Mladi u Hrvatskoj poprilično su neoprezni kada su u pitanju njihovi osobni podaci - bez problema objavljuju fotografije uvjerenja o položenom vozačkom ispitu, fotografije novih osobnih iskaznica i sl. I dok dijeljenje informacija poput fotografija ručka ili činjenice da su sami kod kuće, još uvijek nisu toliko opasne, sve se češće događa da mladi, pogotovo srednjoškolci, dijele svoje osobne podatke po društvenim mrežama, a da ne razmišljaju kako time njihovi osobnih podaci postaju dostupni svima. To su podaci koje bilo tko može iskoristiti u kriminalne svrhe i tako im ukrasti identitet, a da toga nisu ni svjesni. Građani najčešće za krađu identiteta saznaju slučajno, kad im počnu stizati “čudni” računi za usluge koje nikad nisu zatražili ili kad pokušaju ostvariti neko svoje pravo pa otkriju da na njega nemaju pravo je ga je netko već iskoristio. Tada se nađu u situaciji da ne znaju što i kako dalje.. Ovim člankom Martina Čizmić je na stranicama interent portala Zimo.hr želi ukazati na problem nedovoljne educiranosti i svjesnosti mladih o osobnim podacima i njihovoj zaštiti. Pročitajte ga..
 

Baštinska ploča 2017.

Hebale vas ploče i imena ulica, ideologije, poglavnici, maršali i ratovi iz prošlog stoljeća. Ostavite mrtve kosti da počivaju u miru više, hebala vas prošlost i dude varalice koje vam bacaju pod nos dok vas pljačkaju. Ovo je jedina ploča zbog koje se svaki Hrvat u 2017. godini treba sramiti. Ovo si zalijepite na čelo dok budete uvodili nove poreze i uhljebljivali nove stranačke zaslužnike i poslušnike!

   - Bernard Jurišić
 

Piranska ironija

Odluka arbitražnog suda o graničnom prijeporu Hrvatske i Slovenije uravnotežena je i razumna te bi i Hrvati i Slovenci s njome trebali moći živjeti, napisao je u članku za Euractiv ugledni slovenski intelektualac, profesor na ljubljanskom sveučilištu i bivši ministar znanosti Žiga Turk. Arbitražni sud nije prihvatio glavni slovenski zahtjev - teroritorijalni izlaz na otvoreno more, ali joj je, s druge strane, dao većinu Piranskog zaljeva i neškodljivo pravo prolaska hrvatskim vodama do otvorenog mora, piše Turk. Slovenija zbog toga nije u poziciji da polaže pravo na gospodarsku zonu na Jadranu ili radi bilo kakve neprilike suprotno hrvatskoj volji. Time je arbitražom ispunjen glavni hrvatski strateški cilj, objašnjava Turk. Ironija je u tome što je Hrvatska dobila presudu s kojom može živjeti upravo zato jer se povukla iz arbitraže, ali je sada formalno ne može prihvatiti, piše Turk. "Bila je to mudra odluka koja je dala rezultata. Hrvati bi si trebali čestitati, odlikovati svoje obavještajce i pronaći način da prihvate odluku", prenosi tportal.
 

Ma ima vremena.. ili crtica o uhljebima

"Kad u Hrvatskoj nestane poduzetnika za isisati, povlaštenih penzija, potpora i donacija za dijeliti, kad dođe vrijeme građanskog rata za ostatke crkotine, kako će se uhljebi podijeliti? Po stranačkoj iskaznici? Po županijama? Po tom što su im bili djedovi? Ili će pucati svi na sve? Nije bitno, bitno je pobjeći prije toga. Ako mislite "ma ima vremena", podsjetit ću vas da su to i mnogi Židovi mislili u tridesetima.."

