Tribala je to biti prava prvomajska fešta. Tribala se okupiti probrana ekipa, sve marendaši od formata, za radnog vremena marljivi radnici, barenko ova polovica koja još imaju sriću iz dana u dan odlaziti u Split na posao i vraćati se zadovoljni predvečer doma, svom malom mjestu koje se užasava i zalaska sunca, a kamoli neće zbog onih ugaslih tisuću i kusur radnih mjesta. Ali eto, život ide dalje, nema druge nego i dalje radit, samo negdje malo dalje od doma, kad je već tako ispalo. Radna svakodnevnica, dikod koja fatureta, dikod koja večerica, fešta, dok se još i to smije..  A najslađe se bilo okupit oko prvomajske marende.. Fotografiranje prazničke marende je ukazom Predsjednika bilo najstrožije zabranjeno. Ne triba još uz ovakvo piskaranje i nepriličnu prvomajsku temu za ova zajebana vremena, fotografijama nesretnih papkara i onoga što je od njih nakon druženja ostalo, zafrkavati ostatke ostataka nekadašnje radničke klase i poštene inteligencije mahom osuđene na tripice i prvomajski fažol. Tako je skoro otpao, do uneredničke odlučne intervencije, i planirani radni naslov članka: "Pola na lešo, pola pečeno - (ne)rasičeno!" koji najbolje opisuje svojedobna prvomajska zbivanja u konobama naše bolje radne prošlosti. No ništa zato. Ništa ne može izbrisati sijećanje na osmosatna druženja radničke klase i poštene inteligencije uz nadničarske priče iz nekih boljih, davnih vremena, spomen na radne drugove i drugarice između par slasnih zalogaja, uspomene na ratne drugove iz posljednjeg rata između par dugih gutljaja, evociranje uspomena na legendarne utakmice u Vili i na Oriju između sljedova lipih bokuna, sve to zaliveno jedva prigušenim emocijama i solidnom litražom jeftino nabavljene imotske Kujundžuše... sve je to prošlo i uvijek prolazi u trenu, kao ovih zadnjih 20-ak godina.. Stigli ujutro, završili prazničku smjenu tek prid večer, neki krenuli potom na plažu pozdraviti Sunce, kad već nije zdravo već otvoriti i sezonu kupanja, pa potom završili na slatkom after-partiju uz palačinke i blagdanski nogomet na Sportklubu.. Što izdvojiti od nekadašnjih prvih prvomajskih delicija? Juhu? Lešo janjetinu? Pečeno? Slatko? Vino? Palačinke? Ne znam, grij bi veliki bio sad i ovdje to nekako za masmedije rangirat, ali dolče garbo a'la Slobo, sakrij se malo u stranu Rino, ajme kad se sitim..., bio je to pravi praznik razmaženim nepcima! Ponovilo se...
 

Večer MK Reborn

Moto klub “Reborn” Dugi Rat u subotu, 28.4.2018. organizira Večer MK REBORN koja će se održati u i okolo Blagajne u starom selu Jesenice, a na kojoj se očekuje veliki broj bikera i prijatelja kluba iz svih krajeva Hrvatske te iz inozemstva. Vrhunac okupljanja očekuje se u subotu poslijepodne kada će na stotine motociklista održati tradicionalni defile svojih dvokotačnih ljubimaca kroz općinu Dugi Rat. Na jeseničkom platou pokraj Blagajne naši motociklisti i njihovi gosti uživati će u druženju i zabavi uz dobru glazbu i odličnu spizu, a mnogi će, zasigurno, s nestrpljenjem iščekivati i nastupe plesačica. Dugorački bajkeri Vas očekuju u starom selu u što većem broju u skladu s bajkerskom uzrečicom "Dođite u miru ili ostanite doma".
 

U zemlji tanga, baluna i vedrih ljudi (3)

