Krilo: Brodovi na sidru ispred plaže

Nove/stare ludosti u Općini Dugi Rat. Godinama se na ovom području prema pomorskom dobru mnogi odnose kao odlagalištu otpada u koje pojedinci nasipaju i bacaju sve i svašta, a uza sve to kontinuirano bespravno šire obalni pojas nasipanjem nepripadajućeg građevinskog i drugog otpada. U Krilu su brodovi ovih dana usidreni na samoj plaži.
Najpoznatije brodarsko mjesto na našoj strani Jadrana sivi je dom za više od 170 brodova, čiji se broj svake godine povećava. Osim što su pojedini neodgovorni vlasnici svojim ponašanjem postali veliki problem okolišu, sada još i brodove vezuju ispred plaža, piše na portalu Morski.hr.
Jest da će svi ovi metalni macani s slike vrlo skoro isploviti u novu sezonu, usidriti se na par metara od popularne plaže i kupača nije OK. Ne tribaju nam ovakve turstičke atrakcije, Dani hrvatske male brodogradnje održavaju se ipak malo dalje, u Marini Kaštela. A jesnički kupači nisu krivi što Vi nemate gdje vezati svoje brod...
 

Tijelovo... ili o umjetnosti spajanja blagdana

Ovogodišnja lipanjska fešta od spajanja blagdana započinje sa srijedom poslije podne, kad se procjenjuje da će zbog blagdana Tijelova u četvrtak veliki broj hrvatskih državljana biti slobodno sve do ponedjeljka! Prvi je to u nizu lipanjskih praznika koja će mnogi povezati u poduži neradni vikend, a tijekom lipnja se sljedeća dva praznika (22. i 25. lipnja - ja ga još uvijek slavim, dolje Šeks!) sa samo tri slobodna dana na poslu mogu povezati u čak desetak neradnih dana. Jupi je... lipanj je!
 
Lipo je došlo radnom čovjeku ovo Tjelovo, pravo za mali odmor za dušu. A i za tilo. Na plažama već im svita, a i večeri sve zanimljivije. Evo sinoć u Omišu koncert Vox Box-ića, i puno lipog svita pod Borićima. U Splitu sve kao ono sad će..., a i naše malo misto na rubu vala pomalo se budi iz dugog corona sna.. Sutra je Tjelovo, lijepa nova prigoda za spajanje blagdana i duuugi vikend. Živio nam lipi lipanj!
 

Fala k.. napokon idemo na koncert!

 

Petrina isplovio u sezonu

Ipak se kreće... rekao bi stari Galileo na ovaj šesni prizor, da mi se mogao pridružit na posljepodnevnoj kavi u Rivice. Ipak se kreće u sezonu! Ajaxia ili Navilux, netko od perjanica Orijanske flote u prošlu je nedjelju isplovio u novu sezonu. Furešti su "on-boardani", štive su pune luksuza, dobre kapljice i lipih bokuna, posada je odmorna i spremna, a sunce još visoko na horizontu, vedro je, bez  oblačka, a vjetar se nestašno igra u kosi... neka odmor, odnosno posal, konačno počne! Doli partije, valja partit.. živilo nam lito, fureštice i nova sezona!

A mogao sam još jednu 'ladnu s mlikom u našeg Arsena popit... dok ne stigne Ona...
Prije će Godot...
 