Matija Babić, pokretač i vlasnik Index.hr portala
 

Labyrinth Open, lokalci closed

Ovog ljeta, više nego ikad, nakon što su nam plaže postale pretrpane ležaljkama, javnost je konačno postala osjetljiva na pitanje ograničavanja korištenja pomorskog dobra. Dok se vodio rat oko koncesija, na najbezobrazniji je način potpuno privatizirana jedna od najljepših plaža u Dalmaciji. A baš nitko nije reagirao, piše Ivan Kaštelan na stranicama Slobodne Dalmacije. Dugačka pješčana plaža na plaži ispred kampa "Galeb" u Dućama koja označava i granicu općine Dugi Rat s gradom Omišom, a koja je i najveći mamac tisućama turista koji svake sezone napune apartmane i sobe na ušću Cetine, punih deset dana bila je u potpunosti zatvorena za javnost, a da nitko nije dao pisanu dozvolu za nešto tako ili da je plaćen pozamašan iznos za ovakav ekskluzivitet. Željezne ograde pokrivene tamnim ceradama zabijene su bile duboko u more, a zaštitari strogi i brojni. Bez šarene narukvice, koju imaju samo vlasnici skupih ulaznica, prolaza nema! Ovo dugotrajno ograničavanje pristupa plaži, jer deset dana srca sezone to jest, zadalo je glavobolju okolnim privatnim iznajmljivačima, jer gostima je trebalo objasniti zbog čega ovog ljeta ipak ne mogu na svoj omiljeni komad pijeska. A što se dogodilo? Kamp "Galeb", koji uopće nema koncesiju, pa ni koncesijsko odobrenje za korištenje pješčane plaže od koje živi kamp, već je ishodio tek odobrenja za iznajmljivanje brodica, ležaljki i dasaka za jedrenje, za postavljanje šanka i aqua parka, te organiziranje zabavnih priredbi, odnosno njegov poslovni suradnik slovenska tvrtka "Collegium Mondial Travel" koja se bavi organizacijom glazbenih manifestacija, u prostorima kampa organizirala je prvo festival "Labyrinth Open" koji je tresao Omiš četiri dana, a na koji se naslonio službeni kamp festivala "Ultra Europe" još šest dana, dakle deset dana "lokalcima" je uskraćen pristup javnoj plaži zbog održavanja glazbenih festivala. Slovenci su reklamirali ovu pješčanu plažu kao privatnu za svoje goste partijanere, što po aktualnim propisima Županije nije uopće moguće, ali zašto i ne bi kad su očito pronašli i način da im taj status omoguće.
 

Hrvatska verzija 'Beskrajnog dana'

Od ponedjeljka do petka tko zna koji put ispočetka najvažnije teme u Hrvatskoj su ploča u Jasenovcu i Trg maršala Tita. Kao u filmu “Beskrajni dan” s briljantnim Billom Murrayem i Andie MacDowell, neki novi ustaše i partizani bili su još jednom za dom spremni i mahali zastavama s petokrakama, srpovima i čekićima. S obzirom na to da imaju i svoju publiku, vrijedilo bi ih pozvati u neki jesenski reality show, zatvoriti na par mjeseci pa neka se nadmudruju do mile volje 24 sata iz dana u dan. Radi autentičnosti valjalo bi im okruženje prilagoditi ranim četrdesetima, da žive bez mobitela, interneta, televizora, hladnjaka, a žene i bez prava glasa. Nema sumnje da bi takav TV show, nazovimo ga, primjerice, “Beskrajne godine 1941 i 1945” imao svoju publiku, ali bi većina imala slobodu okrenuti na drugi program i vratiti se u 2017. godinu..., piše Edi Jurković na stranicama Jutarnjeg Lista.
 

'Inspektor' Vinko na tajnom zadatku

Novinari Slobodne Dalmacije naumili su se okupati. I osunčati. Gdje god ih bude volja. Ponijeli su ručnike i ležaljku i krenuli od plaže do plaže, od Omiša do Splita. I znate što? Na plus 40 Celzijevih stupnjeva nisu se nigdje okupali, ali zato imaju priču (i naslovnicu!) o teroru i bezobrazluku koncesionara plaža. Od Splita do Omiša nisu im se dali okupati! Pročitajte..
 
