Kraljice iz udruge Agape

Tri dame iz Udruge osoba s invaliditetom "AGAPE", glavne su "režiserke" još jednog filma ljudske dobrote. To su NATALI STANIĆ, predsjednica udruge od 2008. godine, koja je i sama u invalidskoj mirovini, pa je ni hodanje uz pomoć štapa nije spriječilo da bude vodič novinarima u obilasku korisnika. Uz nju su i djelatnice u udruzi PETRA MIMICA i ANEA RODIĆ. Počele su kao volonterke, pa se uključile u projekte i sada pedesetak zaposlenih radi na socijalnom uključivanju potrebitih osoba koje su izvan institucija. Udruga AGAPE djeluje od 2003. godine na području grada Omiša, te općina DUGI RAT, Podstrana, Šestanovac i Zadvarje, okupljaju nešto više od 300 članova, a Slobodna Dalmacija ima zanimljiv članak o njihovom radu. Pročitajte...
 
U onim davna, davna vremenima prije korone, tribala je to biti prava prvomajska fešta. Tribala se okupiti probrana ekipa, sve marendaši od formata, za radnog vremena marljivi radnici, barenko ova polovica koja još imaju sriću iz dana u dan odlaziti u Split na posao i vraćati se zadovoljni predvečer doma, svom malom mjestu koje se užasava i zalaska sunca, a kamoli neće zbog onih ugaslih tisuću i kusur radnih mjesta u samom mistu.
Ali eto, život ide dalje, nema druge nego i dalje radit, samo negdje malo dalje od doma, kad je već tako ispalo. Radna svakodnevnica, dikod koja fatureta, dikod koja večerica, fešta, dok se još i to smije..  A najslađe se bilo okupit oko prvomajske marende.. Fotografiranje prazničke marende je ukazom El Presidentea družine bilo najstrožije zabranjeno. Ne triba još uz ovakvu krizu i ovakvo i nepriličnu prvomajsku temu za ova zajebana vremena, fotografijama nesretnih papkara i onoga što je od njih nakon druženja ostalo zafrkavati ostatke ostataka nekadašnje radničke klase i poštene inteligencije, mahom osuđene na tripice i prvomajski fažol. Tako je skoro otpao, do uneredničke odlučne intervencije, i planirani radni naslov članka: "Pola na lešo, pola pečeno - (ne)rasičeno!" koji najbolje opisuje svojedobna prvomajska zbivanja u konobama naše bolje radne prošlosti.
No ništa zato. Ništa ne može izbrisati sijećanje na osmosatna druženja radničke klase i "poštene inteligencije" uz nadničarske priče iz nekih boljih, davnih vremena, spomen na radne drugove i drugarice između par slasnih zalogaja, uspomene na ratne drugove iz posljednjeg rata između par dugih gutljaja, evociranje uspomena na legendarne utakmice u Vili i na Oriju između sljedova lipih bokuna, sve to zaliveno jedva prigušenim emocijama i solidnom litražom jeftino nabavljene imotske Kujundžuše... sve je to prošlo i uvijek prolazi u trenu, kao ovih zadnjih 20-ak godina.. stigli ujutro, završili prazničku smjenu tek prid večer, neki krenuli potom na plažu pozdraviti Sunce, kad već nije zdravo već otvoriti i sezonu kupanja, pa potom završili na slatkom after-partiju uz palačinke i blagdanski nogomet taljanskih preplaćenih gurača lopte na Sportklubu..
Što izdvojiti od nekadašnjih prvih prvomajskih delicija? Juhu? Lešo janjetinu? Pečeno? Slatko? Vino? Palačinke? Ne znam, grij bi veliki bio sad i ovdje to nekako za masmedije rangirat, ali dolče garbo a'la Slobo, sakrij se malo u stranu Rino, ajme kad se sitim..., bio je to pravi praznik razmaženim nepcima!
Ponovilo se...
 