Evo nastavka argentinskih pustolovina naših dugoraćana, Marka Kadića, ćaće mu Slave i rođaka Ćape... Tijelo naših iseljenika i njihovih potomaka možda je u Argentini, ali duša je ostala u Hrvatskoj.. a mi smo krenuli učiniti vijađ, mali izlet, u susjedni Urugvaj! Prelazimo preko široke rijeke, jedne od najširih na svijetu, velike La Plate, koja je to delta.. i Nil bi joj pozavidio! Obilazimo gradić Colon kojeg su španjolci prvog osvojili, pardon osnovali u Urugvaju, dolazimo do ideje o rentanju malog autića za golf što uz veliku želju rođaka Ćape ubrzo i ostvarujemo. Dosadilo šetat.. Čaća Slavo, rođak Ćapo i moja malenkost, eto možete si samo zamisliti kako je bilo jadnom autiću, prijetio je pregrijavanjem pored tolike vode u okolici, a kako i ne bi kad su Kadići kao Flintstonesi, malo tko bi izdržao pritisak na osovine od brat, rođaku, cca 500+ kg žive vage! Što vage? Ma skoro omanjeg vagona! Putujemo si Urugvajom i gledamo božanstveni zalazak sunca, nema vakog na Braču, Hvaru, eventualno Vis,..i tako, šotobraco, u nižoj brzini u kasnim satima napokon dolazimo u stan od familije gdje imamo obiteljsku večeru, naravno neizbježni - assado! Nema tice do argentinskog grilla! I tako pomalo opraštamo se od države sa suncem na zastavi, velike zemlje vedrih ljudi koji obožavaju Hrvatsku, ekonomsku silu dalekog juga, ali zemlju s lošim političarima (svaka sličnost je.. namjerna!) i inflacijom od 25%, nogometnu velesilu koja ima najboljeg nogometaša na svijetu, ali ipak svi više vole Malog Zelenog.. I tako odlazim iz zemlje pampe, assada, tanga i baluna, al vratit ću se ja kad-tad da opet udahnem taj lijep argentinski zrak! I zagrlim familiju.. A za ćaću i rođaka, nisan baš siguran, putešestvije je to, triba priletit po svita, a ima stalno(g) posla u dugoratskom masliniku i vinogradu, u konobi,.. a sad će i lito, gosti, turistice.. Nije lako Dugoraćanima.. ali lipo je nama ovdje. Ostati ćemo mi na ovim obalama.
 

Ulaganje u žene je ulaganje u mir

U petak, 27.4.2018. u Omišu će se proslaviti 10. godišnjice djelovanja Ekumenske inicijative žena, ali i svih žena koje svojom kreativnošću, inovativnošću pa često i hrabrošću ukazuju na probleme u svojoj zajednici, te za njih nalaze praktična i održiva rješenja. Dođite, upoznajte se s radom EIŽ-a i zabavite se uz jazz - swing ritmove. U 19:30 sati u dvorani nekadašnjeg Glagoljaškog sjemeništa održati će se koncert jazz sastava "Repassage", a sat poslije u galeriji "AZ" na programu je otvaranje izložbe "10 godina djelovanja EIŽ-a".
 
Problem mladih u Hrvatskoj je letargija i apatičnost, upozoravaju stručnjaci. Sve vrijednosti stagniraju, pa i prihvaćanje liberalno-demokratskih vrijednosti. Po mladima, teško da je hrvatsko društvo na pragu promjena. Novim mladim generacijama u Lijepoj našoj je sve teže, jer je i situacija u društvu u kojem živimo takva kakva je. Sve manje njih ima uvjete za osamostaljenje i pronalaženje zadovoljavajućeg posla, a upravo taj socioekonomski položaj mladih utječe na sve ostale aspekte njihova života, poput obrazovanja, zapošljavanja, provođenja slobodnog vremena, obiteljskih i inih odnosa te društvene angažiranosti. Stavovi mladih općenito pokazuju na stvaranje jedne nove generacije koja je orijentirana prvenstveno na sebe i svoje potrebe, manje su skloni biti dio kolektiva i manje su socijalno osjetljivi, piše Kaštela.org. U globalu ova nova generacija je generacija interneta, generacija koja diže revoluciju s kauča i lajkovima na facebooku "sudjeluje" u humanitarnim akcijama. Na to je spala društvena angažiranost onih na kojima svijet ostaje, ali kakvo društvo, takva i mladost. Možda bi se da im se pruži prilika, sadržaji i mogućnosti i ova mladost probudila iz zimskog sna apatije u koju je upala.
 

