Zaršila je Sabatina, 28. Međunarodni susret vinogradara i vinara koji je proteklog vikenda u organizaciji Zadružnog saveza Dalmacije i Hrvatske udruga vinarskih gradova održan u Malom Lošinju. Nakon uspješne i odlične berbe opet su se na jednom mjestu okupili vinogradari, vinari, stručnjaci, sommelieri, ugostitelji, trgovci i drugi sudionici vezani uz hrvatsko vinogradarstvo i vinarstvo, a pred ocjenjivačkim žirijem našlo se čak 418 uzoraka vina i jakih alkoholnih pića. Na Malom Lošinju je posađen i vinograd od 500 autohtonih sadnica, pričalo se o prijedlogu novog Zakona o vinu, održale su se brojne stručne radionice, predavanja, paneli, degustacije, edukativni izleti, a u ocjenjivanju tako svima nam dragih "kapljica" najviše nagrada prikupili su vinari Dubrovačko-neretvanske županije. Titulu šampiona među suhim i polusuhim bijelim vinima sorte pošip zaslužio je 25-godišnji Marko Batistić iz korčulanske vinarije "Zure" iz Lumbarde. Jug Dalmacije, Orebić i Potomlje (zadruga Dingač) imaju šampione u kategoriji crnih suhih i polusuhih vina sorte plavac. Šampionskim vinom za najbolje ocijenjeno vino ovjenčan je traminac ledeno vino 2009. "Misna vina" d.o.o, iz Trnave. U kategoriji otvorenih vina nagrađena je i dugoračka konoba Kadić i to srebrnom medaljom za kvalitetu svog crnog vina, te brončanom za kvalitetu bijelog vina. Čestitamo našim marljivim Kadićima na kontinuiranom nizu uspjeha! Na Sabatini je za svoje crno vino iz 2017. nagrađen i naš Poljičanin Tiho Lučić, koji na svom seoskom imanju u Gornjem Docu uskoro otvara čarobno "Božićno Selo".. Kada dobijete priznanje od sudaca znalaca na Sabatini, onda znate kako stvarno radite dobro vino!
 

Braniteljska zadruga želi skrbiti o Cetini

Zbog povećanja posjetitelja i njihova sve većeg interesa za kajak-kanu-rafting, a istodobno zbog nedostatka službi za održavanje i očuvanje toka rijeke Cetine, članovi Braniteljske zadruge "Zamosorje" došli su na zanimljivu ideju. Tako bi branitelji skrbili o dijelu rijeke od Čikotine lađe do ušća Cetine u Omišu kao produžena ruka Javne ustanove, pod čijom se jurisdikcijom nalazi Cetina i njezin kanjon, koji je odlukom Županijske skupštine 2016. godine zaštićen kao značajan krajobraz. Uredile bi se staze, očistio kanjon, postavili bi se pokretni zahodi i dosta toga potrebnog za normalno funkcioniranje – otkrio je Mladenu Nejašmiću, novinaru Slobodne Dalmacije, upravitelj zadruge Petar Pocrnja, smatrajući da bi takve potencijale vani već odavno iskoristili.
– Moramo svi biti složni jer trenutno stanje je poražavajuće zato što relevantne institucije ne daju prave rezultate, dovoljno se ne trude ili su nestručne. Potrebno je redovito održavanje prirodnih lokacija, čišćenje šume iznad rijeke, postavljanje koševa za smeće, čišćenje i održavanje kupališta, pristaništa za kajak-kanu-rafting, ali i uvođenje naplate od privatnih iznajmljivača koji pružaju usluge kajaka, raftinga, kanjoninga…, u iznosu 10 kuna za gosta čime bi osigurali potrebnu logistiku privatnim iznajmljivačima – kaže Tonči Jerčić, predsjednik skupštine BZ "Zamosorje", predlažući hitnu uspostavu stalne radne službe, tj. organizacije sastavljene od lokalnog stanovništva koja je na raspolaganju uz provedbu nadzora Javne ustanove.
 

