Sve do prije nekoliko tjedana činilo se da živimo u svijetu kojim su potpuno zavladali moroni, u kojem je znanje devalvirano, a stručnost predmet poruge. Živjeli smo u svijetu u kojem je do karikature doveden postmoderni princip “anything goes”, pa je u kakofoniji javne rasprave bio jednako vrijedan stav akademika i stav debila, znanstveni rad i internetska forvarduša.
Do prije nekoliko tjedana živjeli smo u svijetu u kojem se na kiosku prodaju knjige o “flat Earth” teoriji, a kojima predgovor piše šef Nadbiskupskog arhiva. Živjeli smo u svijetu u kojem David Icke posjećuje Sabor u aranžmanu po snazi treće parlamentarne stranke, u kojem su antivakseri postajali iz dana u dan sve glasnija i bučnija većina, u kojem su na javnoj televiziji istupali negatori Jasenovca, a svaka nova bazna stanica mobilne telefonije pretvarala se u mali lokalni rat između inženjera fizike i kvartovskih teoretičara zavjere.
Cijelo suvremeno društvo, a pogotovo hrvatsko društvo, pretvorilo se u metastaziranu ekstenziju (inače zabavnog) TV showa “Na rubu znanosti”. Čudni marginalci, teoretičari zavjere i ljubitelji opskurantskih koincidencija prestali su biti domena Mišakove emisije za kasne noćne sate, a pretvorili se u relevantne sugovornike. Kojekakve teorije zavjere, od chemtrailsa preko ravne Zemlje do 5G mreža, izlile su se iz korita i ušle u srednju struju.
Fatalni koktel interneta, društvenih mreža, demokracije i postmoderne pretvorio je tvrdnju svakog morona u ravnopravni stav. Elite su ionako omražene, a oni koji su obrazovani - naravno - dio su elite.
Mainstream mediji vam lažu i nisu relevantan izvor informiranja. Elite od vas kriju istinu. Istinu znaju odbačeni i skrajnuti marginalci, a ti marginalci - srećom - sad više nisu skrajnuti zato što postoje društvene mreže. Mreže su glupanima dale oruđe koje im je nedostajalo: oruđe da bajpasiraju obrazovane i da se međusobno povežu.
Tako je, velim, naš širi i uži svijet izgledao prije samo nekoliko tjedana. No, više ne izgleda ili barem ne izgleda u toj mjeri. A sve to možemo zahvaliti jednom majušnom, nazubljenom virusu, piše Jurica Pavičić u svojoj kolumni na stranicama Jutarnjeg lista.
 

Najveća javna tajna u zemlji konačno otkrivena

O tome mnogi već godinama govore. Do petka navečer smatralo se to i javnom tajnom, jednom od većih u zemlji, možda i najvećom, a sada je i službeno, piše Vinko Vuković na stranicama Slobodne Dalmacije. U Hrvatskoj nije isključena mogućnost da ćete posao - bilo koji posao - dobiti samo zato što ste član HDZ-a. I nije to rekao neki novinar, kakvo lijevo piskaralo, nego upravo visokopozicionirani član Hrvatske demokratske zajednice. Priznanje je to koje je došlo iznenada i jedva da se probilo do medija koji su još uvijek zaokupljeni koronavirusom. Ali, eto, probilo se. I sad ga imamo crno na bijelo. A ime svjedoka pokajnika je Miro Kovač. Na upit kako komentira što njegov skup u Slavonskom Brodu i nije bio baš posjećen, Kovač je kazao: "Ljudi su vezani za radna mjesta koja su možda dobili jer su članovi HDZ-a. Ne osjećaju se sigurno. Misle da će biti konzekvenci.”
 
