Škaričićeva spalionica

Čuveni Ivan Škaričić uspio je, pored skandala oko prodora koronavirusa u dom za starije i nemoćne osobe kojega vodi, proizvesti i novi milijunski minus u ovoj instituciji. Pored skoro dvadeset milijuna kuna s kojima ga redovito financiramo, za prošlu godinu iz županijskog proračuna iskrcat ćemo još dva ipo milijuna, piše Damir Petranović na stranicama Dalmatinskog portala o bivšem omiškom poteštatu.
Zbilja ne znamo što taj čovjek treba napraviti da ga se smijeni. Možda da krene izbacivati penzionere kroz prozor i teatralno paliti kune u ognju pred domom u Vukovarskoj? Mada, ako ćemo biti iskreni...

Prvi put u javnosti Ivan Škaričić, ravnatelj Doma za starije i nemoćne Split nakon 19 umrlih od Covida 19, podnosi izvješće na Županijskoj skupštini...
 

Matija Babić: Demokracija je sjajna

"Demokracija je sjajna jer se brine da niti jedan narod ne živi bolje nego što zaslužuje.
Hrvaćani definitivno ne zaslužuju ništa osim korumpiranih primitivaca desetljećima biranih i krojenih kao njihova slika i prilika, ali u nekom paralelnom svemiru imali bi ovo i bili bi balkanska Irska. Ovako će zauvijek biti Srbija s morem, no što im ja mogu. Lakše mi je bilo promijeniti adresu nego narod."

FB Matija Babić, Index.hr
 

Srpanjski izbori: Što da rade mali miševi?

Ples političkih guja je počeo. Isprepliću se da bi se parile. Čak više nije ni važno kako je koja na koju siktala proteklih 4 godine. Važno je osigurati budućnost za sebe i svoje male zmijice. Misija je održati 30 godina staru vrstu hrvatskih političkih zmija pod svaku cijenu. Što da rade mali miševi? Hoće li ostati u svojim rupama ili će konačno dignuti glavu i reći dosta je? Nije do zmija, do miševa je, ma koliko oni živjeli u strahu i neznanju. Tko zna, možda mali miševi ipak postanu mungosi.

- Hamed Bangoura
 

Priča o Thomasu Crowleyu, dragovoljcu iz Irske

Irac Thomas Crowley došao je u Hrvatsku na početku Domovinskog rata, iz Pustinjske oluje, nakon što je vidio kako tenk u Osijeku gazi crvenog fiću. Želio je ostati živjeti u njoj, ali nije dočekao da je vidi oslobođenu, poginuo je u zadnjim mjesecima rata, na današnji dan na južnom bojištu, u osvit akcije Oluja, poslije 1.301 dana u odori Hrvatske vojske. Posmrtno je odlikovan visokim državnim odličjem za junaštvo.
Thomas Crowley je rođen 1949. u Manchesteru, a kao profesionalni vojnik služio je u postrojbama SAS-a, zatim u Saudijskoj Arabiji, gdje je do 1991. bio instruktor regularnoj vojsci. Po dolasku u Hrvatsku u jesen 1991. pristupio je postrojbama HOS-a i sudjelovao u teškim borbama oko Novske i Jasenovca. Nakon obrane zapadne Slavonije odlazi na jug, prema drniškom bojištu gdje pristupa IX. bojni HOS-a. Kada su JNA i pobunjeni Srbi u proljeće 1992. izvršili agresiju u Bosni i Hercegovini, sudjeluje i u teškim borbama na livanjskom i kupreškom ratištu, a poslije i u Mostaru. Kao član 114. brigade Hrvatske vojske prošao je mnoge teške bitke: na Južnom bojištu, u operaciji Maslenica tijekom 43 dana obrane opsjednute Škabrnje, te u operaciji Zima 94.
Crowley je bio poseban po tome što je inzistirao na obuci vojnika te je svoje golemo iskustvo kao instruktor prenio na velik broj pripadnika raznih postrojbi Hrvatske vojske te obučavajući buduće instruktore HV.
Irski dragovoljac bio je, svjedoče suborci, moralna vertikala u paklu rata. Palež i pljačka ispred Toma se nisu smjeli ni spomenuti, a zarobljene vojnike tretirao je časno. Neprijatelja nikad nije podcjenjivao pa bi već po zvuku svake ispaljene granate znao je li ju lansirao amater ili profesionalac, je li snajperski hitac ispalio pripadnik ruske, niške ili legionarske škole.
Priča o Thomasovoj Škabrnji, koju je sa 60 ljudi držao 45 dana u potpunom okruženju, o tenku koji je oteo u neprijateljskoj pozadini, ali i priča o ponajboljem stručnjaku za minska polja... koji je, o koje li ironije, poginuo u minskom polju koji je sam postavio godinu i pol ranije. Priče o hrabrom Ircu pričaju se među braniteljima i danas, no rječitije su o njemu pričala njegova ratna junaštva. Pokopan je na splitskom Lovrincu, u zemlji koju je zavolio i (o)branio.