Brzi i gladni (na marendi kod Ljube)

U Lijepoj našoj se od 22. do 25. travnja po prvi put održava Utrka svjetskog prvenstva u rallyju - WRC Croatia rally - najznačajnija utrka u povijesti hrvatskog automobilizma koja će se voziti na trasi dugačkoj više od 1.200 kilometara koja prolazi kroz Grad Zagreb, Zagrebačku, Karlovačku i Krapinsko-zagorsku županiju.
Šteta što se neka, ma barenko promotivna utrka, neće održati i južno od Svetog Roka, no to ne znači da inozemnih ljubitelja autmobilizma, doduše nekog puno manje ekstremnijeg od rally vožnji po pitomim zagorskim bregima, ali isto tako ljepog i uzbudljivog, na normalnim brzinama, primjerenim Jadranskoj "uspornici", i s zanimljivim suvozačem suprotnog spola, nema i kod nas. U Dalmaciji. Danas. Usred travnja. U debeloj predsezoni.
Na Rogaču smo ispod popularnog restorana i poviše iskopina Dućke šetnice danas naišli na ova dva ljepotana. "Brzi i gladni" na marendi kod Ljube! Dobro, kod Ante, nikako da se više naviknem... I što je najzanimljivije nisu došli zajedno. Crveni Ferrari je već bio na parkingu, kada se do njega, odmah poslije mene, parkirao i zeleni Porsche iz kojeg je izašla Miss Travnja s nogama do poda i povjetarcem u kosi u pratnji nekakvog hipstera. Ja sam svog "tangerine orange" Captura s "all blacks" preljevom nehajno parkirao ipak par mjesta dalje, da ne kvarim sliku... a i svjestan svojih legendarnih vještina parkiranja...
No dobro, tko ono kaže da nema turista na Dućama u predsezoni, i u ovo doba ljute velepošasti? Tko?
 

Nezavisna lista s kartom naših problema

Nezavisna lista Dugi Rat, Jesenice, Duće, nositeljice liste Antoniete Trgo pokrenula je internet stranicu, ne samo za promociju liste pred izbore, već za kontinuirano upozoravanje na probleme, mahom komunalne i ekološke, u sredini u kojoj živimo. Jest da smo u predizbornom vremenu, ali ovu inicijativu (portal problema) možemo samo pohaliti. Uz kartu problema, da ih odgovorni ili oni u čijem je opisu radnog mjesta da ih počnu otklanjati, tu je i mogućnost prijave problema, prijedloga ili ideje kako našu općinu učiniti urednijom i boljom? Nije teško, samo se ispuni web obrazac, a anonimnost je zagarantirana. Zainteresirani, javite se!
 

Uskrsno selo u Docu Gornjem

Božićno selo u Docu Gornjem postalo je Uskrsno, odnosno proljetno izletište koje je već otvorilo vrata svim posjetiteljima. Svi zainteresirani koji zbog epidemioloških mjera nisu mogli posjetiti ovu predivnu lokaciju tijekom božićnih blagdana, moći će uživati u svim njegovim ljepotama u ovo proljetno vrijeme. Na svega 40-ak minuta vožnje od Splita, u mjestu Dolac Gornji, zaseok Nart, nalazi se Božićno selo. Podno sjeverne strane Mosora poduzetni Tihomir Lučić stvorio je predivnu bajku u kojoj su, dok se moglo, uživali mnogi..
- "Božićno selo i izletište Lučić krenulo je s proljetnim izdanjem Božićnoga sela. Naša dva ugostiteljska objekta imaju jako veliki kapacitet da se možemo pridržavati epidemioloških mjera, stol od stola na tri metra, stolica od stolice metar i pol. S obzirom da Božićno selo nije moglo raditi kako je trebalo, odlučili smo se na proljetnu varijantu. Uskrs je tu, buđenje, proljeće, cvijeće, zečići, jaja, razno-razna iznenađenja. Naravno, sve naše životinje su i dalje na imanju. Mislim da će biti jako interesantno, to je nešto novo, a s druge strane, s obzirom na Covid, da će ljudima biti želja izaći malo na svjež zrak, u prirodu, prošetati se, družiti se sa životinjama. Naravno, svi će morat paziti na epidemiološke mjere”, kazao je Tihomir Lučić novinarima portala Dalmacija Danas..
 
