Grac: Proslava sv. Jure, zaštitnika Poljica

U nedjelju 23. travnja procesijom i euharistijskim slavljem koje je predvodio Poljičanin vojni biskup mons. Jure Bogdan poljička župa u Gatima svečano je proslavila svoga nebeskog zaštitnika sv. Juru ispred crkvice sv. Jure na Gracu. Gata su u povijesti Poljičke Republike bila jedno od središnjih sela, jer je na području župe povijesni Gradac s crkvom sv. Jure, gdje su stari Poljičani birali svoga kneza i donosili odluke važne za Poljica. Pred okupljenih više stotina vjernika sa svih strana nekad slavne Poljičke knežije nazočne svećenike, vjernike, predstavnike Društva Poljičana s Prika, čelnike gradova i općina, pozdravio je domaćin i organizator slavlja, poljički dekan i župnik Gata don Vlade Đuderija. U svojoj propovijedi biskup Bogdan je rekao kako ova mala crkvica, oko koje su se vjernici okupili, govori nam o jednom drugačijem životnom stavu od ovog što nas često okružuje. Govori nam o nadi i ustrajnosti usred beznađa i malodušja, o vjeri i poštenju usred bezličnosti i osrednjosti, o ljubavi i životu usred patnje i sebičnosti. Ova crkvica sv. Jure mučenika na Gradcu pripovijeda nam povijest naših predaka, naših dičnih i poštovanih Poljičana. Ona ujedinjuje u sebi sve ono čime su se oni ponosili, ono što ih je resilo i što im je davalo snagu za život. Mogli bismo reći da su to "poljičke krjeposti": vjernost, ustrajnost, hrabrost i požrtvovnost. Ova je crkvica svake godine, iz stoljeća u stoljeće, svjedočila izboru poljičkoga kneza. Ona nam pripovijeda o Poljičkom statutu, o ustavu i zakonu koji nije bio mrtvo slovo na papiru..
 

Sve boje i okusi dalmatinskog Uskrsa

Jaje nije vjerski simbol poput križa, nego pučki, ali trajan: znak groba iz kojeg je mrtvi Isus izašao ponovno živ, uskrsnuo. Djeci je, međutim, šareno jaje naprosto radost za oko, ali i za trbuh - a još je više bilo u ona doba kada je iole bolja spiza bila racionirana.. Za razliku od naše hrvatske braće na sjeveru, koji se od posta uoči uskrsne pričesti oporavljaju uz kuhanu prašku šunku s hrenom i, naravno, šarena jaja, u nas je nekako bila obavezna janjetina za uskrsni ručak. Janje simbolizira Isusa Krista, "jaganjca Božjeg", a budući da je čovjek ipak tjelesno biće, onda on to janje o Uskrsu lijepo - pojede! O blagdanu se blaguje.
 

Velika subota – dan tišine i molitve

Velika subota zajedno s Velikim četvrtkom i Velikim petkom čini Vazmeno trodnevlje koje završava Isusovim uskrsnućem - Uskrsom. Velika subota je dan Isusova počinka u grobu. Dan tišine, molitve i sabranosti kada vjernici razmišljaju o Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću. Na Veliku subotu nema liturgijskih slavlja, zvona ne zvone, dopušteni su samo sakramenti bolesničkog pomazanja i ispovijedi. Vazmeno bdijenje je spomen na Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Ono započinje paljenjem ognja kojeg svećenik blagoslovi da bi se na njoj upalila svijeća koja simbolizira uskrslog Isusa. Svećenik na svijeću stavlja simbole alfe i omege što označava da je Isus početak i svršetak svega. Nakon hvalospjeva svijeći, biblijskih čitanja i pjevanja psalma slijedi evanđelje te nastupa radost Isusovog uskrsnuća. Na Veliku subotu obično se kuhaju i bojaju jaja čemu se najviše vesele djeca. Blagoslov hrane je tradicija od davnina, a podrazumijeva da netko iz obitelji dolazi u crkvu i nosi košaru s hranom karakterističnom za Uskrs – sirnica, kuhana jaja, mladi luk, šunka te se ta blagoslovljena hrana na Uskrs u krugu obitelji marendaje. Jedan od starih običaja je da s ognja kojeg je svećenik prije početka Vazmenog bdijenja blagoslovio, žene i djeca uzimaju goruće drvo te ga nose svojoj kući kako bi zapalili vatru u svom kućnom kaminu.
 