Omiška pjesnikinja Branka Mlinar pjesmu "Nosim jedno hvala" posvetila je baš Thomasu Crowleyu - Ircu, stranom dragovoljcu, časniku HV, iskusnom ratniku i jednoj od legendi Domovinskog rata koji je poginuo 1995. na današnji dan. Pjesmu možete pročitati u nastavku članka...
 

#HDZbooking: Mojaaa doomoooviiinaaaa

Nakon što Vam je SDP obećao sve što ste htjeli čuti, HDZ u svom programu obećaje sve to, i još malo. Plaće gore, porezi dolje, demografija gore, zapošljavanje 100.000, pomoć mladima, srednjima i starima, pasima, mačkama, rastjerivanje oblaka kad ne treba kiša, skupljanje kad treba, smanjit broj ministarstava i općina, povećat broj foto stupova, poljoprivredno zemljište će se navodnjavati, a rast će svako voće, kuće će biti od čokolade, a prozori od nutelle. A ako se tko sjeti još nečega što je izostavljeno, neka nazove besplatni telefon 0800000123... ima vrimena do izbora i to staviti u program.
Kako im ne vjerovati? Od 1995. ovo su 8. parlamentarni izbori (nije da ne obećaju i na ostalima)... ali evo, ajmo im još ovaj put vjerovati, glasati za njih ili nemojmo izaći na izbore... Pružimo tu ruku povjerenja.
Istina, nitko nije obećao da ćemo ostati ispred zadnje Bugarske u EU niti da ćemo pobjeći sa zadnjeg mjesta povlačenja novaca koje obe stranke s jednakim uspjehom godinama drže. Nitko nije ni rekao odakle novci za ove mokre snove... ali nećemo sad gledati u te detalje. Ako oni kažu, moramo im vjerovati. Još samo ovaj put. Izađimo na prozore i zapjevajmo: Mojaaaa doooomooooviiiinaaaa....

FB Renato Čupić
 

Dežulović: Mangupi u našim redovima

Premijer i predsjednik HDZ-a koji je organiziranom kriminalu poručio kako "neće više mirno spavati" zvao se Ivo Sanader; premijer i predsjednik HDZ-a koji je organiziranom kriminalu poručio da je "dosta korupcije" zove se Andrej Plenković. Ima li još bitnijih razlika između ova dva slučaja? Zapravo nema: obje su izjave bile zapravo neslužbeni početak predizborne kampanjepiše Boris Dežulović u svojoj kolumni na stranicama Novosti koji sugerira (ako nekome nije jasno) da je korupcija dio HDZ-ovog sustava vladanja, a da su hapšenja za korupciju marginalna i isključivo za predizborne potrebe.
Ukratko: mito, korupcija i organizirani kriminal, to je HDZ.
"Sud sudi pojedincima, a ne strankama ili državama", rekao bi, eto, Andrej Plenković. Prokleti pojedinci. Jednog dana, vidjet ćete, HDZ će najebati zbog pojedinaca.
 
