Joško Tafra: Moje koke nisu inteligentne ali su prave maze

Joško TafraDok za jednog glasovitog frizera čovjek očekuje da, ako uopće ima vremena za životinje, posjeduje eventualno kakvu egzotičnu pudlu ili raritetnu mačku, vlasnik salona "Sananda" Joško Tafra pasionirani je uzgajivač, pazite, kokoši! I tu su se zlobnici domislili analogiji, te prokomentirali da je čovjek koji većinu radnog vijeka provede sa ženama navikao na kokošinjac. No, kad započnete razgovor s Joškom o toj temi, njegov vas stav o tome sasvim razoruža ...

NAŠI FOLKLORAŠI U SLOBODNOJ

JOŠKO TAFRA:

Moje koke nisu inteligentne ali su prave maze

Piše: Lenka Gospodnetić / Slobodna Dalmacija
Foto: Ante Čizmić / Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija

joško tafra

Upravo dirljiva je ta ljubav s kojom u glasu Tafra govori o svojih osamdesetak mezimica što nastanjuju dvorište njegove obiteljske kuće u Omišu, da ni trunčici zlobe mjesta nema. Dobri čovjek Joško zapravo je možda baš zahvaljujući njima zadržao stabilnost i mir u stresnom poslu koji mu je obilježio život, a možda je i taj unutrašnji mir koji već ima, kao i izraženu obiteljsku crtu, samo razvio bavljenjem uzgojem kokica.

Brame su šminkerice

Jedno ili drugo, vrag će ga znati; to je kao da nekoga pitate je li prvo bila kokoš ili jaje.

- Imam osam vrsta, od kojih su neke hrvatske sorte, a ima i egzotičnih – veli Joško, ne bez ponosa. - Ima tu sorti hrvatica, dalmatinka, križevačka kukma, ali i raskokodanih egzota poput australorpa, crnih ljepotica koje na suncu imaju zelenu refleksiju perja.

Pa bijele šminkerice američke brame, koje spadaju u ukrasnu perad, ali nisu neke nesilice jer daju samo četrdesetak jaja godišnje, dok dalmatinka dade čak dvjestotinjak.

Ima tu i aracuana iz Čilea, s brkovima koji joj prekrivaju uši; i ona dade samo četrdeset jaja na godinu, plavo-zelenih s intenzivnožutim žumancem za koji vele da ima manje kolesterola.

Pa još hrvatskih sorti poput malenih đure i katice, zvuči kao osobno ime, ali je riječ o sorti sitnih nesilica pod kojih stane najviše šest jaja.

joško tafra

A sve to servisira sedam pivaca, po jedan od svake vrste. Svi imaju smještaj u zasebnim kućicama s ispustom za vrijeme parenja u proljeće, dok cijelu godinu uživaju u zajedničkom kokošinjcu.

Incestuoznih pojava nema, mijenja se pivac svaku jesen da se osvježi krv i izbjegnu degenerativne pojave, napominje naš sugovornik, kojemu je srcu najmilija domaća divljakuša, vragolasta dalmatinka.
 

Đuro i katica na jajima

- Ona nije mesnata, ali daje dobra jaja. Još uvijek se dalmatinke smatraju najboljim prirodnim pesticidom jer pojedu sve nametnike na povrću, dakle crviće i spuževe, ali vole čoknit i pomu. Žvrljave su, vižlaste, svuda se provuku, a kad žele pojesti povrće, neće uništit sve, nego će išćokat samo jedan pomidor. Prave su! – raznježeno će Joško, koji se osebujnim hobijem počeo baviti prije nekoliko godina, najviše radi ekojaja.

- Imam četvero djece, pa sam htio familiji priuštiti domaće i provjereno. Možda bih ih počeo uzgajati i prije, ali nisam imao prostorne uvjete. Sad se za njih brinemo najviše otac i ja, a većina jaja završi u kolačima, podijeli se obitelji i prijateljima. Ništa komercijalno – napominje naš sugovornik čiji hobi zapravo nije nimalo jeftin.

Primjerice, jedno oplođeno jaje stoji trideset kuna, dok jedan zdravi pilić stoji stotinjak kuna. Nažalost, novovalne kokoši, bez obzira na to što ih Joško tretira prirodno i ne hrani industrijskim krmivom ‘za pumpanje’, nisu revne kao nekad; lijeno im je dugo sjediti na jajima, te je inkubator za sve uzgajivače, pa i njega, postao neophodan rekvizit.

- Đuro i Katica su dvije sorte koje još uvijek imaju izražen taj nagon za reprodukcijom, pa ih mi nekad koristimo kao prirodni inkubator, podmetnemo im jaje druge sorte kokoši. Pa ih za mjesec dana pilić preraste – smije se Joško, koji se slaže u tome da koke nisu inteligentna stvorenja, ali se kune da umiju biti veoma privržene.

