Mirjana Nazor: Život prožet nasiljem

Nasilje kao da je postalo sastavni dio naših života. Gotovo da nema dana da ne slušamo ili ne čitamo o nekom nasilnom činu u obitelji, u školi, na cesti, u kafiću... Ubojstva i premlaćivanja postala su svojevrsni način komunikacije između nasilnika i žrtve. Stradavaju supruge, djevojke, djeca, prijatelji, vozači autobusa, neistomišljenici. Očito je da na poplavu nasilja ne reagiramo na djelotvoran način. Ni u smjeru prevencije, ni u smjeru adekvatnih sankcija za zlostavljače. Međutim, kao da zaboravljamo ili nas ne brine što se oko nas vrlo često događa psihičko ili emocionalno nasilje. Ono zna biti prikriveno i doista teško uočljivo. Najčešće se manifestira kao ismijavanje, omalovažavanje, izrugivanje, vrijeđanje, ignorirale, zastrašivanje...
Ne želim vjerovati da smo se pomirili sa sadašnjom situacijom, i da smo kapitulirali pred nasiljem koje se ponekad polako ušuljava među nas pa ga teško prepoznajemo, a ponekad ulazi u naše živote na velika vrata..
 
"Domoljublje kao izgovor za sve loše nas prati još od osnutka RH. Prvo je bio izgovor za katastrofalno provedenu privatizaciju, a potom za izbacivanje iz radnog stroja stotina tisuća sposobnih ljudi koji su postali teret društva i gospodarstva umjesto da sudjeluju u punjenju proračuna. Svako propitkivanje svake loše politike u modernoj hrvatskoj povijesti smatra se veleizdajom i herezom.
Ali ova vlada to je dovela do apsurda. Nikada nije bilo očitije da karta domoljublja služi za prikrivanje koruptivnih poslova. Laganje je postalo modus operandi. I da stvar bude gora, svatko tko postavi neželjeno pitanje je "neprijatelj hrvatske države i Domovinskog rata". Na taj način, pomoću lažnog domoljublja, brani se nesposobnost, neodgovornost i bahatluk vladajućih."

- Mario Nakić u članku za liberal.hr

 
 

(Kako pre)živjeti u zanimljivim vremenima

Zanimljiva su sva ova silna događanja u posljednje vrijeme. Avioni nikako da odlete iz žiže interesa pa se ministar Krstičević potrudio to ubrzati razbijanjem po Saboru, ali nije pomoglo. A nije pomogao ni HDZ-ov Mike Plenky Tyson. Uznemiruju se na pitanja ljudi koje oni smatraju klošarima. Meni je čudno da te pitanje i mišljenje klošara toliko dira. Možda je klošar ipak pogodio u živac.
Jedan od sudionika, gospon Đakić, koji nam je donio teoriju da "Odjebi!" nije psovka nego nepristojan žargon ima sina od 22 godine koji je velikim trudom i zalaganjem bez imalo pomoći postigao puno u životu. Mora da mu je stari puno puta u životu govorio "Odjebi!" pa ga je to motiviralo. Možda vam.je čudno da to nije psovka, al kad uzmemo u obzir kako se tradicionalno ljudi rukuju u Lici možda odjebi stvarno i nije neka drama.
Iako, možda su svi malo poludili jer su zaraženi (a da to ni sami ne znaju) novim virusom gripe. Zaražen je i Dr.Pernar. Gadno je kad te vlastita uvjerenja razuvjere i dokažu da si u najmanju ruku glup. Ili samo pričaš gluposti. Al nekako dođe na isto. Možda mi fali vitamina C pa malo trabunjam.
Oni koji su očito jedino kompletno zdravi i lete poput aviona koje veliki, pomalo nervozni vojnik Krstičević, neće nikad nabaviti su rukometaši. Raznose sve pred sobom kao što će sutra Bandić kad završi školu za bagerista. A opet, ako izgubimo samo jednu tekmu naći će se pokoja fotka iz izlaska koji je trajao predugo u noć, Lino će od mađioničara postati Milli Vanilli, a mi ćemo kao i uvijek doma moralizirati o svemu bez obzira što nam je dvorište često prljavije od svih onih koje pratimo, gledamo i pljujemo. 
Zanimljiva vremena su nastupila. Napravite si kokice i uživajte u najnovijoj predstavi u režiji Lijepe naše i njenih.. super-heroja.
 

