Oooooooo, volim te Hrvatska... (izvješće iz Berlina, lipanj 2006: Hrvatska - Brazil)

Stjepko i RakeUšli smo na stadion, izvisili zastavu (DUGI RAT), sili i gledali na semaforu utakmicu SUI-FRA i kako se Olimpijski stadion u Berlinu lagano puni. Prvo nas je razdvojilo ka na Poljudu na jugu, a onda je i to bilo malo, pa su nas dilili redovima Brazilaca. Sranje! Nećemo moć navijat pomislija san... Krivo! Počinju himne. Fala Bogu pristojni smo i mučimo dok svira brazilska, ali zato se na Lipu Našu ori cili stadion. Počinje utakmica. Pozdravlja se svaki dobar potez, Berlin: Hrvatska - Brazil 0:1skandira se Stipi, Dadi i Niki, sve se bolje piva, atmosfera je ludilo, a onda šok... izaša Niko, primili gol... Svi na trenutak zamukli, svi u šoku... Drugo poluvrime druga pisma, bolji smo i na terenu i na tribinama, malo fali... Gol visi u zraku, svi su na iglama, a onda 15 minuta do kraja počinje “KOLEKTIVNO LUDILO” !!! Cili se stadion ori... OOOOOO, OOOOOO, OOOOOO, VOLIM TE HRVATSKA…, pale se baklje, prika s Skalica leti u teren, mi napadamo, brazilci napadaju, teren ni nevidin, glava boli, drob boli, ali urlat se ne staje ...

IZVJEŠĆE IZ BERLINA

Kolko' nas ima…

Piše: Daniela (Rake) i Stjepko Čulić, Berlin, 16. lipnja 2006.

U nedilju popodne posli Garinog pira uputili smo se za Zagreb di smo prespavali kod naših “purgera”, obitelji Ivić. Rano ujutro nastavili smo za Berlin. Stigli smo do slovenske granice, I odmah “stanite sa strane”. Kad su vidili hrvatske dresove zastavu, šalove i kape odma u kontrolu. Ljubazna slovenka nas upita za karte, te u nevjerici još i izusti: “Vi ste stvarno dali toliko eura za pogledat utakmicu?!”…

Brazilci

Sloveniju smo brzo prošli, a onda na austrijskoj granici opet isto…stanite sa strane… No i Austriju smo prošli relativno brzo, a puten smo srili još ekipe koja ide na utakmicu.

Putešestvije...

Na ulazu u Njemačku rigorozne kontrole. Našima sve vade iz auta, a nas, nemoš virovat, puste da prođemo ka da smo Njemci, ili su možda pali na Rakin šarm, ili na moju plavu kosicu… Kad smo stigli do Münchena stajemo na pumpu nalit pun rezervar, a tamo imaš šta i vidit… Četiri auta ST-tabli i pisma… Kolko' nas imaaaa…

Rake i Brazilci

Na putu do Berlina srili smo dosta ekipe koja ide na utakmicu, a kad smo par kilometara prije grada stali opet nalit gorivo srili smo i prve Brazilce. Uredno smo stali, pozdravili se i slikali pa pravac dalje.

Ludnica u Karlovačkom korneru

Kad smo napokon stigli u veliku njemačku prijestolnicu dočekali su nas Bruno Rakela (sretni dobitnik nagrade Jutarnjeg Lista) i naš domaćin Boško Alvir. Otišli smo do stana, dobro večerali, pa pravac Karlovačko korner!

Škoro u Karlovačkom korneru

Kad smo tamo stigli srili smo poznatih ka u priči, a naravno da je bilo i dugoraćana (sinjali smo obitelj Mrkonjić). Nakon Škorinog koncerta, di smo se izurlali i psihički spremili za sutrašnju utakmicu otišli smo na zaslužen odmor.

Svanuo je Dan B

Nakon prospavane noći (i pola dana) uputili smo se u grad. Već u podzemnoj je bilo puno kockica, ali kad smo stigli u centar sve je bilo ili kockasto ili žuto. Naši su uredno, ka na Rivi, ispijali pivo umisto kave, a brazilci su se šepurili isprid TV kamera…

Omišani i dugoraćani zajedno u Berlinu

Nakon kraće šetnje srili smo i omišku ekipu predvodjenu bivšim pivotom Hrvatskog Dragovoljca Višon (Pešić), a malo zatim i našeg prijatelja i omiljenog konobara Antu Smoljanovića iz Duća.

Stjepko i Ante Smoljanović

Kako je vrime odmicalo stizalo je sve više i više ekipe, a time je i atmosfera bila sve bolja...

Mijo Kalebić, dr. Ivanišević, Stjepko, Rake, Bruno i ekipa u Berlinu

Kad nan je dosadilo (čitaj: kad nas je ubilo sunce) pošli smo ručat i spremit se za utakmicu, ali se javija Mijo Kalebić, pa smo pošli opet u Karlovačko nać se s njima. Isprid Karlovačkog srili smo i dr. Ivu Knezovića (bivšeg školskog druga) a u korneru Miju Kalebića, brata mu Marija, dr. Ivaniševića sa sinom… Nakon nekoliko tura smo se pozdravili i pošli svak svojin puten...

Stjepko i brazilci

Kolko nas ima…!

Zaboravija san dodat da san cili dan trazija zgodne brazilke za uslikat se, ali nakon duge portage san odusta i slika se sa prezgodnin hrvaticama kojih je bilo na svakom kantunu.

Stjepko i prezgodne Hrvatice

Stigli smo “doma”, sredili se i pravac stadion. Odma u podzemnoj (U bahn) naletili smo na naše osječane i napravili atmosferu da su svi iz vagona pobigli, a ovi na stanicama u čudu gledali šta to ove kockice pivaju… Stigli smo do Olimpijskog stadiona, a kad tamo svako malo natpisi da se traže karte (cijene su, naravno, astronomske).