Hrvatska je zarobljena država, a što to znači odlično je definirao Davor Huić, šef udruge poreznih obveznika Lipa, komentirajući upravo nedostatak sapuna u školama, piše Marko Repecki, novinar Indexa, najčitanijeg hrvatskog portala.
- "Poanta je da su ti ljudi nama oteli proračun i privatizirali ga. Zarobili su proračun za svoje stvari, a javna usluga je samo jako tanki izgovor za otimanje para. Evo što znači zarobljena država, ako se netko pitao" - pojasnio je Huić.
Ljudi poput Bandića, ali ne samo on - tu su stotine, ako ne i tisuće profesionalnih političara - smatraju da je novac poreznih obveznika koji se prikuplja kako bi imali neke zajedničke funkcije, zapravo njihov novac koji služi za financiranje njihovih uhljebničkih mreža, kumova, rođaka, stranaka itd.
Bandićeva bahatost i bezobrazluk zapravo i ne čude. Naime, lik je već 20 godina gradonačelnik, redovno dobiva izbore, što znači da većini građana odgovara to što radi. Proračun Grada Zagreba iznosi oko 10 milijardi kuna. Radi se o ogromnom iznosu s kojim bi normalna administracija mogla napraviti čuda, no Zagrepčani pristaju na to da im djeca idu u derutne škole bez osnovnih higijenskih potrepština, dok im se istovremeno pred očima krade novac kroz cijeli niz debelo preplaćenih projekata, za koje i laik vidi da su krađa.
Opet, nije Bandić jedini, slična je situacija i u drugim gradovima i mjestima, ali i na državnoj razini i neće se promijeniti dok građani ne prestanu biti kmetovi, dok ne shvate da je “javni novac” njihov novac i da im političar ništa nije dao ni poklonio, već da su to sami platili.
Prosječna neto plaća u Hrvatskoj iznosi oko 6.500 kuna, za što poslodavac svaki mjesec mora platiti oko 11 tisuća kuna. Razlika od 4.500 kuna ili 54 tisuće kuna godišnje ide za razne javne usluge i naravno da imamo pravo znati gdje i na što se troši novac, a ne da nam se vječni uhljebi smiju u lice i govore da se peremo pepelom.
 

Lijepa naša korumpirana

Petnaest godina nakon pompozne najave borbe protiv korupcije nije donesena nijedna veća osuđujuća pravomoćna presuda. Sudski procesi su višegodišnji, optužnice nerijetko padaju na višim instancama, a kad i dođe do pravorijeka, optuženici obično bivaju oslobođeni ili kažnjeni radom za opće dobro. Zato ne čudi da je povjerenje građana u pravosuđe gotovo nikakvo! - piše Dragan Grozdanić na stranicama Novosti. Hrvatska je početkom 2020. na dnu, među pet najkorumpiranijih država u Europskoj uniji. Problem je što uvijek može i niže.
 
- "Živimo u demokraciji, članovi smo Europske unije, zajednice najnaprednijih zemalja svijeta. Spadamo u milijardu ljudi u svijetu koji žive bolje od ostatka svijeta. Ali je moj veliki izvor frustracija činjenica da je moglo biti puno bolje, da nismo neprestano birali krive ljude da nas vode. Ti ljudi, ili pojednostavljeno - 70 posto HDZ i 30 posto SDP te njihove satelitske stranke, upropastili su mnoštvo prilika da budemo moderna i progresivna zemlja, u sredini, a ne kao danas na dnu Europske unije. To se još može popraviti, na rok od 15-tak godina, ali moramo prestati birati krive ljude da nas vode...
Svi zajedno trebamo shvatiti da povijest trebamo ostaviti iza sebe, tamo gdje i pripada i u potpunosti se okrenuti budućnosti. Pri tome ne mislim da treba relativizirati ono što se dogodilo u prošlosti. Ustaše i partizani nisu bili isti – partizani su bili na ispravnoj strani povijesti. Ali mi jednostavno trebamo zatvoriti ta poglavlja, da bi našoj djeci i unucima pružili šansu u budućnosti svijeta, koji će se ujedinjavati i biti sve bolji." - kazao je, između ostalog, Ivica Puljak, splitski znanstvenik i političar iz stranke Pametno u razgovoru za magazin Start.
 