Ukratko, čini se da je došao trenutak kad bi nam trebao dogovor ljevice, liberala i pristojnih konzervativaca. Trebali bi nam, dakle, Račan, Gotovac i Budiša. A problem je što nemamo ni jednog od njih trojice. Jer, na mjestu Račana, na čelu SDP-a, imamo Davora Bernardića, političkog srećkovića čija je stranka dobro prošla na dvama izborima zaredom ponajviše zato što je u oba navrata postupila mudro i u žiži kampanje svojeg šefa na dva mjeseca zaključala u ormar. Sada, međutim, to ne mogu napraviti. Izbori koji slijede izbori su stranačkih lista, Bernardić na njih izlazi kao premijerski kandidat, a to znači da lijeva koalicija Plenkoviću na suočenje šalje političkog Forresta Gumpa koji ni jednog trenutka ne ostavlja dojam da zna o čemu govori. U ovom trenutku ne postoji nijedna relevantna politička opcija koja okuplja liberalno ili umjereno konzervativno građanstvo, građanstvo koje nije lijevo, ali mu je dosta HDZ-a... piše Jurica Pavičić na stranicama Jutarnjeg Lista u sjajnom članku koji morate pročitati.
 

Hrvatska reformacija

Hrvatska je već godinama zarobljena u paradoksalnoj situaciji: govori se o reformama, a glasa za status quo. Zazivaju se promjene, a uporno se vrtimo u istom neuspješnom, uvelike promašenom, autodestruktivnom modelu. Tri četvrtine ljudi želi reforme, a na vlasti je četvrt stoljeća HDZ – komentira Tomislav Klauški na stranicama 24sata anketu prema kojoj 72% hrvatskih građana želi - reforme.
 

Vjerovali ili ne

Nevjerojatno je, ali od 151 zastupnika sabora u sazivu koji je raspušten neki dan, bilo je 148 javnosektoraša i samo tri (bojkom 3!) poduzetnika.  Jedan od razloga što je hrvatska toliko naopaka proiozlazi iz tog neprirodnog, nevjerojatnog i štetnog nesrazmjera broja onih koji dolaze iz države, javnog sektora, lokalne politike, fakulteta, bolnica, škola i nas drugih.
Nije ni čudo što saborskim raspravama dominiraju ljudi koji nemaju pojma što je to tržište, kako se stvara vrijednost, što je konkurencija, kad ovih drugih koji bi o tome mogli nešto znati - doslovce nema!

FB Davor Huić
 

Cijeli je sustav zakazao

Kompleksi Domova za starije i nemoćne osobe pod ingerencijom Splitsko-dalmatinske županije punili su retke i stupce novinskih tekstova. Razlog posve jednostavan - proboj koronavirusa koji je u ispostavi u Vukovarskoj ulici napravio pravi 'dar-mar' i zarazu donio štićenicima, ali i djelatnicima. Srećom da nije ista situacija bila na Zenti i u Starom Gradu na Hvaru. Na Hvaru je potvrđen prvi slučaj, kod kuhara koji nije bio u doticaju s korisnicima i djelatnicima, a isti je slučaj i s kuharicom na Zenti. Ondje je zaražen i jedan štićenik, drugih poznatih slučajeva nema. Za čak 18 preminulih korisnika iz Vukovarske ulice kriv je virus, ali zato i dalje ostaje gorak okus u ustima s obzirom na sve što su isti govornici, potpuno suprotno, govorili u svega nekoliko dana razlike, piše Dalmacija News.
Od kad je dom u Vukovarskoj ulici postao žarište onda se na Zenti počela mjeriti temperatura dva puta u danu. Baš je epilog jedne splitske ispostave bio dovoljna pouka za sve i pokazatelj da je cijeli sustav zakazao. Pouka koja se i, uz sav medijski linč i brojna pitanja javnosti, svela na činjenicu kako su svi radili po pravilima.
 

Nikša Marinović: Zahvalite čiki, i drž'te gaće

HDZ nas je totalno izdominirao u ovoj situaciji i jasno pokazao da im svi mi koji se ne slažemo s njihovom vizijom Hrvatske možemo popušit onu stvar. Tako nešto sam i predvidio prije zadnjih izbora, njihovih 20 godina dominacije do uništenja države. Još samo malo nedostaje da tu stvar izvuku iz hlača i počnu mlatit njom oko sebe i vrtit je obijesno u krug. Najbolje što možemo napravit je da nam se čelo a i nedajbože još nešto ne nađe u blizini kad se to dogodi.