Kako je Udba stvorila Hrvatsku?

Kako je Udba stvorila Hrvatsku" naziv je knjige autora Ivana Krmpotića, čije će se predstavljanje održalo u Splitu u organizaciji HU "Benedikt" u dvorani Dominikanskog samostana na Pazaru. Uz autora knjigu je predstavio prof. Tomislav Čolak, prvi hrvatski redarstvenik, a u ime organizatora događaj je vodio Marijo Popović.
Kad bi se čitali samo zapisi sjećanja Ivana Krmpotića, izravnog sudionika, tj. aktera povijesnih događanja u Hrvatskoj od 1970. g. do – doslovno – sadašnjeg vremena, njih se može doživjeti nestvarno, kao maštoviti napeti triler ili književničku povijesnu dramu. Međutim, dokumenti koji prate memoarske zapise zorno i nedvojbeno svjedoče da se radi o predugo trajućoj surovoj hrvatskoj stvarnosti kojoj se ne nazire kraj ni u doglednoj budućnosti. Knjiga Ivana Krmpotića prvenstveno predstavlja izvorno i dokumentirano svjedočanstvo o režimu koji upropaštava sve što je hrvatsko, a u tom kontekstu na žestokom i neprekidnom režimskom udaru nužno se našao i Krmpotić s obitelji.
 
Ovo što radi Ivan Pernar je strašno. Hrvatske institucije pod hitno trebaju pokrenuti postupke da se to zaustavi i sankcionira. U suprotnom se može dogoditi da netko od hrvatskih građana ozbiljno strada! Politički stavovi su jedno i njihovo zastupanje ne treba u niti jednom slučaju zabraniti. To je sloboda govora. Ali kada netko širi ideje nadriliječništva, kao što već neko vrijeme uporno radi Ivan Pernar - to spada u širenje ideja opasnih za zdravlje i život ljudi i takve stvari treba spriječiti  - poručio je Ivica Puljak iz stranke Pametno. Dodao je da su većina političkih ideja Ivana Pernara i Živog zida u potpunosti suprotne od onih stranke Pametno...
 
Imamo li mi uopće više potencijala za napredak? Na kraći rok – u demografskom, ekonomskom, financijskom, društvenom smislu – teško. A ako dođe do neke šire ekonomske krize, ona će nas pogoditi jače nego druge, zbog slabosti gospodarstva i krhkosti države. Na duži rok – pritom mislim na razdoblje od pet ili deset godina – promjene nabolje su moguće, ali s radikalnim promjenama u političkim koncepcijama, s novim ljudima koji će postaviti nova pitanja, davati na njih drugačije odgovore i tako pokrenuti zapretane društvene energije. Takve se promjene i takvi ljudi ne vide na horizontu – piše Ivo Goldstein za Globus. Pročitajte.
 
"- S obzirom da ostanak u Hrvatskoj podrazumijeva borbu - borbu ne samo za osobnu budućnost nego doslovno budućnost i države i naroda, važno je i esencijalno dizati glas i protiviti se uvezanim i uigranim shemama i kadroviranjima koje nas toliko koštaju. Ako se nećemo boriti, onda se ne trebamo ni čuditi što tonemo na svim frontama. Mislim da nam u osnovi nema spasa na duge staze ali isto tako mislim, kao što bi često naglasio stari rendžer Tex Willer, da treba skupo prodati svoju kožu - jer to ljudi s kičmom rade, pa i kad je situacija bezizlazna."

Dragan Žuvela, predsjednik Društva arhitekata Splita, nakon najave smjene Tamare Visković s mjesta ravnateljice Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata koja je bila povod za pokretanje online peticija nazvane 'Zaštitimo kulturu grada Splita od političkog kadroviranja!'
 

Bernard Jurišić: Društvo pobjednika

Hrvati su nepravedni prema svojim sportašima, piše splitski sportski novinar Bernard Jurišić na stranicama Telesporta još jedan od svojih antologijskih članaka. Pročitajte ga ovdje u cjelosti.

