Sretan vam 13. svibnja, Dan Udbe

Jedini datum koji bi se u Hrvatskoj trebao slaviti kao pravi državni praznik je 13. svibnja. Vjerojatno i najsamozatajniji dan nečega u svibnju, mjesecu koji obiluje rođenjima, smrtima, osnivanjima, povijesnim prekretnicama. Ali znadete li što se slavilo 13. svibnja? To je dan Službe javne bezbjednosti ili popularnije UDBE. Iskrene čestitke svima čiji je ovo dan, koji su godinama (ili još uvijek) profesionalno, dobrovoljno, kontinuirano, volonterski, povremeno, javno, tajno, kolegijalno, sudjelovali u tkanju slapa brige za dobrobit zajednice nad čovjekom. Nikad lustrirani, nikad ilustrirani, ali uvijek tu kroz sveprisutan dodir očinske ruke na ramenu svakog od nas. Udba kao naša sudba? Sretan vam 13. svibnja, Dan Udbe, državotvorne udruge koja je stvorila samostalnu Hrvatsku.
 

Bleiburg: Metafora posljeratnog stradanja

Pitanja oko događaja na Blajburškom polju u Austriji prije 73 godine i komemoracije koja se održala u subotu iznova dovode do podjela u hrvatskom društvu, osobito ona o tome zašto se u Hrvatskoj ne komemoriraju žrtve, već ideologije.
Tportal s tipkovnice Vanje Majetića donosi prikaz zbivanja iz svibnja 1945. što su postala simbolom i metaforom svih hrvatskih stradanja od komunističkih pobjednika. Pročitajte..
 
"Za EU, Amerika je veća opasnost za dezintegraciju nego Rusija. Amerika forsirajući neke u EU-u, a ignorirajući Bruxelles – pridonosi dezintegraciji EU-a. Situacija je zamršena i izraz frustracije američkih poslovnih i političkih elita zbog činjenice da Amerika nije trajno ostala kao jedina supersila. Na vojnom planu tu je još Rusija, a Kina i na vojnom i na ekonomskom planu... U osnovi je bitan američki interes za ovladavanjem europskim tržištem plina", kaže diplomata i profesor Božo Kovačević u intervjuu Novom listu. Kaže da iza odluke o protjerivanju ruskih diplomata iz nekih država EU, uključujući Hrvatsku, zbog trovanja dvostrukog špijuna Engleskoj u Engleskoj, stoji "potreba EU-a da se homogenizira", a da situacija "u prevelikoj mjeri podsjeća na 2003. godinu i američku odluku da napadne Irak temeljem falsificiranih podataka". Kaže on da SAD i Rusija pouzdano najavljuju utrku u naoružanju, ali da s druge strane smatra da bi se NATO trebao transformirati jer je "osnovan kao obrambeni savez koji je zapadnu Europu trebao braniti od SSSR-a. Sovjetskog Saveza nema, nema ni Varšavskog pakta, prema tome nema opasnosti za zapadnu Europu".
 

Teško je voljeti vampire, osobito kad su naši

"Očajnički nam je potrebna nova vizija sebe i naše zemlje. Naša dosadašnja stabilna putanja dovela nas je samo do deprimirajuće stagnacije. Ako ostanemo na istom pravcu, naša će politička i ekonomska budućnost biti ista kao i naša prošlost. "Moramo postati bolji – razboritiji, odgovorniji i mudriji, osobito kad su u pitanju prilike koje nam se ukazuju. Hrvatska mora postati zemlja nade, pravde i prilika." To je bila moja vizija naše nacije prije dvije godine i još se nije promijenila. Mislim da je to ono što nam je potrebno. Meni je stoga odgovor na pitanje zašto bi netko trebao ostati ovdje poprilično jednostavan: Ostajem ovdje jer želim tu viziju pretvoriti u stvarnost. Hoće li biti jednostavno? Neće. Hoće li se to dogoditi preko noći? Naravno da neće. Ali dogodit će se kad-tad.. ako dovoljno ljudi dobre volje zajedno poradi na ostvarenju te vizije. U protivnom ostanak u Hrvatskoj nema smisla..."