Sveti Roko plovi mirno našim valama

Lipo je kad te pohvale, kad dobiješ zasluženo priznanje za naporan i kvalitetan rad, kad te pored brojnih klijenata, zadovoljnih gostiju, prepoznaju i pohvale partneri i kolege, struka. Upravo se to dogodilo, pa i malčice više, našim mladim sumještanima, članovima poduzetne obitelji Terzić i posadi broda "Sveti Roko", koja je dobila priznanje turističke agencije Katarina line kao najbolja posada broda za 2018. u svojoj kategoriji. Bravo Terzići! Plovite složno i dalje našim valama! Na M/B Sveti Roko ili novom brodu.. 
 

Smart City Challenge Hackathon

U Splitu je završio Smart City Challenge Hackathon. Nakon 24 sata provedenih u razvijanju ideja i prototipova šest timova predstavila su svoja rješenja za pametniji grad, piše Đulijano Nola, jedan od splitskih genijalaca koji su stvorili GammaChefa, robota kuhara, Crno Jaje, GoHome tražilicu.. Pobjednički tim Lumos prezentirao je rješenje javne rasvjete preko Tesline zavojnice za područja kod kojih je problem sprovesti strujne kablove. Demonstracija je bila efektna, ali za praktičnu primjenu čeka ih hrpa problema. Drugoplasirana ekipa je OrganicBox čiji proizvod olakšava i ubrzava uzgoj biljaka i to u prvom redu presadnica, proizvod je zanimljivog tima sastavljenog od inžinjera kemije, elektrotehnike i developerice koja je na natjecanje došla iz BiH. Treći su bili momci iz tima BikePin koji su napravili prototip uređaja za zaštitu bicikla od krađe baziran na NB-IoT tehnologiji. Osim nagrađenih bilo je još zanimljivih rješenja: sustav za smanjenje potrošnje ulične rasvjete baziran na detekciji prometa, sustav za smanjenje troškova odvoza smeće preko detekcije napunjenosti kontejnera i interaktivna mobile aplikacija za turiste s elementima gemifikacije. Ono što je meni posebno zanimljivo je da je od njih šest čak pet razvijalo hardware rješenja. Svi su napravili prototip i demostrirali ga što nije jednostavno napraviti u 24 sata. U svakom slučaju čestitke i pohvale za sve njih i za ekipu iz Studentskog Poduzetničkog Inkubatora koja je osmislila i organizirala hackathon. Bravo i za Elu Žižić i grad Split koji je financirao nagrade za prva tri projekta.
 
Iz koruptivnih ralja državu je moguće izvući jedino kroz političke izbore i to novih ljudi i novih snaga u društvu. One u Hrvatskoj još postoje u svim područjima, valja ih ujediniti ne kroz političke programe, nego kao političke snage koje se okupljaju upravo oko pitanja antikorupcijskog djelovanja. Jer je korupcija najveći problem Hrvatske, najveća kočnica njezinog razvoja i glavni uzrok odlazaka ljudi. To je samo jedan je od zaključaka konferencije stranke Pametno naziva 'Hrvatska bez korupcije', održane u petak u Novinarskom domu u Zagrebu u kojoj su o posljedicama korupcije te kako iz tog stanja izići govorili i s publikom raspravljali Damir Bakić, Zdravko Petak, Dalija Orešković, Maja Vehovec i Vuk Vuković, piše Dalmatinski portal.
 