"Toliko su nam puta svojim primjerom i svojim trijumfima otvorili vrata i pokazali put. Prema boljoj sadašnjosti. Prema ljepšoj budućnosti. Toliko su nam puta svojom krvlju, znojem i suzama poklonili uljepšanu verziju i sliku društva koje smo usrali i države koju smo uništili. Toliko su nam puta ubrizgali injekcije adrenalina i samopouzdanja koje bi nam potrajale samo do trenutka dok slavlje na završi.
Toliko smo puta u njima mogli pronaći inspiraciju da društvo koje je debelim lancima zatočeno okovima prošlosti, kriminala(ca) i nemorala pretvorimo u društvo budućnosti, pobjed(nik)a i ponosa. Toliko su nam puta djelima, a ne obećanjima, pokazali da ništa nije nemoguće. I da ništa nije neostvarivo. Toliko su nam puta omogućili da uživamo u društvu pobjednika.
Trebalo je samo slijediti njihov trag. I bili bismo sve ono što nismo. A mogli smo biti.
Društvo pobjednika."
 

Gasterbajteri koji će se teško vratiti..

Hrvatski "gastarbajteri" u 2017. godini su u domovinu poslali rekordnih 15,75 milijardi kuna. Podatak je to HNB. Naši radnici u inozemstvu poslije turizma najviše doprinose rastu BDP-a. Prema podacima UN-a svaki peti Hrvat iselio je u inozemstvo. Hrvatska je svojevrsni fenomen jer u domovini živi manje Hrvata nego izvan nje. Jasno je onda da kod kuće nešto nije u redu, piše Slobodna Dalmacija u razgovoru s dugogodišnjim novinarom "Slobodne" u Njemačkoj Edijem Zelićem.
- U Hrvatskoj su plaće toliko niske, da se svaki put čudim kako ljudi prežive od prvoga do prvoga od onoga što su zaradili. No, nisu niske plaće jedini razlog zbog kojeg Hrvati iseljavaju u Njemačku i drugdje. Razlog je taj što su izgubili nadu da će jednoga dana biti bolje. Oni kod kuće jednostavno ne vide perspektivu za sebe i svoju djecu. Da bi se ljudi vratili, pravna država u Hrvatskoj mora profunkcionirati. Ne bude li tako, neće biti bolje. Mladi visokoobrazovani iseljenici kao potencijalni povratnici samo su konkurencija hrvatskom klijentelističkom kapitalizmu i korumpiranom sustavu nesposobnjakovića na svim razinama. No, dobro je to da su oni i dalje jako privrženi Hrvatskoj i u tom smislu ih treba iskoristiti u onim zemljama u kojima danas žive i rade – kaže Zelić za Slobodnu Dalmaciju.
 

Umjesto čestitke

"Samo treba zamijeniti lošu vlast" najplitkiji je od svih političkih recepata, uz bok onom "treba izaći na ulice" (i pobuniti se protiv koga, većine!?), i jedna od najbezveznijih "narodnih mudrosti" (a rubnoretardirane su baš sve narodne mudrosti, počevši od one da je istina uvijek u sredini).
Tko još ne shvaća razmjere i suštinu hrvatskog problema, tko zaista misli da "samo treba zamijeniti lošu vlast", shvatit će (a kurca i dalje neće shvatiti) koliko je problem veći od toga, kad Živi zid pobijedi HDZ. Kad lopove i uhljebljene zamijene umobolno glupi, ekstremno neuki i oni koji se tek planiraju uhljebiti.
Zapamtite: loš narod ne može odabrati dobru vlast. Može je zamijeniti pet, deset ili sto puta, ali vlast će i dalje biti njegova slika i prilika. U hrvatskom slučaju, dok najbolji odlaze a najgori nakrcavaju javni sektor, ta slika bit će samo sve gora i gora."

FB Matija Babić
 

Božić je vrijeme za povratak kući

- "Tata, ove godine nećemo moći doći k tebi za Božić. Pokušat ćemo svakako iduće godine..”, poruka je koja dočekuje starijeg gospodina kada sa svojim psom dođe kući iz spize. Šjor priprema za sebe večeru i gleda kroz prozor u susida kojemu u zagrljaj trče unuci, zamišljajući pritom svoje koje ove godine očito neće vidjeti..
Kratki je to sinopsis TV reklame (pogledajte je u nastavku članka) jednog stranog supermarketa koja je postala pravi hit i na društvenim mrežama. Radi se o reklamnoj kampanji u kojoj se želi naglasiti važnost zajedništva i obitelji, posebice u ovo blagdansko vrijeme. Dolazak božićnih blagdana vrijeme je zajedništva, nade, opraštanja i pomirenja. Obitelj je svetinja a i ova reklama jasno je poručila – Božić je vrijeme za povratak kući..
 
