Zadrugama za spas sela

Od 13 milijuna europskih poljoprivrednika, sedam milijuna, gotovo polovina, organizirano je u 38 tisuća zadruga. One proizvode sirovine, prerađuju i distribuiraju, nabavljaju robu i usluge svojim članovima i zahvaljujući tome trguju s 50 posto poljoprivrednih proizvoda u EU-u, podaci su to koje je nedavno prigodom obilježavanja Svjetskog dana hrane prezentirao predstavnik Europskog udruženja zadruga Prodromos Kalaitzis. Je li udruživanje u zadruge lijek za posrnulo domaće gospodarstvo, zbog čega se ono često veže uz prošli sistem, nerijetko izazivajući averziju, te o svim pozitivnim stranama pojašnjava na stranicama H-Altera prof. dr. Miroslav Tratnik, stručnjak za ekonomiku poljoprivrede i agrarnu politiku...

ZADRUGARSTVO U 21 STOLJEĆU

Zadrugama za spas sela

Zadruge moraju biti institucionalizirani nositelji lokalnog, seoskog, gospodarskog i svakog drugog razvitka, ističe prof. dr. Miroslav Tratnik

Piše: M. Muškić / Glas Slavonije
Izvor:
Glas Slavonije

"Želeći se predstaviti kao visoko etičko, pravedno društvo prošli 'sistem' je zloporabio temeljne vrijednosti zadružnog organiziranja i zadrugu kao primarni gospodarski subjekt, kroz selektivno uvažavanje i primjenu samo onih zadružnih načela koja njeguju ideološku dimenziju zajedništva. Literarnu sliku, dragovoljnosti zadrugarstva, u svoj svojoj grubosti, možemo pak naći u knjizi Mihaila Aleksandroviča Šolohova Uzorana ledina.

Upravo mnogi i danas u toj činjenici neopravdano vide odiozu prema zadružnom načinu organiziranja iako su živuće generacije i svjedoci toga stanja i vremena, biološki gledano, iza nas. Tu je plemenitu ideju i gospodarsku prednost organiziranja zadruge prošli sustav zanemarivao.

Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, tadašnji ekskluzivni teoretičari i politički tvorci zadružnog organiziranja u nas, dopuštaju afirmativnu gospodarsku ulogu zadruge kroz opće poljoprivredne zadruge i organizacije kooperacije kako bi se vlasnički podijeljeni resursi (privatni i društveni) tržišno povezali i to isključivo na kupoprodajnim a ne zadružnim načelima suradnje i raspodjele benefita, koji takav sinergizam donosi.

Mnoga društva kapitala, koja imaju preradbene kapacitete, ali ne i osiguranu domaću sirovinsku opskrbu, i danas u nas koriste taj model - koji se svodi na to: samo kupi i prodaj - što je kvazizadružni oblik poslovanja", kaže prof. dr. Tratnik.

Mile Gojsaliž

"Ako se pri tome misli na tzv. porodične zadruge, iz njih se može izvući povijesna pouka o tome kako 'hendikep' niske gospodarske snage pojedinca kroz zadružno, porodično, zajedništvo snaži gospodarsku samoodrživost kako pojedinca tako i zadruge kao cjeline.

Temelj, takvog zadružnog zajedništva, kroz porodičnu zadrugu, bilo je radno pomaganje (moba) u velikim poslovima (žetve, berbe i sl.) svih članova dok je podjela rada kao oblik organiziranja unutar takve zadruge bila vezana uz radna zaduženja prema sklonosti pojedinca, člana u takvoj zadruzi.

Ostali elementi ustrojstva takvih zadruga teško bi se mogli preslikati u današnje vrijeme, osim nekih moralnih kodeksa, korištenja zajedničke, zadružne imovine i postojanja tradicije kao povijesno-kulturološkog fenomena, koji potvrđuje da nam zadružno organiziranje nije nešto strano, 'uvezeno' u našu sadašnjost", kaže prof. dr. Tratnik.

