Piranska ironija

Odluka arbitražnog suda o graničnom prijeporu Hrvatske i Slovenije uravnotežena je i razumna te bi i Hrvati i Slovenci s njome trebali moći živjeti, napisao je u članku za Euractiv ugledni slovenski intelektualac, profesor na ljubljanskom sveučilištu i bivši ministar znanosti Žiga Turk. Arbitražni sud nije prihvatio glavni slovenski zahtjev - teroritorijalni izlaz na otvoreno more, ali joj je, s druge strane, dao većinu Piranskog zaljeva i neškodljivo pravo prolaska hrvatskim vodama do otvorenog mora, piše Turk. Slovenija zbog toga nije u poziciji da polaže pravo na gospodarsku zonu na Jadranu ili radi bilo kakve neprilike suprotno hrvatskoj volji. Time je arbitražom ispunjen glavni hrvatski strateški cilj, objašnjava Turk. Ironija je u tome što je Hrvatska dobila presudu s kojom može živjeti upravo zato jer se povukla iz arbitraže, ali je sada formalno ne može prihvatiti, piše Turk. "Bila je to mudra odluka koja je dala rezultata. Hrvati bi si trebali čestitati, odlikovati svoje obavještajce i pronaći način da prihvate odluku", prenosi tportal.
 

Teško je voljeti vampire, osobito kad su naši

"Očajnički nam je potrebna nova vizija sebe i naše zemlje. Naša dosadašnja stabilna putanja dovela nas je samo do deprimirajuće stagnacije. Ako ostanemo na istom pravcu, naša će politička i ekonomska budućnost biti ista kao i naša prošlost. "Moramo postati bolji – razboritiji, odgovorniji i mudriji, osobito kad su u pitanju prilike koje nam se ukazuju. Hrvatska mora postati zemlja nade, pravde i prilika." To je bila moja vizija naše nacije prije dvije godine i još se nije promijenila. Mislim da je to ono što nam je potrebno. Meni je stoga odgovor na pitanje zašto bi netko trebao ostati ovdje poprilično jednostavan: Ostajem ovdje jer želim tu viziju pretvoriti u stvarnost. Hoće li biti jednostavno? Neće. Hoće li se to dogoditi preko noći? Naravno da neće. Ali dogodit će se kad-tad.. ako dovoljno ljudi dobre volje zajedno poradi na ostvarenju te vizije. U protivnom ostanak u Hrvatskoj nema smisla..."

   - FB Milan A.Račić
 

Dalmatinsko zaleđe ne pamti ovakav egzodus

Protekla 2017. godina ostat će upamćena po neslavnoj činjenici da su Hrvatsku mjereno ekonomskom razvijenosti sustigle sve nove članice EU-a osim Bugarske, a i ona nam puše za vratom. Ostat će upamćena po odlasku Hrvata i drugih građana Hrvatske u razvijene zapadnoeuropske zemlje u kojima ima posla i u kojima se od rada može dostojno živjeti. Pamtit će se po doslovno vapajima vodećih hrvatskih demografa, ali i brojnih pojedinaca i institucija, da je u pitanju egzodus koji vlast mora zaustaviti jer se sve masovnijim odlaskom mladih, uključujući i mlade bračne parove s djecom, i već kroničnim negativnim prirodnim prirastom dugoročno dovodi u pitanje opstojnost zemlje i nacije. Je li aktualna hrvatska vlast svjesna problema u koje su državu i građane doveli njezini prethodnici? Iz fokusa Dalmatinske zagore u čijim je seoskim naseljima ovih hladnih zimskih dana puno više dimnjaka čisto nego začađeno. Ako iz ponekog dimnjaka i kulja dim, to je zato da se ne bi smrznuli preostali djedovi i bake, a ne zato da bi se stvorio ugođaj za dječji vrisak i igru dok s vanjske strane prozora grizu led i studen. Nekad gotovo neiscrpni demografski bazen, Dalmatinska zagora, doslovno se prazni.., piše kroničar Cetinske krajine Toni Paštar na stranicama Slobodne Dalmacije.
 