Ivica Martić iz Duća vrlo je iskusan sportsko-rekreativni ribolovac. Praktički otkad je prohodao on uspješno lovi ili je lovio svim tehnikama, pa i onim gotovo zaboravljenim na našim prostorima. Neke od njih je i unaprijedio. Martić je vješt i u pribavljanju mamaca, posebno onih iz pjeskovitoga priobalja, kakvo je u Dućama. Od svega što zna, čitateljima Otvorenog mora, priloga Slobodne Dalmacije, odlučio je otkriti kako pronaći, uloviti i čuvati školjku prstavac, koja je gotovo zaboravljena, a jedan je od najboljih mamaca za lov u ovo doba godine, osobito za aktualni lov čekanjem dvoje vladara priobalja – lubina i komarče.
Prstavac je vrlo izdužena školjka koja je, za razliku od poznatog srodnika prstaca, otvorena na oba kraja. Prstavci žive u blatu i miješanom dnu, ali najbrojniji su u pjeskovitom dnu, osobito ako je dobro sabijeno i manje se urušava. Najbolje ih je tražiti u plimnoj zoni i metar, dva ispod nje.
– Ta školjka živi u okomitom kanalu dubokom do pola metra, koji buši i u kojem se kreće potiskivanjem vode. Kako bi se mogao hraniti planktonima, koje pribavlja cirkulirajući vodu, prstavac buši i drugi kanal, gotovo upola uži od onoga u kojem živi. Potrebno je dosta iskustva da se pronađu otvori tih kanala. Posao donekle olakšava činjenica da ti otvori nikad nisu urušeni, kao ostali otvori u pjeskovitom dnu, nego izgledaju kao rupe izbušene u tvrdom materijalu – kaže Ivica, dok sredinom travnja bos i zasukanih nogavica ulazi u more kako bi pokazao kako loviti prstavce..
 

M(o)rski policajci "ulovili" Kikija

Naš predsjednik sportsko-ribolovnog društva baš nema sreće s (pre)revnosnom policijskom "mornaricom" koja ga je opet zaustavila u uživanju u ribolovu, na supertajnoj "pošti" u dugoratskom akvatoriju.
Zaustavila i kaznila, točnije "upecala" mu 800 kuna kazne brže nego što si rekao Vlado Šeks!
- Imaš li dozvolu?
- Imam!
- Imaš li dozvolu za rekreacijski ribolov?
- Imam!
- Imaš li papire od broda?
- Naravno. Imam.
- Je li ovo tvoja penta?
- Je!
- Imaš li... - Mate.. što ono još triba imat... - aha, bengalku, za slučaj tsunamija, ono.. opasnosti na moru?
- Imam... tu je u provi... Ma gdje se zametnula nesrića jedna... Nije valjda da je nećak opet išao na Poljud... Asti, što ćemo sad... Nema je, šjor policajac, sve san pritražija, netragom je nestala, a u petak je bila u provi... časna ribolovačka...
- Aaaha... tako dakle, mladiću. Nema se bengalka! Dolijao si... daj Osobnu.. Morsku!

Ne znam je li baš tako tekao razgovor između šjor "morskog" policajca i našeg nesritnog ribolovca Kikija, predsjednika lokalnog sportsko-ribolovnog društva, koji osim što cilo jutro ništa nije ulovija na svojoj supertajnoj pošti negdje u bespućima akvatorija ispred Dugog Rata, gdje ništa nije ni cimnulo... sve do podne, baš ništa, eto, ništa osim "big fishing" kaznetine od 800 kuna za kaić bez bengalke... A kaić bez bengalke je, ta zna se, ono, ka' tanker bez sidra u Suezu...
Nije lako ni našim "morskim" policajcima, valja napuniti za šefove i "morski" proračun svježim "ulovom", ta država evo nema naših para više ni za ljekove, a kamoli da će imat za povećat ovu mižeriju od policijske plaće... Pa valja ići svako malo na pošte, ubrat friške kazne..., zajebavat male ribolovce...  
A gdje ćeš većeg "kapitalca" za kaznit od predsjednika lokalnog sportsko-ribolovnog društva? Bit će to na primjer ostalima... da nema labavo sa policijskom "mornaricom"! Triba imat sve papire, brevete, za izać na more... nije to ono daj Mare ribe....
A sve bi garant bilo dobro, sve bi valjda prošlo lišo, ili barenko na lešo, a naš Kiki bi još ima 800 kuna u takujinu za počastit ekipu, a možda i okreniti i ispeć nešto što lipo mekeće u ovo doba godine... da naš Orkan nije igra doma u subotu, i da nije uvjerljivo pobjedija Imotske sokolove, što je valjalo po mistu proslavit, a di ćeš slavit nogometne pobjede bez bengalki i topovskih udara, a baš bengalki pofalilo, a navijačka ekipa zna di ih ima, u lučici će se već naći koja pod okriljem noći... i našla se jedna.
Kod predsjednika.
 