Činjenica je da pobjeda u ratu ne znači odmah i blagostanje, najbolje to znaju Englezi, koji su poslije Drugoga svjetskoga rata živjeli više nego skromno. Hrvatsku je zadesila privatizacija, Hrvatsku su zadesile predstečajne nagodbe, generalno gledajući, naš model ekonomije je loš. Rat je odavno gotov, ali Hrvatska je još pod udarom lošeg upravljanja, uzaludnih poreza i neefikasne birokracije. Uzalud nam pobjeda u ratu, uzalud nam Oluja, uzalud nam sve ako država ne postavi ekonomski okvir u kojem će se moći lagano i brzo pokretati poslovi, dovoljno je pogledati i ugledati se na Irsku. Porez na nekretnine još jedan je korak u krivom smjeru, a ona vlast i ona vlada koje ga donesu, bit će vječno proklete u očima hrvatske povijesti..., piše Mislav Miholek na stranincama portala Politika+.
 
Privatni semafor niknuo je u Dućama i to doslovno preko noći. Semafor se pojavio pred hotelom Plaža Duće, jednoj od najvećih ovogodišnjih turističkih investiciji u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Kako je investor jurio za rokovima, kako piše Vinko Vuković na stranicama Slobodne Dalmacije, nije uspio na vrijeme za sezonu izgraditi planirani pothodnik, kako bi gosti, nesmetano mogli prelaziti najzagušeniju cestovnu dionicu u zemlji. Kako je hotel izgrađen uz iznimno prometnu dionicu, gostima a i samom vlasniku to nesumnjivo predstavlja veliki problem. Semafor je postavljen u noći s četvrtka na petak, do zore su trajali radovi, da bi već u petak popodne semafor bio u funkciji. S time da nije napravljen ni pješački prijelaz. Sljedeće jutro kada su ugledali semafor Dućani su ostali šokirani, ne vjerujući da se pojavio semafor na državnom pravcu, bez najave, bez upozorenja i bez zebre. Novinari Slobodne Dalmacije u razgovoru s djelatnicima omiške ispostave Hrvatskih cesta shvatili su kako oni nemaju pojma odakle vlasniku hotela pravo na semafor. Hrvatske ceste su potom potvrdile novinarima da privatni investitor, odnosno Andro Tomasović, vlasnik hotela "Plaža" Duće pred kojim se tzv. trptač, a ne semafor, nalazi, ima sve potrebne dozvole za njegovo postavljanje. Dozvole odobravaju postavljanje tzv. treptača (koji ima istu konstrukciju kao semafor), pješačkog prijelaza i mjerača brzine. Nakon brojnih poziva ogorčenih mještana Duća sljedeću noć semafor je, naime, uklonjen. Opet doslovno preko noći. Postolja su ostala, ali su svjetla izvađena. No, zato se pojavila zebra. Tko ju je nacrtao, ne zna se, piše Slobodna Dalmacija. Vlasniku hotela Andri Tomasoviću nije bilo baš najjasnije otkud ovoliki novinarski interes za semafor, pardon, treptač, na Dućama..
 