   - FB Milan A.Račić
 

Ročnik Mate

Gromoglasnim “Prisežem!” svečanu je prisegu u subotu, 10. ožujka 2018. godine u Središtu za temeljnu obuku (SzTO) Zapovjedništva za obuku i doktrinu "Fran Krsto Frankopan" Hrvatske kopnene vojske u vojarni "123. brigade HV" u Požegi, položilo 323 ročnika 21. naraštaja, od kojih 46 žena. Među njima je i jedno dobropoznato lice mladog Mate Spaina iz Dugog Rata. Nakon polaganja prisege, ročnicima je čestitao i ministar Damir Krstičević, a obratila im se i predsjednica RH i vrhovna zapovjednica OS RH Kolinda Grabar-Kitarović. Završetak obuke 21. naraštaja ročnika na dragovoljnom vojnom osposobljavanju očekuje se 6. travnja 2018. godine, izvijestio je MORH. Dragovoljni ročnici koji uspješno završe obuku stječu vojno-stručnu specijalnost (VSSp) streljačka, dužnost strijelac roda pješaštva te time ispunjavaju jedan od propisanih uvjeta za prijem u djelatnu vojnu službu, odnosno stječu mogućnost sudjelovanja u razvrstanoj pričuvi.
 
Političke elite nemaju rješenje za budućnost zemlje. Energija se gubi na osiguravanje ili rušenje tankih parlamentarnih većina i gašenje otvorenih ekonomskih požara. Bilo kakvih projekcija kuda ide svijet, u kakvim će okolnostima biti Hrvatska do 2030., koja je vizija i misija naše zajednice, za koje ćemo se prioritete odlučiti – ničega od toga nema! U nedostatku vizije, misije, strategije ili, pojednostavnjeno – promišljanja budućnosti zemlje – po ministarstvima se ‘pimpla’ s nekim više-manje mjerama posvudušama. Prošlogodišnji Nacionalni program reformi spektakularno se ne ostvaruje, rokovi se masovno probijaju. Nacionalni program reformi za 2018. pak još nije prihvaćen. Ako bude kao lani, ne treba ga očekivati prije svibnja. Dragi prijatelji iz realnog sektora, zamislite da vi plan za 2018. donosite u svibnju 2018. Koliko bi dugo bila živa vaša tvrtka?

- Miodrag Šajatović na stranicama Lidera
 

Rambo-diplomati u Hrvatskoj

Prošle godine 10. veljače ruski veleposlanik u Hrvatskoj Anvar Azimov, prikladno odjeven u odoru ukrašenu odličjima, poručio je da se nada kako će Agrokor ispuniti obvezu prema ruskom Sberbanku. Izazvalo je to konsternaciju u javnosti: kako se jedan diplomat smije tako otvoreno miješati u poslovne odnose između posrnule hrvatske tvrtke i ruske poslovne banke?
Ove godine 12. veljače novi američki veleposlanik William Robert Kohorst, inače nekretninski biznismen i prijatelj predsjednika Donalda Trumpa, poručio je nimalo diplomatski da se SAD protivi mogućnosti da neka ruska tvrtka uđe u vlasništvo Ine. Opet je to izazvalo konsternaciju u javnosti: zar predstavnik zemlje koju ovdašnji ekonomski liberali uzimaju kao primjer dobre prakse koji treba slijediti smije tako otvoreno tražiti da se u nekoj zemlji suspendiraju slobodno tržište i odabir ekonomski najpovoljnije ponude?
Zaista treba biti naivan i slijep kraj zdravih očiju pa ne vidjeti da ta dva veleposlanička nastupa najjasnije pokazuju da je nastupila era "Rambo-diplomacije"..., piše Miodrag Šajatović na stranicama Lidera o rambo-diplomatima u Hrvatskoj. Pročitajte.
 
Ove godine navršit će se pet godina otkako je Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije i tako ostvarila, nakon ulaska u NATO, drugi najvažniji i jedan od rijetkih konsenzualnih ciljeva svoje državne politike. U tih pet godina, kao nikad prije u tako kratko vrijeme, promijenili smo tri vlade, zaustavili višegodišnju gospodarsku recesiju, zapali u začarani krug iseljavanja, iskoristili nešto novca iz fondova EU, ali i propustili puno više prilika. No jesmo li se kao društvo imalo promijenili? Sudeći po temama koje i danas prevladavaju u javnom diskursu, čini se – nimalo. Jedan od razloga što hrvatsko društvo stagnira gospodarski i politički nedostatak je kvalitetnog vodstva koje bi imalo snage i vizije prevladati duboke društvene podjele, čiji korijeni sežu do početka Drugog svjetskoga rata. I to na svim poljima – političkom, duhovnom, znanstvenom, kulturnom, gospodarskom i sportskom. Pretenciozno bi bilo tvrditi da Hrvatska nema kvalitetnih stručnjaka s liderskim talentom. Međutim, oslabljene institucije prožete dugogodišnjim nepotističkim modelom funkcioniranja, umjesto da regrutiraju i lansiraju talente, podložne su negativnoj selekciji. Možda najveći problem leži u nedemokratskim temeljima na kojima su sazdane strukture domaćih političkih stranaka i poziciji partijskih šefova čija moć uvelike proizlazi iz modela unutarstranačkih izbora i vođina diskrecijskog prava sastavljanja izbornih lista te, povezano s time, izbornog sustava u kojem se biraju stranke, a ne ljudi. Lidera u tom modelu ne bira narod, već ga stranačka struktura nameće javnosti, a s obzirom na visoku politiziranost hrvatskih institucija, stanje u strankama preslikava se na čitavo ispolitizirano društvo. Ponukani tim problemom, u Večernjem listu su odlučili odabrati 30 potencijalnih hrvatskih lidera budućnosti, osoba koje su se dosad iskazale na raznim društvenim poljima, ali njihov potencijal na nacionalnom nivou zasad ili nije prepoznat ili nije iscrpljen. Ne radi se tu samo o političarima, iako je među njima najviše ljudi iz političkih stranaka.. Pročitajte..
 

