Renato Čupić: 30 godina poslije..

30 godina od Vukovara nismo uspjeli državu napraviti boljom. Da političarima uopće šta Vukovar znači, osim onog ljudskog poklanjanja žrtvama i jeftinog PR-a slikavanja, ne bi danas ministricu progonili europski organi reda, ne bi bivši premijer bio u zatvoru, ne bi DORH "zametnuo" spise, ne bi desničari poticali ljude da se ne cijepe i time ih gurali u smrt, ne bi bili 10. na svijetu po smrtnosti od korone, ne bi bilo 20% stanovništva manje ...
A mi sve to jesmo. I dobar dio političara i dobar dio naroda. Usporedo s Bugarskom i Rumunjskom. U kupovnoj moći i cijepljenju. U ubiranju i žicanju od države, zamisli pola milijarde kuna za biti majka. Svi radni građani Zagreba plaćaju zdravim roditeljima da kod kuće čuvaju svoju zdravu djecu. I ovi se bune šta će to izgubiti. Oni prosvjeduju ne što je puno ljudi mrtvo (10. u svijetu?!) nego jer ne žele da sad njima netko gura štapić u nos.
Samo dobrota i darežljivost Europske unije nas drži iznad vode u svom našem neredu i krađi. Kupuju nam autobuse, grade mostove, vrtiće, škole, dovode vodu i kanalizaciju. Pa i taj turizam kao posljedica članstva. Da nije EU-a bili bi u rangu sa Srbijom. Grebali bi dno.
I dalje se hvalimo samo koliko novaca smo uspjeli užicati od Europe. Kao kakav Matan. Prosjak od zanata. A koliko toga smo sami napravili? Kao amebe, kad nas EU prstom pogurne, nešto se krećemo.
Nije žrtva koju je Vukovar dao bila uzaludna. Omogućila nam je sve preduvjete, našu državu, neovisnu. Onakva kakva jedina i može biti.
Dobili smo veliku priliku koju nismo iskoristili. Koju su mnogi iskoristili i koriste i dalje samo za sebe. Ovo preostalo naroda puši PR priče o nekom boljem životu dok gledaju tupaste izjave predsjednika šmrkavca, opravdanja premijera, glupaste referendume oporbe ... u stvarnosti razjedinjenog naroda na 10 strana dok država stoji u mjestu 25 godina.
I odavno nemamo koga kriviti. Ovo smo mi. Naša neovisna država. Naših ruku plodovi. Jadni i tužni. Na dnu EU-a.
Mnogi su otišli vani, ne želeći biti ni jedna od 10 razjedinjenih strana. I tamo će ostati jer ovdje nisu imali ni minimum minimuma za život. Jer tko bi otišao od svoje rodne grude. Neovisne.
Prvi dodir s uređenom državom će ih ostaviti vani. Dosta je otić na šalter. Ah da, koji šalter. Nakon EU-a drugi najveći investitor u Hrvatsku su djeca koja šalju novce roditeljima.
I tako, od naše neovisnost ostali smo u stvarnosti ovisni. Ne o omraženoj bivšoj tvorevini nego o Europskoj uniji. Našim ćaćom i materom. Jer roditeljima zovi one koji te hrane. I neka smo, spas nam je  ovako nesposobnima i svadljivima.
Neka je vječna slava i hvala onima koji su dali najviše za ovu priliku koju nismo iskoristili. Svoje živote.

Izvor: FB Renato Čupić
 

Ima nas 3,88 milijuna

Krajnji rok u kojemu bi Državni zavod za statistiku trebao objaviti rezultate popisa stanovništva istječe sredinom siječnja 2022., no već sada imamo procjene prema kojima se broj stanovnika Republike Hrvatske spustio na oko 3,9 milijuna, a možda i manje od toga, a i broj iseljenika puno je manji od stvarnog, piše Jutarnji list.
 
Ima (još) šanse za nas. I za hrvatsko pravosuđe. Novi, teškom mukom izabrani, predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić u razgovoru za Jutarnji list rekao je, između ostalog, i da je "Za dom spremni" nedopustiv u bilo kojoj prilici.
- "Pod tim su pokličem ljudi bili ubijani bez ikakvog povoda i razloga. To je civilizacijsko, a ne ideološko pitanje. Sve stranke, lijeve i desne koje sudjeluju u parlamentarnom životu, ne smiju imati nikakvih problema s osudom simbola koji se povezuju s nekim ovakvim sistemom koji je bio za vrijeme NDH. To nema nikakve veze s Hrvatskom" - obrazložio je Dobronić onima koji su spavali na satu povijesti.
Podsjetimo, Dobronić je prošlog tjedna izabran za novog predsjednika Vrhovnog suda, i to nakon što je početkom rujna dobio tek četiri glasa sudaca Vrhovnog suda. Znakovito. Ali ima (još) šanse za pravicu. I za hrvatsko pravosuđe. Radi se o sucu koji je pridobio simpatije javnosti kad je na suđenju za "švicarac" 2013. godine presudio u korist štediša, odnosno protiv banaka, a danas diže glas protiv dijela presuda protiv ovrha.
Kazao je i da kod problema povratka povjerenja građana u pravosuđe, što je cilj najavljenih reformi i zakonskih promjena Vlade, nema brzog rješenja. Dobronić smatra da će se to događati postupno i dostići u trenutku kada se kod javnosti stekne opravdani dojam da se sudi ujednačeno, da su prema svima isti kriteriji, čemu će zasigurno doprinijeti i dostupnost sudskih odluka te ujednačena sudska praksa.
 