Sritan vam svima Uskrs

 

Sve boje i okusi dalmatinskog Uskrsa (2)

"Jaje nije vjerski simbol poput križa, nego pučki, ali trajan: znak groba iz kojeg je mrtvi Isus izašao ponovno živ, uskrsnuo. Djeci je, međutim, šareno jaje naprosto radost za oko, ali i za trbuh - a još je više bilo u ona doba kada je iole bolja spiza bila racionirana.. Za razliku od naše hrvatske braće na sjeveru, koji se od posta uoči uskrsne pričesti oporavljaju uz kuhanu prašku šunku s hrenom i, naravno, šarena jaja, u nas je nekako bila obavezna janjetina za uskrsni ručak. Janje simbolizira Isusa Krista, "jaganjca Božjeg", a budući da je čovjek ipak tjelesno biće, onda on to janje o Uskrsu lijepo - pojede! O blagdanu se blaguje." - Inoslav Bešker (Slobodna Dalmacija)

Na Cvjetnicu se u Dugom Ratu, u ona dobra, stara vremena prije pandemije korone, u masliniku OPG Konoba Kadić u Dugom Ratu, priredila nesvakidašnja izložba uskršnjih pisanica našeg sumještanina i umjetnika Joška Čizmića. Ima tome već dobrih pet godina - ma gdje su prije prošle! - da je kao galerijski prostor na otvorenom izvrsno poslužio maslinik obitelji Kadić u kojem su se okupili brojni štovatelji Čizmićeve umjetnosti. Izložba na stablu uskršnjih pisanica, oslikanih prepoznatljivim motivima iz Čizmićevog dotadašnjeg likovnog opusa, bila je i svojevrsni performans ovog samozatajnog dugoratskog umjetnika i dugogodišnjeg društvenog radnika, koji je od ove godine i - mladi penzioner. Sada kad napokon ima vremena takoreći za sve, neki ga nagovaraju i na novi performans, da sad pred izbore povede listu mladih penzionera do pobjede i svim našim novim načelnicima pokvari svibanjske planove.... ali ne bojte se. Ima on, ta vidi se, i pametnija posla...
Uz lijepu uvodnu riječ omiškog likovnjaka Zdravka Cote vrijedi se prisjetiti i opet evocirati uspomene i na par nesvakidašnjih detalja, to da je većina posjetitelja ostala u "galerijskom" prostoru Kadića dvora tijekom cijelog trajanja izložbe(!), da je blagdansko druženje s Čizmićima za jezgru "tima" s "manjim" prekidima potrajalo dobrih 36 sati, pa sve do toga da domaćin u organizaciji ništa nije prepuštao slučaju, pa se bio pobrinuo da i naš Hajduk pobjedi na taj blagi i svečarski dan na koji je, piše evanđelist Matej, i Isus u veselju ulazio u Jeruzalem... (ne)znajući što mu se sprema...
Bio je to prekrasan preduskrsni, corona-free vikend u Dugom Ratu. I pravo da Vam kažem, iz ove svakodnevne pokućne i home i office osame s predvečernjim šetnjama, da jedva čekam da s dobrom i "preživjelom" ekipom konačno proslavimo dolazak nekog novog bezbrižnog lita, daj Bože već ovog, ali male su šanse... proporcionalne dozama pristiglog cjepiva,... a sad još euro-Plenki neće da plati našim parama ni obične ljekove... u ovom istom masliniku, vinogradu, konobi, kada to blaženo lito jednom dođe. A doći će... i biti će to opet fešta u svih 16! Pardon, 36! Ili prvih 50, tko to više zna i prati...
 
