Pametni ili glupi k'o kua?

Želim jasno i glasno reći kako je današnji svijet u ku*cu, kako razmišljamo poput ozbiljno poremećenih ličnosti. Sustavi vrijednosti srozali su se ili ne postoje, a status u društvu stječe se gotovo redovito prema trivijalnim i idiotskim mjerilima.. Navikli smo i biti deprimirani, nezadovoljni i potpuno bez nade u bolje sutra. I to je umjetno stvorena navika jer se po prirodi jednostavno ne možemo naviknuti na to. Jednostavno žudimo za dobrim vijestima, žudimo za onim svijetlom na kraju tunela pa barem to bio i vlak, ali bar na tren pružit će neku nadu.. Žudimo, ali ne usudimo se to više priznati jer tko bi normalan danas vjerovao u poštenje, ljubav, svjetlu budućnost ili generalno gledano u sreću? Oni koji vjeruju su nadobudni idioti, reći će mnogi. A nisu!.. Ali da bi stigli do nekakve sreće i do normalnog, ali zbilja normalnog stanja stvari treba vjerovati da se do njega može stići. To je prvi korak. A kažu da je prvi korak najteži ...
 

Petar Hajdić: Ima li nam spasa?

Naš zapadnjački pogled na svijet potpuno je odbacio duhovnost i svijet promatra razumski, mehanicistički s materijom kao polazištem u objašnjenju svijeta. Globalno primijenjeni neoliberalni ekonomski koncept svojim teorijama o profitu uništava humanističko nasljeđe čitavog čovječanstva i urušava našu budućnost. U našoj Hrvatskoj odvija se jedna od najokrutnijih i najvećih pljački u europskim razmjerima jer je hrvatska vladajuća klika nezrela, nezdrava, potpuno nedorasla moralnim, ljudskim, socijalnim i ekonomskim izazovima, neizbježno dovodeći većinu stanovništva Hrvatske u egzistencijalno bezizlaznu situaciju. I sve se to odvija u državi i društvu gdje ima skoro 90 % deklariranih katolika ...
 

Dugoračku plavu vrpcu zaslužili su...


Otkad je Vjesnik stavio ključ u tiskaru i ispraznio redakciju nestalo je i još jednog lijepog običaja koji je trajao desetljećima i koji se nekako posebno pratio u Dalmaciji, na obali, na moru. Riječ je o tradicionalnoj dodjeli nagrade Vjesnikova plava vrpca za najhrabrije poduhvate spašavanja ljudi i imovine na moru. Propao Vjesnik, zaboravila se vrpca, a more, s vremena na vrijeme, uvijek pokaže nekom sve svoje ćudi... Čitam danas u Slobodnoj Dalmaciji da su Katarina Prungl, Dean Grublješić i Kruno Kovačević dobitnici priznanja za "Naročiti pothvat u zaštiti i spašavanju na području Republike Hrvatske", što ga Državna uprava za zaštitu i spašavanje dodjeljuje jednom godišnje pojedincu, pravnoj osobi ili skupini osoba za posebne zasluge u operativnim akcijama zaštite i spašavanja.. Uz čestitke nagrađenima ponukalo me to da se prisjetim i jedog ovoljetnog događaja, jedne prave ljetne nevere koja se iznenada sručila na Dalmaciju, a koja je u akvatoriju ispred Dugog Rata izrežirala jednu pravu pomorsku dramu koja samo zahvaljujući hrabrosti i spretnosti nekolicine naših sumještana nije postala tragedija. Pisalo se već o tome na ovom portalu.. Slobodno se prisjetite. A ako naša Općina u ovo nadolazeće predblagdansko vrijeme bude održala svečanu sjednicu, predlažem da se na njoj, osim naših najboljih učenika, studenata, sportaša javno pohvali i naše sumještane za ovo hrabro dijelo spašavanja na moru. A oni su, ta svi ih znamo, Joško Žilić, Vlade Brničević, Ivo Tomić Piconja i Tonći Čopac Rora (hm.. valjda nisam nekog zaboravio) ...
 