U zemlji tanga, baluna i vedrih ljudi (2)

Evo nastavka argentinskih pustolovina naših dugoraćana, Marka Kadića, ćaće mu Slave i rođaka Ćape... Subota je. Odlazim na utakmicu River Plate, koji je najbolji klub u gradu. Naravno da vam to neće priznat navijači sa juga, istoka te zapada. Jer svaki kvart ujedno ima svoj klub, ljudi žive nogomet, proživljavaju ga kao dio sebe, bude se s klubom i idu spavat sa jednom željom a to je da voljenom klubu bolje ide. A ako se zalomi i kakav trofej, naslov, prvenstvo, njihovoj sreći danima nema kraja. Balun je, baš kao i susjednom Brazilu, velika strast Argentinaca. Buenos Aires može se pohvaliti da ima najviše nogometnih klubova od svih gradova u svijetu. Čak 24 profesionalna nogometna kluba djeluje i naganja balun po stadionima u gradu, a najpoznatiji među njima su Boca Juniors i River Plate, a njihov sraz je - Superclásico! Kako je veliki dio moji argentinskih rođaka iz Belgrano barria, kvarta grada gdje se nalazi stadion River Plate, logično je za koga navijaju. Subota je i odlazim na utakmicu River Plate. Prije samog ulaza na stadion El Monumental, uistinu veličanstveni stadion izgrađen davne 1938. koji prima 65.000 navijača i koji je i najčešći dom argentinske reprezentacije za domaćih utakmica, morao sam čak ŠEST puta na punktovima pokazati ulaznicu koja košta 500 pesosa, što je otprilike 150 kn. Cijeli stadion suklja, svi emocionalno proživljavaju svaki dodir baluna njihovih ljubimaca na terenu.. River pobjeđuje s 3:1 i ja i rođak odlazimo malo prije kraja, da izbjegnemo "stampedo" navijača u kojem može bit i neželjnih događaja poput kao džeparenja, krađa, ali što je tu je ipak je to Argentina, a ne moja i noću sigurna i bezbrižna Hrvatska :-)). Par dana nakon utakmice obilazim i stadion omraženih im sugrađana, kultnu La Bomboneru, dom nogometaša Boca Juniorsa, gdje se nalazi i njihov muzej, a na stadionu me dobro nasmijala jedna izjava vodiča kako na najskupljoj tribini je jedna soba uvijek rezervirana za Maradonu i njegovu obitelj. Šetam šarolikom i još i danas siromašnoj četvrti La Boca. Na zidovima murali njihovih nogometnih božanstava: Maradone, Teveza, Palerma, a zvukovi tanga šire se gradom...
 

Poljica

"Zanimljivo je kako se u političkim krugovima (čak i kod onih koji su se nedavno u političkoj borbi hvalili svojim poljičkim korjenjma) i na HTV-u pazi da se nigdje ali baš nigdje ne spomene riječ Poljica. Poljičani ste samo kurtuazno kad im ispečete neki soparnik. Za širu javnost i u nevolji ste zapravo zaleđe Splita tamo negdi iza gradskog smetlišta. I neće bit sriće dok se ne ujedinimo. Na splitskom kulturnom ljetu kao i na omiškim gusarskim noćima nema spomena našoj baštini. Ne priznaju oni našu kulturu ni naše zakone. Ne priznaju ništa. Rastočili su našu posebnost. Upregnu je u svoja "domoljubna" kola samo kad treba jer svoje povijesti i baštine zapravo nemaju. Imaju samo jednu veliku laž. Boje nas se ujedinjene zato šta znaju da mi u genima imamo izražen osjećaj za pravdu i mudrost... Dosta nam je 7 maćeha. To je projekt neprijatelja ovog naroda. Hoćemo nazad svoja Poljica. Makar nagorena. Neprepoznatljivo ružna. Mi drugog ni imena ni plemena nemamo."

Izvor: FB Poljička Kneževina
 

Akcija čišćenja staze Sv. Ciprijana u Gatima

HGSS Stanica Split i partneri provode ekološko-edukativni program podizanja svijesti lokalnog stanovništva o stvaranju i odlaganju otpada, a glavna aktivnost je uređenje "Staze Sv. Ciprijana“ koja prolazi kroz nelegalno odlagalište otpada blizu crkve sv. Ciprijana u Gatima (tzv Kipa). Volonterska akcija uklanjanja otpada održati će se u četvrtak 26.04.2018. s okupljanjem u 8 sati ispred mjesnog Doma u Gatima. Osigurani su hrana i piće za registrirane učesnike. Zainteresirani se mogu javiti na mob. 091 565 2848. Grad Omiš zahvaljuje svim sudionicima akcije!
 