Povodom svojeg 10. rođendana HGSS Omiš, omiška ispostava organizirala je zahtjevnu stijensku pokaznu vježbu koja je privukla velik broj gledatelja, naravno, sa sigurne udaljenosti. Prema scenariju, pokrenuta je akcija spašavanja unesrećenika na žicom osiguranom usponu “Fortica”, koju posjećuju mnogi zaljubljenici u penjanje, a vodi prema istoimenoj utvrdi. Za prelazak “ferate” potrebno je korištenje alpinističkog kompleta za samoosiguranje, a uspon obuhvaća oko 200 metara visinske razlike, piše Slobodna Dalmacija. Ispostava Omiš ima ukupno 19 članova, što suradnika, što članova splitske stanice HGSS-a. Svih proteklih 10 godina aktivno se radi na razvoju stanice i ispostave, opremanju stijena za spašavanje, primanju novih članova, markiranju planinarskih staza, stjecanju novih tehnika spašavanja i ostalim aktivnostima kojima nastoje poboljšati sigurnost građana i gostiju Omiša..
 
Jučer smo tiho, skoro neprimjetno, obilježili 107. obljetnicu početka rada Tvornice u Dugom Ratu.
Zbilo se to u subotu, 14. ožujka 1914. kada su prve četiri monofazne Bartolijeve peći od 2400 kVA puštene u pogon u novoj tvornici u Duće polju. Električnu energiju osigurala je nova hidroelektrana "Kraljevac", prva hidrolektrana na Cetini, koja je koristila prirodni pad slapa Gubavica od 70 metara u Zadvarju za pogon dva generatora snage 16.000 kVA za proizvodnju električne energije, a koja je puštena u rad u ožujku 1912. Istodobno sa gradnjom peći za proizvodnju kalcijeva karbida kapaciteta 10 tona u danu u Duće Polju građene su i tri peći belgijskog proizvođača Kherna za poizvodnju vapna, koji je bio osnovna sirovina za proizvodnju karbida, kapaciteta 11 tona dnevno kao i pogon za proizvodnju kalcijeva cijanamida, te dvije kolone za proizvodnju plinovitog dušika....
100 godina poslije, u petak, 14. ožujka 2014. u 18 sati u nekadažnjem kinu Dalmacija udruga "Tvornica" iz Dugog Rata priredila je izložbu fotografija iz raznih epoha Tvornice i našeg mjesta koje je izraslo poviše nje, te osoba, mahom radnika, naših sumještana..
107 godina poslije, u svetu nedjelju, 14. ožujka 2021., zbog trenutne situacije sjedim doma uz laptop i čašu vina. U nevjerici. Portugal je dobio Francuske inžinjere i malo me presjeklo u predjelu želuca...  Ništa od ljetne porcije rukometa, na Olimpijskim igrama u Tokiju... ali valja barenko prigodnim člankom obilježiti ovu veliku obljetnicu, kada su sve druge javne mogućnosti otkazane. Doma, nakon povratka s fešte rukometa u Čulića dvorima, nemam s kime pošteno ni nazdraviti. Stari ćaća, jedan iz plejade umirovljenih i izraubovanih tvorničkih radnika, već je iša leć, a i da je budan više ne pije ni bevandu... A bome nemam više ni kome ovom prigodom nazdraviti. Tvornica "Dalmacija" Dugi Rat, ono što je ostalo "očerupano" od nje, već je odavno srušena, a na njenom stogodišnjem "landmarku" još se ni ne nazire njen turistički "nasljednik", najveća planirana brownfield investicija u ovom dijelu Hrvatske, ili najveća šarena laž u koju smo htjeli vjerovati, a koja je trebala pizati oko 250 milijuna eura. Nažalost, od tog famoznog "Korenat Point Resorta" nema ništa, ali nada u bolje i berićetnije sutra, kao i naš Hajduk, živi vječno...