Marx je bio u pravu

Planeta Zemlja je stara četiri milijarde godina. Za osam milijardi godina biti će potpuno pusti i sprženi beživotni otok u svemiru, uništena od sunca koji će se pretvoriti u crvenog diva. U međuvremenu jedna pomahnitala bulumenta budala uništavaju egzistenciju svojih bližnjih, većine čovječanstva, tjerajući ih u glad, nedostatak obrazovanja, razboljevanje, umiranje i nedostatak primjerene vremenu medicinske zaštite i osnovnih uvijete za život dokidajući time osnove za temelje ljudskog dostojanstva pojedinaca i čitave ljudske vrste, a sve to jer žele imati stometarske jahte s tri helikoptera na palubama, desetke kuća po Toskanama, Provansama, Maldivima.. iako istovremeno ne mogu biti na svim tim mjestima niti mogu u razumnim vremenskim periodima iskoristiti sve to što će korozija i zub vremena vrlo brzo pretvoriti u prah ...
 

Gdje je nestao čovjek?

Oko nas (dovoljno je obratiti pažnju i osvrnuti se) skapavaju penzioneri kao najveće žrtve tranzicije u neoliberalni kapitalizam, zajedno sa svim onim očajnim nezaposlenima i njihovim familijama. Ista je situacija na ovim prostorima i u Hrvatskoj i Srbiji i u Makedoniji... Iz nekad solidarnog društva prešli smo u društva koja su prihvatila neoliberalni koncept i koja se nemilosrdno iživljavaju nad radnim stanovništvom. Divljačka pljačka stanovništva kojoj svjedočimo je univerzalna nenacionalna kategorija. Što tu znači Srpstvo ili Hrvatstvo ako radnik i tamo i kod nas isto ne može prehraniti svoju familiju? Ako ne može školovati svoju djecu? Ako ne može omogućiti primjereno liječenje svojoj oboljeloj majci? Zbog čega? Da bi "naši" tajkuni mogli živjeti u preuređenim feudima i voziti superluksuzne jahte i privatne avione? Što to nama , narodu znači da te ne pljačka Kurta nego te pljačka Murta? E ali ovi su naši! Ma nisu to naši! Nego smo mi njihovi!...
 

Je li došlo vrijeme da mržnji kažemo zbogom?

Mržnja i netolerancija sastavni su dio svakog ljudskog bića. Tome se ne treba čuditi i to je savršeno normalno. Promatrajući događaje vezane uz hrvatsko-srpske odnose potaknute rukometnim ludilom, dolazi se do takvog zaključka. A imati toliku količinu mržnje u sebi nije normalno. I ne smije biti normalno. Na mladima svijet ostaje. Jednom je netko rekao. Na primjeru jedne obične utakmice, običnog sportskog rivalstva najjasnije se vidi kolika je količina mržnje i neprihvaćanja 'drugih' prisutna kod prevelikog broja mladih ljudi. Mulci koji za vrijeme rata nisu bili niti rođeni ili su tek netom rođeni danas svoj bijes iskazuju prema tadašnjim neprijateljima. Problem je što pritom zaboravljaju da niti u vrijeme najvećeg sukoba nisu svi Srbi bili neprijatelji. Generacije mladih koje bi trebale stasati neopterećene prošlošću danas su gore od onih generacija koje imaju istinskih razloga živjeti u prošlosti..., piše Alen Bećirović na portalu Sutra.hr ...
 

Suvremene vatre bolnije su od jedne dobre lomače

Kazna suspenzije don Ivanu Grubišiću, posljedica je: "aktivnog sudjelovanja u politici, osnivanjem stranke - tzv. Građanske inicijative, prihvaćanja javne službe saborskog zastupnika, koja sa sobom nosi sudjelovanje u vršenju građanske vlasti, nepriličnog ponašanja koje je tuđe svećeničkom pozivu te ustrajnog neposluha prema svojem Ordinariju." Nisam stručnjak za crkvene kanone, ali ova me formulacija zbunila. Čini mi se da je bila važnija osoba koju treba kazniti, nego djela zbog kojih se kazna izriče. Don Ivan, kako je poznato, nije osnovao političku stranku. Građanska inicijativa koja pokušava unijeti neki novi vjetar u politiku djeluje još od 2001. godine u krilu Hrvatske akademske udruge Split-čovjek nadasve..., piše Mirjana Nazor ...
 