Veseli osjecani u berlinskom U bahnu

Kako smo se približavali stadionu sve je više bilo žutih majci, ali nakon onog po gradu ko bi i pomislija da ih na stadionu može bit više od nas.

Zastava Dugog Rata na tribinama

Ušli smo na stadion, izvisili našu zastavu (DUGI RAT), sili i gledali na semaforu utakmicu SUI-FRA i kako se Olimpijski stadion lagano puni. Kako je svit ulazija tako je bilo sve očitije da nas je manje, a organizator se potrudija da nas razbije na komadiće.

Rake i Stjepko na Olimpijskom stadionu u Berlinu

Prvo nas je razdvojilo ka na Poljudu na jugu, a onda je i to bilo malo, pa su nas dilili redovima brazilaca. Sranje! Nećemo moć navijat pomislija san, a i protiv zvučnika nije se dalo. Ekipa je samo sidila i gledala, a kad bi se i počelo navijat dok bi jedni skužili šta se viče i uvatili... ovi šta su počeli već bi stali.

Stjepko i Rake na stadionu u Berlinu na utakmici HRVATSKA - BRAZIL

Napokon, gase se zvučnici i počinju himne. Fala Bogu pristojni smo i mučimo dok svira brazilska himna, ali zato se na Lipu Našu ori cili stadion!

Ori se Lijepa Naša Berlinskim stadionom

Ludilo počinje!

Utakmica počinje, dobro stojimo na terenu, dobri smo i na tribinama. Brazilci dominiraju na terenu, a hrvati na tribini. Pozdravlja se svaki dobar potez, skandira se Stipi, Dadi i Niki, sve se bolje piva atmosfera ludilo,... a onda šok... izaša Niko, primili gol... Svi zamukli, svi u šoku, a brazil, Brazil odjekuje cili stadion. Do poluvremena nismo došli sebi. To su bile jedine tri minute u kojima su nas, pazi ovo: “najbolji navijači na svitu”, nadglasali...

Hrvatski navijači

Drugo poluvrime, druga pisma. Bolji smo i na terenu i na tribinama! Malo fali, malo fali... Gol visi u zraku, svi su na iglama, a onda 15 minuta do kraja počinje “KOLEKTIVNO LUDILO”...

Cili se stadion ori...

OOOOOO, OOOOOO, OOOOOO, VOLIM TE HRVATSKA…., pale se baklje, prika leti u teren, mi napadamo, brazilci napadaju, teren ni nevidin, glava boli, drob boli, ali urlat se ne staje... Svi na stadionu u čudu gledaju šta to hrvati viču, zašto pivaju, šta slave...

Rake u Berlinu

Ova atmosfera podsjetila me na onu od prije par godina sa Poljuda kad smo ispali od Schalkea.

Utakmica završava, a svi se čude ko je ovde dobija, Hrvatska ili Brazil. Dobija je Brazil ali kockasti još pivaju, igrači nas dolaze pozdravit, a Brazilci utekli sa terena... Govori li vam to nešto?

Navijači

Zaslužili smo bar bod, ali i ovako smo ponosni na našu repku, a nadan se i oni na nas. Još dugo smo u nevjerici ostali na tribini... Zar smo stvarno izgubili?

Bruno i Bruno iz VIP lože...

Kad smo krenuli sa stadiona zaustavi nas Bruno Kovačević da kažemo za HTV nešto pametno... A šta reć ovako satran?... Obavili smo i to pa pošli nać našeg Bruna Rakelu koji je sigurno prepun dojmova iz VIP lože. Tako je i bilo, imat će se šta pričat Slobi i ekipi iz "Športa"... a onda smo krenili pravac doma...

Na U-banu gužva. Stali smo malo popričali sa ljudima, odmorili i smirili dojmove. Napokon smo vidili i zgodnu brazilku pa smo se napokon uspili i uslikat.

Puten do doma popričali smo s njemcima i šveđanima koji igraju u četvrtak. Svi odreda hvale i igru i navijanje, tješe nas, ali teško je nakon viđenog naći utjehu.

Dolazimo doma i ponosni i satrani idemo leć...

Torcida Dugi Rat u Berlinu

Dan poslije

Ujutro san se prvi diga i uvatija novine i kako nešto i razumin njemački pročita kako su brazilci imali loš dan i kako to mi nismo znali iskoristit, a tekst je popraćen slikama brazilskih navijača, pa se onda onako ljut zapitan: “KO JE OVDJE LUD”…

Prije polaska srili smo lokalne turke koji su nas dva dana zafrkavali skandirajući Brazil, Brazil... Turci nan dižu ruke, pozdravljaju i viču BRAVO KROATIA! To mi je bija znak da nisan samo ja gleda ovako ovu utakmicu.

Dugoraćani i obitelj Alvir

Kad su se svi digli pozdravili smo se sa našim domaćinima obitelji Alvir (bolje domaćine nismo mogli ni poželit!) i uputili se prema Freiburgu di će nan ovih par dana bit baza.

Rake, Stjepko i Coelho!

Da je bilo vrimena i za pola ure kulture govori i ova naša slika s proslavljenim brazilskim piscem Paulom Coelhom. Veliki pisac voli i nogomet.

Do sljedeće utakmice pozdravljaju Vas iz Njemačke specijalni izvjestitelji dugoratskog internet portala sa svjetskog nogometnog prvenstva Daniela (Rake) i Stjepko Čulić.
 

Povezani članci

Who's Online

We have 199 guests and no members online