2. Festival soparnika održan je prije 11 godina u Dugom Ratu gdje se uokolo lučice i plaže okupio više tisuća posjetitelja koji su se, još jednom, prisjetili starih običaja našeg poljičkog kraja i počastili našim drevnim specijalitetom, a sadašnjom priznatom gastro-delicijom - soparnikom! - kojemu su Dugoraćani, zasigurno njegovi najveći štovatelji, posvetili i cijeli Festival! Pogledajte slike u nastavku članka.. i prisjetimo se kako smo nešto mlađi, pa i ljepši, oko soparnika feštali prije 11 godina. I ne zaboravimo se opet u subotu okupiti na istom mjestu, uokolo lučice i duž rive u Dugom Ratu na 13. izdanju Festivala Soparnika! Vidimo se..
 
Dragi druže Tito, evo pišen ti ja tvoj pionir nakon pusti godin, nisan te zaboravija, nisan te se moran priznat puno puta ni sitija, eto došlo je vrime da ti i ja izravnamo račune. Znan, sad ćeš se ti odma vatat za glavu di sad, di danas na tužnu godišnjicu, ali eto,iman jaku potribu da danas, kad nikoga nije više briga za tebe ti i ja lipo na miru riješimo moj problem i da lipo ka judi nastavimo svaki svojin puten. Ti si druže Tito ka šta je poznato bija jedan veliki krvolok, satrap, uništija si i inberla toliko mladosti i naroda, satra si državu, satra si firme i preduzeća, uništija si toliko radni mista i nakra se za dva života. Radnik je druže Tito bija najveća pizda u tvoje doba, moga ga je jebat ko stigne, a s posebnin gušton si na funkcije stavja nepismene i iskompleksirane majmune, tako da se sve uništi, u papar pritvori i da se na mista tvornic lipo naprave oteli i banke ...
 

Dan kad je otišao Tito

Na današnji dan prije 37 godina, 4. svibnja 1980. godine, umro je predsjednik SFRJ Josip Broz Tito. Usprkos represivnom režimu, svijet ga je smatrao sposobnim državnikom koji je Jugoslaviju učinio relevantnom državom na međunarodnom planu. 1960-ih godina se istaknuo u međunarodnoj politici kao jedan od utemeljitelja Pokreta nesvrstanih zemalja. Njegov posljednji dom, kuću cvijeća, i dan danas posjećuju uglavnom stari štovatelji lika i djela pokojnog državnika.. U nastavku članka prenosimo reportažu Miljenka Smoje, jedan od najljepših tekstova napisanih povodom maršalovog odlaska, u svibnju te davne 1980. godine. Mnogi stanovnici baldaziranog grada Splita danas se s nelagodom prisjećaju s kakvim šokom i nevjericom su dočekali vijest o Titovoj smrti, ali Smojina reportaža ostaje kao trajni podsjetnik na vremena kad se većina Hrvata zaklinjala Titovim imenom i lijevala suze tugujući za najvećim političarem što ga je dala naša burna povijest..
 
Brojnim se naraštajima poslije 1530. pripovijedalo kako je poljička cura nakon ljubavne noći, koju je silom provela u čadoru turskog vojskovođe, pred zoru u zrak digla barutanu i čador svoga neželjenog ljubavnika Ahmed-paše. Međutim, uzalud je u hrvatskim enciklopedijama tražiti najslavniju žensku osobu iz Zagore, Milu iz roda Gojsalića, gorštačku Ivanu Orleansku. Te poljičke renesanse heroine, koja je preslika Marulićeve "Judite", nema u tim knjigama. Ona kao da je iluzija i kao da izlazi iz one Shakespeareove rečenice o Iliriji, kad u komediji "Na tri kralja" veli da gdje nema iluzije, nema ni Ilirije. Premda nije sačuvano stvarnih arhivskih potvrda, o Mili Gojsalić ne pjevaju samo narodni pjevači, niti o njoj pripovjedaju isključivo seoski tradicionalni kazivači. Nju je opjevao August Šenoa, njezin lik isklesao je Ivan Meštrović, operu o njoj skladao je Jakov Gotovac, a poljička legenda kaže da je pred zoru 27-og dana ožujka tog ljeta Gospodnjeg 1530. poginula poljička heroina Mila Gojsalić i tako svojom žrtvom spasila svoje Poljičane ..
 

Mate Brničević u pobuni mornara u Boki Kotorskoj

“Ja ne žalim što sam učestvovao u pobuni. Ja ne žalim što sam osuđen na smrt, jer smatram da će naša smrt donijeti bolji život našem narodu'" rekao je naš čovik Mate Brničević ispred prijekog vojnog suda u Kotoru, baš na današnji dan prije ravno devedeset godina, pred odlazak na gubilište...  Ugo Matulić, omišanin "na privremenom radu" u Kanadi potrudio se i iz nekoliko arhiva za današnju obljetnicu priredio članak o ovom povijesnom događaju i ulozi Kriljanina Mate Brničevića u njemu. Članak je objavljen na stranici Almissa.com, a ljubaznošću autora objavljemo ga u nastavku teksta...
 

