DUGI RAT

Nakon uspješnih zbirki pjesama "Ko nam je ukra Kamenu klupu", "Kameno srce Mirabele" i "Kamena lica omiških ulica", u petak, 15.09.2023. s početkom u 19:30 h u prostoru ispred Gradske knjižnice Omiš održati će se predstavljanje nove zbirke "Malograđanska poezija", omiškog pjesnika Mirka Peraka. S novom, četvrtom zbirkom Mirko Perak iskoračio je u novi poetski svijet.
Pjesme nisu toliko vezane za Omiš i za Kamenu klupu, izraz je slobodniji i intelektualiziraniji, može se u njemu osjetiti dosta bunta, ironije, pa i rezignacije. I pjesnik je iskusniji pa vještije poantira.
Uz autora zbirku će predstaviti i urednica Svjetlana Buljević. Bit će naravno i glazbe. Predviđeno je izvođenje rock klasika, nekoliko pjesama omiške rock grupe "Kamena lica" te nastup Gradske glazbe Omiš.
- "Rekao bih da je ovo ulična poezija s malograđanskim štihom. Morao sam napraviti odmak od prethodnih triju zbirki. Različite su teme, ljubavne, filozofske, sociološke. Neki čitatelji su mi rekli da su mi pjesme sada bolje, ali teže. Glazba je opet dio moje poezije" - kaže Mirko Perak koji iza sebe, uz pravnu, ima i d(r)ugu glazbenu karijeru vezanu uz omišku rock grupu Kamena lica.
U nastavku članka iz nove zbirke prenosimo Perakovu pjesmu... o mladenačkoj ljubavi i jednoj djevojci iz Jadranske ulice u Dugom Ratu...

U četvrtak, 13.4.2023. s početkom u 20 h omiški pjesnik Vanja Vlahović predstavlja svoje knjige (Kritičar, Ribe, Fabijan,..) u Gradskoj knjižnici Omiš.
Poljica i Omiš nikad nisu oskudjevali pjesnicima i književnicima, pa tako ni danas.
Dođimo i poslušajmo što o Vanjinom doprinosu našoj lijepoj riječi imaju reći upućeniji poznavatelji magije spuštanja priča, mašte, snova i srca na papir...

Srce je ovdje kao prošlost
Pjesma je još samo kolebanje
Pjesnici su živi iz bojažljivosti
Ima tu sjaja ali nema topline
Više ne spašavamo ono što spominjemo
Jer riječi su sada samo upotrebljive
S pjesmom bi se moralo raditi
Poslije srca uzaludna je matematika,
Što možemo izračunati to možemo nadživjeti
I svaku vještinu procijeniti i platiti
Neki sami tuguju ali to nije pobjeda
Smrt se ne pobjeđuje u društvu sjena
Obnovljene priče su za kazalište
Samo pravi život izmiče prolaznosti
Besmisleno je podnijeti toliko za jedan vidik
Ili tražiti ljubav iznad istine
Danas pjesma nije osvajanje
Mi se ne nadamo i ne izdajemo život
I sudbina pjesme je sve sličnija našoj
Pjevati ne znači više od živjeti
Ali ni razlozi za pjesmu nisu manji
Jer ona nije ni slika ni oslabljeni život
U njoj je i danas sve a gubitak je u životu
U pjesmi je ostalo samo čekanje
Kao da se sa srcem sve dogodilo
Razumno govorimo o pjesmama
Jer samo tako se vidi koliko ih volimo
I da se s ovim znanjem može i drugo raditi
Ali mi se ne bojimo pjesama jer se ne bojimo života
I ne prijetimo i ne tugujemo
Jer mi ne tražimo ni pobjedu ni zaštitu
Jer put života i put pjesme
Isto su izgubili i isto ih održava
Kroz pjesmu se sada sudbina razara
I sa svakom pjesmom pjesma se raspada
Da se mire oni koji još ne znaju
Ni raditi ni umrijeti bez srca.

Vladimir "Vlado" Gotovac, uvodna meditacija iz "Jeke" (1961.)

Jedna iznimno lijepa i ugodna večer u nekadašnjem kinu "Dalmacija" u Dugom Ratu. Naoko običnu promocije zbirke pjesama "Levitacije" Vladimira Tomaša, svetkovinu lijepe hrvatske riječi, uljepšalo je još nekoliko "sitnica", pa krenimo redom:
- mladost, a već tako bogat životopis našeg sumještanina, mladog poljičkog pjesnika Vladimira Tomaša s Bajnica, iza njega je su već 4 zbire pjesama i jedna drama, članstvo u Društvu hrvatskih književnika, diploma kroatistike, rektorova nagrada, osobna nagrada Općine Dugi Rat, ma kad je stigao sve to u svojim mladim godinama napravit?!;
- solidno popunjena dvorana nekadašnjeg kina "Dalmacija" u Dugom Ratu u subotu, 03.12. u 18 sati, između dviju uzbudljivih utakmica SP-a, svatko tko nešto pokuša organizirati u Dugom Ratu zna koji je to uspjeh;
- djeca, da, djeca, bezbrižna igra male djece u kinu za promocije zbirke pjesama, ta ljubav i život ipak sve pobjeđuje, a tko zna, možda i dalje nastavi niz, beskonačnu kolajnu naših poljičkih pjesnika:
- promotorke zbirke Renata Kovačić i Jelena Alfirević Franić i najava organizatorice večeri Kate Franić, svaka je na svoj osebujan način svojom recenzijom Tomaševe zbirke doprinijela da svi prisutni u dvorani osjete ljepotu slobodnog stiha mladog Vlade, ukoričenog, ali ne i sputanog u lijepo dizajniranoj zbirci koju čitatelj najprije mora "zarotirati" da bi uživao u lijepoj riječi.
- mali Noa Šaban na akustičnoj gitari koji je svojom glazbom i talentom obogatio ovu lijepu dugoratsku subotnju večer
- pravi domaćinski ugođaj, prijateljsko druženja i ćakula nakon promocije zbirke.
I što bi rekao naš mladi pjesnik, oprostite mi prešućeno... ali upravo počinje film, pardon utakmica... pa se vidimo i čitamo uskoro, na promociji pete Vladine zbirke, jer kako je počeo...

Ničemu ti neće služiti stihovi koje sada pišeš
Dan se mrači i kiše s kraja ljeta ispiru grad
Zahvalnost asfalta isparava naše korake
Odlazi ljeto
I s njime započinje još jedno presvlačenje koža
Zreli plodovi jeseni pokazuju začetke smrti:
Crv sumnje opsjeda sve što si ikad htio
Kiše ispiru grad i odnose sa sobom pijesak
I žene i noći, šetnje uz obalu i šetnje boricima
Književne rasprave i političke debate
Ulaženja u more, barove, talog ispijenih čaša
I riblje kosti; cijele naplavine istina kao stihove
Koji ikada nisu živjeli.

Boris Maruna, hrvatski pjesnik
(1940. - 2007.)