Javnost upućena na tajnost

Kad se u nas novinarski govori o slabljenju javnosti kao dijelu šireg društvenog fenomena nestajanja javnog čovjeka (R. Sennett), obično se počne i završi pričom o nedostupnosti informacija koje bi, po zakonu, trebale davati institucije države. Zbilja, na djelu je pravi paradoks: danas kad je svaki čovjek (od utjecaja) tehnološki opskrbljena hodajuća multimedija i, još više, kad su sve institucije moći (privatne i javne) pola svog radnog vremena posvećene PR glancanju svog javnog izgleda (public image), kad se dakle svi bavimo komuniciranjem u javnosti, teško je saznati čime se današnji službenici u svojim odajama stvarno bave? ...


Javnost upućena na tajnost

Piše: Srećko Pulig / Tjednik Novosti
Izvor: Tjednik Novosti

Po modernističkoj inerciji zamišljamo kafkijanskog tjeskobnog službenika, prije malog no velikog, koji prisilno ljenčari u mirnom središtu vrtloga koji vitla društvom.

No, taj državni birokrat dobio je u današnjem “postmodernom stanju” svoju herojsku apoteozu, a njegovo preturanje po prašnjavim spisima zamijenjeno je šarenim i sjajnim menadžerskim ideologijama (i u državnim institucijama, a ne samo u privredi).


Šta vladajuća klasa čini kad vlada?

Švedski znanstvenik Göran Therborn sažeo je to u naslov svoga eseja “Šta vladajuća klasa čini kad vlada?”. Rašireno mišljenje da nas o tome obavještavaju mediji, naročito tzv. žuti, tako posvećeni “dvorskim” intrigama, spletkama oko funkcija, klanovskog pripadanja i nepripadanja i sl., naravno zavodi.

Svaki novinar kad izađe iz (pisanog ili elektoničkog) “političkog rata”, ili kad zauzme metapoziciju nadkomentatora (obično usmenu) političkih zbivanja kojima je svjedok (i suučesnik!), reći će vam kako se pripadnici političke kaste, kad se reflektori ugase, ponašaju dosta uljuđeno i solidarno. Ukratko, da je strast političkog sukoba, koja hrani javnost, u njih uglavnom (građanska) poza.


Skriveno mjesto proizvodnje

Zato moramo napustiti pozornicu zanimljivog, no površnog i zavodećeg subjektivističkog prikaza, čija su glavna pitanja tko vlada, jedinstvena elita ili suparničke rukovodeće grupe, je li ekonomska elita istovjetna s političkom elitom ili ima kontrolu nad njom, te ga zamijeniti dosadnijim i težim, no fundamentalnim pitanjima.

A ona glase: kakvo se društvo, kakvi temeljni odnosi proizvodnje u nas sada reproduciraju? Pomoću kojih mehanizama? Kakvu ulogu imaju struktura i aktivnost odnosno pasivnost organa vlasti u tom procesu reprodukcije? Da li ga podržavaju, samo dopuštaju ili mu se protive? ...

 

Povezani članci

Who's Online

We have 292 guests and one member online

  • admin