Sve se češće mogu čuti razmišljanja da bi trebalo uvesti isplatu bruto (2) plaće radnicima, kako bi se podigla svijest koliko zapravo plaćamo razne javne usluge. Prema sadašnjem sustavu, radnik na račun dobije neto plaću, dok brigu o plaćanju raznih poreza i doprinosa koji idu uz taj rad vode poslodavci, zbog čega su ti troškovi na neki način skriveni te ljudi nerijetko nisu svjesni da npr. "besplatno zdravstvo", u sklopu kojeg preglede čekaju mjesecima ili godinama, s ne baš velikom plaćom plaćaju 1000 ili 2000 kuna mjesečno. Sličan iznos daju i za mirovinsko, iako mirovine vjerojatno neće vidjeti, i uz to još plaćaju razne naknade, poreze i prireze. Ne zaboravimo i koliko poreza platimo nakon što dobijemo neto plaću. Hrvatska ima porez na dodanu vrijednost (PDV) od čak 25 posto, što je nakon Mađarske najviša stopa u Europskoj uniji. A u slučaju da se pitate koliko zaposlenik s neto plaćom od 7.000 kuna košta poslodavca u npr. Velikoj Britaniji - ako ste hrvatski poduzetnik, zatvorite oči - odgovor je ukupno 7.600 kuna. Ovo je srž problema! No situacija u kojoj dobar dio stanovništva nije svjestan koliko svaki mjesec daje državi ide na ruku hrvatskim političarima koji se onda mogu hvaliti da su nekome nešto dali i zauzvrat tražiti glasove, dobivati izbore i rasipati novac poreznih obveznika.

- "Ako bi oko ičega imalo smisla pokrenuti referendum, onda je to isplata radnicima bruto plaće. Samo isplatom svega onog što ste ZARADILI vašim radom daje vam se poštena naknada. Onda ne bi bilo poslodavaca koji ne isplaćuju doprinose, velikih firmi (često i sa državom kao vlasnikom) koje isplate neto, a ne plate bruto, ne bi bilo dealova posrnulih tajkuna s ekipom iz porezne gdje opet zakinu radnike i proračun.
Zašto zakonodavac smatra radnika nedostojnim dužnikom koji bi platio svoje poreze i doprinose? Zar ne vjeruje svojim glasačima, svome narodu? Pa plaća narod i HRT i struju i vodu i komunalnu i mobitele i kabelsku...
Čega vas je strah? Oduzmite to zlim poslodavcima i dajte da i prosječan radnik dobije preko 1.000 eura mjesečno. Dajte da onaj s većom plaćom dobije i 2-3.000 eura bruto. Dajte i bruto2 radniku. Zašto da im ja to otimam i dajem proračunu, u HZMO, HZZO i HZZ?
Bojite se kako će radnik reagirati kad vidi KOLIKA MU JE STVARNO PLAĆA??? S pravom vas je strah!"  - piše na svom profilu "direktor hrvatskog Facebooka", poduzetnik Saša Cvetojević.
 

Napokon dobre vijesti iz Vlade

Ne, nije da nećete trebati poplaćati Uljanikove dugove, nije da će se bolje posložiti javna uprava, ukinuti županije i oformiti 5-6 regija, da će se pospajati "zna se" općine, pametnije upravljati zdravstvom, ukinuti članarine TZ za firme iz "neturističkih" sektora, da će se uistinu reformirati mirovinski sustav, razdvojiti penzije od rada od onih od privilegija.. i tako uštedjeti milijarde našeg javnog novca kojeg radnom čovjeku otmu, pardon, oporezuju u prosječnom 'rvatu nerješivoj neto-brutto-brutto2 jednadžbi s previše davanja i nepoznanica..  Ne nije to, ali današnje vijesti iz Vlade moraju barem malo obradovati radnog čovjeka i poslodavce koji uistinu cijene svoje radnike (a ne mogu ih, zbog poreza i svekolikih davanja "pošteno" platiti).
Od 1. prosinca ove godine na snagu stupa odredba prema kojoj će se neoporezivi dio za božićnice, regres i ostale nagrade i naknade radnicima povećati s 2500 kuna na 7500 kuna, najavio je na sjednici Vlade Zdravko Marić, ministar financija. S ovim postaje neoporeziva još jedna prosječna mjesečna plaća koju će poslodavci, ako hoće, moći isplatiti radnicima na različite načine. 5.000 kina je to više od dosadašnjeg neoporezivog dijela "nagrada". S ovim se omogućuje isplata takozvane "13. plaće", dobro poznate npr. Austrijancima. Poslodavci su već duže vremena tražili da se poveća neoporezivi dio takvih nagrada za radnike i Vlada je poslodavcima i radnicima konačno rekla da, ponajprije zahvaljujući razumnim pojedincima iz Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta. Fala im.
Eto napokon lijepe prilike da mi firma u kojoj radim konačno isplati Božićnicu i malo K-15, a kako sam uvijek gladan, odlično bi mi došla i tax free nadoknada za topli obrok u ST spize.
Kad sve to već godinama plaćam(o) Uljaniku, Petrokemiji, HAC-u i sličnim neimarima ovog društva "osiguranim" vješto ispregovaranim kolektivnim ugovorima, zašto ne bih i ja, majušni zupčanik u nevelikom ali upornom kotaču hrvatskog realnog sektora - to konačno dobio? Mr. Hans, zahlen, bitte! Steuerfrei, naturlich.
 