Svi koji se nadaju da će nadolazeći ekonomski slom oslabit HDZ-ovu poziciju, moraju prije svega bit svjesni da će prije toga vjerojatno njima samima polomit noge, pa će ih i takav financijski lošije potkovan sustav moći lakše dohvatiti. Uostalom, ovdje nikada niti nije bila riječ o novcu nego bijedi i ponižavanju, inače naša "elita" ne bi u svjetskim razmjerima bila hrpa teških klošara a mi uskoro najsiromašniji EU narod loših higijenskih navika. Ekipa koja likuje zbog 2-3 ustupka partije za vrijeme krize ne kuži da im to čiko nudi bonu, a kasnije znamo što slijedi..
Zahvalite čiki, i drž'te gaće.

P.S. Zaboravih najvažnije, SDP=HDZ
 
Utvrđivanje krivaca za stanje u splitskom Domu ne bi nikome odgovaralo, piše Vladimir Matijanić, novinar portala Index.hr. U Domu nitko nije kriv, osim virusa. Nadležna liječnica te epidemiolozi NZJZ županije postupali po propisima i pravilima struke. Ni inspekcije ministarstava i županije ne misle drugačije. S time slaže i Općinsko državno odvjetništvo koje još "izviđa". Od 7. travnja, kada je covid-19 otkriven kod desetero korisnika splitskog Doma u Vukovarskoj, oboljelo ih je 68, a preminulo 18.
Ako bi se izvidi i istrage koncentrirali na medicinsko osoblje Doma, ono bi dokazivalo da je radilo sve što je moglo i podsjećalo da je Zdravka Đapić Kolak, glavna domska sestra, upravo za Index rekla kako je 21. ožujka od županijskog stožera uzalud tražila zaštitnu opremu za osoblje.
Ako bi se išlo prema Ivanu Škaričiću, profesoru povijesti i bivšem gradonačelniku Omiša, kojeg je HDZ nakon izbornog poraza postavio na mjesto ravnatelja, on bi se, vjerojatno, pretvorio u vrlo neugodnog svjedoka. U svoju bi korist navodio preporuke i odluke koje je donosio u cilju sprječavanja širenja covida-19 po Domu, vjerojatno čak i činjenicu da se u objektu na Zenti gdje mu je ured - Dom, naime, ima dva objekta u Splitu, u Vukovarskoj ulici i na Zenti, te jedan u Starom Gradu na Hvaru - nije širila zaraza.
Postavljalo bi se pitanje i jesu li zaposleni u Domu imali uvjeta provoditi sve propisane mjere ako nadležni stožeri, županijski i nacionalni, nisu osigurali dovoljno zaštitnih sredstava i ako su sobe u ustanovi četverokrevetne. Ne bi bila ugodna ni potraga za odgovornima u NZJZ, jakom uporištu vladajuće stranke, a konačno, ne treba smetnuti s uma ni da je dio korisnika u Dom smješten preko veze, pa bi i njihove obitelji vjerojatno imale poneku toplu riječ za eventualne optuženike.
Zato je bilo neophodno izaći s političkim stavom o krivnji virusa nedugo nakon što je objavljeno kako istražitelji imaju zanimljive dokaze. Ne treba zaboraviti, ključna institucija u provođenju istraga u Republici Hrvatskoj je Državno odvjetništvo, a njegovu čelnu osobu bira saborska većina.  A i ona, dotična većina, zasigurno bi u ovo predizborno doba najviše voljela da se potraga o uzrocima širenja covida-19 splitskim Domom za starije i nemoćne svede na parafrazu kultne misli znamenitog hrvatskog modernog filozofa - ko je umro, umro je!
Doduše, u svijetlu najnovijioh događaja u KBC Split ni u to tko je umro ne možemo biti potpuno sigurni.
 
