Svako naše malo misto..
- Details
- Rubrika: Aktualnosti
- Datum: 13 Studeni 2021
- Čitanja: 382
"Svako naše malo primorsko misto jema svoga kroničara, ljetopisca. Čin se ujutro digne iz posteje, sede za stol, naravski u tinelu, jer istorijska važnost posla ne dopušća da škritorij bude u kužinu, pa uz bilu kaju i biškotine marljivo bilježi ča se dogodilo..."
Nije zgoreg počet s velikim Smojom i njegovim Malim mistom. Nemoš falit..
Neke su naše istine vječne, a jedna od njih je da je splet života i lokalne "politike", njenih protagonista i sve ovo što se plete i vrti uokolo tog vretena u našim malim mjestima i dalje nepresušno vrelo "mudrosti", zdenac nepresušne inspiracije nad kojim bi njeni vičniji i temeljitiji pratitelji mogli vječno uranjati svoje pero, bližiti mikrofon, "trošiti" tipkovnicu ili role filma, a netko ambiciozniji umjesto kratkih lokalno-portalskih zapisa u (ne)vremenu, mogao bi, recimo, s vremenom kronološki ukoričiti i nekoliko tomova debelih zbirki i sveski "kapitalnih" (ne)djela lokalne naive i samopropadanja u režiji nas samih i naših na izborima od naše ruke opunomoćenih sumještana.
Pratili su sve to i puno više te izvještavali u medijima, kako u našoj Slobodnoj Dalmaciji tako i u nekim lokalnim medijima koji su izlazili neko vrijeme, živjeli i nekako više ili manje redovito izlazili, i gasili se dočim bi entuzijazma ili podrške (jer para, honorara, je samo u Slobodnoj bilo) nestalo, naši dragi sumještani Davor Grgat, Jerko Barbarić, Milan Buljević, Frenki Laušić, Dado Pekas, Pero Livajić,.. da spomenemo ovdje samo neke od njih..
Za našu današnju novinarsku uzdanicu, Vinka Vukovića, dugogodišnjeg novinara i urednika Slobodne Dalmacije, i drugih novina, te prvo pero Duća, netko bi mogao reći da je "magistrirao" na Škaričićevom HDZ-u i njegovom konačnom odlasku u ropotarnicu povijesti, odnosno u političku penziju u starački dom na Zenti, a "doktorirao" u Makarskoj kronici i "bitkama" s Hloverkom i ostalim lokalnim likovima, no "docenturu" ili "profesuru" bi mogao, ako želi, odraditi na slučaju Dugog Rata, odnosno Općine Dugi Rat. Materijala ima cijelo.. brdo!
Podjsetimo se, ne tako davno, u bivšoj državi zajedno s Omišom bili smo druga gospodarski najrazvijenija općina, ponajviše zahvaljujući bivšoj tvornici "Dalmacija" Dugi Rat i brojnim ostalim, manjim tvornicama na području Omiša, Ravnica i Zakučca, a u Lijepoj našoj nikako da do kraja realiziramo svoj veliki razvojni potencijal, koji je u 21. stoljeću, usudio bih se reći, još i daleko veći.
Ali, avaj! Sto mu gromova karbida! Što se dogodilo? Odnosno, što se nije dogodilo?
Jesenička flota i dalje se guši u neredu luke Krilo i Bajnice, svi znamo zašto. Nešto je bolja situcija na Dućama u kojima će domalo svako mjesto, brdašce ili uvala imati i svoj hotel, ili dva, i infrastrukturu koja za "pi pola" stalno kaska. A što reći za Dugi Rat i istočni dio općine koji nema ni "novu" kanalizaciju. Ah te Hrvatske vode i Projekt Jadran...
Da, Dugi Rat je i dalje velika crna točka na našoj turističkoj razglednici, ali i najveći neiskorišteni razvojni potencijal naše male općine. Nadamo se da će industrijska zona na Glavici preživjeti što joj se sprema, pa i širiti se, i da se neće "prenamijeniti" - u stambenu. Samo zato jer je to danas popularno. I oportuno.
A što se sve događalo u Lijepoj našoj od smrti naše tvornice na ovom njenom području (T1 i T2 zona Dalmacija) bila bi odlična tema, ma pravi izazov i za novi krimić ili špijunski tehno-triler Johna le Carréa, da nas veliki engleski majstor pera nije napustio lani, a kamoli ne za nekog našeg književnog aspiranta kraj ovog nepresušnog zdenca (i brda!) inspiracije, koji bi s ovom iole zanatski dobro odrađenom top temom bio skoro pa sigurni dobitnik niza hrvatskih književnih nagrada (a možda i koje britanske), od Vladimira Nazora, pa do Kiklopa za hit godine, za 2021. ili neko od narednih ljeta, jer nema priše za našeg anonimnog autora!, jerbo ova naša političko-gospodarsko-sudbena trakavica s sporim mjenama status quo-a i podgrijanog suspensea tek se razvija... nije Kruni priša! Pa ipak, na Dućama se već šuška da naš proslavljeni redatelj Ivan Perić razmišlja već na neviđeno otkupiti prava za filmsku ekranizaciju ove nenapisane priče (scenaristi, evo prave prigode!) i za mini seriju od 162 epizode, za koju je, kruže glasine po Vavlju, već zainteresiran i Netflix. Ma koja La Casa de Papel? Koliko se tek ovdje toga popalilo...
I za kraj ove kratke crtice, kao što bi rekle ove nove XZY generacije... "zapratite nas i ove stranice" za više novosti o Dugom Ratu, radu udruga, društava i klubova, pogotovo onih aktivnih, o našoj općini, našim lokalnim "političarima" i njihovim idejama... jer... u Dugom Ratu i okolici ni izvan sezone, ma ni u tmurnoj, tmastoj, kišnoj jeseni, lošoj procjepljenosti od Krune i unatoč vječnom statusu quo - nikad nije dosadno.
Dapače!
Piše: Mladen Banović