Predstavljen Žnjan 3.0

Dvomjesečni javni natječaj za uređenje platoa Žnjan, najveće kupališne zone na istočnoj strani Jadrana koja je koncem prošle godine očišćena od bespravne gradnje, zaključen je pobjedom Arhitektonskog biroa splitskog arhitekta Ante Kuzmanića, piše Damir Petranović na stranicama tportala. Prvonagrađeni rad predviđa pojas plaže širok najmanje trideset metara i oslobođen od bilo kakvih sadržaja osim eventualno zelenila, potom šetnicu široku deset do petnaest metara, nakon koje prema unutrašnjosti platoa slijede kafići - kojih će biti dramatično manje u odnosu na stanje otprije godinu dana - te pojas naglašenog zelenila, nazvan 'urbana šuma', u koju će biti integrirani sportski tereni, skate park, mali amfiteatar i drugi sadržaji. Predviđeno je uređenje najmanje 600 parkirališnih mjesta na rubnom dijelu Žnjana, a iznad dijela njih također će se nalaziti sportski tereni. Drugu nagradu na natječaju dobio je 'Emur studio' iz Zagreba, treću Arhitektonski ured 'Porticus' iz Splita, četvrtu Tatjana Zahra, a petu splitski arhitekti Neno Kezić i Emil Šverko.
 

Mlad, fleksibilan, mobilan

Idealni subjekt našeg doba je fleksibilan, efikasan, motiviran, uspješan i – vitak. Socijalna polarizacija posljednjih desetljeća uslijed povlačenja države blagostanja nije proizvela samo društvenu “podklasu”, nego i bujanje diskursa o njoj, kako u društvenim i biološkim znanostima tako i u medijima. Pritom se propušta primijetiti da tendencija traženja razloga za društveni uspjeh ili neuspjeh u genetskim predispozicijama pojedinaca upadljivo podsjeća na devetnaestostoljetne teorije koje su društvene probleme pretvarale u “biološke”, piše Le Monde Diplomatique. Danas fit, prirodno hranjeno, vitko i po mogućnosti što mlađe tijelo signalizira pripadanje i uspjeh, dok se siromaštvo i marginalizaciju asocira s pretilošću i konzumacijom alkohola i nikotina. Postojanje osiromašenih nižih slojeva društva pritom se sve više percipira kao rezultat bioloških predispozicija koje ljude sprečavaju da udovolje neoliberalnim zahtjevima za prilagodljivošću, mobilnošću i fleksibilnošću.
 

Piranska ironija

Odluka arbitražnog suda o graničnom prijeporu Hrvatske i Slovenije uravnotežena je i razumna te bi i Hrvati i Slovenci s njome trebali moći živjeti, napisao je u članku za Euractiv ugledni slovenski intelektualac, profesor na ljubljanskom sveučilištu i bivši ministar znanosti Žiga Turk. Arbitražni sud nije prihvatio glavni slovenski zahtjev - teroritorijalni izlaz na otvoreno more, ali joj je, s druge strane, dao većinu Piranskog zaljeva i neškodljivo pravo prolaska hrvatskim vodama do otvorenog mora, piše Turk. Slovenija zbog toga nije u poziciji da polaže pravo na gospodarsku zonu na Jadranu ili radi bilo kakve neprilike suprotno hrvatskoj volji. Time je arbitražom ispunjen glavni hrvatski strateški cilj, objašnjava Turk. Ironija je u tome što je Hrvatska dobila presudu s kojom može živjeti upravo zato jer se povukla iz arbitraže, ali je sada formalno ne može prihvatiti, piše Turk. "Bila je to mudra odluka koja je dala rezultata. Hrvati bi si trebali čestitati, odlikovati svoje obavještajce i pronaći način da prihvate odluku", prenosi tportal.
 

