DUGI RAT

Momčilo Popadić (Blato, 25. ožujka 1947. − Split, 20. studenog 1990.) spada u red onih pisaca kojih se valja s vremena na vrijeme, uvijek s nekim razlogom, ali i bez njega, prisjetiti, makar u onim trenucima kad poslušamo neku od njegovih uistinu antologijskih uglazbljenih pjesama (“Oprosti mi, pape”, “Ča je život vengo fantažija”, “Skitnica”, “Ne budi me, mati”, “Tonka”, “Da mi je biti morski pas”, “Na dnu dobrog mora”, “Svoju zvizdu slidin”, “Košulja plava”, “Mornareva žena”, “Balada o glumcu”, “Nemaš više vremena za mene”, “Šijavica”, “Ne znam koji vjetar puše”, “Ključ je ispod otirača”...)... Njegov prijatelj i kolega Jakša Fiamengo u Slobodnoj je zapisao par redaka o novinaru, putniku i poeti ...

Nakon kratke i teške bolesti u splitskoj bolnici Firule u ponedjeljak je u 68. godini života preminuo popularni glumac Ilija Zovko. Rođen je 10. kolovoza 1941. godini u Lokvičićima kod Imotskoga, a kazališnom umjetnosti počeo se baviti 70-ih godina u Imotskome gdje je uspješno vodio tamošnji amaterski kazališni “Klub 19”. Od 1978. godine glumi u splitskom kazalištu, a 90-ih godina postaje i profesionalnim članom splitske drame gdje je odigrao brojne uspješne uloge. Ilija Zovko posebno je poznat kao vrstan tumač monodrama gdje je osvajao i najviše nagrade na prostoru bivše države... Ilija Zovko u više je navrata gostovao i u Dugom Ratu, u okviru predstava Dugoratskog ljeta. Ilijina lanjska izvedba u monodrami "Priredba" još je uvijek friška u sjećanju dugoraćana ...

Baš iznenada, preminula je Ana Dvornik (63), neumorna tajnica vaterpolskog kluba Jadran, koja je realno bila i više i značajnije od tajnice, i to ne samo za članove svog kluba iz Zvončaca, već za brojnu vaterpolsku i plivačku obitelj Splita, Hrvatske, pa i šire i dalje. U svojem životu Ana je najprije bila turistički djelatnik, pa dugi niz godina uspješna glavna tajnica redakcije Slobodne Dalmacije, ali onda, od 1983. proživjela je punih 26 godina kao doslovno alfa i omega vaterpolskog i plivačkog kluba Jadran. Uvijek precizna, marljiva, odana, prijatna, bila je poznata i priznata kao perfektni organizator, nevjerojatne energije i optimizma, prvakinja po susretljivosti, za mnoge onako jednostavno prava gospođa, ali i teta Ana ...

Dubrovnik je danas (30.10.) zahvalio hrvatskom predsjedniku Mesiću za sudjelovanje u legendarnom konvoju Libertas kojim je ratne 1991. dopremljena pomoć opkoljenom gradu. A Mesić će odlikovati šefa francuske diplomacije Bernarda Kouchnera, koji je tada, u vrijeme najtežih neprijateljskih napada 1991., kao francuski državni tajnik za humanitarne poslove proveo desetak dana u Dubrovniku. A predsjednik Stjepan Mesić, koji je u to vrijeme bio predsjednik Predsjedništva SFRJ-a, stavši na čelo konvoja u kojem su se brojnošću isticali jesenički jedrenjaci, izložio se vojsci koja mu je otkazala poslušnost. On je pokazao veliku hrabrost, a danas, osamnaest godina kasnije, Mesić jednostavno kaže: "Mislim da su svi sudionici tog konvoja bili vrlo hrabri ljudi i znali su zašto idu u Dubrovnik.“ Konvoj Libertas predvodio je trajekt "Slavija I", a u njemu je bilo tridesetak ribarskih i turističkih brodova. Goran Vežić, novinar hrvatskog izdanja njemačkog web portala Deutsche Welle napisao je priču o konvoju Libertas ...

Koncelebriranim bogoslužjem i prigodnom komemorativnom svečanošću, u Gatima je obilježena 67. godišnjica tragičnog događaja kada su 1. listopada 1942. godine četnici zloglasne Dinarske divizije vojvode popa Momčila Ðujića, pod vodstvom monstruma Mane Rotkvića i Veljka Ilijića, počinili stravičan pokolj na području ovog te dvaju susjednih poljičkih sela Ostravice i Čišle pretvorivši ih u zgarišta. Za samo nekoliko sati krvoločnog pokolja bradate su korde, u pratnji talijanskih vojnika, na kućnom pragu mučki ubile, poklale te spalile 96 žitelja Srednjih Poljica, najviše nemoćnih žena, djece i staraca. Prisjećanje je ovo na rano jesensko jutro prije 67 godina u podnožju Mosora, kao i tradicionalno evociranje uspomena na mrtve i najmilije, čija imena je za vrijeme svete mise pročitao dekan poljičkog dekanata don Vlade Ðuderija ...

