Čitanje kao bijeg, a ne kao izvor spoznaje

knjigeIako brojne knjižnice i čitaonice provode lokalne akcije za poticanje i popularizaciju čitanja, rijetke su nacionalne akcije s tim ciljem. "Broj objavljenih knjiga od osamdesetih se godina do danas utrostručio, a općenito se smatra da ljudi sve manje čitaju. To je paradoksalno", kazao je Zoran Velagić na tribini Gričkog dijaloga koja je bila posvećena čitanju. Kakve li će tek promjene u čitateljskim navikama donijeti Treća čitateljska revolucija, čiji su najznačajniji faktor nove tehnologije i mediji, pokazat će budućnost ...


ČITANJE KAO IZVOR SPOZNAJE

Dijalog posvećen pisanoj riječi

Piše: Ines Kotarac / Vjesnik
Izvor: Vjesnik


 Voditeljice Jadranka Pintarić i Jagna Pogačnik osim spomenutog profesora s osječkoga Filozofskog fakulteta ugostile su i umjetnika i knjižničara Vladu Marteka, spisateljicu Sanju Pilić i koordinatoricu projekta "Tjedan dobre knjige" Vlatku Jeh.

"Važnije od toga koliko se čita je što se čita", kazao je Vlado Martek, koji već trideset i dvije godine radi u gradskoj knjižnici u Dubravi. Na žalost, na pitanje što se čita, ne dobivamo odgovor kakav bismo priželjkivali. Većini ljudi čitanje uglavnom služi kao bijeg od stvarnosti, nešto poput sna ili droge. Razočarano je ustvrdio da ljudi mahom dođu u knjižnicu jer im je dosadio program na televiziji.

"Žene, koje znatno više čitaju, najčešće posuđuju ljubavne romane. One su suvremene madame Bovary te u knjigama pokušavaju pronaći nešto što im nedostaje u životu. Kod muškaraca je na snazi neka vrsta 'muškog bovarizma' jer i oni, čitajući trilere i knjige s puno nasilja, kompenziraju neki svoj nedostatak. Oni ne čitaju kako bi nešto spoznali, kako bi se duhovno uzdigli, kako ih se ne bi moglo manipulirati, kako bi bili kritični i samokritični", kazao je Martek.

Iako je nazivaju kraljicom književnosti, knjige koje su u knjižnicama osuđene na skupljanje prašine su upravo zbirke poezije. Muškarci su se s poezijom potpuno posvađali, a žene tek jako rijetko posegnu za njom. Kad je preminula Vesna Parun, nekoliko je gospođa zatražilo njezine knjige kako bi vidjeli što je zapravo pisala ta najveća hrvatska poetesa.

Dok pišu svoje knjige, mnogi pisci zamišljaju svoga idealnog čitatelja, a na pitanje kako zapravo izgleda osoba koja će u svijetu najvjerojatnije posegnuti za knjigom, pokušao je dati Zoran Velagić.

Idealan čitatelj zapravo je čitateljica. Ona ima više od četrdeset godina, sveučilišno je obrazovana i dobrostojeća. Bavi se intelektualnim i karitativnim radom, posjećuje javna kulturna događanja te potječe iz obitelji u kojoj se kultura cijenila.

čitanje onlineIako su čitateljice danas brojnije od čitatelja, to nije uvijek bilo tako. Ta se promjena dogodila u 19. stoljeću kad je Druga čitateljska revolucija iznjedrila tri nove kategorije čitatelja, a to su djeca, žene i radnici.

Kakve će promjene u čitateljskim navikama donijeti Treća čitateljska revolucija, čiji su najznačajniji faktor nove tehnologije i mediji, pokazat će budućnost.

Iako brojne knjižnice i čitaonice provode lokalne akcije za poticanje i popularizaciju čitanja, rijetke su nacionalne akcije s tim ciljem. Jedna manifestacija koja će se prvi put održati u travnju ove godine je "Tjedan dobre knjige".

Koordinatorica projekta Vlatka Jeh kazala je na tribini da je cilj te kampanje privući ljude koji inače ne ulaze u knjižare te im pokazati da čitanje može biti zabavno.

"U Hrvatskoj se čini da svi pišu, a da nitko ne čita", kazala je Jadranka Pintarić, a Sanja Pilić je priznala da baš i ne čita svoje kolege opravdavajući se činjenicom da nam u današnje vrijeme mnogo toga odvlači pozornost, te za čitanje ostaje sve manje vremena.

Ona je jedna od rijetkih domaćih autorica čije knjige dosežu peteroznamenkaste naklade te je njezina knjiga »Jesam li se zaljubila?«, koja nije u lektiri kao neke druge, prodana u 10.000 primjeraka. Njezina zlatnu formula jest da piše jednostavno, zabavno i da ne ispušta iz vida činjenicu da klinci žele čitati o sebi.

Povezani članci

Who's Online

We have 194 guests and no members online