U zemlji tanga, baluna i vedrih ljudi

Napuštam Lijepu našu, napuštam načas moju Hrvatsku, u ranim satima, nasmijanog lica, velikih očekivanja da ispunim jedan san. San mojih predaka koji su prije evo već pola stoljeća napustili svoj rodni dom. Zadnji put poljubili majku, brata i sestru. Zadnji put pogledali zalazak sunca nad Bračom, osjetili miris Dalmacije, opori okus odličnog Jeseničkog vina i slast Poljičkog soparnika. Ali ja za razliku od njih imam povratnu kartu. Vratit ću se ja doma.. vratit.
Iz Dugog Rata do Argentine put me vodi preko Dalmatine, Zagreba, pa za Istanbul, a od tamo za Buenos Aries. Nakon dan i po putešestvija napokon dolazim na odredište. Rodbina čeka, padamo si u zagrljaj, i napokon udišem friški zrak, dobar argentinski zrak, večeramo pogodite što - meso, odlično meso, pa odlazim na počinak. Zalječiti jet-lag. Ujutro se budim, krećemo u obilazak jednog od najvećih gradova na svijetu, velegrada koji sa svojom provincijom, koja svakodnevno gravitira samom centru, iznosi preko 14 000 000 stanovnika, da 14 milijuna! Tri Hrvatske. 30 metara od rodičinog stana je avenija Libertadores koja me zadivila svojom veličinom. Naime 14 traka vodi u jednom smjeru. i nije baš neki boom hahaha. Od tih 14 traka popodne nastaje dvosmjerna avenija s 11 traka u jednom  smjeru, a 3 u suprotnom, a između tih 11 i te 3 trake se nalazi dupla žuta isprekidana crta. WTF! Obilazimo još i parkove koji doslovce znaju biti dugi par kilometara, obilazimo gradske četvrti u kojima očito žive argentinci bolje kupovne moći, svaka zgrada ukrašena je kao mali hotel sa portirom kao životopisnim čuvarom tih velebnih zdanja. Ne moš na strpenicama ni zavezat špigete da te portir ne pozdravi i ljubazno zamoli da se udaljite s privatnog posjeda.. Šetamo gradom u svih 16, posjećujemo ružu, metalni cvijet koji svojim senzorima prati kretanje Sunca i njegovim zalaskom zatvara i svoje latice. Do sutra. Prolazi mi tako dan za danom, u dnevnoj šetniji i večernjem druženju s rodbinom, dan svaki poseban, a opet u jednu ruku isti, jer svaki dio dana čeka nas neizostavni assado - mesna fešta u kojoj svakodnevno argentinci uživaju u obilnim količinama, a Argentina se itekako može pohvaliti odličnim i za naše prilike cjenovno pristupačnim mesom, a u svemu tome nekako ih dobro pratimo i sasvim im dobro pariramo rođak Ćapo, ćaća Slavo i moja malenkost. Govore ljudi da smo uspili u 10-tak dana naporne borbe pojesti cijelo jedno argentinsko govedo, simbola argentinskih pampi - ako ne i dva!

Nastavak argentinskih pustolovina Marka Kadića, ćaće mu Slave i rođaka Ćape slijedi u sutrašnjem broju..
 

Oda proljeću

U čast Dana planeta Zemlje i kao tradicionalni pozdrav proljeću, planinarsko društvo "Imber" organizira ove nedjelje 27. "Odu proljeću" na omiškoj Dinari. Ova kultna omiška manifestacija započinje tradicionalnim usponom na Imber, točno u 8.30 sati ispred vatrogasnog doma u Omišu. Uz tradicionalni planinski čaj, ručak s fažolom, posjetitelje Imbera očekuje i zabavan program, poput biranja vile Imbera, skakanja u vrećama, Imberova alka, kao i uspon na vrh Kula (864 n/m). Na manifestaciji se očekuje više od tri stotine sudionika iz Dalmacije i ostatka Hrvatske, Bosne i Hercegovine kao i nekoliko najavljenih grupa turista.
 
