Kaštelanova dica

Povodom nevadnog obilježavanja 100. godišnjice rođenja Jure Kaštelana, pjesnika našeg zavičaja čije ime s ponosom nosi Omiška srednja škola, te 55. obljetnice djelovanja škole, zajedno s profesoricom Hrvatskoga jezika Jelenom Alfirević i profesorom Vjeronauka Stankom Stojićem poklonili su - svom Juri za rođendan - mali film. Nekolicina učenika hotelijersko-turističkog usmjerenja 1.f i 3.f razreda, tehničara za elektroniku 3. c razreda i pomoćnog konobara 1.g razreda, entuzijastično se okupila oko samoprozvane filmske družine "Kaštelanova dica" (čiji je naziv ujedno i naslov filma koji su snimili). Cilj je bio pokazati kako poezija itekako može biti, i jest, zanimljiva u modernom vremenu videoigrica, Facebooka, Instagrama i ostalih brzorastućih društvenih mreža. Ujedno i odgovoriti pitanju (svevremenske) kvalitete poezije kao preslike života, koja u sebi nerijetko krije brojne - i odgojne i obrazovne vr(j)ednote! Za sve generacije!  Film "Kaštelanova dica" pogledajte u nastavku članka..
 

Zanavike naša zemja!

Malo je lipših načina za čestitati van današnji praznik, Dan državnosti Lipe naše, od dojmljivih stihova mladog dugoratskog pjesnika Josipa Pekasa. Zanavike naša zemja!!  Bravo Josipe!

Zanavike naša zemja

Partili su naši stari
puten kojin vaja poći.
Nestali su, zanavike,
zatvorili svoje oči.

Ostali su u kamenu
tragovi od vridnih ruku.
Isklesani, zanavike,
spomenici na tu muku.

Burni dani, tmurno jugo
svijali su škinu njima,
al' ostade, zanavike,
pravda i sloboda svima.

Ostavili u nasliđe
dici dice svoje,
da im paze, zanavike,
bokun rodne grude ove.

Teško brime zemja nosi,
znojen, krvlju natopljena,
ali znade, zanavike,
da je naša i voljena!

Partili su naši stari,
noseć od života brime,
ali osta, zanavike,
to rvatsko lipo ime!

Volin te,
zemjo moja,
u sve vike,
i navike..      - Josip Pekas, mladi dugoratski pjesnik
 

Boris Maruna: San o svjetlu

Naša zemlja je zabit, turoban kraj
ništa veliko
tu dugo ne raste ona čovjeku ne pruža
zadovoljstva nikakvih udobnosti
u njoj se uvijek kinjilo glađu, mučilo
i ubijalo radom
i na druge načine
premda se
čovjeku ponekad učini drukčije
u našoj se zemlji uvijek živjelo u mraku
 

Prijedlog za svečanu pjesmu općine Dugi Rat

Od Bajnica pa do Prika
šestan, smišan, lip ka' slika,
(modro more, nebo, kamen);
rodnog kraja našeg znamen.
Uz brata nek' stane brat
da nam cvjeta Dugi Rat!

Napredujmo svi u slozi,
sveti Jure nam pomozi,
što te puk poljički štuje
kroz bonace i oluje.
Za vrat ćemo zmaju stat;
nek' nam živi Dugi Rat.

Od Poljičke stare slave
do Hrvatske nam države,
dosanjasmo davne snove
za sve kćeri i sinove.
Sve ćemo od sebe dati
za ponosan Dugi Rat.

Da nam vino, ulje rodi,
da rastemo u slobodi;
za buduće dneve lipe
pomozi nam sv. Josipe;
molit ćemo Tebe znat
da uzdigneš Dugi Rat.

    -  prof. Ivan Miljak
 

Barbara

Sjeti se Barbara i ne zaboravi
kada smo se tražili Omišom
ti i ja nasmijani rascvjetani zatelebani do daske
pod onom sretnom 100% čistom kišom.
Sjeti se Barbara ondašnjeg Fošala
i galebova i svježeg maestrala
vonja lažine i cetinskih vala.
Davno to bješe a meni se čini
da jučer bješe cvijete moj prefini.
Ti koju nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
al' što to ima veze
važno je bilo šetati Omišom
pod onom sretnom bez prašine kišom
koja nije mogla utjecat' na gene
na koronarni sistem jajne stanice i vene
prosto stoga što kiša bješe čista
ko naša ljubav što tada zablista.
 