Šiluj me pravopišom

U dugovima smo do grla, nova Vlada najavljuje povišenje PDV-a na 25%, cijene goriva bi mogle dosegnuti i 15 kn po litri ako se zarati u Hormuškom tjesnacu, u nogometu nam je mafija veća od one don Vita Corleonea, carinike se uhićuje, bivši premijer i vodeća garnitura završava po zatvorima, ali sve je to nevažno pored jednog od najvažnijih egzistencijalnih pitanja svakog poštenog Hrvata. To pitanje je jedan i jedini - pravopis. Na žalost nije čak niti jedan i jedini, ima ih pet. I to je savršeno razumljivo. Kao što je razumljivo da bavljenje športom čovjeku zdravstveno koristi daleko više nego što zdravlju koristi sport ...
 

Petar Hajdić: Feminizam i kapitalizam

U ovim grubim vremenima gdje čovjek gonjen profitom nemilosrdno izrabljuje drugog čovjeka, na djelu je manipulacija i iskorištavanje u svakom pogledu. Pa i izrabljivanje žena od strane muškaraca. To vidimo na svakom koraku. Sav jad odnosa među ljudima reflektira se  tako i u odnosima među spolovima. Žene više rade i na poslu i kod kuće. Moraju bespoštedno raditi jer jedna plaća obitelji najčešće nije dovoljna. Često dobijaju lošije poslove, a na istim poslovima manje plaće. Ucijenjene i osujećene u zarađivanju, žene posežu za svojim najjačim oružjem. Seksepilom. Pa često traže "sponzore". Traže dobrostojeće partnere koji će za njih zarađivati. U toj trgovini svi gube. Pa i muškarci koji umjesto iskrenih veza, dobijaju neiskrenost i koristoljubivost. Odnosi između spolova, piše naš povremeni kolumnist Petar Hajdić, postaju kao i sve u kapitalizmu - najobičnija trgovina i profit, a žena objekt trgovine i roba. Naravno da je toga bilo i u socijalizmu, ali znatno manje ...
 

Hajdić: U rušenju kapitalizma svi ste pozvani

Sudbonosno pitanje postaje mogu li se prisiliti zemlje poput SAD-a i ostalih vodećih industrijskih zemalja da se odreknu nezajažljive trke za profitom jer nijedna zarada neće moći spasiti našu i buduće generacije od katastrofe zagađenja i smrti kuhanja u stakleničkom loncu, već sad izgladnjujući čovječanstvo nedostatkom hrane zbog ljudskom aktivnošću izazvanih, ekscesnih klimatskih promjena i njihovih posljedica? Jer cijeli naš Svijet-svemir nalazi se u vrtlogu međuovisnosti i profitom se ne može iskoračiti iz njega, a da se suludim iscrpljivanjem planetarnih resursa, zbog tog istog profita kao temelja kapitalističkog, samouništavajućeg ustroja društva, ne ugrozi egzistencija, najprije većine čovječanstava, a onda kompletne ljudske vrste i života na zemlji...
 

Žege i bajke

Za vrijeme onih strašnih žega u osmom mjesecu, negdje u hladu svojeg dnevnog boravka jedan je čiča sjedio i gledao vijesti. Ozarena lica pojavio se ministar Bajs veličajući turističku sezonu koja je oborila sve moguće rekorde baš kao i svaka prethodna i baš kao što će to činiti i svaka buduća. Njegov je hvalospjev trajao neko vrijeme, ali čiča više nije mogao slušati. Negdje na pola monologa odlučio je ugasiti TV uz jednostavan zaključak: - Ajde,  majke ti ne seri! ...
 