Dalmatinsko zaleđe ne pamti ovakav egzodus

Protekla 2017. godina ostat će upamćena po neslavnoj činjenici da su Hrvatsku mjereno ekonomskom razvijenosti sustigle sve nove članice EU-a osim Bugarske, a i ona nam puše za vratom. Ostat će upamćena po odlasku Hrvata i drugih građana Hrvatske u razvijene zapadnoeuropske zemlje u kojima ima posla i u kojima se od rada može dostojno živjeti. Pamtit će se po doslovno vapajima vodećih hrvatskih demografa, ali i brojnih pojedinaca i institucija, da je u pitanju egzodus koji vlast mora zaustaviti jer se sve masovnijim odlaskom mladih, uključujući i mlade bračne parove s djecom, i već kroničnim negativnim prirodnim prirastom dugoročno dovodi u pitanje opstojnost zemlje i nacije. Je li aktualna hrvatska vlast svjesna problema u koje su državu i građane doveli njezini prethodnici? Iz fokusa Dalmatinske zagore u čijim je seoskim naseljima ovih hladnih zimskih dana puno više dimnjaka čisto nego začađeno. Ako iz ponekog dimnjaka i kulja dim, to je zato da se ne bi smrznuli preostali djedovi i bake, a ne zato da bi se stvorio ugođaj za dječji vrisak i igru dok s vanjske strane prozora grizu led i studen. Nekad gotovo neiscrpni demografski bazen, Dalmatinska zagora, doslovno se prazni.., piše kroničar Cetinske krajine Toni Paštar na stranicama Slobodne Dalmacije.
 

Nepravedna raspodjela dobrih žena

The Economist ima vrlo zanimljiv tekst (The perils of polygamy), piše Monitor.hr, koji bi bio komičan da nije tragičan, o tome kako u društvima gdje muškarci imaju više žena ima i više sukoba, veća je vjerojatnost za te zajednice da će napasti svoje susjede i takva društva češće propadaju. Mnogoženstvo (poligamija) je prisutna u svih 20 najnestabilnijih država na svijetu, po listi Fund for Peace - Južni Sudan, Somalija, Srednjoafrička Republika, Jemen, Sudan, Sirija, Kongo itd. Gdje god je prisutno, mnogoženstvo destabilizira društvo, uglavnom zato što stvara stres među mladim muškarcima jer svaki put kad neki bogatiji muškarac uzme dodatnu ženu, neki mladi siromašniji ostaje samac i onda je taj mladi frustrirani muškarac spreman na očajne mjere.
 

Što i kako dalje?

"Kad se u društvu počnu sljubljivati sa jedne strane parfemi i hrana, a s druge strane imaš stotine tisuća blokiranih koji ne znaju što će jesti za Božić, onda znaš da smo kao društvo zapravo zakazali. Da, alternativa je nužna, stranke koje su 25 godina vladale nemaju, niti mogu dati rješenje, jer i sami su ukorijenjeni u korupciju, nered, sami su dio problema, te im efikasno pravosuđe, smanjivanje birokracije (prvenstveno nepotrebnih županija, agencija...) i poreza nikako ne odgovara. Opcija na čelu sa Sinčićem i Pernarom, to i nije, ne postojanje programa i znanja ne mozeš nadomjestiti trkeljanjem i parolama (ne dugoročno i ne efikasno), no, dobra je stvar što nas sve skupa može potaknuti da doista promislimo što i kako dalje..."

-   FB Hrvoje Bujas
 
" Ako je Slovenija puno dobila, što je Hrvatska izgubila u arbitraži? Koliko se vidi golim okom - ništa. No, istodobno, gubi strahovito mnogo zbog reakcija koje je izazvala arbitražna presuda. Osporavanje odluke europskog sudišta nije dobrodošlo, pogotovo kad dolazi od zemlje koja je zbog osporavanja europskog uhidbenog naloga na četiri godine zamrznula svoje eurointegracije i odnose s Berlinom. I sad je stigla otrežnjujuća poruka njemačke diplomacije, a Njemačka je, poslije Brexita i Macronove pobjede na izborima, glavno uporište europske politike. Tko misli da novac za Pelješki most stiže iz Bruxellesa po automatizmu i da to nitko ne može usporiti ili obustaviti, u krivu je. Tko misli da hrvatska tvrdoglavost neće otežati ili odgoditi ulazak u Schengensku zonu, također se vara... "

    Denis Kuljiš na stranicama Jutarnjeg lista