"Plenki, sada je moment za PRAVE reforme. 30 keka otkaza uhljebima u državnoj birokraciji, ukidanje županija, mirovinska reforma, rezanje 80% općina.. manja, tanja, business friendly država.. dok nacija u orgazmu gleda u drugom smjeru. Sad ili nikad!!! Može se!

(Dopustite ovom usamljenom neoliberalu da sanja svoje bešćutne snove)"

FB Oleg Maštruko
 

Mijo, doktore!

Sudac Kaznenog odjela Općinskog suda u Splitu i zamjenik predsjednika Državnog sudbenog vijeća (DSV) Mijo Galijot na zagrebačkom Pravnom fakultetu obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom 'Korupcija: aktivno podmićivanje u hrvatskom pravosudnom sustavu i praksi'. Iz više relevantnih izvora i statistika došao je do zanimljivih podataka o profilu osoba koje daju i nude mito, piše Slobodna Dalmacija. Njegovi podaci pokazuju da se čak 81 posto slučajeva odnosi na podmićivanje u sektorima policije, visokog obrazovanja, zdravstva i mirovinskog osiguranja, a tek 2,02 posto na pravosuđe.
 

Hrvatska ne smije biti izbjeglički 'hot spot'

Ilegalni migranti i dalje pokušavaju stići u Europu. Prisjetimo se, izbjeglice su u Europu nahrupile nakon sramotne vojne intervencije Francuske i Engleske u Libiji s ciljem svrgavanja s vlasti Muammar al-Gaddafija, te eskalacije dugogodišnjeg  ("proxy") rata u Siriji, te poslije poziva Angele Merkel, dok sada Njemačka zatvara granice i šalje neizravnu poruku kako se svaka zemlja treba pobrinuti za sebe?!  Ionako siromašne državice, koje su daleko od bilo kakve stabilnosti, baš ne žude postali sabirni centri za ljude koje više ne žele u Berlinu, Beču, Kopenhagenu i Varšavi. Zaboravimo načas na empatiju. Hrvatska jednostavno nema kapacitet primiti desetke tisuća stranaca i postati "hot-spot" za izbjeglice.
Na pitanje zna li se Europa nositi s ovim problemom, Anđelko Milardović, hrvatski politolog, sociolog i profesor političkih znanosti, odgovara kako se radi o jednom tipu kontroliranog kaosa i priznanja Angele Merkel daje njezina politika doživjela totalni fijasko. Podsjetio je i na njezinu izjavu da će, raspadne li se EU, to biti zbog migracija. Milardović kaže kako Hrvatska ne smije pristati na status “hot spot" zemlje za ilegalne migrante.
 

Svojoj Domovini za 27. rođendan..

"Svojoj Domovini za 27. rođendan želim da se prestane družit s ljevičarima i odbaci ideje s kojima su nas više-manje svih trovali kad smo bili mlađi. Neka proda sve od čega nema koristi ona nego lažni prijatelji (s rukom na srcu op.ur.) koji se samo grebu dok ima, i nek počne nešto radit, štedit i plaćat sama svoje račune. Umisto da leži doma ili visi po kafiću lamentirajući o "društvenim nepravdama" i čeka da joj neko drugi plati piće ako se materi taj dan nije ogrebala za 20 kuna. Jer takve prijatelje niko ne želi imat, a mladost i ljepota su prolazni.."

   - Nikša Marinović, sasvim prigodno na Facebooku
 

75 godina Slobodne Dalmacije

Dodjelom nagrada za godišnja i životna ostvarenja ovogodišnjim laureatima u Vili Dalmaciji proslavljen je 75. rođendan Slobodne Dalmacije. Nagradu 'Frane Bulić' za životno djelo je dobio prof. dr.sc. Damir Magaš, geograf, znanstvenik i profesor. Godišnju nagradu za znanost 'Kruno Prijatelj' zaslužio je prof.dr.sc. Sandro Nižetić. Splitski arhitekt, akademik i profesor Dinko Kovačić dobio je nagradu za životno djelo 'Emanuel Vidović', dok je prof.dr.sc. Edvin Dragičević, grafičar i profesor na splitskom UMAS-u, primio godišnju nagradu 'Jure Kaštelan' za umjetnost, piše Dalmatinski portal. Sportski novinar Frane Vulas okićen je godišnjom nagradom 'Miljenko Smoje' za novinarstvo. Nagradu za životno djelo koja nosi ime 'Joško Kulušić' primio je novinar, publicist i sveučilišni profesor u Hrvatskoj i Italiji Inoslav Bešker.
- Slobodna Dalmacija ima dvije od triju najljepših riječi za nas. Jedan je naziv naše domovine, Dalmacije, drugi je sloboda. Nešto na čemu treba vazda raditi i čega nije nikada dosta: Dalmacije, a osobito slobode - rekao je Bešker.
 