Index: HDZ je bez sumnje zločinačka organizacija

"Politika naše vlade, mene osobno i Hrvatske demokratske zajednice je stalna, kontinuirana i beskompromisna borba protiv korupcije", često kaže Andrej Plenković, no činjenice ga opovrgavaju. Ilko Ćimić, višestruko nagrađivani istraživački novinar portala Index.hr popisao je samo najveće afere koje se vežu uz HDZ u posljednjih 20 godina...
 
"Plenković je u pravu. Nema se što HDZ ispričavati za mažnjavanje narodnog novca. Kakva isprika raji? Raja je tu da plaća. Ne da se HDZ ne treba ispričati, nego još i treba podebljati iznose za reprezentaciju, podijeliti više poslovnih kartica i uhljebiti još više stranačkih članova...
Zato, ako bi se netko trebao ovdje ispričati, to su oni građani koji uredno i uporno biraju HDZ, omogućavajući mu da ima gotovo sve poluge vlasti i omogućavajući mu da stvara ovakvu Hrvatsku, u kojoj vam može biti dobro samo ako ste naslijedili nekoliko nekretnina ili ako ste HDZ-ovac. Dakle, dragi birači HDZ-a, hvala vam na upravo ovakvoj Hrvatskoj kakvu ste nam izabrali.
A sada, Plenkoviću, Njonjo, Bačiću i društvo, naručite dobru večeru s jastozima i finim vinom, narod će to platiti, smrzavat će se uz skupe energente i još više glasati za vas, jer, reći će, neka imaju naši!"

Goran Vojković, Index.hr
 

O vjeronauku i marksizmu u školama

Kao ateist spreman sam rukama i nogama boriti se za vjeronauk u školama ...
... jer to povećava broj ateista kao što je nekada poučavanje marksizma i teorije i prakse samoupravnog socijalizma guralo ljude u crkvu. Nema kompetentnih vjeroučitelja i oni svašta pričaju pa se djeca tome smiju i vjera gubi na ugledu."

Žarko Puhovski, prof.dr.sc., politički analitičar i filozof Je li vrijeme da si Crkva prizna: Vjeronauk u školama postaje ono što je nekada bio Marksizam?
Mogućnosti ozbiljnog izbora snizila bi sve veće napetosti i otpor koji se sve jasnije kondenzira prema katoličkom vjeronauku

Jasmin Klarić, Telegram.hr
 

Novinari otvorili Pandorinu kutiju

Pandorina kutija je otvorena! Razotkriveno je bogatstvo brojnih svjetskih moćnika i političara u aferi najvećeg curenja dokumenata u povijesti, nazvanoj Pandora Papers, koju je otvorilo 650 udruženih istraživačkih novinara iz 117 zemalja. Proučavajući 12 milijuna dokumenata, novinari su otkrili skrivena bogatstva u offshore tvrtkama brojnih aktualnih i bivših političkih lidera, poznatih biznismena, javnih dužnosnika i celebrityja. U dokumentima se tako spominju bivši britanski premijer Tony Blair, jordanski kralj, bliski suradnici ruskog predsjednika Vladimira Putina, češki premijer Andrej Babiš, a u hrvatskom susjedstvu srpski ministar financija i bliski suradnik Aleksandra Vučića Siniša Mali te crnogorski predsjednik Milo Đukanović, piše Jutarnji list.
Iako se u dokumentima spominje Hrvatska, tek se ističe ime sina ministra Radovana Fuchsa. I dok u Srbiji zbog kontrole medija koju provodi Vučić vijest o tome da je ministar financija kupio 24 apartmana na Cipru i nije našla na neki odjek, skriveno bogatstvo crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića, zbog političke nestabilnosti u toj susjednoj zemlji, moglo bi mu zatresti tron.
Zanimljivo, relativno je malo američkih državljana među otkrivenim političarima i moćnicima u aferi Panama papers, što naslućuje i možebitnu špinu iz koje su istraživačkim novinarima procurili škakljivi podaci.
 