Nepravedna raspodjela dobrih žena

The Economist ima vrlo zanimljiv tekst (The perils of polygamy), piše Monitor.hr, koji bi bio komičan da nije tragičan, o tome kako u društvima gdje muškarci imaju više žena ima i više sukoba, veća je vjerojatnost za te zajednice da će napasti svoje susjede i takva društva češće propadaju. Mnogoženstvo (poligamija) je prisutna u svih 20 najnestabilnijih država na svijetu, po listi Fund for Peace - Južni Sudan, Somalija, Srednjoafrička Republika, Jemen, Sudan, Sirija, Kongo itd. Gdje god je prisutno, mnogoženstvo destabilizira društvo, uglavnom zato što stvara stres među mladim muškarcima jer svaki put kad neki bogatiji muškarac uzme dodatnu ženu, neki mladi siromašniji ostaje samac i onda je taj mladi frustrirani muškarac spreman na očajne mjere.
 

Što i kako dalje?

"Kad se u društvu počnu sljubljivati sa jedne strane parfemi i hrana, a s druge strane imaš stotine tisuća blokiranih koji ne znaju što će jesti za Božić, onda znaš da smo kao društvo zapravo zakazali. Da, alternativa je nužna, stranke koje su 25 godina vladale nemaju, niti mogu dati rješenje, jer i sami su ukorijenjeni u korupciju, nered, sami su dio problema, te im efikasno pravosuđe, smanjivanje birokracije (prvenstveno nepotrebnih županija, agencija...) i poreza nikako ne odgovara. Opcija na čelu sa Sinčićem i Pernarom, to i nije, ne postojanje programa i znanja ne mozeš nadomjestiti trkeljanjem i parolama (ne dugoročno i ne efikasno), no, dobra je stvar što nas sve skupa može potaknuti da doista promislimo što i kako dalje..."

-   FB Hrvoje Bujas
 

Mlad, fleksibilan, mobilan

Idealni subjekt našeg doba je fleksibilan, efikasan, motiviran, uspješan i – vitak. Socijalna polarizacija posljednjih desetljeća uslijed povlačenja države blagostanja nije proizvela samo društvenu “podklasu”, nego i bujanje diskursa o njoj, kako u društvenim i biološkim znanostima tako i u medijima. Pritom se propušta primijetiti da tendencija traženja razloga za društveni uspjeh ili neuspjeh u genetskim predispozicijama pojedinaca upadljivo podsjeća na devetnaestostoljetne teorije koje su društvene probleme pretvarale u “biološke”, piše Le Monde Diplomatique. Danas fit, prirodno hranjeno, vitko i po mogućnosti što mlađe tijelo signalizira pripadanje i uspjeh, dok se siromaštvo i marginalizaciju asocira s pretilošću i konzumacijom alkohola i nikotina. Postojanje osiromašenih nižih slojeva društva pritom se sve više percipira kao rezultat bioloških predispozicija koje ljude sprečavaju da udovolje neoliberalnim zahtjevima za prilagodljivošću, mobilnošću i fleksibilnošću.
 
" Ako je Slovenija puno dobila, što je Hrvatska izgubila u arbitraži? Koliko se vidi golim okom - ništa. No, istodobno, gubi strahovito mnogo zbog reakcija koje je izazvala arbitražna presuda. Osporavanje odluke europskog sudišta nije dobrodošlo, pogotovo kad dolazi od zemlje koja je zbog osporavanja europskog uhidbenog naloga na četiri godine zamrznula svoje eurointegracije i odnose s Berlinom. I sad je stigla otrežnjujuća poruka njemačke diplomacije, a Njemačka je, poslije Brexita i Macronove pobjede na izborima, glavno uporište europske politike. Tko misli da novac za Pelješki most stiže iz Bruxellesa po automatizmu i da to nitko ne može usporiti ili obustaviti, u krivu je. Tko misli da hrvatska tvrdoglavost neće otežati ili odgoditi ulazak u Schengensku zonu, također se vara... "

