih klapa svih vremena: Trogir, Oktet DC, Luka Ploče, Ošjak, Sinj... Da, tu treba brojiti i one od ranije: Lučica, Šibenik, Maestral...

Kako cijeniš inventuru, glazbeni vremeplov u Lisinskom?
Bio je to svojevrsni finale 40 godina druženja s klapama, baštinom i tercom. Čitav ovaj projekt, koji sadrži i nosač zvuka s retrospektivom mog omiškog opusa i tiskovinom zaokruženog ciklusa naših zajedničkih omiških skladbi, koji su objavljeni u izdanju Aquarius Recordsa, odnosno Cantusa-HDS, ostvario sam u suradnji sa zagrebačkim klapama i organizatorom projekta Juricom Boškovićem, u nakani da ukažem klapama na izvore iz kojih treba crpiti materiju za svoje repertoare, misleći i na kolege autore koji su se poput mene ugradili u Festival dalmatinskih klapa.

Povezani članci

Who's Online

We have 167 guests and no members online