Njegov križ svejedno gori

Danas obilježavamo 47. godišnjicu tragične smrti Josipa Pupačića - poginuo je 23.05.1971. u zrakoplovnoj nesreći na Krku, u kojoj su poginule i njegova supruga i kći. Nekoliko mjeseci prije tragične smrti napisao je pjesmu "Moj križ svejedno gori", za koju se može tvrditi da je svojevrsna lirska slutnja njegove tragične smrti.
Josip Pupačić rođen je 19. rujna 1928. u Slimenu pokraj Omiša. Osnovnu školu polazio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Splitu, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je urednik časopisa "Krugovi" i "Književnik". Poezija mu je na tragu Kaštelana i Šimića, a iskonska veza sa zavičajem jedan od temeljnih pokretača. Njegova prva pjesnička zbirka "Kiše pjevaju nad jablanima" u znaku je spontanog doživljaja rodnog kraja i nostalgičnog povratka u djetinjstvo, a u svakome se stihu osjeća divljenje prema prirodi, začudnost prema njezinim ljepotama te potpuna stopljenost s njom. Međutim, već se i u tim prvim pjesmama osjećaju egzistencijalne tjeskobe i tamne slutnje koje razaraju ljepotu krajolika, a koje su prevladale u sljedećim zbirkama "Mladić" i "Cvijet izvan sebe". Iako i u tim pjesmama ima čistog lirizma i spontanih doživljaja (poput antologijske pjesme "More", po mnogima jedne od najljepših pjesama sveukupne hrvatske književnosti), ipak su većinom prožete notama prolaznosti života, sumnji, bolnih osjećaja i smrti. U daljnjem stvaranju u pjesničkim zbirkama "Ustoličenje" i "Moj križ svejedno gori" (koja je objavljena posthumno) njegova je poezija intelektualna, ali zatvorena, grčevita, isprekidana i napeta.
 

Poetski hommage 'državnim lopovima'

Političare na vlasti nazivala je "državnim lopovima", njihove birače "hordama ratnika uličnih, skup trutova lijenih", a ni o veleposlanicima nije imala bolje mišljenje: "Bili su lupeži i tati. A sad su časni diplomati"...
Tako je govorila Vesna Parun, jedna od najvećih hrvatskih pjesnikinja.  Objavila je više od šezdeset knjiga proze i poezije, a jedna od njenih posljednjih je knjiga angažiranih pjesama pod naslovom "Taj divni, divlji kapitalizam" iz 2012. u kojoj izruguje niz hrvatskih političih imena i pojava.
Vječni stihovi, rekli bi smo, pogotovo u ova "dupla" predizborna vremena..
 

Kameno srce Mirabele

U organizaciji Centra za kulturu grada Omiša, bivši frontman omiške rock grupe "Kamena lica" Mirko Perak predstavlja i svoju novu, drugu, zbirku pjesma "Kameno srce Mirabele". Predstavljanje će se održati, ne na proljetnom mjesečinom obasjanoj Mirabeli, već u toplini obnovljene dvorane nekadašnjeg Glagoljaškog sjemeništa na Priku, u subotu, 23.3.2019 s početkom u 19:30 sati.
Mirko Perak je diplomirani pravnik, osnivač, gitarist i pjevač legendarne omiške rock grupe "Kamena lica", koji je svoju je prvu zbirku pjesama "Ko nam je ukra Kamenu klupu", s pjesmama iz razdoblja od 1981.-2017. godine, predstavio javnosti u studenom 2017. također na Priku. Na istom mjestu u subotu ćemo se upoznati s Perakovom recentnom poezijom.
 
Povodom obilježavanja 20. obljetnice smrti antologijskog hrvatskog književnika i prevoditelja Nikole Miličevića pozivamo Vas i na pjesničku večer gdje ćemo predstaviti književni rad dviju poljičkih pjesnikinja: Danice Bartulović i Divne Ban Bakota. Vidimo se u ponedjeljak, 4.3.2019. u 19 sati u prostorima Narodne knjižnice Omiš.
 

Promocija nove zbirke pjesama Đurđice Tičinović

"O, koliko su, Bože, teški koraci svijeta" naziv je zbirke pjesama poljičke pjesnikinje Đurđice Tičinović koju je u subotu 2. ožujka u danima sjećanja na Nikolu Miličevića predstavljena javnosti u omiškom Glagoljaškom sjemeništu na Priku. O novoj Đurđicinoj pjesmarici na izvrsno posjećenom skupu u organizaciji Centra za kulturu Omiš govorili su Petar Buljević, Zoran Jurišić i Mladen Vuković. U glazbenom dijelu programa nastupili su Antonija Ivanišević, klape “Pasika” i “Konistra”, dječja klapa “Bepo”, klarinetist Lino Tičinović i violončelistica Luce Mušac. Zbirka poezije izdana je u nakladi Biblioteke AZ Centra za kulturu Omiš kao već šesti naslov u nizu.