DUGI RAT

Razasut ću sebe u srca mnoga
i živjet u bezbroj života
jer od sadašnjeg mračnoga mene
ostat će samo ljepota.
Tako je u pjesmi 'Moj grob' zborio Josip Pupačić čija je 41. obljetnica tragične smrti jučer obilježena u njegovu rodnome Slimenu. Na tradicionalnoj proljetnoj manifestaciji, posvećenoj pjesniku koji je život izgubio u zrakoplovnoj nesreći 1971. godine na Krku, proglašeni su laureati nacionalnog literarnog i likovnog natječaja za osnovnoškolce 'Josip Pupačić i ja'. Prvo mjesto među literatima pripalo je tako Miji Čagalj, osmašici iz imotske osmoljetke 'Stjepan Radić', drugi je šestaš Luka Dijan iz OŠ 'Sukošan', a treća četvrtašica Matea Teković iz pulske OŠ 'Centar' ...

OBILJEŽENA JE 42. GODIŠNJICA TRAGIČNE SMRTI POLJIČKOG PJESNKA JOSIPA PUPAČIĆA U NJEGOVOM RODNOM SLIMENU

'Josip Pupačić i ja' u znaku Imoćanke Mije

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Za dijalektalnu poeziju prva je nagrada pripala petašici Hani Tomulić iz OŠ 'Milan Brozović' Kastav, drugoplasirani je sedmaš Luka Kobelščak iz OŠ 'Stubičke Toplice', dok je treće mjesto pripalo njegovu vršnjaku Antoniju Juričiću iz šestanovačke OŠ 'Dr. fra Karlo Balić'.

Najboljim likovnjakom pokazao se petaš Nikola Puhin iz OŠ 'Vrbovec', druga je četvrtašica Gianna Krstičević iz splitske OŠ 'Bol', dok je treća šestašica Martina Rašin iz koprivničke OŠ 'Đuro Ester'.

Dodjeli nagrada pred piščevom rodnom kućom prethodila je misa zadušnica u crkvi svetog Ivana Krstitelja, a čitav program organizirali su Mjesni odbor Slime, omiška Narodna knjižnica te omiška osnovna škola koja nosi upravo Pupačićevo ime.

Josip Pupačić rodio se 19. rujna 1928. godine u Slimenu, klasičnu je gimnaziju završio u Splitu, a studij književnosti u Zagrebu. Prvu zbirku pjesama, pod nazivom 'Cvijet izvan sebe', objavio je 1958. godine, a posljednja zbirka, 'Moj križ svejedno gori', posthumno mu je objavljena 1971. godine.

Kroz pjesme, među kojima su mnoge i antologijske, ostao je čvrsto vezan za zavičaj koji mu je bio vječna inspiracija.

I ja sam ova zemlja, ovaj narod, ovaj grad. Nemojte
pokušati da me rastavite od mene. Nemojte pokušati
ovu zemlju - žive i mrtve, i zemlju. (Bilo bi
kao da se i nisam rodio, kad bi je mogli
izvesti iz mene.) Ali, čovjek je
neiseljiv, kao i zemlja. I ne može se
rastati od sebe.