Veliki petak - dan sjećanja na muku Isusovu

Veliki petak označava spomen na Isusovu muku i smrt. Na taj se dan u Crkvi i među kršćanima oduvijek postilo. Veliki petak jedini je dan u godini kada Crkva ne slavi euharistijsku žrtvu, postoje samo obredi Velikog petka koji započinju u šutnji, bez pjesme, ne zvone crkvena zvona, oltar je bez križa, oltarnika, svijeća ili cvijeća kako bi se što bolje istaknula Isusova muka i smrt. Evanđelje na Veliki petak je Muka, i to po Ivanu, koja se čita ili pjeva. Stariji ljudi nekada su molili 33 Isusove krunice. Na Veliki petak pije se čaša crnog vina kao uspomenu na prolivenu Isusovu krv. Sve je tiho, ništa se značajnog ne radi. U Poljicama se navečer prije obreda pjeva Gospin plač, drugdje se održavaju procesije s upaljenim svijećama i nošenjem križa kao simbolom, koji je od simbola muke i trpljenja postao znak spasenja i otkupljenja.
 

U velikom smo tjednu.. pred Uskrs

Nalazimo se u Velikom tjednu, u vremenu kršćanske ozbiljnosti, sabranosti i promišljanja o svetosti vremena i događanja u njemu. Na Veliki četvrtak navečer se na misnom slavlju obilježava sjećanje na Isusovu posljednju večeru. Na Veliki petak vjerskim obredom obilježiti će se sjećanje na Isusovu muku i smrt na križu. Velika subota je dan tišine, do Vazmenog bdijenja (u subotu navečer). Na Uskrs ćemo slaviti Isusovo uskrsnuće i pobjedu nad grijehom i smrti.
 

Za križen..

U tišini noći, pod velikom žutom pogačom mjeseca, rijeka ljudi, tiho moleći ili skladno pjevajući pobožne "štrofe“, obilazi mjesta središnjeg, ruralnog dijela otoka Hvara. I tako se već pet stoljeća, na Veliki petak, na Hvaru miris lavande i proljeća miješa s mistikom Uskrsa u jedinstvenu i promatračima sa strane sve zanimljiviju manifestaciju vjere u kojoj, na kraju krajeva, mogu i sami sudjelovati. Cijeli se otok Hvar sastoji od mnoštva sitnih otočića zemlje, prosijanih među morem kamenih gomila, nastalih slijevanjem potoka i rijeka znoja ljudi koji su na žarkom suncu pronalazili oaze za maslinu, lozu i smokvu. Od same obale pa do najviših vrhova otoka, ljudske su ruke stvarale život iz kamena ...
 

Uskrsna poruka nadbiskupa Marina Barišića 2017

Nekoliko je dana do najvećeg kršćanskog blagdana, pa je mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko- makarski, uputio svim vjernicima Uskrsnu poruku. - "Današnja obitelj živi u vremenu velikih promjena i izazova. Mnogi su roditelji danas osiromašeni u svojoj ulozi oca odgojitelja zbog gubitka radnog mjesta i nedostatka primanja, ali još više su prikraćeni u svom očinstvu zbog mentaliteta koji unosi poremećaj duhovnih i moralnih vrijednosti, koje su ponekada više naklonjene umiranju i smrtnosti, nego kulturi života i nadi uskrsnuća. Otac nam treba u svim fazama odrastanja. A kad otac izađe iz okvira zemaljskog vremena, njegovu sliku uokvirujemo i držimo u svome domu, kao dragu uspomenu suživota, ne samo prošlosti, nego i kao svetu memoriju budućnosti. Memoriju koja nas podsjeća na očinske vrednote, koje nas otvaraju i uvode u ono željno ozdravljenje od smrti, do nade uskrsnoga jutra.. Sretan i blagoslovljen Uskrs vama dragi roditelji, tebi oče i tebi majko, kao i vašoj djeci. Sretan Uskrs svima vama braćo i sestre, i svim ljudima dobre volje. Aleluja!" - piše nadbiskup u svojoj uskršnoj poruci koju u nastavku prenosimo u cjelosti.
 