Sretan vam 13. svibnja, Dan Udbe

Jedini datum koji bi se u Hrvatskoj trebao slaviti kao pravi državni praznik je 13. svibnja. Vjerojatno i najsamozatajniji dan nečega u svibnju, mjesecu koji obiluje rođenjima, smrtima, osnivanjima, povijesnim prekretnicama. Ali znadete li što se slavilo 13. svibnja? To je dan Službe javne bezbjednosti ili popularnije UDBE. Iskrene čestitke svima čiji je ovo dan, koji su godinama (ili još uvijek) profesionalno, dobrovoljno, kontinuirano, volonterski, povremeno, javno, tajno, kolegijalno, sudjelovali u tkanju slapa brige za dobrobit zajednice nad čovjekom. Nikad lustrirani, nikad ilustrirani, ali uvijek tu kroz sveprisutan dodir očinske ruke na ramenu svakog od nas. Udba kao naša sudba? Sretan vam 13. svibnja, Dan Udbe, državotvorne udruge koja je stvorila samostalnu Hrvatsku.
 

Bleiburg: Metafora posljeratnog stradanja

Pitanja oko događaja na Blajburškom polju u Austriji prije 73 godine i komemoracije koja se održala u subotu iznova dovode do podjela u hrvatskom društvu, osobito ona o tome zašto se u Hrvatskoj ne komemoriraju žrtve, već ideologije.
Tportal s tipkovnice Vanje Majetića donosi prikaz zbivanja iz svibnja 1945. što su postala simbolom i metaforom svih hrvatskih stradanja od komunističkih pobjednika. Pročitajte..
 
"Za EU, Amerika je veća opasnost za dezintegraciju nego Rusija. Amerika forsirajući neke u EU-u, a ignorirajući Bruxelles – pridonosi dezintegraciji EU-a. Situacija je zamršena i izraz frustracije američkih poslovnih i političkih elita zbog činjenice da Amerika nije trajno ostala kao jedina supersila. Na vojnom planu tu je još Rusija, a Kina i na vojnom i na ekonomskom planu... U osnovi je bitan američki interes za ovladavanjem europskim tržištem plina", kaže diplomata i profesor Božo Kovačević u intervjuu Novom listu. Kaže da iza odluke o protjerivanju ruskih diplomata iz nekih država EU, uključujući Hrvatsku, zbog trovanja dvostrukog špijuna Engleskoj u Engleskoj, stoji "potreba EU-a da se homogenizira", a da situacija "u prevelikoj mjeri podsjeća na 2003. godinu i američku odluku da napadne Irak temeljem falsificiranih podataka". Kaže on da SAD i Rusija pouzdano najavljuju utrku u naoružanju, ali da s druge strane smatra da bi se NATO trebao transformirati jer je "osnovan kao obrambeni savez koji je zapadnu Europu trebao braniti od SSSR-a. Sovjetskog Saveza nema, nema ni Varšavskog pakta, prema tome nema opasnosti za zapadnu Europu".
 

Teško je voljeti vampire, osobito kad su naši

"Očajnički nam je potrebna nova vizija sebe i naše zemlje. Naša dosadašnja stabilna putanja dovela nas je samo do deprimirajuće stagnacije. Ako ostanemo na istom pravcu, naša će politička i ekonomska budućnost biti ista kao i naša prošlost. "Moramo postati bolji – razboritiji, odgovorniji i mudriji, osobito kad su u pitanju prilike koje nam se ukazuju. Hrvatska mora postati zemlja nade, pravde i prilika." To je bila moja vizija naše nacije prije dvije godine i još se nije promijenila. Mislim da je to ono što nam je potrebno. Meni je stoga odgovor na pitanje zašto bi netko trebao ostati ovdje poprilično jednostavan: Ostajem ovdje jer želim tu viziju pretvoriti u stvarnost. Hoće li biti jednostavno? Neće. Hoće li se to dogoditi preko noći? Naravno da neće. Ali dogodit će se kad-tad.. ako dovoljno ljudi dobre volje zajedno poradi na ostvarenju te vizije. U protivnom ostanak u Hrvatskoj nema smisla..."

