DUGI RAT

Prošlo je točno 500 dana od početka ruske invazije na Ukrajinu. Velike promjene na terenu sad su već uvelike prošle i rat se pretvorio u iscrpljivanje između ruske vojske i ukrajinske koja i dalje dobiva intenzivnu i stalnu vojnu potporu od svojih zapadnih saveznika. Cijela ova godina bila je pak obilježena s najavom velike ukrajinske protuofenzive koja je, kako se tvrdilo, trebala preokrenuti tijek rata. S tim ciljem ukrajinski saveznici poslali su Kijevu veliku količinu modernog naoružanja, uključujući i tenkove poput njemačkih Leoparda. No, protuofenziva ne daje rezultate. U isto vrijeme SAD je u vrlo kontroverznom potezu odlučio da će početi Ukrajini slati kazetne bombe, oružje koje je zabranjeno u više od 100 zemalja, u skoro svim zemljama NATO saveza. Zanimljivo je da skoro nitko iz Europe ne kritizira američki potez iako su oni sami uvelike zabranili uporabu ovakvog oružja, a riječ je o oružju koje predstavlja brutalnu prijetnju po civilno stanovništvo i mnogi zbog toga smatraju da je uporaba istog ratni zločin. Pojačana uporaba kazetnih bombi neće značajno promijeniti tijek rata, ali hoće isti učiniti još brutalnijim te može poslužiti kao osveta protiv civilnog stanovništva, od sad uz blagoslov Amerike, piše portal Advance.hr .

Koliko god nas jedan od naših glavnih junaka i nominalno vođa ove naše napaćene zemlje, Andrej rečeni Plenković uvjeravao u suprotno, Hrvatska je zemlja u kojoj uglavnom vlada nered. I to nimalo slučajno. Baš zbog toga da bi neki, kao što stara pjesma kaže – profitirali.
Splićane recimo, ovih dana doslovno zabavlja priča o dva festivala, što nije prvi put u tom začaranom gradu u kojem su svojedobno nastali i Slobodni Tjednik i Feral Tribune, u kojem je postojala režimska Radio Dalmacija i krajnje subverzivni Radio KL, pa su tako već drugi put Splićane (i njihove goste, kako vole napisati pravi novinari) zabavljala dva festivala. A tu je zapravo zatvoren puni krug...
Danas je druga slika – tipovi koji su preuzeli hrvatsku glazbu, a Runjić i Štulić bi vjerojatno rekli i nešto puno gore od toga – su odlučili udariti kontru novom Splitskom festivalu koji se pokušao odmaknuti od tog narodno nerednog klijentelizma u kojem je važno samo tko je kome menadžer i napravili svoje Melodije Hrvatskog Jadrana.
A problem je opet – u dotoku novca. Naime, baš kao što su neki preuzeli nogomet, tako je i glazbena industrija u Hrvata poprilično dobro podmazan koncept u kojem se zna tko i kada može na koju televiziju tko će se pojavljivati u medijima i zašto te se zna kome što i kad kapa u džepove. I sad bi vi da to prestane? Pa neće ići.
Jer nije problem u glazbenom ukusu ni u tome želi li netko slušati blues ili trap, je li mu draža mandolina ili buzuki. Važno je stvarati nered, zapamtili ste već – da bi se lakše pokupile pare, piše Goran Antonijević na stranicama portala Trafika.hr .

"Hrvatska ima jednu ozbiljnu šansu. I to šansu kakvu nije imala nikad.
A to je da Tomašević i Puljak progutaju ego, nadrastu ideološke razlike, maknu u stranu ideološki toksične ljude u svojim redovima te iskoriste priliku dokrajčiti HDZ, klijentelizam i korupciju te krenu u stvaranje Hrvatske 2.0.
To mogu učiniti uz pomoć nekoliko kvalitetnih ljudi u svojim redovima, ali i neovisnih boraca protiv korupcije poput Viktora Šimunića iz Oroslavja, zviždačice Maje Đerek...", piše Matija Babić, osnivač Indexa, na stranicama najčitanijeg portala u Hrvata.