Možete ga čitati ili ne, možete se s njegovim stavovima slagati ili ne, no teško da možete ostati ravnodušni na njegove članke, kolumne koje nakon odlaska iz Slobodne Dalmacije (i povratka u Hanza Slobodnu) već godinama piše na stranicama Jutarnjeg Lista, te na njegov prepoznatljivi humori.. zajebantski stil s kojim piše i ismijava nas i našu često preturobnu svakidašnjicu. Evo što je hrvatski novinar i književnik Ante Tomić napisao u svojoj subotnjoj kolumni o neobjašnjivom Stockholmskom sindromu Hrvata u Lijepoj našoj..

"Mnogo puta smo gledali kako su neki radnici demonstriraju, gledali smo klesare, zavarivače, blagajnice i krojačice kako kisnu pred nekim zatvorenim robnim kućama, tvornicama i brodogradilištima, kako gorko ridaju jer su njihova djeca gladna i proklinju političku stranku koja ih je upropastila. Znate o kojoj političkoj stranci govorim, danas joj iznimno neću spominjati ime. Godinama, čak i desetljećima već članovi te stranke bezdušno grabe i otimaju. Jednako kao što je onaj u Zadru serijski šutirao žene, oni su desetljećima dolazili na vlast sve beskrupulozniji i nezasitniji. Katkad bi se, istina, narod pobunio, pobjegao nekome drugome, ali to nikad nije dulje potrajalo. Došli bi im ponovno iz one stranke, s ružama koje su ukrali negdje na groblju, molili za oprost i obećali da neće nikada više, a svi oni klesari, zavarivači, blagajnici i krojačice koji su ih nekad psovali, sad bi ih grčevito zagrlili. U suzama bi se izljubili i izmirili sa svojim izrabljivačima i sve bi bilo dobro. Najkasnije do mjesec dana, kad bi nepopravljivi lupeži ponovno počeli mažnjavati.
Bit će skoro trideset godina kako gledamo taj turobno jednoličan scenarij u kojemu glupi narod jednostavno ne može prekinuti toksični odnos s jednom pokvarenom političkom strankom. Naposljetku takozvane male ljude ne možeš više ni žaliti. To kako oni vole svoje tiranske zlostavljače je nešto neobjašnjivo, onkraj razuma. Ako oni, unatoč svoj nepravdi i poniženju, na izborima i uvijek glasaju za iste sociopate.."
 
Tko u čuda vjeruje, taj i čuda stvara! Omiljena je to uzrečica Tihomira Lučića (39) is Solina, vlasnika kafića i noćnog bara na Bačvicama, koji je na svojoj didovini u Docu Gornjem u Gornjim Poljicima najprije obnovio svoju staru kuću i napravio kuću za odmor s bazenom, a potom na kamenjaru iskrčio i uredio impresivno izletište s malim ZOO-om s domaćim životinjama i "kućicama", da bi ovih dana privodio kraju svoj novi projekt, osvjetljavanje svog izletišta s milijun lampica, koje će selo Dolac Gornji pretvoriti u impresivno božićno selo! Pustopoljina Zamosorja, njegova mračna brda, lokaciju s 350 metara nadmorske visine, pooduzetni Tiho je rasvijetlio s milijun lampica, i od zaseoka Banovići napravio blješteći "Manhattan". Duga treperava linija puna treperećih točkica u crnini sjeverne strane Mosora jasno vidi s obližnjeg autoputa, piše Tanja Šimundić Bendić na stranicama Slobodne Dalmacije. Božićno selo uslikao je naš Ante Čizmić.
- Vjerujte mi na riječ, ovoga nema nigdje u Europi, jer je sagrađeno na etažama koje se od centralnog platoa dižu 80 metara uvis. Mjesecima je nas nekoliko kopalo stijene, vadilo ih vani, doslovce smo bušili brdo na mojoj djedovini. Ravnali smo vrtače, nasipali, gradili suhozide. Posadili smo 200 novih stabala, donijeli smo jele iz Like. I još imamo posla. Do otvorenja božićnog sela, 2. prosinca u 17 sati, rasvijetliti ćemo i fontane, vrtove, stiže još puno figura. Bit će i dobre glazbe, još boljeg vina, domaćih gastronomskih specijaliteta, gostiju iznenađenja, slavljeničkog ugođaja svakog dana od 16 do 22 sata do 6. siječnja. Ovo je spektakl. Uštimavamo još neke detalje i polijećemo, selo nam otvaraju djeca iz splitskog Centra "Juraj Bonači" - kaže Tiho Lučić.
Vidimo se početkom prosinca u zaseoku Banovići u Gornjem Docu, u božićnom selu! Valja nam poviriti ovo čudo, ovu božićnu bajku koja je osvanula u zamosorskom selu bez tekuće vode, kanalizacije i noćne rasvjete, u kojem u svim njegovim zaseocima živi svega 120 stanovnika, mahom starije životne dobi.
 