Naše smeće

- "Napokon, ali baš napokon raspisan je prvi natječaj za gradnju Centra za gospodarenje otpadom u Lećevici i sada počinje mrtva trka - hoćemo li u tih najmanje trideset mjeseci napuniti Karepovac do čepa i hoćemo li, zaboga, o otpadu početi razmišljati nešto ozbiljnije. Jer, ni Lećevica nije magični stroj koji će jednostavno progutati svo naše smeće, nego je i projektirana tako da ga primi najviše 50 posto. Ostatak bismo sami morali razvrstati. Brojka od dva posto najbolje govori gdje se kao društvo nalazimo." - piše, između ostalog, Damir Petranović, novinar Dalmatinskog portala u svojoj tjednoj kolumni.
 

Domovska sigurnost

Smrt šest nepokretnih ili teško pokretnih osoba u poznoj životnoj dobi u požaru nelegalnog dijela obiteljskog doma za stare i nemoćne u Andraševcu nije nažalost prva sramotna tragedija koja potvrđuje da ne postojimo kao organizirano, solidarno i empatično društvo. Prije nešto više od osam godina izgorjelo je pet teško pokretnih osoba u domu za starije i nemoćne u Bjelovaru, a vlasnica i ravnateljica doma nedavno je pravomoćno osuđena na tri godine zatvora.
Ovdje se ne radi samo o nepoštivanju zakona ili propisa, ovdje je prvenstveno problem u nepostojanju društvene svijesti o odgovornosti svih nas za bijedne uvjete života onih koji se više ne mogu brinuti o sebi. Naše društvo se rasipa i zbog svega što je nakon toga uslijedilo ili nije uslijedilo, zbog manjka elementarne empatije i solidarnosti, zbog vlastite nesposobnosti da državu pretvori u učinkovit i jeftin servis svih njenih građana. U Hrvatskoj se svaka treća osoba starija od 65 godina nalazi u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti što nas svrstava uz Rumunjsku, tri baltičke države i Bugarsku u grupu država u kojima je starost gotovo sinonim za odricanje, krajnju bijedu i neimaštinu, piše Goranko Fižulić na portalu Telegram.hr gdje iznosi još neke zabrinjavajuće brojke.
Unatoč tome što će u narednim godinama dostupnost i kvaliteta zdravstvenih usluga rapidno opadati, a trećini građana mirovina biti nedostatna za pokriće čak i osnovnih životnih potreba, trenutnoj vladajućoj politici važno je povećati proračunski trošak za sve aspekte "domovinske sigurnosti". Obuhvaća li ona sa svim svojim dronovima, termovizijskim kamerama, patrijama, crnim jastrebima i višenamjenskim borbenim avionima i požare u staračkim domovima? Kada vam opet spomenu nabavu vojnih aviona, sjetite se šest staraca koji su izgorjeli u domu u Andraševcu.
 

Holokaust, spomenici, sjećanje

Za Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta izabran je 27. siječanj, datum na koji je prije 75 godina, 1945., Crvena armija ušla u Auschwitz i oslobodila nešto više od 7000 logoraša. Prilikom obilježavanja godišnjice oslobođenja Auschwitza, vodeći političari iz brojnih država prošli su ispod notornog natpisa na ulazu u logor, "Arbeit macht frei", rad oslobađa. Mnoge bi trebalo podsjetiti da oslobađanju društva od mržnji i predrasuda koje do raznih auschwitza mogu voditi, značajno doprinosi pošteno suočavanje s prošlošću i odlučno suprotstavljanje onima koji mržnju i predrasude potiču kao sredstvo u borbi za vlast, piše Zoran Pusić na portalu tačno.net.
 

Kod nas sve.. normalno

Kod nas je normalno da USKOK sjedi s optuženikom u loži, kod nas je normalno i da nepravomoćno osuđeni sjede u loži, kod nas je normalno da nepravomoćno osuđeni odšetaju iz države, kod nas je normalno čak i da predsjednica sjedi s tim ljudima, kod nas je normalno da živo izgori šest starih i nepokretnih ljudi, kod nas je normalno da dileri kucaju na vrata, kod nas je normalno i da čovjek na ulici kalašem ubije dilere...
Gdje je granica za uzimanje oružje u svoje ruke? Tamo gdje postoji policija, preventiva i pravosuđe. Tamo gdje ljudi daju ostavke. Tamo su ovi događaji   i z n i m k a   jer vlada zakon morala uz zakon prava.
Sve je kod nas normalno.
Čak i da predsjednik postane jako loš premijer. Dapače, da pobjedi sa sloganom - normalno.

