Obilježavanje 20. godišnjice smrti hrvatskog pjesnika i prevoditelja Nikole Milićevića
- Details
- Rubrika: Književnost
- Datum: 21 Veljaca 2019
Narodna knjižnica Omiš poziva na program obilježavanja 20. godišnjice smrti hrvatskog pjesnika i prevoditelja Nikole Milićevića (Zvečanje, 27. studenoga 1922. - Zagreb, 1. ožujka 1999.). U programu koji će se održati u petak, 1.3.2019. s početkom u 19 sati u Narodnoj knjižnici Omiš, sudjelovati će dr. sc Stijepo Mijović Kočan, hrvatski književnik, scenarist i redatelj; Ksenija Prohaska, nacionalna dramska prvakinja i ženska klapa Mirabella CZK Omiš.
Nikola Milićević, hrvatski je književnik i prevoditelj rođen u Zvečanju 27. XI. 1922. Studij jugoslavistike završio 1953. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1965. doktorirao tezom o V. Čerini. Radio je kao novinar, lektor, književni kritičar Vjesnika (1953–55), lektor hrvatskog jezika u Bordeauxu i profesor na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1955–88). Bio je član uredništva časopisa Krugovi (1952–58). Redoviti član HAZU bio je od 1992. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1994. Preminuo je 1. III. 1999. u Zagrebu.
Obilježavanje 20. godišnjice smrti hrvatskog pjesnika i prevoditelja Nikole Milićevića
Prvu zbirku (dječjih) pjesama objavio je 1952 (Zlatna grana), a generacijski nastupio 1953. zajedničkom zbirkom Pod ravnodušnim zvijezdama sa S. Novakom i V. Pavletićem. Zbirke Obećanja žute zore (1956) i Snijeg i crna ptica (1964) obilježile su ga kao pjesnika određenoga zavičajnom tematikom. I zbirke Prah zemaljski (1974), Nepovrat (1984) i Pjesme iz tišine (1994) objavio je u širim vremenskim rasponima, postupno izgradivši dosljednu poetiku, koja ga je učinila prepoznatljivim imenom hrvatskog pjesništva druge polovice XX. st., a koju određuju prožetost tradicionalizma i suvremenosti, klasične kulture i pučke mediteranske baštine, melankolije i egzistencijalne tjeskobe.
Sličan senzibilitet očituje se u njegovu prijevodnom radu, usmjerenome većinom na prepjeve i antologije (Antologija svjetske ljubavne poezije, 1968; Zlatna knjiga španjolske poezije, 1972; Antologija evropske lirike od srednjeg vijeka do romantizma, 1974; Izabrani prepjevi, 1997).
Prevodio je s engleskoga, francuskoga, latinskoga, portugalskoga, ruskoga, talijanskog, a napose sa španjolskog jezika. Posebno se izdvajaju njegovi prepjevi F. Garcíje Lorce i biblijske Pjesme nad pjesmama (1965).
Pisao je i autobiografske, memoarske, dnevničke i putopisne zapise te kritike, eseje i rasprave; za Povijest svjetske književnosti napisao je pregled španjolske i hispanoameričke književnosti (knjiga 4, 1974).