Na našu konstataciju kako je evidentno da hrvatsko selo odumire, čemu u prilog govori i činjenica kako je sve više praznih, napuštenih seoskih kuća, te na upit može li model zadrugarstva pridonijeti oživljavanju ruralnih krajeva, prof. dr. Tratnik odgovara:

"Čini mi se kako u nas ne postoji jasno definiran institucionalni nositelj lokalnog i regionalnog razvoja. Zadružno organiziranje i zadruga, na lokalnoj razini bi to trebali biti iz nekoliko razloga. Zadrugu na toj razini članovi toga prostora koji su najizravnije zainteresirani da kroz poslovno-organizacijsku matricu zadruge, rješavaju zajednički, komunalne, socijalne i gospodarske probleme i definiraju prioritetne ciljeve.

Zadruge moraju biti institucionalizirani nositelji lokalnog, seoskog, gospodarskog i svakog drugog razvitka s tim da im se u sklopu mjera lokalne i regionalne politike, 'namjerno' suportira njezina uloga nositelja, u tome. Ona bi bila i najdjelotvorniji operacionalizator korištenja sredstava EU-a, namijenjenih lokalnom razvitku, a time i revitalizaciji 'odumirajućeg sela', pogotovo slavonskog. Stoga zadruga u tome, prema mojem mišljenju, nema alternativu", kaže prof. dr. Tratnik.

"Iako je štedno-kreditno zadrugarstvo u svijetu, najpoželjniji oblik financiranja vlasničkog kapitala u zadrugama, u nas su se one također 'izrodile' u forme klasičnih financijskih institucija, štedionica, bez uvažavanja zadružnih načela poslovanja u njima, iako su se u prikupljanju sredstava, oslanjale na tzv. zadrugare i njihovu štednju. Osnovane kao štedno-kreditne zadruge bez primjene zadružnih načela poslovnosti i ne služeći kao financijski servis zadružnog sustava, kako kažete, vrlo brzo su usahnule i kompromitirale još jednom zadružni sustav vrednota.

Poljoprivredne zadruge su najbrojnije u nas, što ne čudi, budući da je naša agrarna struktura, raspadom feudalizma i daljnjim povijesnim slijedom, ostala usitnjena. Zadruga, prema svom temeljnom poslanju, poslovno 'okrupnjava' pojedinačno 'marginalne' resurse, a u poljoprivredi je to zemljište, kao pretpostavka poslovnog a ne vlasničkog okrupnjavanja, kao što je to bio slučaj u nedavnoj povijesti.

No, bez obzira na takvu percepciju u nas, u svijetu razvijenog zadrugarstva, posebice Skandinavije, zadružno organiziranje je više ili manje zastupljeno u svim segmentima realnog sektora, ali i u kulturi i slobodnim profesijama (slikarstvu, medijima i sl.)", kaže dr. Tratnik.

"Mislim da je u sadašnjem kriznom gospodarskom trenutku, zadružno organiziranje i zadruga, zapostavljena, kao poslovno organizacijske forma".

Pri tome valja napomenuti kako podaci statistike govore kako su se zadruge najbolje nosile s krizom dijelom zbog temeljne zadružne vrijednosti - solidarnosti.

Stoga držim kako bi naši gospodarski policy-maker-i tu činjenicu trebali uvažavati, kaže prof. dr. Tratnik, dodavši: "Ne shvaćajući dovoljno ozbiljno ulogu zadruge u pristupnom procesu EU značajni dio naših resursa, koji su ostali neinteresantni u vlasničkoj tranziciji, razasuti su i na nacionalnoj razini neorganizirani. To bi mogao biti vrlo ozbiljan problem zanemarivanja ukupnog nacionalnog gospodarskog potencijala. Ako ga mi ne znamo ili ne želimo zadružno organizirati onda će nam to učiniti onaj koji prepoznaje da je malo i slabo organizacijski usustavljeno, sinergijski veliko".

"Prema međunarodnoj definiciji, zadruga je jednom riječju 'business', što znači da se poslovno zainteresirani članovi, dogovore o modelima rješavanja ulaganja u rješavanje poslovnog problema koji pojedinačno sami nisu u stanju riješiti. Pri tome nacionalni zadružni savezi, svojom zakonskom regulativom definiraju zadružni ulog osnivača", ističe prof. dr. Tratnik.

Povezani članci

Who's Online

We have 220 guests and no members online