'Mravinjak' na plaži

Dok se Dugoraćani zajedno s ostatkom 'odsječene' Dalmacije smrzavaju ovih par pravih zimskih dana ovog Novog lita, prisjetimo se par minuta, možda nas barem oko srca malo zagrije, dugih toplih ljeta provedenih na vrućim dugoratskim plažama.. Iz bogate arhive TV Dugi Rat pogledajmo u nastavku reportažu sa popularne plaže na Dugoračkoj Glavici iz početka 90-ih, s i danas popularnim Nikolom Lozićem u reportersko / voditeljskoj ulozi i Zoranom Brzovićem iza oka kamere.. Ne znam kako vama, no meni je već zeru toplije..
 

Ovako se nekad (ne tako davno) slavio Dan Mladosti

Za Dan mladosti, poznatiji kao Titov rođendan, koji se slavio na današnji dan, 25. svibnja (premda Josip Broz zapravo nije rođen na ovaj dan), za taj nekoć najslavljeniji dan u bivšoj Jugoslaviji danas mnoge današnje generacije ni ne znaju, dok starijim, 'omladinskim' generacijama nimalo ne nedostaje takvo slavlje, kako sami kažu. Tadašnje štafete, sletovi i općenarodno veselje, bila je mladost - ludost, piše Tea Šupe na stranicama portala dalje.com. Za neupućene ili zaboravne, evo malo detalja iz ne tako daleke povijesti.. Štafeta mladosti uvedena je 1945. godine, a na Titovu inicijativu, a 1957. događaj je proglašen "Danom mladosti". Do Titove smrti 1980. štafeta mu se osobno dodjeljivala na stadionu JNA u Beogradu. Poslije njegove smrti, štafeta se predavala predsjedniku Socijalističkog saveza omladine Jugoslavije. Štafeta koja je svojim putem po bivšoj državi redovito prolazila i kroz Dugi Rat, posljednji je put uručena 1988. godine, nakon čega je ukinuta ova manifestacija ...
 
O životu i političkom djelovanju jugoslavenskog vođe Josipa Broza Tita zna se poprilično. Historiografija se posebno "aktivirala" na rasvjetljavanju njegova života posljednja dva desetljeća, a čitav su proces otvorili još za njegove smrti Vladimir Dedijer i Milovan Ðilas. Malo se toga, međutim, zna o razdoblju Titova života koji je prethodio njegovu dolasku na čelo Komunističke partije Jugoslavije, predvodništvu partizanskog pokreta i kasnije vodstvu Jugoslavije sve do smrti. Izvanredan je doprinos rasvjetljavanju okolnosti koje su Tita "plasirale" na čelo jugoslavenske Partije daje ovih dana objavljena knjiga slovenskog povjesničara Silvina Eiletza: "Titove tajanstvene godine u Moskvi 1935.-1940.". Tih će pet godina Titu zapravo utrti put do neprikosnovenog jugoslavenskog vođe, prvo partije, a onda i države ...
 
Glavni stolnotenisači u mistu su bili Pino Ković, Ante Trevižan, Davor Trgo, Joško Jurjević, Drago Pamić, a kod žena Grozdana Žilić, Jasminka Lukas, Matija Bešlić i Ljubica Mlikotić. Upravo ta ženska ekipa, pored brojnih trofeja u Dalmaciji, okitila se 1958. godine i prvim mjestom u Jugoslaviji u juniorskom natjecanju, a šestim mjestom u seniorskoj konkurenciji, gdje bi sigurno bili bolje plasiran da je nastupila Grozdana Žilić, koju roditelji nisu pustili na put u Zagreb (valjda im je bilo neozbiljno vodstvo puta - Milan Buljević i Drago Tomić). Među pionirima isticali su se Ivo Cipčić i Ivo Tomić, pa su se jednom našli u finalu prvenstva Dalmacije. Vaterpolo u Dugom Ratu je pokrenuo Stanko Bandalo koji je bio i trener i najbolji igrač, a pored njega igrali su braća Brničević (Borko, Filip i Davor), Tomo Blažević, Zvonko Olujić, Boris Cipčić i drugi ... 
 
Kad bi u misto dolazili splitski fotografi slikavati, pa kada bi Splićani vidjeli slike upitali bi se – Zar je to moguće u Dugom Ratu? - ali to je zaista tada bilo moguće jer su svi koji su bili sposobni za rad bili zaposleni, a velikog izbora za trošenje novca nije bilo, pa su ljudi trošili u ovakvim prilikama. Kada se Berislav Roša zasitio nastupa na sceni okupio je mlađe snage, pa se prihvatio samo režiranja i ostalog potrebnog za izvedbu predstava. Tako su nastale predstave Mećava, Profesor Žic, Parabrod Tennessy i druge. Godine 1952. učiteljica Marušinka je organizirala rad na pripremi predstave "Pepeljuga", u kojoj je učestvovalo oko 15-tak osoba i to od najstarijeg Antona Plucnara, pa do djece ...
 