    Denis Kuljiš na stranicama Jutarnjeg lista
 
Nije ovo zemlja u kojoj pošten čovjek može uspjeti. Niti je ovo zemlja koja poštenu čovjeku dopušta od svoga rada živjeti. A nije ni zemlja za koju se isplatilo boriti. Tako stoji u zapisima Marijana V. koji je tu zemlju napustio s jedva dvadeset godina. Rat je odavno bio završio, pobjednički elan je splasnuo, a Marijan se, poput tisuća svojih razočaranih sunarodnjaka, spakirao i otišao. Ostavio je obitelj i obećao se vratiti. Kad bude bolje. I njemu i njegovoj zemlji. Marijan V. nikad se nije vratio.
Nije ovo zemlja u kojoj pošten čovjek može uspjeti. Niti je ovo zemlja koja poštenu čovjeku dopušta od svoga rada živjeti. A nije ni zemlja za koju se isplatilo boriti. Tako je majci rekao Luka M. koji je tu zemlju napustio s jedva dvadeset godina. Rat je odavno bio završio, pobjednički elan je splasnuo, a Luka se, poput tisuća svojih razočaranih sunarodnjaka, spakirao i otišao. Ostavio je obitelj i obećao se vratiti. Kad bude bolje. I njemu i... takvima kao što je on, jer ovoj zemlji, pametan je Luka momak, teško da će ikada biti bolje.
Puno ste priča posljednjih mjeseci pročitali o mladim Hrvatima koji su životnu sreću odlučili potražiti izvan Hrvatske. Ovo, međutim, nije jedna od takvih priča, ovo nije priča u kojoj mladići i djevojke iz Slavonije i Dalmacije, jer mladići i djevojke iz Slavonije i Dalmacije prednjače u ovakvim pričama, sa zadovoljstvom objašnjavaju zašto su zbrisali, zašto su okrenuli leđa obećanoj zemlji i zašto su se odali tuđini. Ovo je priča s druge strane zamagljenog prozora, priča onih koji ostaju, ovo je priča majke koja gleda sina kako odlazi za svojom napuštenom generacijom, kako kupuje kartu u jednome smjeru i kako se bez osvrtanja baca u divlje more kapitalizma nadajući se ugledati njegovo ljudsko lice. Jer, sve što je u Hrvatskoj vidio, bilo je lice monstruma..., piše Vinko Vuković na stranicama Slobodne Dalmacije. Pročitajte...
 

Pad Todorovih i prvi poučci

"Oktobarska revolucija 1917. kulminirala je zauzimanjem carskog Zimskog dvorca. Je li ovog listopada u Hrvatskoj, ulaskom policije u donedavno nedodirljiv Todorićev dvorac, simbolički započela naša “revolucija” u smislu korjenite preobrazbe hrvatske politike, pravosuđa, gospodarstva i medija, ostaje vidjeti... Osiromašenu raju iritira luksuz pa mediji koji su se okrenuli protiv Gazde snažno igraju na tu kartu. Nema sumnje da bi se, da je kojim slučajem krenulo nasilno osvajanje dvorca, pojavio i puk s vilama i motikama, i počeo razvlačiti pokućstvo i hranu... Todorić ne treba pasti zato što je bogat i bahat, zato što ima dvorac i helikoptere, već zato što je, ako mu se to dokaže, kršio zakone. A oni koji su mu omogućavali da time oštećuje javni interes i riskira državni novac, bilo da su to premijeri i ministri, HBOR, HNB, Hanfa, Porezna uprava ili bilo tko drugi, moraju biti pozvani na odgovornost i ne smiju biti zaboravljeni u sjeni ritualnog iskaljivanja na najvećem, ali ne i jedinom krivcu... Nadalje, ako se i vrati i preda, zašto bi Gazda bio žrtveni jarac za sve, a oni koji su, od politike preko nadležnih institucija do medija, od njega cijelo vrijeme imali koristi, prošli lišo? No ako se priča krene rasplitati dalje i dublje, a tu su Gazdina famozna bilježnica i eventualno pokajništvo najdragocjeniji, afera Agrokor bit će izraz Božje providnosti, nešto najbolje što se za ozdravljenje Hrvatske moglo dogoditi u novijoj povijesti."