Veliki četvrtak i posljednja večera

Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama. Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu, danas je čudesno molio za nas,danas je obećao svog Duha protiv duha zloće, nehumanosti i razaranja. Danas je bio izdan, uhićeni cijelu noć sudski ispitivan. Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim, danas je čovjek nepovratno pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. No, danas je nebo najbliže zemlji, danas je milosrđe jače od krivice, danas je dobrota pobijedila zloću, danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje, danas je mrak ranjen zrakom nade.
 

Neka vam je blagoslovljena ova Cvjetna nedjelja

Ove nedjelje ispred dugoratske crkve Sv.Josipa, na kršćanski blagdan Cvjetnice, blagosloviti će se maslinove grančice, a potom će se služiti nedjeljna sveta misa. Počinje Veliki tjedan koji završava najvećim kršćanskim blagdanom - Uskrsom. Na blagdan Cvjetnice ophodnjama s blagoslovljenim maslinovim i palminim grančicama kršćani se prisjećaju slavnoga ulaska Isusa Krista u Jeruzalem. Prema povijesnom kazivanju, prije 2.000 godina narod je dočekao Isusa te ga uveo u glavni grad kličući mu kao kralju, no svega nekoliko dana poslije isti je taj narod napustio Krista.. Cvjetnica je postala uvod u Isusovu Muku... Ako imete prigodu skoknite večeras u Imotski, koji će se večeras po osamnaesti put zaredom preobraziti u biblijski Jeruzalem. U Veliki tjedan Imoćani već tradicionalno ulaze prikazom Živih slika Muke Isusove, koje će se s početkom od 20 sati redati imotskim ulicama i skalinima. Ulogu Isusa igra Tomislav Martić, program počinje u samostanu sv. Franje, a završava na imotskoj tvrđavi Topani. Prijenos uživo možete pratiti na stranicama Dalmatinskog portala..  Neka vam je blagoslovljena ova Cvjetna nedjelja!
 
U nedjelju, 19. ožujka svečano je u Dugom Ratu proslavljen blagdan sv. Josipa zaštitnika župe i Općine Dugi Rat. Nakon svečane sjednice Općinskog vijeća održana je procesija i misa koju je predvodio dr. fra Ante Akrap, profesor na KBF-u u Splitu. Procesija je započela molitvom litanija svetog Josipa uz moderiranje dr. don Ante Mateljana, profesora splitskog KBF-a i uz pjevanje mješovitoga župnog zbora. Kip u procesiji naizmjenično su nosili očevi obitelji, simbolično u ovoj godini očinstva za našu nadbiskupiju. Dok je mnoštvo odlazilo od crkve i drugim putem se vraćalo sa terase župne kuće blagoslivljao ih je Krist Kralj u novom ruhu a smješten između državnih zastava Hrvatske i Vatikana. Naime, kroz 9 srijeda priprave pobožnosti za blagdan sv. Josipa nije se samo molilo nego se i obnavljalo i stvaralo, pa je tako u bojama zasjao nekoć bijeli kip Krista Kralja a u procesiji se pojavila i nova zastava Blažene Djevice Marije od Uznesenja. Kako je bila nedjelja u koncelebraciji nije po običaju okolnih župnika pa su uz propovjednika suslavili dr. don Ante Mateljan i župnik don Bože Ćubelić. Svoju je homiliju fra Ante započeo pričom o rabinu Mendelu i pozivu koji mu je u snu slao Bog na molitvu ponoćne tužaljke za vlastiti poziv, naglasivši kako u određenem povijesnom trenutku Bog određenim ljudima daje posebno poslanje. Tako svakoga od nas polagano budi iz naših snova kako bi izišli iz vlastite sebičnosti...
 
Blagdan svetog Josipa , zaštitnika svoje župe i opčine Dugi Rat, proslavili su Dugoraćani u nedjelju, 19. ožujka, nizom kulturnih i religijskih događanja u tijednu ooči blagdana, od kojih je, uz svečanu koncelebriranu svetu misu koju je predvodio fra Ante Akrap, najbrojnija bila tradicionalna procesija mjestom uoči svete mise na sam blagdan našeg zaštitnika.. Blagdanska fešta se u mnogim dugoratskim domovima nastavila do kasno u noć.. U nastavku možete pogledati video prilog TvDR s procesije mjestom..
 

