Thompson kao hrvatski Iron Maiden? Je, moš mislit!

DickinsonThompsonMarko Perković Thompson kao hrvatska inačica britanskih heavy metal legendi Iron Maidena? Je, moš mislit! Što je sljedeće? Mucalo kao domaći Bocelli? Jacques Houdek u ulozi hrvatskog Robbiea Williamsa? Duško Lokin kao naša verzija Michaela Jacksona? Sudeći po tekstu Josipa Jurasa ''Geni, geni kameni'' objavljenom u Slobodnoj Dalmacija, ali i na ovim stranicama, sve je moguće. Sva sreća što ga se ne može uzeti za ozbiljno, jer poput Titanika pušta vodu po svim šavovima. Pa amo mi probat zakrpat barem četiri, pet tih rupa ...

THOMPSON KAO HRVATSKI IRON MAIDEN? JE, MOŠ MISLIT!

Marko Perković Thompson kao hrvatska inačica britanskih heavy metal legendi Iron Maidena? Je, moš mislit! Što je sljedeće? Mucalo kao domaći Bocelli? Jacques Houdek u ulozi hrvatskog Robbiea Williamsa? Duško Lokin kao naša verzija Michaela Jacksona?


Piše: Ante Čikotić Chiko

Zakrpa prva:

Manowar i HammerFall su istaknuti predstavnici sword and sorcery tematike u heavy metal žanru, inspirirane fantasy literaturom i stripovima o Conanu, a ne kultom tla i nacije. Ugurati Manowar i HammerFall u ladicu uglazbljenog konzervativizma je apsurdno kao da kažete kako je Tolkienov ''Gospodar prstenova'' desno orijentiran politički pamflet.

Manowar


Zakrpa druga:

Sudeći po tekstovima pjesama iz njihove 'post-Chaos A.D.' faze, brazilsku Sepultura je odlučila prigrlila ljevičarski politički aktivizam, tako da mi se bilo kakva usporedba sa Thompsonom čini prilično promašenom.  

Sepultura

 
Zakrpa treća:

Lemmy Kilminster, frontman Motorheada, vješti je manipulator koji nacizmom provocira javnost (kao što su radili mnogi, od Keith Richardsa i David Bowiea, pa sve do Sex Pistolsa i Joy Divisiona), ali uvijek kroz prizmu dobre zaj*bancije. Poznata je tako anegdota kada je na 'škakljivo' pitanje novinara FHM-a odgovorio ''Neću vam reći ni riječi dok mi ne donesete tenk na daljinsko upravljanje. I neka obvezno bude nacistički!''

Lemmy


Zakrpa četvrta:


Bruce Dickinson, uz Steve Harrisa glavni kreativac unutar Iron Maidena, diplomirani je povjesničar, tako da ne iznenađuje što Maideni u nizu pjesama poseže za povijesnom tematikom. Međutim, samo ih je dio o njihovoj domaćoj (engleskoj) nacionalnoj povijesti, dok ih cijeli niz pjeva o općim mjesta mongolske ('Genghis Khan' – instrumental koji datira iz pred-Dickinsonovog vremena), grčke ('Flight Of Icarus'), egipatske ('Powerslave'),  makedonske ('Alexander The Great'), ruske ('Mother Russia') i francuske ('Montsegur') historiografije, a našlo se mjesta i za bezkompromisnu kritiku svih onih svinjarija što su ih upravo Englezi počinili iskrcavši se na sjevernoamerički kontinent i gotovo izbrisavši domorodačko stanovništvo s lica zemlje.

iron maiden


Zakrpa peta:

Tablična usporedba Thompsonovih i Maidenovih pjesama je da pukneš od smijeha! Kakve veze ima 'Diva Grabovčeva' sa srednjovjekovnom spravom za mučenje opjevanoj u 'Iron Maiden'? Isto tako će te me teško uvjerit da 'Iza devet sela' i 'Sude mi' pjeva o HTV-ovim Ratkajevima, što bi se dalo zaključiti iz usporedbe tih pjesama sa 'The Prisoner' i 'Back In The Village', stvarima inspiriranim BBC-jevom TV serijom 'The Prisoner'.

iron maiden

Još smješniji je komentar kako se 'Sign Of The Cross' (u tekstu prevedena kao 'Znak križa') savršeno uklapa u autorski koncept Marka Perkovića, s obzirom da je riječ o stvari temeljenoj na 'Imenu ruže', literarnoj uspješnici Umberto Ecoa koja vrlo oštro, sa snažnim antiklerikalnim nabojem, kritizira institucionalizirane religije, u prvom redu kršćanstvo.
 

Zakrpa šesta:

ThompsonIron Maiden u pjesmama 'Where Eagles Dare' i 'Aces High' veličaju pobjede saveznika nad nacizmom ovjekovječene u istoimenim filmovima iz 1968., odnosno 1976. godine. S druge strane, ne vjerujem da će Thompson ikada snimit pjesmu inspiriranu Bulajićevom 'Bitkom na Neretvi'.


Dobro, na kraju treba treba biti iskren i priznati da Marko Perković Thompson uistinu često poseže za melodijskim i ritmičkim rješenjima Iron Maidena, ali to je prije radio i sa glazbenim predlošcima Van Halena, AC/DC-ja, pa čak i Abbe

Svrstava li to i Abbu u desno krilo političkog spektra?