HDZ-u se žuri na izbore, to je jasno, ali je potpuno nevjerojatno da dr. Capak mrtvo hladno kaže da ljudi koji su do jučer de facto morali biti u kućnom pritvoru i prijetilo im se kaznama većim od 100 tisuća kuna, proglašavalo ih se ubojicama i teroristima ako bi promolili nos iz kuća, sada mogu samo navući masku na lice i prošetati se do birališta. Drugi slučaj nedosljednosti vezan je uz Crkvu. Kazališta, kina i koncertne dvorane ostali su zaključani, ali crkve su se morale otvoriti. Crkva je dobila primat nad ekonomijom i dozvoljeno joj je da otvori bogomolje tjedan dana prije nego što su otvoreni trgovački centri, koji su za golu egzistenciju desetaka, ako ne i stotina tisuća ljudi, koji su za njih poslom vezani. Uz to zabranjen je i rad nedjeljom, za što nije ponuđeno dovoljno snažno epidemiološko objašnjenje pa je tu rupu najlakše bilo objasniti, vjerojatno točno, da su članovi Stožera pod političkim pritiskom željeli napraviti još jednu uslugu Crkvi. Stožer je proteklih tjedana donio još odluka čiji se motivi mogu prije pripisati politici nego znanosti. Povjerenje u Stožer i epidemiologe počelo se rasipati, piše portal Index.hr.
 

Tomić: Priča o Franji i HOS-ovcima

Franjo Tuđman je dao razoružati stranačku paravojsku HSP-a. Razjurio je pravaške jastrebove i čađave neoustaše dok si rekao Šeks, a tko je od njih želio i dalje braniti napadnutu zemlju, morao je pristupiti Hrvatskoj vojsci, staviti pravi, državni grb na kapu i početi pozdravljati nešto mlađim hrvatskim pozdravima. Nije ih mnogo plakalo za hosovcima. Narod je, generalno, 1992. godine bio bistriji nego danas, piše Ante Tomić, o povijesti HOS-a i vremenima kada su hrvatske institucije, kako bi se to danas reklo, napravile svoj posao.
 
Ivana Banović, mlada Omišanka i protagonistica priče Slobodne Dalmacije bila je dva puta klinički mrtva, prvi put više od sat vremena. Vratila se u život medicinski neobjašnjivo, i za divno čudo bez ikakvih trajnih posljedica. Prije dva mjeseca konačno je opet zaigrala za prvu natjecateljsku utakmicu u dresu RK Orkan iz Dugog Rata. Stala je na teren, uzbuđena kao da igra finale Olimpijskih igara. Bio je to doista njen trenutak. Za pamćenje. Vrijedan epiteta igračice utakmice.
- Kad sam pola godine kasnije došla na kontrolu, slučajno sam srela doktoricu koja me je reanimirala. Kad me je prepoznala zaplakala je govoreći 'znala sam da ne smijem stati'. Tad sam saznala da me je oživljavala punih sat vremena – priča za Slobodnu Dalmaciju Ivana Banović (27), drugo je dijete peteročlane obitelji bez preminulog oca. Živi u skromnoj, ali toplinom ljubavi ispunjenoj kući u Omišu s majkom Marinom, sestrama Kristinom i Helenom i bratom Kristianom.
Ivana je sezonski radnik, a zimi volontira za udruge poput Hrvatskog nadzemlja i SKAC-a i naravno, igra rukomet u RK Orkan Dugi Rat. Obitelj Banović je prava rukometna obitelj. Osim Ivane, tim se sportom bave njene sestre Kristina i Helena, rodice Marina i Marija te rođak Dino Banović. Antologijska slika nastala je prije godinu i pol dana kada su gotovo cijelu sezonu kostur RK Orkana činile Banovićke – njih pet u prvoj šestorci, piše Slobodna Dalmacija.
Ivanina majka Marina Banović prisjeća se dramatičnih dana:  - Ivanu sam ostavila u bolnici s upalom grla. Doktori su isprve tvrdili da to nije ništa strašno, ali na kraju se ispostavilo da nije samo bio problem s grlom. Nisu bili upućeni u tu vrstu bolesti. Ujutro su me nazvali i rekli da je Ivana u teškom stanju i da joj se bore za život. Šokirala sam se. Usljedila je Ivanina teška bitka za život. I pravo Božićno čudo...