A 107. obljetnicu početka rada naše Tvornice u Dugom Ratu, sve manja grupa Dugoraćana obilježiti će svečano dočim opet dođe vikend...u intimističkoj formi, u svojoj, privatnoj organizaciji, negdje put nekadašnjih Dućkih polja, u Bracere ili mao dalje, kod Ljube, ispod starog rogača, uz okrepljujuću juhu od starog pivca, zavodnika koji je naposljetku dolijao i platio glavom, uz najcrnji rižot kojeg je Dalmacija ikad vidjela, tužne bržole s antikoronskim povrćem, sjetne recitale i epitafe časnoj pokojnici i njenom fantomskom nasljedniku Korentu, uz mračnu fetu vruće čokoladne torte sljubljene s kao olovo teškom kuglom sladoleda crnog kao zidovi "crne kuće"... i par litara crne buteljirane južnjačke utjehe iz susjedovog vinograda..
 

Teta Alemka, ovoga momka ne triba cjepit

13. veljače je, bura puše u svih 16, čak je i snig ujutro padao, trenutno je minus jedan u zraku na Oriju, more je na još ugodnih 12, 13 stupnjeva Celzijusa, galebovi su odavno na sigurnom, u toploj zavjetrini, a naš Ante Žilić, okrepljen toplom juhom i lešo janjetinom, kao svakog dana u godini spustio se i jučer lipo do plaže na kupanje. I nema veze što je ljuta zima i što zeko traži mamu i što Hajduk slavi rođendan i što je sutra Valentinovo... jer zdrav običaj je dobar običaj od koje ne valja ni za ovako burovitog dana odustati. Jer plivati se mora. Dobro je za zdravlje, kaže naš Ante koji već godinama prakticira kupanje u moru tijekom cijele godine. I naravno da ne zna što je to prehlada... Ovo ima samo u Dalmaciji i u Sibiru, zafrkavaju ga zabundani prijatelji s Orija koji  poručuju stožeru i teti Alemki da ovog stasitog momka ne triba cjepit.. Bravo Ante, plavi, pardon, bili dijamante s Orija!
I Dalmacija Danas ima priču o našem Anti...
 

