DUGI RAT

- Projekt Srdela snack nije propao, već je uspješno testiran u eksperimentalnoj fazi, a sada čeka konkretnog investitora koji je spreman uložiti novac i pokrenuti cijeli posao – tvrdi Ante Kolega, redoviti profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu i autor ideje da se od domaće ribe i vina stvori prehrambeni brand koji bi se prodavao putem franšize i lanca restorana Srdela snack, čime bi konkurirao hamburgeru i 'fast foodu’ uvezenom sa zapada. - Projekt je uspješno prihvaćen, a pokazalo se da je i izvediv uz određena ulaganja. Pojavio se ipak jedan problem jer se ispostavilo da imamo vrlo slabu potrošnju ribe, tri puta manju nego u Europi, tako da su posjetitelji Srdela snackova bili uglavnom strani turisti, s izuzetkom Zagreba gdje su većina bili domaći konzumenti – kaže Ante Kolega ...

LANAC JEFTINIH RIBLJIH ZALOGAJNICA PROPAO DILJEM OBALE

Piše: Mišel Kalajžić / Slobodna Dalmacija

- Ispostavilo se da naši ljudi ne vole ribu, odnosno da više preferiraju meso i mesne prerađevine, što znači nezdraviji način prehrane, a to je u konačnici skupo i opasno, jer onaj tko ne jede dovoljne količine ribe, dovodi svoje zdravlje u pitanje – nastavlja Kolega.

Od ukupno šest restorana koji su bili otvoreni od Rijeke do Dubrovnika, ostala su svega dva: u Biogradu koji još radi i u Zagrebu koji se reorganizira. Svi ostali: u Kalima, Dubrovniku, Rijeci i Hvaru zatvoreni su ili su morali prenamijeniti djelatnost.

Svi su srdela snackovi bili otvoreni kod lokalnih ugostitelja i poduzetnika, a nudili su srdelu na četiri načina, lokarde, palamide i tune, sezonsku salatu i domaće vino, prosječno u pola cijene u odnosu na velike restorane

Iako su trebali revolucionarizirati odnos prema domaćoj ribi i stvoriti od nje mediteranski fast food, jedan po jedan srdela snackovi morali su stavljati ključ u bravu.

Slaba promidžba

 - Nismo dobili ni potporu lokalne samouprave pri traženju prostora za kućice Srdela snacka, a nije nas pratila niti država u promidžbi čitave ideje, tako da se sve svelo na 160 tisuća kuna uloženih sredstava u projekt i obiteljska gospodarstva koja su u njega bila uključena. To sada treba prerasti u pravi biznis, a to znači uložiti pet milijuna eura u dva broda plivarice, pogon za preradu ribe, distributivni centar i barem tridesetak do pedeset restorana, što bi zaposlilo ukupno dvije tisuće ljudi 70 posto na sto dana u godini. U tom slučaju rok za povrat sredstava iznosio bi od sedam do osam godina, zaključuje Kolega.

Šok u Splitu

Donekle sam i razočaran jer je bilo raznih  i smicalica, a ovaj projekt ne može uspjeti bez sveopće podrške. U Splitu smo primjerice tražili prostor i dobili ga na Voćnom trgu prema Rivi, ali je u zadnji trenutak bilo spriječeno otvaranje Srdela snacka, iako je sve bilo spremno.

U „svom“ Zadru tražio sam prostor od stotinu kvadrata od gradskih vlasti, i nikada ga nisam dobio. Što se mene tiče, ja sam svoje napravo, a sada je vrijeme da ostale probleme riješi konkretan investitor i osigura sebi zaradu – kaže Kolega.