Povratak u budućnost

Kakva će nam biti sezona 2021? Hoćemo li se svi, ili barenko većina, uspjeti procijepiti do sredine lipnja? Hoće li mutter Angela otvoriti vrata Njemačke svojoj nestrpljivoj djeci? Hoće li se stroge mjere stožera, daj dragi Bože, smanjiti do razine potrebne za normalni život? Hoćemo li uspjeti pootvarati sve što je korona i vlada naprasno zatvorila? Ostatke hrvatske ekonomije. Hotele. Kampove. Napuniti restorane. Terase kafića. Bez konobara s gas maskama. Hoće li se nakon lipnja otvoriti i granice? Omogućiti avionski letovi? Pa makar uz covid putovnice. Hoćemo li na ljeto biti skoro "corona free" destinacija za skoro "corona free" turiste? Hoćemo li se uspjeti vratiti u budućnost?... 
Na sva ova pitanja, i brojna druga, nitko još nema preciznih odgovora. Postoje, doduše, neke projekcije, no one ovise o bezbroj varijabli, ali vjerojatno će nam covid matematika i u nadolazećem litu vlovitom ići na ruku, iako još sve stignemo lako "pokvariti"...
No što bilo da bilo, uvijek ćemo se sjećati bolje prošlosti, onih nezaboravnih dugih toplih ljeta naše mladosti i ljepih ljetnih, a pogotovo noćnih dogodovština na Glavici, Dućama, Omišu, Mimicama, Dugom Ratu, Malom Ratu,... u nadi da će se u što većoj mjeri nešto od toga lipog ovog i idućih ljeta opet "ponoviti", iako više nismo ni mladi niti šesni.... ali zar mladost nije samo stanje svijesti? A korona samo neka šišmiš-gripa koja neće na stare noćne ptice...

Dok čekamo i predizborni rasplet, zavirimo malo i u bogatu arhivu TV Dugi Rat i pogledajmo u nastavku članka video reportažu "MRAVINJAK" iz početka ludih 90-ih sa popularne plaže na Glavici. U ulozi lutajućeg reportera bio je tada turbo popularni Nikola Lozić, a iza oka kamere skrio se mladi i brzi Zoran Brzović.
Naravno, tu negdje u društvu neke lijepe smišnice je i potpisnik ovih redaka... Ahh te lijepe uspomene na mladost provedenu na plaži..
 
Ja Stipe, dragovoljac i otac dragovoljca DR, ratni pomoćnik zapovjednika 102. brigade, koji domoljublje nije pretvorio u zanimanje (kao mnogi), koji prima civilnu a ne braniteljsku mirovinu, koji je više naučio samoobrazovanjem nego završenim fakultetom,  koji se nakon 45 godina zagrebovanja vratio u našu Dalmaciju, pozivam, molim, apeliram, vi koji ne izlazite na izbore, da s tim prestanete, odmah.
I sam sam se ponekad tako ponašao, jer sam mislio da svojim glasom ne mogu ništa promijeniti u našoj teško bolesnoj državi. O tome sam često razmišljao, analizirao, i na temelju toga shvatio i zaključio, da sam bio u zabludi. Da je svaki glas izuzetno važan možete shvatiti po tome koliko se očajnički bore, da nas ponovno uvjere, da su oni naši spasitelji
Nitko ne može saznati koja će kap preliti čašu, prva, zadnja ili neka između. Možda će to biti upravo vaša kap/glas. Vrijeme je da čaše počnemo prelijevati i da svoje okruženje počnemo čistiti od naplavina, ne samo smeća, već i otrova, što dramatično ugrožava ne samo naše zdravlje, već i naš opstanak...
Tko na izbore ne izlazi, sam je sebe svrstao u neodgovorne, nezrele,  politički nepismene, lijene, trutove, koji žive po puževoj filozofiji ...
 

Talajin rođendan

Sinoć nas u parku pored dugoratske lučice nije zabavljao ni Ban, ni Diktatori, a bome ni Ljetno kino. Ove godine taj "film" pred Talajin rođendan, 11.05. nismo mogli gledati,... jerbo takva je godina, gadna i zajebana, ali valja se sjetiti čovjeka i prijatelja i pohvaliti još jednom njegove prijatelje i ekipu okupljenu u i oko Humanitarne udruge "Talaja" koja kroz humanitarni rad i pomaganje djeci i potrebitima održava uspomenu na Nikolu Kaćunića Talaju.
 

Kraljice iz udruge Agape

Tri dame iz Udruge osoba s invaliditetom "AGAPE", glavne su "režiserke" još jednog filma ljudske dobrote. To su NATALI STANIĆ, predsjednica udruge od 2008. godine, koja je i sama u invalidskoj mirovini, pa je ni hodanje uz pomoć štapa nije spriječilo da bude vodič novinarima u obilasku korisnika. Uz nju su i djelatnice u udruzi PETRA MIMICA i ANEA RODIĆ. Počele su kao volonterke, pa se uključile u projekte i sada pedesetak zaposlenih radi na socijalnom uključivanju potrebitih osoba koje su izvan institucija. Udruga AGAPE djeluje od 2003. godine na području grada Omiša, te općina DUGI RAT, Podstrana, Šestanovac i Zadvarje, okupljaju nešto više od 300 članova, a Slobodna Dalmacija ima zanimljiv članak o njihovom radu. Pročitajte...
 