Maškare u doba korone

Hoćemo li i ove godine u Maškare? Hoćemo, ali u virtualne! Bolje da nestane korone, nego sela i običaja, pa će se ipak u našem mjestu, koje ima dugu tradiciju maškara i veselog kostimiranog druženja, prirediti i ove neobične godine Dugorački krnjeval u svečanoj dvorani "Jerko" našeg virtualnog hotela "Marijetta" nadaleko poznatog svjetskog hotelskog lanca Marriott, u samom srcu virtualnog Korenat Point turističkog resorta u Dugom Ratu.
Poznato je da Dugoratska rivijera, koju odnedavno krasi ovaj turistički crni biser, ima dugu i vrijednu povijest maškaranja. U svakome se mjestu rivijere ljubav prema maškarama njeguje od vrtića, a uz maskiranje i veselo druženje s tetama, a kasnije učiteljicama i profesoricama života, a posebnu radost svim generacijama krajem siječnja i u koketnoj veljači već desetljećima pruža maškarana karavana koja se svakog vikenda razmili kilometarskim šetnicama Duća, pitoresknim ulicama Dugog Rata, brojnim divljim lučicama Jesenica, pri dnu kojih neoprezne kalafate vreba i Scila i Haribda, te pitomim brežuljcima maslina i vinograda između naših novih i starih sela, koje svake godine opet rađaju novim i novijim modernim vilama, ispod i poviše trase brze ceste Split - Omiš.
Godina za nama bila je daaleko od savršene, a donijela je i razna nova khm.. pravila. Zajedno smo uz stožerlije učili iz dana u dan, a virtualni, internetski svijet je dobio vodeću ulogu u svakodnevnom životu. Pomalo se s nostalgijom prisjećamo dana kada su na Dugoratskim trgovima, rivom i plažama maske najčešće nosili samo zaigrana djeca i zaljubljenici u maškare, i kada smo riječ maska prije svega vezivali uz radost, igru i zabavu. Sa željom da se i ove godine ljubitelji maškara okupe i druže i sačuva bogata maškarana tradicija, Dugi Rat će u 2021. maškare i kaeneval u potpunosti preseliti u virtualni svijet.
Neki će reći da je to opaka osveta lanjskog dugoratskog krnje, zle Corone, koju smo prvi spalili, i to još u veljači 2020., no papak Capak je siguran da je ovo samo njen drugi (revi)val koji će nestati dočim se procjepimo.
No dobro, dok spasonosno cjepivo ne stigne u našu staru ambulantu i dok nas doktorica ne prozove, mi ćemo se opet dobro zabaviti, sigurno i virtualno, prilagođeno zahtjevnim vremenima, strpljivo, diskretno i mnogo mirnije nego inače, a ovogodišnje će Dugoračke maškare biti trajan e-podsjetnik na minule dane, ispunjene satima često i gorkog smijeha  obično na neke čudne i neobične odluke stožerlija koje su nas ostavile bez posla i primanja i uskratila nam rekreaciju i lijepe kave s lokalnim ljepoticama i sigurna i ukusna druženja uz svijeće okolnih restorana, ostavljajući nam egzistencijalnu tjeskobu i duge, romantične šetnje lungomarem, uz divljenje prostornom planiranju lokalnih neimara, našeg Mucka i dragih općinara, uz prigušeno svijetlo mjesečine ili kandelabra.
Naravno, ovo je i svojevrsna najava ljepših maškaranih dana u bližoj budućnosti. Dakle, u 2021. će se Dugoračka maškarana ekipa družiti na društvenim mrežama i kanalima, prvenstveno na www.DugiRat.com i Facebook stranicima viđenijih lokalnih influencera i online posvoduša. U sigurnom će virtualnom okruženju istaknuto mjesto imati simpatični neslužbeni simbol ovogodišnjih Dugoračkih maškara s malim štihom Orija i Kariba, koja će ove godine biti zdravstvena djelatnica, uvijek spremna pomoći svima, i na svoj će se način boriti s brigama i problemima ...
 
Članovi KPU Kampanel i ove su godine posljednju subotu prije pokladnog utorka održali tradiciju karnevalske povorke i spaljivanja krnje na Velikom mulu u Kaštel Sućurcu, a sve to prema epidemiološkim mjerama. Krnje je platio i izgorio u vatri zbog svega što je zadesilo malog običnog čovjeka, piše Kaštelanski portal.
Maškarana povorka krenula je od Sokolane do Velikog mula, našla se tu poprilično veseljaka, pa i ekipa Civilne zaštite, uzimači brisa iz nekih drugih tjelesnih otvora, vježbači iz teretane, odavno na otvorenom,.. Po dolasku na Veliki mul, krnji u obliku piramide, s masonima, hrvatskim medijima i neizosatavnom Bill Gatesom, koji su, po Kampanelovcima, svatko na svoj način obilježili godinu za nama, pročitana je presuda i nad njim je izvršena zaslužena kazna. KPU Kampanel i ove je godine izdao svoj satirično-humoristični list Mašogadur, koji je u prodaji na svim trafikama Tiska i Hanze medija.
 

Umjesto čestitke za Valentinovo

Ma kakvi "Titanik", zaboravite "Zameo ih vjetar" i "Casablancu", ne trudite se ni sa "Zgodnom ženom" i "Prljavim plesom", jer unatoč svim njihovim poljupcima, potocima suza i epskim ljubavima, u svim tim celuloidnim klasicima zajedno nema ni približno onoliko romantike i seksipila koliko u svega tri i pol minute lipog video spota (u nastavku članka) kanadskog rock trija Danko Jones za pjesmu "Do You Wanna Rock?". Što ne znači da je i sama pjesma sladunjava ljubavna ljigica. Upravo suprotno, vjerojatno nikada do sada jedna ovako opaka rokačina nije bila predstavljena sa jednim ovako romantičnim videom. Stoga, guštajte! Eh, da, sretno vam i Valentinovo! ...