Interesantno je to, a medijima nesumnjivo i atraktivno. To kako u Splitu ništa ne funkcionira kad ti zatreba. Osim ljudi. O ljudima u Splitu svašta se zna. Zna se, recimo, da ne počinju raditi prije podne. Baš tako je pisalo nekidan u novinama. Zna se i da su orjunaši, o tome je čak i predsjednica Republike javno progovorila. Zna se i da im je dobro, da im euri, nema dana da o tome netko ne javi, padaju s neba. I to ravno na Bačvice, u ruke preplanulih lokalaca u mudantinama koji, viđeno na Dnevniku, novčanice smotaju u lopticu i bace na picigin. Interesantno je to, a medijima nesumnjivo i atraktivno. To kako Splićani žive u nekom svom svijetu, u paralelnom svemiru, daleko od bremenite hrvatske stvarnosti. Zimi spavaju, ljeti zarađuju. Ležeći. Do nove katastrofe. I onda se dogodi požar. I sve što se o Splićanima znade ode u pepeo. Ili padne snijeg, jer i to se dogodi. Onečisti se, moguće, voda, svejedno, svaki put, ali baš svaki put, u izvanrednim slučajevima sve što se zna o Splićanima ispari poput Modrićeva sjećanja..., piše prvo pero Duća (i Omiša!) Vinko Vuković na stranicama Slobodne Dalmacije..
 

Kad zakaže državni aparat, dobri su i huligani

Zaštita ljudskih prava građana - života, slobode i imovine - trebala bi biti temeljna funkcija države. Kad dođe do neke prirodne nesreće ili katastrofe, poput velikih požara u Dalmaciji koji su jučer zahvatili i rubne dijelove Splita, upravo bi se trebao iskazati državni aparat koji jako skupo plaćamo u obliku poreza i još 500-tinjak parafiskalnih nameta. To su, znate, oni kanaderi i vatrogasna vozila prijeko potrebna da se brojni dobrovoljci, kojih hvala Bogu ima, mogu boriti s vatrom. Država je (opet) zakazala, no to više nikoga ne čudi. Žalosno je samo što će malo tko povezati stvari pa upitati zašto se iz proračuna izdvajaju milijuni kuna za, recimo, financiranje prosocijalističkih pamfleta dok nemamo dovoljno kanadera ni vatrogasnih vozila na Jadranu. Ili, još bolje, zašto moramo imati glomaznu i neučinkovitu upravu i zar su besmislena, a skupa radna mjesta uhljeba važnija od imovine i života poštenih građana? U brojnim novinarskim komentarima koje jutros čitam na portalima nisam vidio da je ijedan komentator povezao nedostatak osnovne opreme za borbu s ovakvim katastrofama s razbacivanjem proračunskog novca na spomenute gluposti, a upravo to mislim da je ključni problem ovdje. Fiskalna odgovornost! Ne može nitko reći da proračunskog novca za tu svrhu nema kad je zaštita života i imovine građana temeljna svrha državnog proračuna. To je trebao biti prioritet broj 1, a ne nešto što ostane visiti jer, eto, potrošili smo novac na svoje hirove i kupovinu glasova pa nam preostaje da se nadamo da do većih požara u naseljima neće doći. To je vrlo naivna pretpostavka kad živiš na ovakvom geografskom položaju..., piše Mario Nakić u izvrsnom članku objavljenom na portalu Liberal.hr. Pročitajte ga..
 

Frane Ćapeta: Što bi HDZ bez županija? Propao bi

Što bi HDZ bio bez županija, tog legla uhljebizma kojeg već godinama rukama i nogama štiti. Štitio ih je Karamarko svim silama govoreći da je regionalizacija uvod u tobožnju separaciju pojedinih regija. Štiti ih i Plenković koji je, iako je Most imao Ministarstvo uprave, davno dao do znanja da se u županije neće dirati. Sad je jasno i zašto. Županije su zapravo posljednja prava i opipljiva poluga moći HDZ-a u lokalnim sredinama. HDZ je pobijedio ili će najvjerojatnije pobijediti u ukupno 13 županija. Možda ponegdje može doći i do iznenađenja, ali jasno je da će HDZ držati više od pola ovih umjetnih besmislenih tvorevina. Reći će HDZ da je pobijedio na izborima jer je ostvario daleko najviše pobjeda u općinama i gradovima. I biti u pravu jer brojke ne lažu. HDZ je opet razvalio po Dalmatinskoj zagori i Slavoniji. Zapravo, da stavimo pod zajednički nazivnik sva ta silna sela i općine, HDZ je najuvjerljiviji tamo gdje se najteže živi, gdje su demografska i gospodarska slika najgore, gdje je stanovništvo najstarije. Ali tamošnjim stanovnicima je valjda dobro..., piše Frane Ćapeta, naš mladi Omišanin na "privremenom radu" u Zagrebu, u članku na stranicama Indexa.
 