"Hrvati žele alternativu, sad je možda i imaju. A ako im se ne da... Ako im ego ne dopušta da jedan od njih bude važniji, ako se nisu u stanju dogovoriti, ako su previše zatrovani promatranjem drugih kao socijalista ili neoliberala (što ni jedni od njih nisu)... Onda nisu ni zaslužili voditi zemlju.
Hrvati žele alternativu lopovluku i primitivizmu i uhljebizmu i klijentelizmu. Sad je možda prvi put zaista i imaju, dajte im da za nju mogu glasati na zajedničkoj listi. Takva lista na izborima bi zabilježila nezapamćen uspjeh i vjerojatno zauvijek pomela lopove, uhljebe, primitivce i ekstremiste.
Tomašević, Puljak, Šimunić... u svojim gradovima pokazali su da nisu savršeni i da nisu svemoćni, kao što nitko od nas nije. Ali su za sada pokazali volju da krenu u obračun s korupcijom i klijentelizmom, da ne ruše apsolutno sve što je postojalo prije njih, da ne smjenjuju apsolutno sve krivih iskaznica, i da ne uhljebljuju apsolutno sve pravih iskaznica. Već to je puno više nego što je napravio itko prije njih.", zaključuje Babić ...

Deseci tisuća Izraelaca priključili su se u subotu prosvjedima diljem zemlje protiv reforme pravosuđa koju planira provesti koalicijska Vlada na čelu s premijerom Benjaminom Netanyahuom. Planirana revizija, koja bi vlastima dala kontrolu nad imenovanjem sudaca u Vrhovnom sudu te omogućila parlamentu da poništi mnoge odluke, pauzirana je nakon što su protivnici organizirali neke od najvećih uličnih prosvjeda ikada viđenih u Izraelu, sada već 18. tjedan zaredom. Pet mjeseci nakon početka mandata desne koalicije 74% Izraelaca misli da Vlada loše funkcionira, prema anketi koju je u petak objavio izraelski javni servis. No, u isto vrijeme vlasti imaju i svoje pristaše koji su također, ali ne tako često, organizirali ulične demonstracije dajući potporu za spomenutu reformu, piše Advance.hr.

Sve zbog čega je izrael sada na nogama događa se i u Hrvatskoj, a mi šutimo. Zašto? Kad je pravosuđe posrijedi, Hrvati nemaju ništa manje razloga za nezadovoljstvo od Izraelaca, no dok se cijeli Izrael podigao na noge ne bi li spriječio vlastodršca da provede nazovi reformu pravosuđa, kod nas nema te sile koja bi prosječnog Hrvata natjerala da zbog pravosuđa podigne glavu.
Suština "reformi" pravosuđa svodi se na to da bi većina u Knessetu (parlamentu) dobila pravo poništavanja sudskih presuda, vlast dobila utjecaj na imenovanje sudaca Vrhovnog suda čije bi se ovlasti istodobno bitno skresale. Kako bi koji sudac presudio da premijer treba u zatvor zbog korupcije, tako bi Netanyahuova većina u parlamentu tu presudu poništila, piše piše Ivanka Toma u svom komentaru na stranicam Jutarnjeg lista.
To je razlog, dodaje Toma, zbog kojeg su Izraelci već danima na ulicama svojih gradova, zato su se ujedinila izraelska sveučilišta, radnički sindikati, trgovački centri i bolnice koji najavljuju opći štrajk, dok su zračne luke već ukinule odlazne letove. Građani, institucije i gospodarski subjekti u Izraelu ustali su u zaštitu pravosuđa i očuvanje njegove neovisnosti od politike jer je to jedini način za sankcioniranje korupcije.
Političkoj korupciji i porobljavanju pravosuđa desetljećima svjedočimo i u Hvatskoj, ali, za razliku od Izraelaca, tome svjedočimo hladno i bez ikakve reakcije. AP, pardon, premijer Plenković sve teže podnosi ispostavljanje računa za korupciju, no za razuliku od Netanyahua, on probleme rješava postupno, znajući da se (i hrvatska) žaba kuha polako. Nakon što je u nekoliko  koraka eutanizirao Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa (skresao im je zakonske ovlasti, pa proveo kadrovsku smjenu), na redu je DORH... Sve zbog čega je izrael sada na nogama događa se i u Hrvatskoj, a mi šutimo. Zašto?