"U svakom trenutku kada zaglavite u beskrajnim prometnim gužvama, recimo u vikend špicama turističke sezone ili oblačnim i kišnim ponedjeljcima poput ovoga - kada sve živo nagrne u Split i zaštopa svaki komadić asfalta - sjetite se Olega Butkovića.
Valjalo bi možda staviti kakav jumbo plakat s njegovom slikom tamo gdje vozači najdulje čekaju, čisto da imaju koga opsovati.
Ministar koji je u svojoj fotelji sjedi već dobrih pet ili šest godina i koji je Split posjetio bezbroj puta - istina, nešto češće dok je njegova partija ovdje bila na vlasti - i ministar koji je dao valjda bezbroj obećanja rješenja problema na najopterećenijim cestama i u najprometnijoj luci u državi, osim jedne bijedne rampice od desetak milijuna kuna apsolutno ništa više nije napravio.
Dok svome selu Novi Vinodolski, recimo, upravo gradi obilaznicu vrijednu pola milijarde kuna. Kad se hoće, uvijek se može.
'Pričekajmo još par godina i bit će sve kako treba', rekao je Butković ovog tjedna u Omišu tonom koji zvuči sve drskije i bezobraznije. On doslovno kao da se ruga."

Damir Petranović, Dalmatinski portal
 
Dvadesetak godina traje saga o Centru za gospodarenje otpadom u Lećevici kao valjda jedinom ozbiljnom projektu koji bi Županija trebala provesti. Dvadeset godina i nekoliko župana - sve redom HDZ-ovaca, da ne bude zabune - prošlo je, a da se ni prva lopata nije zakopala. Ali zato im nije bio nikakav problem potrošiti desetke milijuna naših kuna.
Baš ovog tjedna uslijedio je čak i pomalo komičan razvoj događaja: nakon što je projekt teškom mukom doveden do raspisivanja natječaja za izvođače i nakon što su ponude otvorene, punih deset mjeseci trutovima iz Županije trebalo je za zaključiti da je sve to skupa ispalo preskupo i da natječaj treba poništiti. Mašala.
Ni ovdje neka nikakve priše, kao što vidimo, samo još uvijek ne možemo precizno zaključiti radi li se tek o klasičnoj nesposobnosti, ili možda i o pogodovanju otpadnim lobijima. No kako bilo, budućnost je vrlo predvidiva: stižu nam europski penali, a slijedi i ekološka katastrofa - jer je Karepovac već za koju godinu pun do čepa, između ostalog i zahvaljujući odluci da svoje smeće usred Splita baca još dvadeset općina i gradova.
Nesposobnost, aljkavost, sporost, nezainteresiranost i pogodovanje više nisu dovoljne riječi za opisati što Županija radi svojim stanovnicima na temu otpada. To je čisti zločin, ni manje ni više.

Piše: Damir Petranović
Izvor: Dalmatinski portal
 

Život u koloni: Sve pohvale policajcu Zvoni

Ako policajac motociklist Zvone Vrkić, djelatnik Policijske postaje Omiš, ne dobije za 2021. godišnju nagradu MUP-a za iznimno postignuće u radu, onda su svi kriteriji otišli "k vragu".
Vrkić je kao pratnja na motoru za samo 16 minuta uspio iz Omiša, po ogromnoj prometnoj gužvi prema Splitu, u rodilište dovesti rodilju Danielu Miočević, koju je u svom automobilu iz Makarske vozio njezin partner Denis Paler. U normalnim okolnostima, da nije bilo požrtvovnosti prvog policajca Duća, putovanje do Splita bi trajalo tko zna koliko sati i tko zna kakav bi bio završetak ove sretne priče, piše Slobodna Dalmacija.
Bravo, Zvone!
– Najvažnije je da se živ i zdrav rodio naš prvijenac, sin Marko Toni, i da je moja Daniela, moja junakinja, sve to podnijela, proživjela i preživjela. Samo, sada nitko u kući ne spava već danima, ali to je slatki umor, moramo biti na raspolaganju našem sinu. Što reći za Zvonimira? Ljudina, čovjek i pol, ovo je prijateljstvo za cijeli život i drago mi je da takvih ljudi ima – sretan je ponosno ćaća Denis.
 
