U našoj ferati na putu za Aguas Calientes, selo ispod Machu Picchua, raspoloženje je bilo vrlo nisko, ka i temperatura. Smrzavali smo se, a ja san Peruancima skida sve po spisku. Počeli su me opasno nervirat: “Poala lupeža, osansto dolari su nan uzeli za Machu Picchu, a nisu u stanju ni ugrijat vagone!” Do Machu Picchua nema ceste, moš doć samo prugon. Ferata je privatna. Firma ima monopol i dere da to nije normalno. U zadnje dvi godine krešili su četristo posto. Za nas petero posjet Machu Picchu košta je suludih 800 dolari. Ne primaju kartice, plaća se isključivo u kešu. Ne daju ti ništa ni za pojist, u cijeni su samo karte za feratu iz Cuzca i ulaz na lokaciju. Istina je da su Machu Picchu lani proglasili jednin od novih sedan svjetskih čuda, ali ipak..., piše u šestom nastavku serijala Ajme, ljama! dugorački zet Robert Pauletić.