Radovi u polju po mjesecima

Studeni:
- branje maslina
- pečenje rakije
- prvo pretakanje vina i testiranje mladog vina
- sadnja luka i boba
Spiza:
- bravetina lešo
- bravetina na špicu
- razne vrste kupusa, raštika, glavati kupus, kaule, kelj
- domaća kokoš lešo
- lešo meso s juhom
- razna pečenja u špakeru i ispod peke
- gulaš s krumpirima
- rižot
- punjene paprike
Voće:
- smokva, bilica i zimnjača
- grožđe
- dunje
- oskoruše
- jabuke
- mandarine
- koprnje
- murve
- kruške..
 

Prvo pa zlato

Tako je u jednoj rečenici Mladen Nejašmić, novinar Slobodne Dalmacije opisao nastup mladog pčelara Mirka Kovačevića iz Kreševa Polja, u općini Šestanovac, na 9. međunarodnom pčelarskom sajmu "Dalmatina", održanom u hotelu "Zagreb" u Splitu, gdje je njegov medun ovjenčan zlatnom diplomom. Prvo pa medun! Bravo! Osim što se bavi pčelarstvom, ovaj mladi informatičar, koji je odnedavno počeo s pružanjem informatičkih usluga, za što je dobio nepovratna sredstva od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, već je poznati maslinar u svome kraju. Početkom iduće godine planira otvoriti i OPG, a sve radi ostanka i opstanka na tvrdom podmosorskom kamenu..
 

Uljanik: Spalionica novca poreznih obveznika

Država je prema Uljaniku izložena nekih 4 milijarde kuna (500-600 mln eura), dakle to je novac koji je tamo potrošen, bačen, spiskan, spržen, uništen. Samo da bude jasno koliko je to novca, evo što se moglo, odnosno što se neće dogoditi zbog toga:
Četiri milijarde kuna kad podijeliš na broj stanovnika to je više od tisuću kuna po glavi, odnosno tri tisuće po svakom zaposlenom. Dakle svakom zaposlenom građaninu RH iz džepa su oteli 3.000 kuna za ovo, jedan minimalac. Ono, opipljiv novac za razliku od dvije porezne reforme koje nisu ni približno toliko vratile poreznim obveznicima (koliko je ono bilo rasterećenje - 70 kuna mjesečno?).
Kad četiri milijarde podijeliš na broj radnika Uljanika, ispadne da smo svakom poklonili po više od milijun kuna. Pazi, milijun kuna. Što se sve može za to - pokrenuti business, izgradit kuću s bazenom pa rentati ostatak života, uložiti u dionice, školovati desetoro djece na elitnim fakultetima. (Pazi, a oni štrajkaju i hoće još. Milijun nije dosta, daj dva!)...
Enjoy your weekend. A u ponedjeljak podrži Vladu u ideji da tamo sprži još dvije milijarde kroz takozvani "plan restrukturiranja".
 
Poduzetnički centar CEDRA Split organizira besplatne radionice za unaprjeđenje poljoprivredne proizvodnje i agroturističkih usluga, namijenjene malim i srednjim poduzetnicima. Svi zainteresirani mogu se uključiti u sudjelovanje na radionici u Omišu u Hotelu Plaža Omiš (Trg kralja Tomislava 6), u četvrtak, 8. studenog 2018. s početkom u 17 sati. Voditeljica radionica je Dora Vitez, mag.ing.agr., a program je u nastavku članka..
 