Program trodnevnice uoči blagdana sv.Josipa

Tijekom ovog tjedna u Dugom Ratu će se održati niz raznolikih događanja religiozne i svjetovne tematike na kojima ste više nego dobrodošli, a kojima će naša župa svetog Josipa te dugoratske udruge u kulturi obilježiti blagdan našeg nebeskog zaštitnika svetog Josipa.
 

Stigla Korizma

Nakon poklada i maškaranih slavlja i fešti s jutrom nam je tiho stigla korizma. Idućih 40 dana biti ćemo u korizmenom vremenu, vremenu priprave, razdoblju u kojem bi kršćani i oni koji se takvim osjećaju trebali "stati malo na balun svog života" i početi ili nastaviti promišljati i preispitivati koliko su u svom svakodnevnom životu doista - kršćani. U onom pravom, skoro zaboravljenom značenju te riječi, a koliko samo po običajima, "na papiru" ili samo po primljenim svetim sakramentima. Korizma je vrijeme kad mnogi opet započinju sa "odricanjima" od nekih nepotrebnih stvari i (loših) navika, da bi se nakon 40 dana najčešće sve opet nastavilo po starom ...
 

Stepinčevo u splitskoj katedrali

Na današnji dan, 1960. godine u Krašiću je umro zagrebački nadbiskup kardinal Alojzije Stepinac kojeg je Papa Ivan Pavao II. 1998. godine proglasio blaženim. Stepinac je tijekom svojeg života, a i nakon smrti postao paradigma vjere, crkvenosti pa i nacionalnog ponosa. Blagdan blaženog Alojzija Stepinca svečano će se proslaviti diljem Splitsko-makarske nadbiskupije, a osobito u župama kojima je on suzaštitnik: Košute i Trstenik. Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić na blagdan bl. Alojzija Stepinca u petak, 10. veljače predvodit će misno slavlje u 18 sati u splitskoj katedrali sv. Dujma.
 

Preminuo je don Jure Naranča

Preminuo je don Jure Naranča, naš svećenik iz Jesenica. Don Jure Naranča, sin Špira Naranče i Kate rođ. Rakuljić, rođen je 11. veljače 1935. u Jesenicama. Potječe iz pobožne katoličke obitelji. Roditelji su imali osmero djece, tri sina i pet kćeriju. Stric Jure bio je dijecezanski svećenik i dugo službovao u susjednoj župi Duće pa je zacijelo bio poticaj da se dječak Jure odluči za duhovni poziv. Splitski biskup mons. Frane Franić zaredio ga je za svećenika 1959. u njegovu rodnom mjestu Jesenice. Za vrijeme 55-godišnje svećeničke službe don Jure je služio u pet župa: Slivno-Ravno, Seget, Duće, Cista Velika i Slime. U svom pastoralnom radu nailazio je na otpore komunističkih vlasti. Ipak je svojim zauzetim i razboritim djelovanjem uspio primjerice u Segetu dobiti natrag župnu kuću koju su ondašnje vlasti bile oduzele te je povratio jedan dio crkvene zemlje. Tu je sagradio kuću za sestre franjevke koje su u njoj vodile dječji vrtić i pastoralno radile u župi. Don Jure je kao revni dušobrižnik svojim predanim svećeničkim radom učvršćivao i izgrađivao vjeru u srcima vjernika i poticao vjerski život u župnoj zajednici. Bijelim kamenom ozidana župna crkva i predvorje u Dućama, zajedno s maslinikom koji je zasadio svojom rukom, nijemi su svjedoci koji će stoljećima svjedočiti kako je don Jure bio dobar i vrijedan župnik kroz petnaest godina službe u Dućama. Posljednje dvije i pol godine proveo je u Svećeničkom domu u Splitu, ali još uvijek vitalan i aktivan obavljao je službu kapelana u Domu za starije i nemoćne osobe na Lovretu te povremeno ispomagao u konkatedrali. Preminuo je 2. veljače u Splitu. Od don Jure su se prigodnim riječima oprostili župljani župe sv. Roka Krilo-Jesenice, a don Ante Šošić, upravitelj Svećeničkoga doma pročitao je govor don Pave Medića koji zbog bolesti nije mogao nazočiti. Nakon mise zadušnice, koju je svojim pjevanjem uzveličao župni mješoviti zbor, don Jure Naranča pokopan je u obiteljskoj grobnici na groblju Sustipan - Jesenice.