Kako je Dr. Luigi spašavao blago kralja Petra

Premda zapamćen ponajviše kao "dotur Luiđi" iz igrane serije "Malo misto" autora Miljenka Smoje, malo je poznato kako je glumac Karlo Bulić, naš poljičanin iz Tugara, u osvit II. svjetskog rata odigrao veliku ulogu i u stvarnom životu, koja će po dramatičnosti nadmašiti sve njegove kazališne, filmske i televizijske likove zajedno. Naime, u prvim mjesecima 1941. godine, Karlo dobiva poziv da se kao bivši zrakoplovac hitno javi u Mostar, odakle biva premješten u Nikšić u komandu aerodroma. U autobiografiji, nimalo slučajno nazvanoj "Avantura kao život" koju je priredio Feliks Pašić, Karlo opisuje konfuznu atmosferu pred sam rat, kada ostaci Jugoslavenske vojske na aerodromu prate kralja Petra, koji sa svojom vladom i dijelom blaga Narodne banke bježi preko Atene, Kaira i Palestine, u London, ostavljajući svoj narod na milost i nemilost stranom i domaćem okupatoru ...
 
Kada je talijansko društvo "SUFID" iz Trsta 1908. godine dobilo koncesiju za izgradnju hidroelektrane Kraljevac i tvornice kalcijeva karbida i cijanamida u Dugom Ratu, tada su u Dugom Ratu bili većinom vinogradi, sa samo jednom kućom za stanovanje (kuća Čepić), tako da su Talijani morali izgraditi sve potrebne sadržaje za normalni život radnika i njihovih obitelji. Pored kapelice, ambulante, pošte i drugog, tako je izgrađena i sportsko-kulturna dvorana (današnje kino), te kino sa dvije dvorane. Naime, kino-aparat je bio smješten na pomičnoj platformi, koja se nalazila između pozornice (današnjeg kina) i menze, odnosno čitaonice, tako da je aparat podizan za prikazivanje u čitaonici, gdje je bio klub za upravu i činovnike tvornice, a spuštan za prikazivanje u menzi za radnike ...
 

Novo Doba: Dugi Rat za 'Jadransku Stražu'

Subotnji ples "Jadranske Straže" u Dugom Ratu bio je jedna vrlo lijepa svečanost: lijepa za Dugi Rat i za udruženje. Sadašnji Dugi Rat je nešto drugo nego raniji; ne susrećete u njemu na svakom koraku nesimpatičnog puljeza, već u najvećem dijelu našeg čovjeka ili prijaznog stranca. U takvoj atmosferi kada je i "Jadranskoj Straži" bilo lakše da posadi organizaciju i na ovo tlo, i da uspije. Pred 4 mjeseca zauzeo se je za ovo naše udruženje g. Jerko Matulović, činovnik "La Dalmatienne", inače požrtvovan i agilan i u drugim nacionalnim pothvatima. Njegov impulzivni rad mogao je da oduševi i druge, i tako je za kratko vrijeme u Dugom Ratu iznikao velik broj značaka braniteljice našeg Jadrana, a tako je, eto došlo i do ove subotnje zabave, koja bi po ovom moralnom i materijalnom uspjehu mogla da služi na čast, i kojem većem mjestu..
 

Dan kada je umro drug Tito

Dogodilo se na današnji dan... Nedjelja, četvrti svibanj 1980. Datum koji je u povijesti nogometa na ovim prostorima. U 15.05 h je umro Josip Broz Tito, a sat i pol kasnije prekinute su sve nogometne utakmice svih saveznih, republičkih i regionalnih liga bivše države. Uplakani suci odsvirali su kraj, a publika se razilazila u muku i grcaju. Tek neki čvršći muški glas poveo bi pjesmu "Druže Tito mi ti se kunemo..." i započelo bi plakanje u svih šesnest... Svako selo s nogometnim klubom i svaki grad i svaki nogometaš, pa čak i onaj koji je svojedobno igrao u pionirima ili još nižim uzrastima ili mu je pak guranje lopte omiljeni TV hobi, ima svoju mitsku priču o četvrtome svibnju ...
 

Ivan Supek: Moj život s nobelovcima 20. stoljeća

Na današnji dan prije 100 godina rodio se Ivan Supek, fizičar, filozof, književnik, povjesničar, mirovni aktivist, humanist, akademik.. Iz arhive za ovu prigodu izvlačimo članak Tanje Rudež., novinarke Jutarnjeg Lista, razgovor s akademikom Supekom iz 2006. povodom njegovog 91. rođendana u kojem je on kao sudionik i svjedok jednog uzbudljivog doba europske i svjetske povijesti iznio svoja sjećanja na najveće znanstvenike 20. stoljeća s kojima se poznavao i družio. Pročitajte...