FB Renato Čupić
 

Nikša Marinović o kohabitaciji dvije beskrvne lutke

"Ako je itko zaslužio biti predsjednik Hrvatske, onda je to Zoran Milanović. Bahata neznalica, štetočina, lijenčina i kvaziintelektualac koji koristi tuđice da bi nepismenim ljudima pred televizorom djelovao pametno dok izgovara floskule kojih bi se posramio svaki pristojan programer random bullshit generatora, duhovni je brat istog takvog premijera kojem je izručio na upravljanje izmučenu provinciju bez budućnosti, s ubijenom nadom, poduzetništvom i pomilovanim gospodarskim kriminalcima koje je kriza već bila pritisla uz zid.
Kohabitacija te dvije beskrvne lutke bila bi kruna tridesetogodišnje suradnje njihovih bratskih stranaka u cijeđenju zadnjih tragova života iz tkiva ove zemlje koja će biti okrunjena i neformalnom koalicijom u "saboru" čim ponestane novca nakon idućih parlamentarnih izbora."
 

Kome pripada budućnost?

"Učitelji koji upravo štrajkaju više nisu važni. Trenutno odgajamo djecu za svijet koji ne postoji. Polovica svih današnjih radnih mjesta nestati će do 2030. godine, a 65 posto današnje djece završit će u karijerama koje još ne postoje. Svijet se okrenuo i prije deset godina doživjeli smo kulturni kolaps, a budale su dobile glavnu riječ. Političari se slikaju s nogometašima. Civilizacija nema osnove postojanja, ali zato s druge strane imamo nove idole i mentalne talibane koji su svugdje oko nas", rekao je nedavno pred prepunom Dvoranom doma kulture u Rovinju naš istaknuti astronom Korado Korlević iz Višnjana poručivši da nije pesimist već - promatrač.
"Zbog znanstvenog i tehnološkog napretka koji ponajviše utječe na svijet rada sposobnost promjene i prilagodbe ljudi novonastaloj situaciji bit će imperativ za one koji će u budućnosti tražiti posao. Budućnost pripada onima koji neće gledati sa strane na stvaranje budućnosti, već će učiti, istraživati, stvarati, graditi i upravljati. Upravo, o tim pojmovima ovisit će koliko će netko u budućnosti biti u dobitku", rekao je Korado Korlević u razgovoru s Ninom Orlović Radić, novinarkom Glasa Istre.
 

Kamo ide Hrvatska?

Šestero uglednih stručnjaka - ekonomista, ekologa, inovatora, eksperata za umjetnu inteligenciju i društvenih teoretičara - na stranicama tjednika Globus iznosi svoja predviđanja za desetljeće koje je pred nama: može li Hrvatska u idućih deset godina postati obećana zemlja visoke tehnologije, čiste industrije i dobrih plaća te hoće li se othrvati opasnostima neliberalne demokracije i radikalnih političkih koncepcija koje stavljaju na kušnju liberalno-demokratske zasade Europske unije? Kamo ide Hrvatska?
 