- "Bio sam mlad i lud, pa nisam znao što je moguće a što nije, pa sam činio nemoguće stvari." - Mart Laar je imao 32 godine kad je postao premijer vrlo mlade Estonske vlade. Estonija se rano odlučila za mladenački optimizam, koji se temelji na otklanjanju prepreka kojima si veći dio populacije, zbog zone udobnosti, ograničava horizonte, ambicije i prilike za rast. Ova izjava mladog Marta Laara je vrlo bitna za Hrvatsku gdje se izostanak reformi, iz perspektive zone udobnosti, obično opravdava time da je nešto "nemoguće“ i da treba biti "realan“. Koliko Europskoj uniji može pomoći iskustvo Estonije koja je u manje od 30 godina prošla put od sovjetske okupacije i jedne od najsiromašnijih europskih zemalja do zemlje koja je razvijena gotovo kao Slovenija? Što Hrvatska može naučiti od Estonije koja od 1.7. predsjedava Europskom unijom?..
 
" Ako je Slovenija puno dobila, što je Hrvatska izgubila u arbitraži? Koliko se vidi golim okom - ništa. No, istodobno, gubi strahovito mnogo zbog reakcija koje je izazvala arbitražna presuda. Osporavanje odluke europskog sudišta nije dobrodošlo, pogotovo kad dolazi od zemlje koja je zbog osporavanja europskog uhidbenog naloga na četiri godine zamrznula svoje eurointegracije i odnose s Berlinom. I sad je stigla otrežnjujuća poruka njemačke diplomacije, a Njemačka je, poslije Brexita i Macronove pobjede na izborima, glavno uporište europske politike. Tko misli da novac za Pelješki most stiže iz Bruxellesa po automatizmu i da to nitko ne može usporiti ili obustaviti, u krivu je. Tko misli da hrvatska tvrdoglavost neće otežati ili odgoditi ulazak u Schengensku zonu, također se vara... "

    Denis Kuljiš na stranicama Jutarnjeg lista
 

Dosta mi je i Nine i Severine

Danima me svrbe prsti da se uključim u raspravu o vrućim slučajevima borbe za skrbništvo Splićanki Nine i Severine i danima ponavljam u sebi “Ma pusti, ne tiče te se”. Ali kako medijska pažnja ne pada, jer one ne prestaju s iznošenjem prljavih detalja svoje intime i blaćenjem svojih bivših partnera, koje su, kao zrele žene pri punoj svijesti, odabrale za očeve svojih sinova, ne mogu a da ne kažem - istinski mi je žao ta dva prekrasna dječaka kojima je ukradeno djetinjstvo. Prvo zbog i svađa njihovih roditelja, a onda zbog silnog izlaganja javnosti, okrutnih tekstova i komentara koje će sutra čitati, jer jedan je već školarac, a drugi samo što nije. Tako će, na primjer, jedan od njih uskom otkriti da cjeli svijet zna kako se s osam godina popiškio u krevet, drugi da mu je otac psihički zlostavljač. Onda u priču upadaju razni likovi koji koriste trenutak slave, pa "prijateljica" organizira “vrlo uspjeli prosvjed” ispred dječakove zgrade i pokrene gomilu ljudi koji po internetu pišu brutalne uvrede svakome tko misli drugačije, pa i mojim kolegicama koje su se usudile objaviti i drugu stranu medalje. Trenutak slave dobio je i predsjednik gradskog kotara kop se bacio na lijepljenje poziva na prosvjed. Priključuje se Torcida, taksisti..., piše Nataša Bakotić u izvrsnom osvrtu na stranicama Slobodne Dalmacije..