- Znate što, imaju nagon. Neke su i prave maze poput crnih australorpa, ja ih zovem ‘bakice’. Osjete kad dolazimo otac i ja usuti hranu, odmah se sjate kod ulaza, ili potrče prema gumi kad znaju da stiže svježa voda. Nisu zahtjevne, i to im je vrlina; ne treba ih šetati ni kupati, samo traže hranu i čistu vodu svaki dan – ističe kokoljubac.

Na upit, pak, koliko je životni vijek kokoši, također ima spreman odgovor.

- Do desetak godina, ako se dobro hrane i nisu pod stresom. Naravno, pred kraj života nest će manje jaja, ali ostaju ukusne za juhu – smije se naš simpatični sugovornik, koji ljubimice najviše nabavlja na stočnim sajmovima. Nažalost, bolest je neizbježna pojava i kod kokoši.

- Imao sam situaciju da sam na sajmu u listopadu u Benkovcu, jednom od najjačih regionalnih sajmova, kupio deset prekrasnih pilića koji su bili bolesni, to jest bili su prenositelji jer su sami razvili imunitet, pa se to uopće nije dalo primijetiti.

Kad sam ih stavio u kokošinjac, ujutro mi je uginulo drugih dvanaest pilića koji nisu razvili rezistenciju na tu bolest – tužno se prisjetio Tafra.

Ipak, ni takve epizode, niti pošast ptičje gripe koja se dogodila u svijetu baš kad je oformljavao svoj kokošinjac, nisu ga odbili od bavljenja kokicama i uzgoja peradi.

Cilj: ekofarma

- Čujte, to kod nas nije imalo velikog odjeka, a ovdje je u pitanju zatvoreni krug i sve pod strogom kontrolom. Ako primijetimo da se neka koka razboljela, liječimo je i držimo u izolaciji dok se stanje ne popravi, i za to vrijeme ne konzumiramo njezina jaja. Uistinu nam je stalo do zdravlja koka i, hvala Bogu, nas u familiji.

Čak pazimo da im, recimo, ne dajemo previše mesnih proteina da ne bi razvile kanibalizam i poćokale jedna drugu – upozorava naš dobro upućeni sugovornik.

joško tafra
 
Zanimljivo je da je Joškova supruga Damira Tafra također vrlo ekološki osviještena, i to po formalnom zvanju; ona je, naime, inženjerka hortikulture i magistra šumarstva. Familiji je cilj jednoga dana oformiti ekofarmu u Svinišću, odakle su rodom.

To ima, jasno, jako malo veze s frizerstvom, ali predstavlja strast sasvim druge vrste, i beskrajni mir u isti mah, smatra zaljubljenik u koke Omišanin Joško Tafra.

Ludonja u kokošinjcu

Neke Joškove ljubimice i pivci ljubimci imaju i osobna imena, to jest nadimke koji ih razlikuju od ostalih. Izdvajamo Majku, koja se tako naziva jer – pogađate – donosi na svijet puno pilića, pa Crvenokapu koja u stvari ima mrku glavicu, potom pivca Lugastog i Ludonju koji uvijek napravi kaos u kokošinjcu jer je karakterno i po definiciji kontra svih, s osmijehom ga opisuje Joško.

Murva i samonikle pome

Obitelj Tafra ima ne samo dva frizerska salona (u Splitu i Omišu) i živopisan kokošinjac, nego i mali vrt s rijetkim biljnim sortama, za koji se najviše brine supruga Damira.

U njemu raste, primjerice, malena vinogradarska breskva, bijele i crne rijetke šljive, malena jabuka, samonikle pome, bajama gorčica, murva i druge ljepotice koje prijete izumiranjem u našem podneblju.

Frizerski savjet: crvena se vratila

Iako je povod za razgovor s 41-godišnjim Joškom Tafrom bio u prvom redu njegov peradarnik, nismo odoljeli da ga kao vrhunskog frizera s dugogodišnjim iskustvom priupitamo kakve su frizure i boje u trendu.

- U modi su tople boje, a crvena kosa vraća se na velika vrata – spremno prihvaća Joško.

joško tafra

- Dugi niz godina crveno je bilo ‘out’ jer je prethodno došlo do zasićenja, a crvena je kosa većinu nas asocirala na naše mame i bake s mahagoni i bižule-bojama na glavi. Sada se crvena vratila, ali u toplijoj varijanti, i ne kao napola ljubičasta.

U modi su nijanse od plave preko narančaste do bakra. Boja žita također se vratila i istisnula sivu bez sjaja, a i šiške su opet moderne, no uistinu u svim varijacijama, dužinama i oblicima.

Ljeto je, pa su dobrodošle i meke frizure koje prirodno padaju, a veliki imperativ je zdrava, sjajna kosa – strpljivo obrazlaže naš sugovornik: frizer, peradar i ekolog u jednom.

Povezani članci

Who's Online

We have 169 guests and no members online