Princ klasične gitare

Petar ČulićPetar ČulićSinoć smo u crkvi Sv. Josipa u Dugom Ratu prisustvovali jednom od vrhunaca ovogodišnjeg Dugoratskog ljeta. Nakon nekoliko godina opet smo u Dugom Ratu mogli uživati u gitarističkom koncertu našeg sumještanina Petra Čulića, koji nas je počastio impresivnom interpretacijom skladbi Albenitza, Tadesca, Giulijanija i ostalih klasika gitare, te uistinu oduševio izvedbom svojih kompozicija "More", "Espana", a pogotovo skladbom "Mali Princ". Priznao je Čulić da je imao tremu, veću nego pred nastupe na prestižnim inozemnim gitarističkim festivalima i natjecanjima. No to je tako, valjda, kad nastupaš u svom mjestu, pred svojom publikom.. Vjerujem da i površnijim poznavateljima kulture i kulturnih događanja u našoj Općini i šire ne treba posebno predstavljati  Petra Čulića. Sa svoje 23 godine i pravom niskom uspjeha, naš princ klasične gitare je već učinio iznimno mnogo i već dosegao vrhunce u području svog djelovanja, ali i šire, pogotovo u "tvrdoglavoj" promociji svog Dugog Rata i Dalmacije ...


DUGORATSKO LJETO

KONCERT PETRA ČULIĆA U CRKVI SV. JOSIPA U DUGOM RATU

Princ klasične gitare

Piše: Mladen Banović

Usuđujem se napisati da je uz kilometarske Dućke pješčane plaže i flotu Kriljanskih jedrenjaka Petar Čulić postao još jedan od malobrojnih prepoznatljivih pozitivnih simbola općine Dugi Rat, jedan od njenih nadaleko poznatih brandova.

Možda to nama iz ove dugoratske perspektive i primjetnog beznađa i nije vidljivo, ali Petar je svojim djelovanjem i zaraznim entuzijazmom u realizaciji svojih inicijativa već preuzeo ulogu jednog od naših lanternista, itekako vidljivog i priznatog u domovini i svijetu.


Petar Čulić


Svojim "tvrdoglavim dugoratstvom" Čulić već godinama dokazuje da se živeći i marljivo radeći i u ovoj našoj maloj sredini mogu postizati veliki, iznimni, vrlo zapaženi i u svjetskim razmjerima priznati uspjesi i rezultati.

Petar Čulić je mladi čovjek koji je poput mnogih drugih mogao lako otići iz ove  sredine i izabrati "lakši i unosniji" put do uspjeha, ali ne, on je studirao u Splitu jer je znao da i u metropoli Dalmacije može dobiti izvrsno obrazovanje, za kojega mnogi (nažalost u većini slučajeva s pravom) misle da ga mogu dobiti samo u Zagrebu ili inozemstvu.

Štoviše, svojim entuzijazmom i energičnošću u inicijativama, brojnim nagradama na natjecanjima, mentorstvom i nagradama koje danas osvajaju i njegovi učenici, bitno je pridonio repoziconiranju Splita i Dalmacije u području kojim se bavi, u svijetu klasične gitare.

Uostalom, dobitnik je dvije rektorove nagrade, osnivač je i umjetnički direktor "Split Guitar Festivala", mlade ali iznimno uspješne i već vrlo značajne manifestacije na gitarističkoj karti svijeta.

I sada, kad je na postdiplomskom studiju gitare u Koblinzu (Njemačka) i dok se sprema na nastavak školovanja u Salzburgu (Austrija), većinu vremena provodi u svom Dugom Ratu gdje ga često možete susresti tamo gdje se obično susreću njegovi vršnjaci, na plaži, na sportskom igralištu, na kakvoj veselici, koncertu.. i ne fascinira ga toliko ganjanje izdašnih honorara na svakovečernjim koncertima.

Već šestu godinu Petar predaje gitaru u osnovnoj glazbenoj školi u Omišu, a od ove godine i u srednjoj školi u Makarskoj, a njegovi učenici osvajaju brojne nagrade na gitarističkim natjecanjima.

Petar Čulić je kulturno dobro Dugog Rata i svijetli primjer kako se može (ali nešto teže) uspjeti i ako ostaneš u svojoj sredini, sredini u kojoj živiš, voliš i radiš, kojoj se ne vraćaš samo u dane godišnjeg ili na produžene vikende (a onda se šokiran ili odmoran vraćaš "doma" u metropolu), sredini kojoj svojim radom i društvenim angažmanom nastojiš onda i "vratiti" ono što ti je dala kroz roditeljski odgoj, podršku i ljubav


Petar je odlučio.. ostati.

Hrabra je to odluka i ja mu na njoj čestitam.

Jer, kad bi svi najbolji otišli, tko će mijenjati sve ovo što ovdje ne valja?

Zar ovi "vječni" koji su ovdje, a koji su već desetljećima odsutni? Oni koje realiziranje ovih naših potencijala i borba za "našu stvar" ovdje i sada ne zanima (osim ako time ne mogu nešto "čoknit" samo za sebe)?

E da nam je više Petra Čulića u područjima naših djelovanja... gdje bi nam kraj bio?

 

Povezani članci

Who's Online

We have 111 guests and no members online