Ne dogode li se u naredne četiri godine radikalni zaokreti u smjeru smanjenja poreza i doprinosa na plaće, ne počnu li se sudski sporovi do pravomoćnosti rješavati u rokovima od najviše tri godine, te, ne zaustavi li se bujanje državnog aparata država će doživjeti kolaps na svim razinama. To je samo jedan od zaključaka skupine uspješnih i mladih hrvatskih poduzetnika koji su se u ponedjeljak, 5.11.2018. u Zagrebu odazvali pozivu "za kavu" stranke Pametno i davali odgovore na jednostavno pitanje: Je li moguće s manje poreza, manje države, a više pravde u Hrvatskoj preokrenuti smjer gospodarskog urušavanja države koja danas zauzima već i posljednja mjesta na ljestvici svih pokazatelja gospodarske uspješnosti među zemljama i Europe i svijeta.
U raspravi kojom je moderirao Vuk Vuković sudjelovali su Hrvoje Bujas (Pravi klik d.o.o., Crno jaje), Stevica Kuharski (Locodels), Hrvoje Prpić (Crane.hr, HGSpot), Dražen Oreščanin (Poslovna inteligencija) i Antun Lucić (New Market). Svi redom složili su se oko potrebe značajnog smanjenja poreza, ukidanja svih parafiskalnih nameta te smanjenja doprinosa na plaću.
 

Primarna Martinina pogreška

Knjiga Martine Dalić “Slom ortačkog kapitalizma” osobno je svjedočanstvo bivše potpredsjednice Vlade o procesu kreiranja Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sustavnog značaja za RH, takozvanog lexa Agrokor, i primjeni tog zakona u praksi, sa snažnim političkim, dnevno-političkim, ali i ideološkim i vrlo osobnim stavovima i porukama.
U pozadini pravnih i, za sada, ekonomskih uspjeha primjene lexa leži primarna pogreška Martine Dalić, Andreja Plenkovića i tadašnje vlasti, uključujući i Most. Trebali su nakon 10. travnja 2017. novinarima pojasniti kako je nastao zakon i tko je sve u njegovu kreiranju sudjelovao, a da o tome prije nisu mogli detaljnije govoriti kako ih se ne bi optužilo za širenje genovno osjetljivih informacija.
Martina Dalić se u ovoj knjizi pita je li možda netalentirana za politiku kada to tada nije prepoznala kao problem. Veći je, međutim, problem što to i sada ne prepoznaje kao problem, što je vidljivo iz knjige i njezinih istupa. Na tome će trebati raditi i ona i brojni drugi političari u ovoj zemlji. Knjiga Martine Dalić je, glede i unatoč svega toga, itekako vrijedna čitanja, za “profesionalce” i “laike”, čitka, lako prohodna, a iako je pisana odlučnim, nerijetko i drskim stilom, ostavlja dovoljno prostora za polemiku i kritičko čitanje.
 

Kako to?