U onim davna, davna vremenima prije korone, tribala je to biti prava prvomajska fešta. Tribala se okupiti probrana ekipa, sve marendaši od formata, za radnog vremena marljivi radnici, barenko ova polovica koja još imaju sriću iz dana u dan odlaziti u Split na posao i vraćati se zadovoljni predvečer doma, svom malom mjestu koje se užasava i zalaska sunca, a kamoli neće zbog onih ugaslih tisuću i kusur radnih mjesta u samom mistu.
Ali eto, život ide dalje, nema druge nego i dalje radit, samo negdje malo dalje od doma, kad je već tako ispalo. Radna svakodnevnica, dikod koja fatureta, dikod koja večerica, fešta, dok se još i to smije..  A najslađe se bilo okupit oko prvomajske marende.. Fotografiranje prazničke marende je ukazom El Presidentea družine bilo najstrožije zabranjeno. Ne triba još uz ovakvu krizu i ovakvo i nepriličnu prvomajsku temu za ova zajebana vremena, fotografijama nesretnih papkara i onoga što je od njih nakon druženja ostalo zafrkavati ostatke ostataka nekadašnje radničke klase i poštene inteligencije, mahom osuđene na tripice i prvomajski fažol. Tako je skoro otpao, do uneredničke odlučne intervencije, i planirani radni naslov članka: "Pola na lešo, pola pečeno - (ne)rasičeno!" koji najbolje opisuje svojedobna prvomajska zbivanja u konobama naše bolje radne prošlosti.
No ništa zato. Ništa ne može izbrisati sijećanje na osmosatna druženja radničke klase i "poštene inteligencije" uz nadničarske priče iz nekih boljih, davnih vremena, spomen na radne drugove i drugarice između par slasnih zalogaja, uspomene na ratne drugove iz posljednjeg rata između par dugih gutljaja, evociranje uspomena na legendarne utakmice u Vili i na Oriju između sljedova lipih bokuna, sve to zaliveno jedva prigušenim emocijama i solidnom litražom jeftino nabavljene imotske Kujundžuše... sve je to prošlo i uvijek prolazi u trenu, kao ovih zadnjih 20-ak godina.. stigli ujutro, završili prazničku smjenu tek prid večer, neki krenuli potom na plažu pozdraviti Sunce, kad već nije zdravo već otvoriti i sezonu kupanja, pa potom završili na slatkom after-partiju uz palačinke i blagdanski nogomet taljanskih preplaćenih gurača lopte na Sportklubu..
Što izdvojiti od nekadašnjih prvih prvomajskih delicija? Juhu? Lešo janjetinu? Pečeno? Slatko? Vino? Palačinke? Ne znam, grij bi veliki bio sad i ovdje to nekako za masmedije rangirat, ali dolče garbo a'la Slobo, sakrij se malo u stranu Rino, ajme kad se sitim..., bio je to pravi praznik razmaženim nepcima!
Ponovilo se...
 

Brzi i gladni (na marendi kod Ljube)