   - FB Milan A.Račić
 

Ročnik Mate

Gromoglasnim “Prisežem!” svečanu je prisegu u subotu, 10. ožujka 2018. godine u Središtu za temeljnu obuku (SzTO) Zapovjedništva za obuku i doktrinu "Fran Krsto Frankopan" Hrvatske kopnene vojske u vojarni "123. brigade HV" u Požegi, položilo 323 ročnika 21. naraštaja, od kojih 46 žena. Među njima je i jedno dobropoznato lice mladog Mate Spaina iz Dugog Rata. Nakon polaganja prisege, ročnicima je čestitao i ministar Damir Krstičević, a obratila im se i predsjednica RH i vrhovna zapovjednica OS RH Kolinda Grabar-Kitarović. Završetak obuke 21. naraštaja ročnika na dragovoljnom vojnom osposobljavanju očekuje se 6. travnja 2018. godine, izvijestio je MORH. Dragovoljni ročnici koji uspješno završe obuku stječu vojno-stručnu specijalnost (VSSp) streljačka, dužnost strijelac roda pješaštva te time ispunjavaju jedan od propisanih uvjeta za prijem u djelatnu vojnu službu, odnosno stječu mogućnost sudjelovanja u razvrstanoj pričuvi.
 
Političke elite nemaju rješenje za budućnost zemlje. Energija se gubi na osiguravanje ili rušenje tankih parlamentarnih većina i gašenje otvorenih ekonomskih požara. Bilo kakvih projekcija kuda ide svijet, u kakvim će okolnostima biti Hrvatska do 2030., koja je vizija i misija naše zajednice, za koje ćemo se prioritete odlučiti – ničega od toga nema! U nedostatku vizije, misije, strategije ili, pojednostavnjeno – promišljanja budućnosti zemlje – po ministarstvima se ‘pimpla’ s nekim više-manje mjerama posvudušama. Prošlogodišnji Nacionalni program reformi spektakularno se ne ostvaruje, rokovi se masovno probijaju. Nacionalni program reformi za 2018. pak još nije prihvaćen. Ako bude kao lani, ne treba ga očekivati prije svibnja. Dragi prijatelji iz realnog sektora, zamislite da vi plan za 2018. donosite u svibnju 2018. Koliko bi dugo bila živa vaša tvrtka?

- Miodrag Šajatović na stranicama Lidera
 

Rambo-diplomati u Hrvatskoj

Prošle godine 10. veljače ruski veleposlanik u Hrvatskoj Anvar Azimov, prikladno odjeven u odoru ukrašenu odličjima, poručio je da se nada kako će Agrokor ispuniti obvezu prema ruskom Sberbanku. Izazvalo je to konsternaciju u javnosti: kako se jedan diplomat smije tako otvoreno miješati u poslovne odnose između posrnule hrvatske tvrtke i ruske poslovne banke?
Ove godine 12. veljače novi američki veleposlanik William Robert Kohorst, inače nekretninski biznismen i prijatelj predsjednika Donalda Trumpa, poručio je nimalo diplomatski da se SAD protivi mogućnosti da neka ruska tvrtka uđe u vlasništvo Ine. Opet je to izazvalo konsternaciju u javnosti: zar predstavnik zemlje koju ovdašnji ekonomski liberali uzimaju kao primjer dobre prakse koji treba slijediti smije tako otvoreno tražiti da se u nekoj zemlji suspendiraju slobodno tržište i odabir ekonomski najpovoljnije ponude?
Zaista treba biti naivan i slijep kraj zdravih očiju pa ne vidjeti da ta dva veleposlanička nastupa najjasnije pokazuju da je nastupila era "Rambo-diplomacije"..., piše Miodrag Šajatović na stranicama Lidera o rambo-diplomatima u Hrvatskoj. Pročitajte.
 
