Oliver je Dalmacija i simbol jednog vrimena koje prolazi..

Jebiga, nemam za podilit sliku s Oliveron, a ne da mi se stavljati sad one s tribina koncerata, u društvu još 10 tisuća štovatelja "Kozmičkog Dalmatinca". Deseci tisuća takvih ispratiti će ga večeras s Prokurativa, Rive na posljednji, tužni, vijađ do njegove Vela Luke..
Ali sjećam se kad sam prvi put uživo vidio Olivera Dragojevića i guštao u njegovim vicevima, pjesmama i šaljivim dosjetkama. Bilo je to u kinu "Dalmacija" u Dugom Ratu u zadnjim danima prosinca 1985. Oliver je bio glazbeni gost na svečanoj novogodišnjoj priredbi za dugoratsku djecu i "Djeda Mraz" koji je dugoračkoj djeci podjelio novogodišnje poklone od strane našeg tadašnjeg "kolektiva" uz sponzorstvo našeg tadašnjeg gospodarskog diva, tvornice "Dalmacija" Dugi Rat, o čemu je pisao i pok. Milan Buljević za tadašnji "Tvornički list". Poklon nisan dobio. Imao sam tada više o 10 godina, a poklone su uz prigodnu gužvu dobili samo mališani do 10 ljeta. Dobio sam od Olivera i njegovih kumpanjona, kao i većina nas, ispostavilo se tek godinama kasnije, puno, puno više...

Eter i novine su posljednjih dana pune Olivera, svi imaju nešto sjetno ili pametno za reći (dobro, svi osim naše drage predsjednice), šeraju se iz naftalina ili digitalnih arhiva izvučene zajedničke slike s Olijem, postaju Jakšini i Zdenkovi stihovi, dijele videa, snimke koncerata... Ovih dana svugdje oko nas, na javnim mjestima, kafićima, radiju,.. svira samo najkvalitetnija glazba. Opraštaju se od njega svi znani i neznani. Čak mu se i Mišo poklonija. Galebovi su opet drage, mile životinje, a ne gladne nemani s Karepovca.. Meni nešto ponajbolje što sam o Oliveru pročitao posljednjih dana je ovaj dolje fejsbuk post splitskog "medijskog" poduzetnika Željka Ercega. Skrećem Vam pažnju na njega...

"Valja shvatiti Oliver nisu stihovi koji se sad naveliko citiraju, pisali su ih drugi, Oliver nisu melodije koje se vrte, pisali su ih drugi, Oliver je dalmatinski način života, to je puno više.
Nisam ga upoznao, par puta u prolazu, kod Zdenka, ali kad zbrojim ono što sam čuo i pročitao, za mene je Oliver način života, glas, pisma, more, ribe, karte, zajebancija, famil'ja, vijađi, stav, dišpet, skromni istupi, poštovanje i puno rada kojeg drugi ne vide. Oliver je Dalmacija i simbol jednog vrimena koje prolazi... a to je više od pisme.
I da, mislim da je konačno vrime da se Dinu, Tomi Bebiću, Oliveru, Zdenku, Zuppi,... i pokojnima i živima, svima koji su zabavnom i pop pismom pronili i pronose Split i Dalmaciju diljem svijeta konačno daju ona četiri prolaza u Prokurative, da im se trajno upišu zvjezdana imena u Prolaz splitskih glazbenika, Prolaz splitskih skladatelja, Prolaz splitskih festivala,...
Eto, kad večeras Oliver parti za Vela Luku, di bi mu čovik koji dođe u Split, Oliverov grad, mogao odati počast, pokloniti se? Di? Prokurativa je to misto. Nije bitno čija je inicijativa, Gradonačelniče Andro, Ti imaš moć."

Ilustracija gore: Ante Filipović Grčić


Članak pok. Milana Buljevića u Tvorničkom listu o Dugoratskom "Djeda Mrazu" iz prosinca 1985.