Više od 2 milijuna i 300 tisuća svjećica svijetli noćima u Božićnom selu u Gornjem Docu u zaseoku Nart. Tihomir Lučić zasukao je rukave i na svojoj djedovini u Gornjim Poljicima drugu godinu doveo božićnu čaroliju. Osim lampica i živih jaslica, ima mali zoološki vrt te nudi delicije iz domaćih OPG-ova. Posjetitelje čeka čista čarolija na 40 tisuća četvornih metara. Prošle je godine ovo selo na Mosoru koje inače broji svega 11 stalnih stanovnika, posjetilo 30 tisuća ljudi, a novinari Dalmatinskog portala provjerili su iz prve ruke. Dočekao ih je dalmatinski 'Djed Božićnjak' koji je zaslužan da vjerujemo u čuda. Tiho im je na početku otkrio kako je sve krenulo..
- Moji roditelji su rodom iz Doca Gornjeg. Tako sam u malom zbiru napuštenih starih kamenih djedovina, u seocetu bez tekuće vode, kanalizacije, noćne rasvjete, odlučio stvoriti - Božićno selo. Prije šest godina imao sam viziju u tom starom selu napraviti vilu za odmor. Otac mi se tada smijao i čudio u isto vrijeme, ne vjerujući kako bi u taj kraj itko dolazio prespavati. Bila je to luda ideja, a ja još luđi i ustrajniji. Uhvatio sam se posla i malo pomalo na ruini stare kuće digli smo zdanje s bazenom. Ljudi su krenuli dolaziti iz svih krajeva svijeta, oni koji cijene ovaj mir i tišinu, ova brda, blaženstvo. I tako san u ovom kraju začeo i otvorio turističku sezonu. Ideja o Božićnom selu začela se kada su me leđa ukočila i kad se tri dana nisam mogao pomaknuti iz kreveta. Buljio sam u strop misleći što ću sa sobom. A onda mi se lampica upalila, doslovno. Tko u čuda vjeruje, taj čuda i stvara - moja je nit vodilja. Zato nisam odustao od svoje ideje i prošle godine otvoreno je imanje s milijun lampica - priča novinarima Tiho Lučić i iznosi daljnje planove, od proljeća će imanje biti otvoreno kao izletište. Djeca u gradovima nemaju gdje više vidjeti domaće životinje, a kamo li egzotične... Meanwhile in Dolac Gornji...
 

Boris Šuljić: Nama nikakvi izbori ne mogu pomoći

Premijer Plenković će u predizbornoj godini našim novcima povećati plaće svim državnim službenicima za 6,12%, PDV neće smanjiti, upravnu reformu i racionalizaciju državnog, regionalnog i lokalnog aparata neće provesti, poreznu reformu i bitna rasterećenja za gospodarstvo neće provesti, pravosudnu reformu neće provesti, neće vratiti povjerenje i pravnu sigurnost među gospodarstvenike i među građane. Mirovinski i zdravstveni sustav neće reformirati, 72% moje plaće ide tim državnim sustavima, kada se liječim često idem privatno, a na mirovinu ne računam, javni servis mi nije bio saveznik nikada u mojih 35 godina poduzetništva. On je dakle samo logičan pa je izračunao, tamo ih je više :-). ...
 
U Hrvatskoj zapravo, slažu se svi, nema tradicije liberalizma, ali je HSLS ipak bio prva politička stranka osnovana 1989. godine, a početkom 90-ih narastao u treću opciju po jačini, što se potom rasplinulo u podjelama i svađama. Na istoku Europe, gdje jača populizam i neliberalna demokracija, liberali ne mogu spavati mirno. Čak i iz SAD-a stižu knjige i teze u kojima se poručuje da je neoliberalizam ili tržišni fundamentalizam doveo do rasta nejednakosti i recesije 2008. godine u kojoj je postalo očito da je liberalizam došao do svoga kraja. O čemu u takvoj globalnoj situaciji, kad i na Zapadu zastaju liberalni projekti, razmišljaju hrvatski liberalni intelektualci - otkrili su u nedavno objavljenoj knjizi "Prešućeni trijumf liberalizma: o praktičnoj važnosti slobode 1989. - 2019." ekonomist i poduzetnik Velimir Šonje i filozof/sociolog Darko Polšek.
Hrvatsku politolozi već neko vrijeme opisuju klijentelističkom, stranački zarobljenom državom, njezin kapitalizam ortačkim, govore o etatističkom ambijentu. Od institucija liberalne demokracije ostvareno je ponešto, ponegdje, one žive deklarativno;  ekonomski uspjesi posljednjih godina pripisuju se više spletu sretnih okolnosti vezanih uz članstvo u Europskoj uniji. Potencijalni birači liberalne opcije kod nas, rekli bismo, izabiru ekonomsku emigraciju. Što stoga (malobrojni) liberali danas nude ili traže? - pita se Gordana Grgas na stranicama Jutarnjeg lista u članku "Zašto Hrvate ne privlači liberalna politička opcija?". Doista, zašto?