DUGI RAT

Da će kreativni autori nedavno održane dugoratske Maškarane Olimpijade morati što prije prionuti na osmišljavanje novih, težih i još uzbudljivijih 'olimpijskih' igara govori i prava morska avantura naših maškaranih sumještana Ivana Kadića Ćape i Ivana Lesandrića Lese, koji bi, da je mira i pravde u svijetu, s obzirom na sve doživljeno i proživljeno u nedjelju ujutro u dugoratskom akvatoriju, a pogotovo oko same punte velikog dugoratskog rta ("Dobre Nade" ilitiga Kaap die Goeie Hoop!), trebali bi dobiti barem počasnu nagradu za uspješno položeni veliki mornarski poligon! Jest da im je pritom "brod" dobro stradao, pa u havariji i skoro potonuo, te da se samo zahvaljujući spretnosti i okretnosti, te mišicama posade, nije sasvim razbio o mračne i oštre hridi dugoratskog rta "Dobre Nade" i doživio sudbinu Titanika... Asti.. a što se to dogodilo, pitate se? Jutros sam uz kavu s mlikon popričao malo s našim avanturistima, pa najbolje da krenem po sjećanju iz početka...

KAD LESU ZOVE JELENA ROZGA..

Ćapo i Leso - brodolomci godine!

Razgovarao i pribilježio: Mladen Banović

Nakon velike maškarane fešte, nakon ludog plesa na i oko bine, naš veseli trojac (uz Čapu i Lesu avanturist je bio i još jedan mornar) se u rano, najranije jutro otisnuo na pučinu u Kikijevom kaiću.. i zakormilario put Duća, pravac - La Vida Loca! Tamo je Lesu čekala Jelena Rozga.

Prateći konfiguraciju obale u mrkloj noći, negdje pri samoj punti velikog rta "penta" se zakoprcala u mriži i stala.. i ostala sasvim zapetljana. - Ma koji kua... tko je stavio mrižu ovako blizu!.. - vikali su vitar dok se kaić na uzburkanom moru u roku keks opasno bližio obali.

Valovi su se počeli preljevati preko palube, unutra se začas sve poplivalo, nije bilo druge do uzeti vesla i otiskivat se... a visoke hridi od naslaga kamene šljake bile su sve bliže i bliže..

Već nakon par minuta u mrklom mraku osjetio se udarac...

Nasukani smo. More je počelo ulazit i kroz rupu na livom boku. Jebate.. tonemo! A da se Kikijev kaić sasvim ne razbije o stine naši su mornari morali iskočit i dobro isfrižat tabane i noge na sikama (jer tko će se sitit di su ostale šlape) i snagom mišica idućih par sati pokušavati sprječiti da se Kikijev kaić raspadne od udaraca u hridi ili da doživi tužnu sudbinu Titanika...

Neravnopravna borba sa valovima trajala je dobra tri sata. U međuvremenu zahvaljujući Čapinom nepromočivom mobitelu (eh, šta ti je iskustvo) nazivani su svi brojevi i sve službe,.. 92, 112,.. roditelji (odsutni), žene (pospane), prijatelji (pijani),.. e ovi nemaju broda, e ovi plavi su svi u Dućama, e Ćaća je još u Bosni, e žena zove baš kad nepromočivi mobitel sklizne u more, pa ga ti aj odmah pronađi..

Nakon nekog vremena došla je kopnena policija, uzela podatke, a nitko da pomogne oko broda, niko da otpetlja zapetljanu pentu, da spasi Kikijevu jahticu od tužne joj sudbine...

Tek oko šest, sedam ujutro morem je došla pomoć. Miljenko "Brodospas" oteglio je Kikijevog ranjenog "Pelarusa" u remontni zavod "Villa" gdje će velika oštećenja na trupu nastojati u dogledno vrijeme biti sanirana.

Naši su "brodolomci" mogli konačno, nakon tri, četiri sata borbe s  valovima i hridima, izać iz mora, uspentrat se nekako uz velike i strme hridi od šljake, na samoj punti dugoratskog rta "Dobre Nade" i vratit se kopnom doma zabrinutoj ženi i pospanoj familiji.

Kad je sve ovako sritno i samo uz pedesetak strateški raspoređenih modrica i ožiljaka završilo, dragi Tvorničari, molim Vas, dajte našim avanturistima i velikim meštrima veselog maškaranog mornarskog poligona barem . počasnu nagradu!

Uručite im zasluženo priznanje za njihov doprinos u ovom neplaniranom after partiju naše Maškarane Olimpijade - uručimo našim avanturistima barem nagradu...

"Brodolomci godine - Ćapo i Leso"!