Ove godine navršit će se pet godina otkako je Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije i tako ostvarila, nakon ulaska u NATO, drugi najvažniji i jedan od rijetkih konsenzualnih ciljeva svoje državne politike. U tih pet godina, kao nikad prije u tako kratko vrijeme, promijenili smo tri vlade, zaustavili višegodišnju gospodarsku recesiju, zapali u začarani krug iseljavanja, iskoristili nešto novca iz fondova EU, ali i propustili puno više prilika. No jesmo li se kao društvo imalo promijenili? Sudeći po temama koje i danas prevladavaju u javnom diskursu, čini se – nimalo. Jedan od razloga što hrvatsko društvo stagnira gospodarski i politički nedostatak je kvalitetnog vodstva koje bi imalo snage i vizije prevladati duboke društvene podjele, čiji korijeni sežu do početka Drugog svjetskoga rata. I to na svim poljima – političkom, duhovnom, znanstvenom, kulturnom, gospodarskom i sportskom. Pretenciozno bi bilo tvrditi da Hrvatska nema kvalitetnih stručnjaka s liderskim talentom. Međutim, oslabljene institucije prožete dugogodišnjim nepotističkim modelom funkcioniranja, umjesto da regrutiraju i lansiraju talente, podložne su negativnoj selekciji. Možda najveći problem leži u nedemokratskim temeljima na kojima su sazdane strukture domaćih političkih stranaka i poziciji partijskih šefova čija moć uvelike proizlazi iz modela unutarstranačkih izbora i vođina diskrecijskog prava sastavljanja izbornih lista te, povezano s time, izbornog sustava u kojem se biraju stranke, a ne ljudi. Lidera u tom modelu ne bira narod, već ga stranačka struktura nameće javnosti, a s obzirom na visoku politiziranost hrvatskih institucija, stanje u strankama preslikava se na čitavo ispolitizirano društvo. Ponukani tim problemom, u Večernjem listu su odlučili odabrati 30 potencijalnih hrvatskih lidera budućnosti, osoba koje su se dosad iskazale na raznim društvenim poljima, ali njihov potencijal na nacionalnom nivou zasad ili nije prepoznat ili nije iscrpljen. Ne radi se tu samo o političarima, iako je među njima najviše ljudi iz političkih stranaka.. Pročitajte..
 

Predstavljen Žnjan 3.0

Dvomjesečni javni natječaj za uređenje platoa Žnjan, najveće kupališne zone na istočnoj strani Jadrana koja je koncem prošle godine očišćena od bespravne gradnje, zaključen je pobjedom Arhitektonskog biroa splitskog arhitekta Ante Kuzmanića, piše Damir Petranović na stranicama tportala. Prvonagrađeni rad predviđa pojas plaže širok najmanje trideset metara i oslobođen od bilo kakvih sadržaja osim eventualno zelenila, potom šetnicu široku deset do petnaest metara, nakon koje prema unutrašnjosti platoa slijede kafići - kojih će biti dramatično manje u odnosu na stanje otprije godinu dana - te pojas naglašenog zelenila, nazvan 'urbana šuma', u koju će biti integrirani sportski tereni, skate park, mali amfiteatar i drugi sadržaji. Predviđeno je uređenje najmanje 600 parkirališnih mjesta na rubnom dijelu Žnjana, a iznad dijela njih također će se nalaziti sportski tereni. Drugu nagradu na natječaju dobio je 'Emur studio' iz Zagreba, treću Arhitektonski ured 'Porticus' iz Splita, četvrtu Tatjana Zahra, a petu splitski arhitekti Neno Kezić i Emil Šverko.
 

Mlad, fleksibilan, mobilan

Idealni subjekt našeg doba je fleksibilan, efikasan, motiviran, uspješan i – vitak. Socijalna polarizacija posljednjih desetljeća uslijed povlačenja države blagostanja nije proizvela samo društvenu “podklasu”, nego i bujanje diskursa o njoj, kako u društvenim i biološkim znanostima tako i u medijima. Pritom se propušta primijetiti da tendencija traženja razloga za društveni uspjeh ili neuspjeh u genetskim predispozicijama pojedinaca upadljivo podsjeća na devetnaestostoljetne teorije koje su društvene probleme pretvarale u “biološke”, piše Le Monde Diplomatique. Danas fit, prirodno hranjeno, vitko i po mogućnosti što mlađe tijelo signalizira pripadanje i uspjeh, dok se siromaštvo i marginalizaciju asocira s pretilošću i konzumacijom alkohola i nikotina. Postojanje osiromašenih nižih slojeva društva pritom se sve više percipira kao rezultat bioloških predispozicija koje ljude sprečavaju da udovolje neoliberalnim zahtjevima za prilagodljivošću, mobilnošću i fleksibilnošću.