Nije nimalo neobična (a ni lažna) tvrdnja da uz sve "neuplanjene" planove, sve rupe u proračunu, sva obećanja vladajućih "vertikala" i svu "osiguranu" lovu, izgradnju brze ceste Split - Omiš blokiramo najviše mi, mještani općina čijim područjem bi ona već 40-ak godina "trebala" prolaziti, odnosno naša neaktivnost i "moćne gomilice" koje se kriju i pod plaštom nekih naših udruga i inicijativa a sve zbog nekih, sasvim prozaičnih, interesa nekog iz njihovog "vodstva". Toliku količine prvo neaktivnosti, nesposobnosti i javnog "ne-interesa", pa nesloge i vrludanja oko "varijanti", pa danas i očitog rušenja dogovorenog, a sve nakon "finog" podmetanja i kontra-lobiranja kod "nadležnih" institucija i zaštitnika u metropoli, ni jače sredine ne bi izdržale. A cijelo to vrijeme, a pogotovo zadnjih 20-tak godina, ti naši dični i drčni Pile i Vrane (TM) i svi "čimbenici" naših lokalnih, županijskih i državnih vlasti u medijima i dalje "pilaju naopako". Svi su, kao ono, za brzu cestu Split - Omiš, za modernu komunikacijsku infrastrukutru, za revitalizaciju naših starih sela, za moderni nautički i seoski turizam, za ku*ac, palac,.. ali, hebi ga, ne u mom dvorištu!, ne u mojoj meji!, ne na mom putiću!, ne na mojoj didovini!, ne na mojoj zemljici! koju sam friško ("naslućujući" trasu) preklani kupio, ne ispred mog kafića!, ne na mojoj plaži! na kojoj se kupam od stoljeća sedmog, ne za mog četvrtog mandata...
Rezultat? I nakon 40 (četrdeset!) godina ništa, osim "neuplanjenih" planova kojima je istekla svaka dobivena dozvola, od brze ceste poviše naših primorskih mjesta! A kakav će drugi ishod bit u ovoj kakafoniji interesa i populizma koji bi posramio i sve talijanske vladajuće zvijezdice i naše živozidaše koji o vlasti snivaju dok si međusobno samo razmjenjuju snaše.
"Najjači" su mi sad ovi "prosvjednici" koji su se probudili nakon 10 godina navigavanja, pardon, spavanja i žmirenja na sve ono što se u međuvremenu dogodilo u (njihovim?), ma našim, malim mjestima, na nelegalna nasipavanja, na divlji škver i otpad u luci, na propuštene prilike da se našim novcem uredi ta luka (luka Krilo, zasutavljeni projekt županijske lučke uprave), na katastrofalno komunalno stanje "luke Bajnice". Na Afriku, samo s brodovima, rekao bi onaj poslovnjak iz Gane da je imao živaca iz Splita zaputiti se u vijađ "Uberom" do Omiša.
Gospodo draga, brza cesta Split-Omiš nema alternative! Nema! Sređivanje postojećih luka Krilo i Bajnice je nužnost ako se želi živjeti primjereno standardima 21 stoljeća. A velika razvojna prilika je i nova luka Krilo (eto pravog izazova i prilike za drage mi mlade brodare koje gledaju dulje od sezone, dvije), te revitalizacija naših starih sela koja su već puna raskošnih vila bez vode, interneta, prilaznog puta.. te kompleks bivše tvornice u Dugom Ratu koji ima vlasnika ali eto, kao da nema...
Zar nam nije više dosta palamuđenja u prazno, pričanja u vjetar i stajanja u mjestu? Hoćemo li konačno posložiti i upregnuti svoje pametne glave, naći pošteno i uporno vodstvo koje će voditi projekte prema dogovorenom cilju slušajući struku u njegovom ostvarenju?
Ili ćemo si i dalje svojski sabotirati svoju bolju budućnost.
Ma, kako to?
 

Deset godina bitcoina

Slobodna Dalmacija na svojim stranicama donosi priču o prvoj autonomnoj 'online' valuti - Bitcoinu. Bitcoin je decentralizirana, distribuirana, anonimna platna mreža, a ujedno i virtualna kriptovaluta koju ta platna mreža koristi. Nastao je kao produkt ideje programera Satoshi Nakamotoa (ime je alias) o brzom elektroničkom plaćanju na temelju javno dostupnih kriptografskih matematičkih algoritama i bez "kontrole" središnjih banaka i vlada, te s vrlo malim ili nikakvim transakcijskim troškovima. Bitcoin je stvoren digitalno, i prepušten zajednici kojoj se svatko može pridružiti. Bitcoini se generiraju, odnosno 'rudare', pomoću kompleksnih računalnih matematičkih procesa. Količina bitcoina je ograničena (dakle nema "quantitative easinga" :-) i što se 'rudari' više približava limitu to će taj postupak biti zahtjevniji. U ranim danima Bitcoin su karakterizirale brze fluktuacije vrijednosti, što je privuklo brojne špekulante. Međutim, tehnologija koja stoji iza bitcoina, blockchain, ključ sigurnosti internetskih transakcija, ponajveća je vrijednost koja je privukla i najveći interes. Riječ je o tehnologiji koja bi mogla unaprijediti velik broj industrija, dovodeći u pitanje dugogodišnje poslovne modele, od osiguranja do nekretnina i dalje.