U odnosu na prvi prijedlog koji je zimus doživio niz kritika od medijskih profesionalaca, pa i opće javnosti, konačni tekst novog Zakona o elektroničkim medijima (ZEM) donosi nekoliko značajnih izmjena od kojih će, vjerojatno, najveću pozornost izazvati pokušaj suzbijanja govora mržnje na hrvatskim portalima, piše Jutarnji list.
Ministarstvo kulture i medija prihvatilo je kritike novinara, urednika i vlasnika medijskih kuća, pa za govor mržnje masne kazne neće plaćati mediji već će biti kažnjeni ljudi koji su takve poruke pisali.
Ministarstvo je u potpunosti izmijenilo sporni članak i ubuduće će za komentare odgovarati njihovi stvarni autori. Zauzvrat vlasnici medija – ako ne žele biti kažnjeni – morat će u potpunosti promijeniti pravila igre za svoje čitatelje-komentatore. Točnije, morat će registrirati korisnika i "na jasan i lako uočljiv način upozoriti ga na pravila komentiranja i na kršenje propisanih odredaba".
U prvoj verziji zakona, onoj u kojoj su za komentare ispod tekstova bili odgovorni mediji, predviđena kazna kretala se u rasponu od sto tisuća do milijun kuna.
 
Priča je ovo o vremenu što ga više nema i vremenu koje još nije došlo. "Međuvrijeme" su ona brda šljake uz more koja prekidaju pješčanu plažu od Duća prema Jesenicama. Od starog Dugog Rata ostalo je tek nekoliko kuća Čepića, Žilića i Kadića, koji, iako fetivi, odavno ne čine većinu u mjestu. Ostale je donijela sada već pokojna epoha industrije. Brdo između Starog sela Duće i, dolje, duž magistrale, Dugog Rata, golo. Ni bora, ni masline, ni loze. Odnijeli požari. Tek poneka međa svjedoči da je nekad o tom sada pustom komadu zemlje nekada netko skrbio. Preko puta lešine nekadašnje tvornice "Dalmacija" nekoliko modernih višekatnica, a dalje sve obiteljske kuće s vrtovima. Ulice dovoljno široke - Dugi Rat je istican kao primjer uspješnog urbanističkog rješavanja novih naselja uz more - tako da se susjedi ne bi trebali svađati oko mjesta za parkiranje...

Zapisao je to prije pet godina novinar Dražen Duilo na stranicama Slobodne Dalmacije o našem malom mistu, zapelom u tranziciji između industrijske epohe u nedosanjani mali turistički raj s hotelima, marinom, plažama na kojima se brčkaju fureštice praćene pogledima uvijek spremnih lokalnih galebova pred penzijom...

Priča je to o vremenu koje još nije došlo i vremenu kojeg više nema, a u ovom nevremenu, suživotu s šljakom, šljakerskom plaćom i koronom, valja nam preživjeti...
 
Za moj odlazak u partizane najzaslužniji je jedan svećenik. E, dobro ste čuli. Da nije bilo tog popa, tko zna što bi se sa mnom dogodilo - počinje svoju priču 89-godišnji Omišanin Miro Velić, jedan od rijetkih preživjelih boraca Prvog mosorskog partizanskog odreda koji upravo danas slavi sedamdesetu obljetnicu osnutka. Velić je, kao dvadesetogodišnji mladić, u svibnju 1943. godine dobio poziv da se javi ustašama u Sinj. No, umjesto u Sinju, završio je u Tugarama, odlučan da se priključi partizanskome pokretu. U tom poljičkom mjestu, zajedno s vršnjakom Maksom Popovcem, prihvatio ga je katolički svećenik kojemu se, na žalost, Velić danas ne može sjetiti imena, te im pomogao da se prebace do omiške komande partizana ...
 

Meštar o' karikature: Joško Marušić

 
Kao da smo feudalno društvo: postoje oni koji su sebe stavili iznad propisa, zakona i zdravog razuma, koji mogu sve i mogu to nekažnjeno i još će nas praviti glupim svojim obrazloženjima. Postoji ona druga Hrvatska, radišna, odgovorna, koja poštuje mjere, koja razvlači stolove na propisani razmak, koja čeka mnogobrojne porezne i druge nadzore poslovanja i koja preživljava od sitne pomoći jer joj je ograničena djelatnost. Sutra, ako se virus proširi, opet će ovima drugima ograničiti rad, a feudalci će – ionako su se uvelike cijepili preko reda, ni tu ne poštujući pravila – govoriti kako se treba odgovorno ponašati.
Da, treba se ponašati odgovorno u pandemiji, u to nema sumnje. Ali treba biti svjestan i da su vas pretvorili u kmetove. Ovo više nije država jednakih. Ovo je država u kojoj jedni vladaju i mogu sve, a na drugima je da pod prijetnjom kazne budu mirni, tihi i zadovoljni. I, naravno, samo je na ovima drugima poštivanje mjera. Valjda su ovi prvi tako utjecajni da ih čak i virusi slušaju. Lokalni izbori su brzo pa razmislite sviđa li vam se biti kmet ili tu feudalnu konstrukciju dvije Hrvatske, jednu koja može sve i drugu na kojoj je da sluša i plaća ogromne poreze, treba poslati tamo gdje joj je mjesto – u povijest.