Index: Namještaljka desetljeća

Dokument koji je danas "iscurio" jasno daje do znanja da je Agrokor "spašen" u više nego očitoj namještaljci, kojoj je cilj bio omogućiti enormnu zaradu ljudima bliskima samom vrhu vlade, piše Index.hr. Naime, dokument koji je objavila televizija N1 još jednom je potvrdio ono o čemu Index piše već mjesecima: Da je Borg, tajna grupa odvjetnika, savjetnika i brokera pod vodstvom premijera Andreja Plenkovića i sada bivše potpredsjednice Martine Dalić ne samo bogato naplatila pisanje posebnog zakona za "spas" te kompanije, već i da je postojao vladin plan izvlačenja novca iz Agrokora. Naime, sada se prilično jasno može utvrditi da su svi glavni akteri bili angažirani i plaćeni odmah po dolasku Ante Ramljaka u Agrokor, odnosno po završetku tajnog posla za Plenkovića i Dalić. Unatoč današnjem nemuštom "obrazloženju" Agrokora o "uobičajenom" plaćanju usluga konzultanata, pa čak i za vrijeme od dva tjedna prije nego što su uopće ušli u tvrtku (po datumu u ugovoru), sada je sasvim jasno da je "spašavanje" Agrokora izvedeno pod direktnom kontrolom samog vrha vlade, a u njemu su profitirali ljudi vrlo bliski istom tom vrhu vlade. Ako to nije namještaljka desetljeća, zaključuje novinar Indexa, ne znamo što jest. Sad je na potezu Državno odvjetništvo..  :-)
 
Prošao je jedan olimpijski ciklus od nesuđenog referenduma za promjenu zbornog zakona. Ništa se nije promijenilo u zemlji Hrvata...
Ovako je govorio Nikša Marinović prije četiri godine, nakon pada Referenduma o izbornom sustavu u kojem se tražilo demokratizaciju izbornog sustava i političkih stranaka u RH traženjem preferencijalnog glasovanja bez cenzusa, smanjenje izbornog praga s 5 na 3 posto, biranje najmanje 20 zastupnika u svakoj izbornoj jedinici ovisno o broju birača, mogućnost glasovanja dopisnim i elektroničkim putem, ujednačavanje vrijednosti glasa birača u izbornim jedinicama..

"Dakle, u ciloj državi punoj nezadovoljnih, nezaposlenih, gladnih i emigracije nije se uspilo skupit 450.000 ljudi kojima ovo stanje toliko ne odgovara da bi prihvatili bilo koji način kojim se stanje može promjenit?
Di su ti silni koji kopaju po kontejnerima, gladni kojima izvjesni strašni odvjetnici drže egzistenciju neizvjesnom nepravednim ovrhama, silni nezaposleni i ostala potlačena ekipa čiji glas na izborima sasvim slučajno vrijedi kao bilo čiji drugi, a ako su u manjini, vrijedio bi i više u slučaju da je prošao ovaj referendum?
90% Hrvata ne zaslužuje ništa bolje od ovoga što imamo danas. Onaj tko misli da nešto ozbiljno nije u redu, a nije sam sebi smiješan kad čuje razloge zbog kojih navodno nije dao potpis za ovaj referendum, nije zaslužio ništa bolje od toga da za 15 mjeseci postane privatna kuja Karamarku i Vasi, što će se svakako i dogodit...