   - Nino Raspudić o aferi Agrokor na stranicama Večernjeg Lista
 

Agrokor - to je Hrvatska

"Jabuke su mu poput djevojaka.
Hranu za krave prebire po prstima
toliko zadovoljno da se čini kako bi je i sam kušao.
Bika bi ljubio među rogove."

- Nino Đula, Jutarnji list

"Uopće ne sumnjam da će se, u slučaju konačnoga raspada (Todorićevog) carstva, pripadnici medijske posluge u relativno kratkom roku preobraziti u pravednički nastrojene hijene, jer ne treba zanemariti silinu frustracija dojučerašnjih epigona. Dogodi li se dakle da Agrokor neopozivo crkne, hrvatski novinari će biti na visini zadatka: sve ono što nisu ispisali, ispišat će po njegovu grobu!"

Viktor Ivančić. Index.hr
 
Hugh Hefner, ikona hedonističkog životnog stila i osnivač globalno uspješnog magazina "Playboy", preminuo je u srijedu u 91. godini života u okruženju svojih najmilijih. I dok se na društvenim mrežama od njega opraštaju Playboyeve zečice, poznate glumice i glazbenice koje su i zahvaljujući razgolićenim naslovnicama Playboya stekle popularnost, spomenimo i ovdje par činjenica o čovjeku koji je nekoliko desetljeća živio u svom malom ovozemaljskom raju kako ga zamišlja velika većina muškaraca. Hugh Hefner je rođen 1926. u Chicagu, a svoju karijeru je započeo kao mladi novinar u magazinu Esquire. Svoju Playboy priču započeo je 1953. godine kada je izašao prvi primjerak toga danas najpoznatijeg 'lifestyle' časopisa za muškarce. Taj prvi broj je ostao zapamćen po tome što je na naslovnici bila fotografija glumice Marilyn Monroe. Godinama kasnije Hefner je postao jedan od najuspješnijih, najbogatijih i najzanimljivijih ljudi u medijskoj industriji. Playboy je osim umjetničkih fotografija prekrasnih golih žena uvijek bio opremljen kvalitetnim i informativnim člancima o važnim društvenim temama, o lifestyleu, sportu, modi, proizvodima i javnim osobama, koje su nerjetko pisali i poznati pisci, a fotografijama ilustrirali veliki majstori kamere. Osim medijskog uspjeha ovog i ostalih projekata brenda, Hefner je bio i politički aktivist i filantrop koji je bio aktivan po nizu javnih pitanja i koji se nije libio zagovarati mnoge progresivne teme. Bio je i veteran Drugog svjetskog rata kojeg je proveo u u redakciji novina američke vojske. Hrvatsko izdanje "Playboya" pokrenuto je 1997. i naravno da ga još i danas možete pronaći na kioscima. Ili na polici s magazinima u boljim kafićima. Usprkos svim poslovnim uspjesima Hefnera će većina pamtiti ponajprije po raskalašenom životu, cjelonoćnim zabavama, pidžama partijima, stotinama ljepotica koje su mu svakodnevno ulazile i izlazile iz života, da ne kažemo kreveta, popriličnim dozama alkohola i drugih poroka, no nisam siguran da je u srijedu otišao na neko bolje mjesto.
 

Uči strane jezike, ostani i bori se

"Internet portali u Hrvatskoj gotovo svakodevno čitanost dižu sličnim pozivima, dramatičnim facebook statusima ljudi koji napuštaju Hrvatsku ili imaju žarku želju napustiti je, ali kad na odlazak iz Hrvatske iz zgrade Sabora djecu poziva njihova pravobraniteljica, taj poziv izgleda vrlo dramatično i tužno. Odgovorna vlast morala bi se zapitati zašto je tako. Na žalost, u Hrvatskoj takve vlasti nema. Da je Plenkovićev HDZ odgovorna stranka; da je premijer Andrej Plenković odgovoran čovjek, on bi trezveno analizirao tu želju za bijegom. Imajući na umu nedavne primjere poput nacrta Obiteljsko zakona, jasno je da ljudi ne bježe samo trbuhom za kruhom. Ipak, na koncu valja reći, pozive na bijeg iz Hrvatske treba shvatiti kao očaj i na njih se ne treba odazivati. Treba ostati i boriti se. Koliko god ta borba danas izgedala uzaludnom", piše Ladislav Tomičić u svojoj kolumni u Novom listu.
 