Prošlog lipnja, američki mornarički ronioci, djelujući pod okriljem naširoko oglašene NATO vježbe sredinom ljeta poznate kao BALTOPS 22, postavili su eksploziv na daljinsko aktiviranje koji je, tri mjeseca kasnije, uništio tri od četiri plinovoda Sjevernog toka, prema izvoru s neposrednim poznavanjem operativnog planiranja.
Dva plinovoda, koja su bila poznata pod zajedničkim nazivom Sjeverni tok 1, opskrbljivala su Njemačku i veći dio zapadne Europe jeftinim ruskim prirodnim plinom više od desetljeća. Drugi par plinovoda, nazvan Sjeverni tok 2, bio je izgrađen, ali još nije bio operativan. Sada, dok se ruske trupe gomilaju na ukrajinskoj granici i prijeti najkrvaviji rat u Europi od 1945., predsjednik Joseph Biden vidio je plinovode kao sredstvo za Vladimira Putina da prirodni plin pretvori u oružje za svoje političke i teritorijalne ambicije.
Upitana za komentar, Adrienne Watson, glasnogovornica Bijele kuće, rekla je u e-poruci: "Ovo je laž i potpuna fikcija". Tammy Thorp, glasnogovornica Središnje obavještajne agencije, slično je napisala: "Ova je tvrdnja potpuno i krajnje lažna."
Bidenova odluka da sabotira cjevovode došla je nakon više od devet mjeseci vrlo tajnih rasprava unutar nacionalne sigurnosne zajednice Washingtona o tome kako najbolje postići taj cilj. Veći dio tog vremena pitanje nije bilo treba li izvršiti misiju, već kako je izvršiti bez ikakvog jasnog traga o tome tko je odgovoran.
Predsjednik Biden i njegov tim za vanjsku politiku - savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan, državni tajnik Tony Blinken i Victoria Nuland, državna podtajnica za politiku - bili su glasni i dosljedni u svom neprijateljstvu prema dva plinovoda, koji su išli jedan pored drugog u dužini od 1.200 kilometara ispod Baltičkog mora iz dvije različite luke u sjeveroistočnoj Rusiji u blizini estonske granice, prolazeći blizu danskog otoka Bornholma prije nego što se završi u sjevernoj Njemačkoj.
Izravna ruta, koja je zaobilazila bilo kakvu potrebu za tranzitom kroz Ukrajinu, bila je blagodat za njemačko gospodarstvo, koje je imalo obilje jeftinog ruskog prirodnog plina — dovoljno za rad svojih tvornica i grijanje domova, dok je njemačkim distributerima omogućavalo prodaju viška plina, na profit, diljem Zapadne Europe. Sve dok je Europa bila ovisna o plinovodima za jeftini prirodni plin, Washington se bojao da će zemlje poput Njemačke nevoljko opskrbljivati ​​Ukrajinu novcem i oružjem potrebnim da porazi Rusiju. U tom nemirnom trenutku Biden je ovlastio Jakea Sullivana da okupi međuagencijsku radnu skupinu kako bi osmislili plan. Sve su opcije bile na stolu. Ali pojavila bi se samo jedna. Početkom 2022. radna skupina CIA-e izvijestila je Sullivanovu međuagencijsku skupinu: "Imamo način da dignemo u zrak cjevovode.".
26. rujna 2022. izviđački avion norveške mornarice P8 obavio je naizgled rutinski let i ispustio sonarnu plutaču. Signal se proširio pod vodom, prvo do Sjevernog toka 2, a zatim do Sjevernog toka 1. Nekoliko sati kasnije aktiviran je C4 eksploziv velike snage i tri od četiri cjevovoda su stavljena izvan pogona. U roku od nekoliko minuta, lokve metana koje su ostale u zatvorenim cjevovodima mogle su se vidjeti kako se šire po površini vode i svijet je saznao da se dogodilo nešto nepovratno...