Ajme, kako će sutra jadni biciklisti na Touru de Gužva proći čistilištem vozača nesretnika na dionici D8 od Splita do Omiša, bez višesatne stajanke u koloni u Podstrani, Jesenicama,..?? Bidni li ti su ti naši biciklisti.. ni ne slute što ih čeka na trećoj, D8, etapi...
Hebi ga.. ako su već neki proljetni bikeri ili potencijalni ljetni Hans "bolji i važniji" od našeg dalmatinskog tovara naviklog na strpljenje u višekilometarskoj koloni, mogu li naručitelji posla (konkretno, općina Podstrana i njen agilni načelnik) "uredovati" malo i na radnoj etici i oraru djelatnika izvođača radova? Događa se, naime, u popodnevnim satima da "komunjara" semafor "čuva" samo parkirani bagerčić i kamiončić.
Japancima bi, garant, već palo na pamet da se ta "teška mehanizacija" preparkira nakon "odrađene" 4-satne smjene i oslobodi cesta za normalan promet. U blizini, svega desetak metara poviše "gradilišta", na parkingu "kod Fabija", ima dovoljno mista za parkiranje. A ima i zeru lada da se neimari mogu malčice i odmorit. Pa i prigrist štogod. Pizza je još uvijek dobra.. a nije problem organizirat ni peku, janjetinu..
Naveći problem je, pogađate, u javašluku, NEORGANIZACIJI, izostanku nadzora, lošoj volji i poslovičnoj bahatosti naših malobrojnih neimara (Živila ovakva Javna nabava i njeni plodovi zla!). Dok se sve to ne počne malo, pomalo mijenjati - jer di je priša? - u nekim glav(onj)ama, nastavimo ih i dalje bespogovorno hraniti skupin gorivom (trošarinama), ogromnim PDV-om, jebeno velikim porezima... nastavi niz.. Pas Maters!
Život u koloni..
 

Putopisna tribina Vedrana Bađuna

Putopisna tribina "Šetan lava po svitu" omiškog svjetskog putnika i pustolova Vedrana Bađuna održati će se u petak, 13.4.2018 s početkom u 19:30 sati u prostorima Narodne knjižnice u Omišu. Tko je Vedran Bađun? Omišanin, muay thai borac, trener, FFC sudac, svjetski putnik, avanturist, ranger u zaštićenim područjima naše županije, čovjek pun hobija, slika, fotografira, piše putopise i fantasy, lud je za capoeirom... a njegov biograf imati će, bome, posla.. Svratite u petak u Narodnu knjižnicu Omiš na čašicu razgovora s Vedranom.. Vidimo se..
 

Couchsurfing na Malom Ratu

Ma koji šugamani, luftići, plamenci, jednorozi, sex on the beach kokteli dobrodošlice, vrući partiji, popularna Jelena i raspjevani Jole..., na popularnoj plaži na Malom Ratu prve turističke laste dočekati će i kamioni takoreći čiste zemlje (šljunak je ionako preskup) kojom se nasipaju obližnja mula, te pravi, pravcati kauč za dvoje u samom plićaku lijepe šljunčane maloračke plaže! Za komforan pozdrav suncu uz lijep pogled, sol na koži, vjetar u kosi.. i zeru obećavajuće romantike s možda i sretnim završetkom. Čemu li se sve neće u proliće domisliti naši marljivi turistički neimari?!
 
Klub mladeži Krilo iz Krila Jesenice koji okuplja aktivnu mladost iz mjesta i okolice, a bavi se i organizacijom raznih manifestacija i zabava u Jesenicama priredio je petu Utrku kaića. Start tradicionalne utrke kaića održan je na mulu u Krilu u ponedjeljak, 2.4.2018. u 16 sati, a dionicu od 2,5 nautičke milje najbrže su odveslali Ivan Zemunik Perica i Krešo Nazor. U tradicionalnoj Kriljanskoj utrci mladosti druge najjače flote na Jadranu sudjelovalo je 18 kaića s posadama. Nakon sportskog dijela fešte održana je i prigodna tombola, a zabava se u Krilu nastavila do dugo u noć uz koncert grupe Dalmatino.
 
Nije šala, putovanje, zabava, iskustvo i nova poznanstva – i to potpuno besplatno! Sve vam to omogućava novi projekt Europske unije koji će financirati mjesečne željezničke karte za nekoliko desetaka tisuća mladih. Jer obrazovanje mladih nije samo ono što se nauči u učionici, već i ono što se neposredno otkriva o kulturi i tradiciji europskih prijatelja. Komisija je odobrila 12 milijuna eura vrijedan projekt financiranja željezničkih karti za 18-godišnje građane zemalja članica, prenosi tportal. Riječ je o Interrail karti koja vrijedi čak mjesec dana i kojom ćete već ovog ljeta moći potpuno besplatno proputovati svih 30 europskih država. Kartu koja inače vrijedi i do 510 eura neće dobiti samo nekolicina privilegiranih – plan je financirati karte za čak 20 do 30 tisuća mladih ljudi, a ta bi se brojka u narednih nekoliko godina mogla i povećavati. Detaljna procedura prijave za dobivanje financirane Interrail željezničke karte i kriteriji koje će biti potrebno ispuniti bit će objavljeni na službenim stranicama Europske unije u idućih nekoliko tjedana.