Predrevizija: Broj Jedan i njegova crna knjižica

Ivica Todorić krenuo je u masovnu medijsku i PR ofenzivu s očitim motivom da diskreditira predstojeću objavu revizije financijskih izvješća "Agrokora" za 2016. te prikaže sebe kao žrtvu Vladine urote predvođene Martinom Dalić u suradnji s interesnim skupinama. Logika je jasna: ako diskreditira proces, nositelje i sam "lex Agrokor", time će dezavuirati i sve rezultate tog procesa. Uz to, neizrečeni cilj blogerskog angažmana Ivice Todorića, po našoj slobodnoj procjeni, objava posljednjeg javnog upozorenja svima - od političara do poduzetnika - koji su zapisani u njegovoj, figurativno rečeno, "crnoj knjižici“, jest da se još jednom javno i nejavno založe kod politike da se odustane od njegova kaznenog procesuiranja ili će u suprotnom i njih povući u blato. To su mu, ustvari, jedini preostali saveznici. Sve ostale je u međuvremenu izgubio, kao što će, sve govori u prilog tome, izgubiti i vlasništvo nad "Agrokorom". U tom medijskom nastojanju Todorić je, za sada, ispucao dosta ćoraka, ali pritom u prvom jačem „pravnom“ istupu od ponedjeljka iznimno vješto koristi slabe strane Vladina kreiranja i procesuiranja "lex Agrokor", piše naš sumještanin na "privremenom radu" u metropoli Frenki Laušić na stranicama Slobodne Dalmacije nakon analize najčitanijeg bloga u hrvata posljednjih dana. Pročitajte Frenkijevu provjeru i ocjenu Gazdinih tvrdnji.
 
Mladi u Hrvatskoj poprilično su neoprezni kada su u pitanju njihovi osobni podaci - bez problema objavljuju fotografije uvjerenja o položenom vozačkom ispitu, fotografije novih osobnih iskaznica i sl. I dok dijeljenje informacija poput fotografija ručka ili činjenice da su sami kod kuće, još uvijek nisu toliko opasne, sve se češće događa da mladi, pogotovo srednjoškolci, dijele svoje osobne podatke po društvenim mrežama, a da ne razmišljaju kako time njihovi osobnih podaci postaju dostupni svima. To su podaci koje bilo tko može iskoristiti u kriminalne svrhe i tako im ukrasti identitet, a da toga nisu ni svjesni. Građani najčešće za krađu identiteta saznaju slučajno, kad im počnu stizati “čudni” računi za usluge koje nikad nisu zatražili ili kad pokušaju ostvariti neko svoje pravo pa otkriju da na njega nemaju pravo je ga je netko već iskoristio. Tada se nađu u situaciji da ne znaju što i kako dalje.. Ovim člankom Martina Čizmić je na stranicama interent portala Zimo.hr želi ukazati na problem nedovoljne educiranosti i svjesnosti mladih o osobnim podacima i njihovoj zaštiti. Pročitajte ga..
 

Ma ima vremena.. ili crtica o uhljebima

"Kad u Hrvatskoj nestane poduzetnika za isisati, povlaštenih penzija, potpora i donacija za dijeliti, kad dođe vrijeme građanskog rata za ostatke crkotine, kako će se uhljebi podijeliti? Po stranačkoj iskaznici? Po županijama? Po tom što su im bili djedovi? Ili će pucati svi na sve? Nije bitno, bitno je pobjeći prije toga. Ako mislite "ma ima vremena", podsjetit ću vas da su to i mnogi Židovi mislili u tridesetima.."

Matija Babić, pokretač i vlasnik Index.hr portala