Mlađe generacije neće vjerovati, ne tako davno stanovi su se dobijali na poklon od firme i nije ih trebalo otplaćivati 30 godina cijelom svojom plaćicom! Gradile su se bolnice, škole, besplatni univerziteti da svatko može ostvariti dostojanstven i kvalitetan život. Za sve je bilo novca i da, treba naglasiti, bili smo kao društvo, puno manje zaduženi nego danas! A danas? Polovinu zarade tih istih firmi ili tvornica sada odmah sebi uzme jedan jedini vlasnik za svoj luksuz i jahte, a koji te firme nije ni gradio već ih je jednostavno oteo ili nametnuo  zahvaljujući svojim korumpiranim političkim vezama uz pomoć kojih i dalje otima. Drugom polovinom zarade firme, sadašnji vlasnik plati radnike i sva ostala potraživanja tako da nema dovoljno niti za pokriti plaćama egzistencijalni minimum tih radnika. A da ne govorimo, uz ostalo, da ne ostaje za izdvajanja za bolnice kojima onda nedostaju osnovni uređaji pa ti tajkuni i korumpirani političari u pravilu odlaze na liječenje na zapad prepuštajući devastirane bolnice stanovništvu kojemu zdravstvo postaje sve skuplje kako mu sve manje nudi. Sve nedostižnije školovanje ne treba ni spominjati...
 

Popularno je biti gay friendly

Zanimljivo je kako je danas popularno izjavljivati svoju podršku i simpatije prema homoseksualcima. Ne daj Bože danas što reći protiv njih. Zaštićeni su daleko više od čovječje ribice. Ugrožena vrsta? Zašto? Zato što ne mogu slobodno paradirati po gradovima javno iskazujući svoju seksualnost? Pa ne iskazuju je niti heteroseksualci. U čemu je problem? Oni su manjina? Možda i postoji razlog zašto su manjina. Teško mi je vjerovati da svi novootkriveni homofili uistinu i vjeruju ono što govore. Prihvatiti različitosti iznimno je teško, ali ako je nešto različito ne mora automatski biti dobro i normalno. Tesla je bio različit, neshvaćen, ali je iza sebe ostavio nasljeđe koje se vjerojatno nikada neće zaboraviti. On i slični njemu su 'pozitivno različiti'... piše Alen Bećirović svojoj novoj kolumni o temi koja je zaokupila pažnju medija ...
 

Quo Vadis Hrvatska?

Jesmo li stvarno toliko nemoćni i bez trunka pameti i ponosa da ćemo dozvoliti potpunu devastaciju perspektive i dostojanstva nas i naših potomaka mireći se sa ponuđenim užasom života u američkom neoliberalnom modelu društva i sramotnom poniženju i nedostatku svake ljudskosti, a koji nam pripremaju naši grabežljivci preslikavajući sve najgore iz tog sistema? Pri tom naše najveće stranke HDZ i tobožnja ljevica SDP djeluju samo kozmetički i uopće ne diraju u srž problema, ne diraju u tajkunski, potpuno neljudski sistem koji pogoduje samo poremećenim, primitivnim grabežljivcima. Nitko niti da spomene progresivni porezni sistem Švedske ili njihovu društvenu solidarnost uz ostalo... Imamo li snage iznjedriti kao društvo, treću, intelektualnu, stručnu, humanu opciju? Ljude, pokret, stranku koja će prekinuti svekoliku duhovnu i materijalnu propast hrvatskog naroda, naroda koji ipak pripada mediteranskom duhovnom krugu...
 

Čudaci poput nas

Mi smo pomalo čudni. Vidimo teorije zavjere i gdje postoje i gdje ih nema. Skloni smo od muhe praviti slona, a kasnije od tog slona mamuta. I onda kada pogledamo u tog mamuta više i zaboravimo koja nam je to muha digla živce. To tako kod nas ide. Već godinama. Na pisanje ovog teksta nagnale su me neke priče koje čujem u svakodnevnom životu, kao i one koje se potenciraju u medijima. Gledam naše društvo i mislim si kako bi se dao napisati genijalan scenarij za film katastrofe. Pokupio bi sve Oscare ...