DUGI RAT

U subotu, 12. srpnja 2014. u sklopu XIII Dugoratskog ljeta u starom selu Zeljoviće održana je promocija knjige "Pjesme i epigrami" autora Tugomira Erice. Promotori knjige su bili sam autor Tugomir Erica, urednik knjige profesor Ivo Klarić, urednik svega lijepog i dobrog u Splitu i Dalmaciji, gospodin Mladen Vuković, recitator pjesama gospođa Amalija Trgo, te na gitari gospodin Tonći Ivanišević. Uvodnu i završnu riječ, održala je dobra vila Udruge Jesenice, gospođa Mirka Ivanišević ...

DUGORATSKO LJETO

Oživjele Zeljovičke šentade

Izvor: Udruga Jesenice

U svom osvrtu na samu knjigu, njeno nastajanje,  posjet  i atmosferu koja se čutila tijekom cijele priredbe, Tugomir je parafrazirao čuvenom rečenicom Mladena Delića; - ma ljudi moji, je li to moguće?. No krenimo redom.

Mirka je otvorila priredbu riječima zahvale  posjetiteljima, promotorima i organizatorima, istaknula da je ovo prva knjiga autora, te da je treća kjniga u nakladi Udruge Jesenice, te dala riječ profesoru Ivi Klariću, koji je  govorio o  načinu, motivima i  organizacijskim problemima dok nije uspio nagovoriti Tugomira, da to što nosi u sebi, stavi na papir, a poslije i da dopusti da se to uobliči u knjigu.

Zatim  je gospođa Trgo recitirala nekoliko pjesama po izboru, s naglaskom na pjesmu Zeljovičke Šentade, a profesor Klarić je svoju recitaciju završio pjesmom Večernja idila (tijekom budućih dana,  Udruga Jesenice će objaviti video isječke nekih pjesama).

Zatim je red došao na gospodina Vukovića, koji je  ispričao kako je  slučajno upoznao Tugomira, kako je zatim preko posrednika do njega došla Tugomirova pjesma Tovar, koju je on uspio pročitati tek nakon nekoliko dana, te da je shvativši o čemu se radi, nazvao Tugomira, i zamolio ga  za suradnju.

Vuković je istaknuo kvalitetu Tugomirovih pjesama, od kojih neke imaju formu epigrama, posebno pohvalivši uvodnu pjesmu Moja Majka, dodavši, da zbog jednostavnosti poruke, ljepe dinamike stiha, očekuje da neke pjesme dospiju u udžbenike.

Zatim je održao kratku prezentaciju problematike pisanja epigrama u Hrvatskoj, istakao potrebu za tom književnom formom, te poentirao time da je (po njegovoj spoznaji) ovo prva knjiga u 2014. godini u Hrvatskoj, koja sadrži epigrame. Također je rekao da se epigrami u Hrvatskoj nemaju gdje objavljivati, jer ne postoje satirični listovi, te da  su neki epigrami iz knjige objavljeni u Hrvatskom slovu.

Potom je Tugomir Erica pričao o svom dijelu života u Zeljovićama (živio je u Zeljovićama do 28. godine života), te posebno istakao dio društvenog života vezanih za Zeljovičke šentade, gdje su se svako večer seljani sastajali, pričali, svađali, zafrkavali, i rješavali večinu  međusobnih problema.

Jednom rječju, selo je živilo na šentadama, i taj duh, u njemu (Tugomiru) još živi. Kako je selo ostalo pusto, to je on taj duh zadržao u svojim snovima, a kasnije pretvorenih u pjesme.

Te nenapisane pjesme, nosio je u sebi, i tek na nagovor prijatelja Ive, a ohrabren pozitivnim pristupom njegovu radu gospodina Vukovića, odlučio to staviti na papir. Uglavnom, kad sagleda sve skupa, kad vidi koliko je ljudi, prijatelja znanih i neznanih došlo na promociju, može u nevjerici uzviknuti već citiranu rečenicu Mladena Delića.

Na kraju, direktor Duško Ivanišević je na video zid pustio snimku  klapske pjesme, obrade pjesme Večernja Idila.

Mirka je zatim zahvalila svima na sudjelovanju, a posebno lokalnim dužnosnicima, općinskom načelniku Jerku Rogliću, i predsjedniku mjesnog odbora Tomislavu Zemuniku, i pozvala sve prisutne na domjenak.

Zatim su Gago, Lugar, Josip, Vice, Mijo  otvorili šampanjce, te poslužili posjetitelje.

Jednom rječju, ljudi moji, je li to moguće, da se u Zeljovićima dogodilo nešto, što će svi prisutni pamtiti po ljepom, dobrom, a da je došlo od nas, za nas??