U Lijepoj našoj se od 22. do 25. travnja po prvi put održava Utrka svjetskog prvenstva u rallyju - WRC Croatia rally - najznačajnija utrka u povijesti hrvatskog automobilizma koja će se voziti na trasi dugačkoj više od 1.200 kilometara koja prolazi kroz Grad Zagreb, Zagrebačku, Karlovačku i Krapinsko-zagorsku županiju.
Šteta što se neka, ma barenko promotivna utrka, neće održati i južno od Svetog Roka, no to ne znači da inozemnih ljubitelja autmobilizma, doduše nekog puno manje ekstremnijeg od rally vožnji po pitomim zagorskim bregima, ali isto tako ljepog i uzbudljivog, na normalnim brzinama, primjerenim Jadranskoj "uspornici", i s zanimljivim suvozačem suprotnog spola, nema i kod nas. U Dalmaciji. Danas. Usred travnja. U debeloj predsezoni.
Na Rogaču smo ispod popularnog restorana i poviše iskopina Dućke šetnice danas naišli na ova dva ljepotana. "Brzi i gladni" na marendi kod Ljube! Dobro, kod Ante, nikako da se više naviknem... I što je najzanimljivije nisu došli zajedno. Crveni Ferrari je već bio na parkingu, kada se do njega, odmah poslije mene, parkirao i zeleni Porsche iz kojeg je izašla Miss Travnja s nogama do poda i povjetarcem u kosi u pratnji nekakvog hipstera. Ja sam svog "tangerine orange" Captura s "all blacks" preljevom nehajno parkirao ipak par mjesta dalje, da ne kvarim sliku... a i svjestan svojih legendarnih vještina parkiranja...
No dobro, tko ono kaže da nema turista na Dućama u predsezoni, i u ovo doba ljute velepošasti? Tko?
 

Nezavisna lista s kartom naših problema

Nezavisna lista Dugi Rat, Jesenice, Duće, nositeljice liste Antoniete Trgo pokrenula je internet stranicu, ne samo za promociju liste pred izbore, već za kontinuirano upozoravanje na probleme, mahom komunalne i ekološke, u sredini u kojoj živimo. Jest da smo u predizbornom vremenu, ali ovu inicijativu (portal problema) možemo samo pohaliti. Uz kartu problema, da ih odgovorni ili oni u čijem je opisu radnog mjesta da ih počnu otklanjati, tu je i mogućnost prijave problema, prijedloga ili ideje kako našu općinu učiniti urednijom i boljom? Nije teško, samo se ispuni web obrazac, a anonimnost je zagarantirana. Zainteresirani, javite se!
 

Uskrsno selo u Docu Gornjem

Božićno selo u Docu Gornjem postalo je Uskrsno, odnosno proljetno izletište koje je već otvorilo vrata svim posjetiteljima. Svi zainteresirani koji zbog epidemioloških mjera nisu mogli posjetiti ovu predivnu lokaciju tijekom božićnih blagdana, moći će uživati u svim njegovim ljepotama u ovo proljetno vrijeme. Na svega 40-ak minuta vožnje od Splita, u mjestu Dolac Gornji, zaseok Nart, nalazi se Božićno selo. Podno sjeverne strane Mosora poduzetni Tihomir Lučić stvorio je predivnu bajku u kojoj su, dok se moglo, uživali mnogi..
- "Božićno selo i izletište Lučić krenulo je s proljetnim izdanjem Božićnoga sela. Naša dva ugostiteljska objekta imaju jako veliki kapacitet da se možemo pridržavati epidemioloških mjera, stol od stola na tri metra, stolica od stolice metar i pol. S obzirom da Božićno selo nije moglo raditi kako je trebalo, odlučili smo se na proljetnu varijantu. Uskrs je tu, buđenje, proljeće, cvijeće, zečići, jaja, razno-razna iznenađenja. Naravno, sve naše životinje su i dalje na imanju. Mislim da će biti jako interesantno, to je nešto novo, a s druge strane, s obzirom na Covid, da će ljudima biti želja izaći malo na svjež zrak, u prirodu, prošetati se, družiti se sa životinjama. Naravno, svi će morat paziti na epidemiološke mjere”, kazao je Tihomir Lučić novinarima portala Dalmacija Danas..
 