Zaokupljeni svakodnevicom možemo smetnuti s uma dan na koji smo rođeni, ali se trgovci svake godine sve ranije trude podsjetiti nas na to da je točno na polovici veljače dan na koji bi trebalo potrošiti nešto u ime ljubavi. Nametanje modela ponašanja o tome što bi trebalo raditi taj dan pomalo oduzima čar legendi iz rimskog razdoblja koja je preživjela do danas da bi nas podsjećala, ne na to što kupiti, nego na snagu ljudskih emocija..., zapisala je Snježana Babić Višnjić na stranicama već odavno ugaslog  Vjesnika ...

- "Fascinantno je koliko je vrhunskih strateških mislilaca odavno upozoravalo da će se invazija dogoditi nastavi li se istim putem: da se NATO dogura do granice s Rusijom. George Kennan, glavni arhitekt američke hladnoratovske taktike još je 1998. godine ukazao na to da je širenje NATO-a "bezrazložna", "tragična pogreška" zbog koje će se "osnivači SAD-a okretati u grobu" i što će izazvati "lošu reakciju Rusije"..." - piše Marin Prvan, novinar Slobodne Dalmacije u svom članku objavljenom u subotnjem prilogu Spektar. članku koji je, za divno čudo, nekako izbjegao u(ne)redničke škare i "preporuke iz Buzina", jer ne podilazi danas uvriježenom narativu naših i zapadnih medija te ne vrijeđa inteligenciju čitatelja koji uistinu žele znati što se i zašto događa u svijetu, a posebno ako je riječ o nečemu tako važnom, opasnom i tragičnom poput rata u Europi, rata (ili SVO, kako to zovu Rusi) koja vrlo brzo može eskalirati do 3. Svjetskog rata i kraja čovječanstva kakvog poznajemo!
Zašto Europa šuti kuco i pristaje na tu opasnu igru SAD, NATO-a i Rusije? Zašto nema više prosvjeda za mir po ulicama i trgovima Europe? Zašto više nitko ne inzistira na pregovorima i diplomatskom rješenju spora? Zašto nitko više ne spominje i zagovara MIR? Dobro, osim pape i sultana. Zašto nitko (UN?) ne poziva SAD i Rusiju na MIR i na dogovor?
Mudriji će reći da je sjedaljke i razgovora između Bidena i Putina itekako bilo krajem 2021. i početkom 2022. i da se sve moglo u zadnji čas lijepo i mirno dogovoriti. Ukrajina u EU, ali ne i u NATO, djelomična autonomija za Donbas, Lugansk i Krim koji ostaju djelovi neutralne i cjelovite Ukrajine.. ali... senilni je kauboj hladno, kako se s Rusima nije radilo ni u Hladnom ratu, otpilio Lenjigradskog špijuna ne uzevši u obzir niti jedan od njegovih argumenata, stavova i strahova o kojima se u Ženevi i drugdje pokušalo raspravljati. Epilog neuspješnih razgovora znamo.
U veljači 2022. je počeo rat (SVO, po ruski) koji se mogao i morao izbjeći. Ali nije. Rusi su krenuli u invaziju na Ukrajinu. U preventivni udar, kojim su se u svojim nevoljama sa susjedima dosad najčeće koristili Izraelci. Neisprovocirano ili isprovocirano, zna se, naravno, što je posrijedi i zbog koga i zašto, naravno, ako se to želi i/ili smije znati. Onaj tko ne zna, ili samo misli da zna, više informacija o svom crno-bijelom svijetu, danas u poluraspadu, srećom još uvijek ne i nuklearnom, može pročitati i saznati i iz članka Marina Pervana "Je li rat u Ukrajini stvarno ‘neisprovocirana invazija‘?".

Hrvatska ima više načelnika, vijećnika, gradonačelnika i župana, nego profesionalnih vojnika.

#Hrvatski paradoksi