Ivica Martić iz Duća vrlo je iskusan sportsko-rekreativni ribolovac. Praktički otkad je prohodao on uspješno lovi ili je lovio svim tehnikama, pa i onim gotovo zaboravljenim na našim prostorima. Neke od njih je i unaprijedio. Martić je vješt i u pribavljanju mamaca, posebno onih iz pjeskovitoga priobalja, kakvo je u Dućama. Od svega što zna, čitateljima Otvorenog mora, priloga Slobodne Dalmacije, odlučio je otkriti kako pronaći, uloviti i čuvati školjku prstavac, koja je gotovo zaboravljena, a jedan je od najboljih mamaca za lov u ovo doba godine, osobito za aktualni lov čekanjem dvoje vladara priobalja – lubina i komarče.
Prstavac je vrlo izdužena školjka koja je, za razliku od poznatog srodnika prstaca, otvorena na oba kraja. Prstavci žive u blatu i miješanom dnu, ali najbrojniji su u pjeskovitom dnu, osobito ako je dobro sabijeno i manje se urušava. Najbolje ih je tražiti u plimnoj zoni i metar, dva ispod nje.
– Ta školjka živi u okomitom kanalu dubokom do pola metra, koji buši i u kojem se kreće potiskivanjem vode. Kako bi se mogao hraniti planktonima, koje pribavlja cirkulirajući vodu, prstavac buši i drugi kanal, gotovo upola uži od onoga u kojem živi. Potrebno je dosta iskustva da se pronađu otvori tih kanala. Posao donekle olakšava činjenica da ti otvori nikad nisu urušeni, kao ostali otvori u pjeskovitom dnu, nego izgledaju kao rupe izbušene u tvrdom materijalu – kaže Ivica, dok sredinom travnja bos i zasukanih nogavica ulazi u more kako bi pokazao kako loviti prstavce..
 

M(o)rski policajci "ulovili" Kikija

Naš predsjednik sportsko-ribolovnog društva baš nema sreće s (pre)revnosnom policijskom "mornaricom" koja ga je opet zaustavila u uživanju u ribolovu, na supertajnoj "pošti" u dugoratskom akvatoriju.
Zaustavila i kaznila, točnije "upecala" mu 800 kuna kazne brže nego što si rekao Vlado Šeks!
- Imaš li dozvolu?
- Imam!
- Imaš li dozvolu za rekreacijski ribolov?
- Imam!
- Imaš li papire od broda?
- Naravno. Imam.
- Je li ovo tvoja penta?
- Je!
- Imaš li... - Mate.. što ono još triba imat... - aha, bengalku, za slučaj tsunamija, ono.. opasnosti na moru?
- Imam... tu je u provi... Ma gdje se zametnula nesrića jedna... Nije valjda da je nećak opet išao na Poljud... Asti, što ćemo sad... Nema je, šjor policajac, sve san pritražija, netragom je nestala, a u petak je bila u provi... časna ribolovačka...
- Aaaha... tako dakle, mladiću. Nema se bengalka! Dolijao si... daj Osobnu.. Morsku!

Ne znam je li baš tako tekao razgovor između šjor "morskog" policajca i našeg nesritnog ribolovca Kikija, predsjednika lokalnog sportsko-ribolovnog društva, koji osim što cilo jutro ništa nije ulovija na svojoj supertajnoj pošti negdje u bespućima akvatorija ispred Dugog Rata, gdje ništa nije ni cimnulo... sve do podne, baš ništa, eto, ništa osim "big fishing" kaznetine od 800 kuna za kaić bez bengalke... A kaić bez bengalke je, ta zna se, ono, ka' tanker bez sidra u Suezu...
Nije lako ni našim "morskim" policajcima, valja napuniti za šefove i "morski" proračun svježim "ulovom", ta država evo nema naših para više ni za ljekove, a kamoli da će imat za povećat ovu mižeriju od policijske plaće... Pa valja ići svako malo na pošte, ubrat friške kazne..., zajebavat male ribolovce...  
A gdje ćeš većeg "kapitalca" za kaznit od predsjednika lokalnog sportsko-ribolovnog društva? Bit će to na primjer ostalima... da nema labavo sa policijskom "mornaricom"! Triba imat sve papire, brevete, za izać na more... nije to ono daj Mare ribe....
A sve bi garant bilo dobro, sve bi valjda prošlo lišo, ili barenko na lešo, a naš Kiki bi još ima 800 kuna u takujinu za počastit ekipu, a možda i okreniti i ispeć nešto što lipo mekeće u ovo doba godine... da naš Orkan nije igra doma u subotu, i da nije uvjerljivo pobjedija Imotske sokolove, što je valjalo po mistu proslavit, a di ćeš slavit nogometne pobjede bez bengalki i topovskih udara, a baš bengalki pofalilo, a navijačka ekipa zna di ih ima, u lučici će se već naći koja pod okriljem noći... i našla se jedna.
Kod predsjednika.