U četvrtak 1. listopada, s početkom u 10.30, kod župe crkve sv. Ciprijana u Gatima obilježit će se 67. obljetnica pokolja koji su četnici popa Dujića izvršili nad hrvatskim pukom u Gatima, kada je mučki ubijeno 95 osoba (od toga osmero djece), a selo spaljeno. Sveta misa zadušnica za ubijene je u 10.30 u župnoj crkvi sv. Ciprijana, a komemoracija s polaganjem vijenaca kod župne crkve u 11.15. Organizatori komemoracije su Grad Omiš, Župni ured Gata i Mjesni odbor Gata, a u komemoraciji će sudjelovati i učenici OŠ "1. listopada 1942.".

Za 300 godina koja će obljetnica biti povijesno važnija? Jučerašnja, o početku Drugoga svjetskog rata prije 70 godina, ili današnja, o 40 godina od početka interneta? Dana 2. rujna 1969. godine na UCLA, Kalifornijskom sveučilištu Los Angelesu dva su računala izmijenila besmislene podatke, tek toliko da se potvrdi da je veza moguća. Za mjernim uređajima koji su to potvrdili stajao je Leonard Kleinrock. To je početak vojne mreže ARPAneta, računalne mreže koja će nezadrživo prerasti u današnji internet, globalnu kralježnicu za razmjenu informacija. Internet danas nije povlastica, nego potreba – njime se svakodnevno služe dvije milijarde ljudi ...

Poljičani su na najbolji način – znanstvenim skupom - obilježili 170-godišnjicu rođenja i 90-tu godišnjicu smrti Alfonsa Pavića, jednog od najvećih dobrotvora Poljica, čovjeka čijom je zaslugom probijena cesta od Strožanca do Blata na Cetini, odnosno Podgrađa, te put od Omiša do Gata, a proširen bijaše i konjski put od Gata preko Rašeljke do Gornjeg Doca, te sagrađeni mostovi preko Cetine u Omišu, u Podgrađu, u Srijanima i u Blatu na Cetini. Nije samo puteve dao probijati Alfons Pavić, potomak Poljičana koji je u doba Austro-Ugarske monarhije gotovo punih 20 godina, od 1883. pa sve do 1903. službovao u Zadru u svojstvu carskog kraljevskog potpredsjednika Dalmatinskog namjesništva. Dao je Alfons Pavić popravljati i crkve, škole i druge javne prostorije. U Gornjim Poljicima prvu školu – dar Alfonsa Pavića - otvorio je župnik Matijača godine 1861, a godinu dana kasnije otvorena je i škola u Donjem Docu… Jednom kada su Poljičani probijali put i naišli na kamen kojeg nisu mogli probiti, javili su Alfonsu Paviću, a on im je odgovorio: "Može li kilogram zlata za kilogram kamena?", pitao je Pavić, a Poljičani su rekli; "Može!" I bi tako... Tako je živio i upravljao Alfons Pavić, veliki Poljički dobrotvor ...  

Poštovani hrvatski branitelji, poštovane dugoraćanke i dugoraćani ! 5. kolovoza slavimo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja. Svim srcem Vam ga čestitamo. Imamo zbog čega biti ponosni... Imamo svoju Hrvatsku, slobodnu, jedinu, koju ni za što ne bismo mijenjali, Hrvatsku koju smo znali braniti, koju smo znali osloboditi i očuvati. I ovih dana spomena na ponos i slavu sjećamo se naših poginulih branitelja koji nisu dočekali vihorenje hrvatskog barjaka nad svakim pedljem domovine. Znamo kako bi se s nama radovali i kako bi ponekad ispričali svojoj djeci poneku priču iz one naše Velike knjige slobode. Da se ne zaboravi! Svaka žrtva, svaki napor djelić je velikog mozaika. Naši vitezovi žive u našim mislima, ma koliko izgledalo da ih se samo prigodničarski sjetimo ...

4. kolovoza 1995. započela je ključna hrvatska vojno-redarstvena akcija "Oluja". U samo 48 sati oslobodila su se okupirana područja sjeverne Dalmacije, južne i istočne Like, te Korduna i Banije. 30.000 srpskih vojnika i 80.000 srpskih civila bježi iz Hrvatske, premda ih hrvatska vlast od početka akcije poziva da ostanu. Akcijom "Oluja" završen je Domovinski rat u kojemu je poginulo 11.000 Hrvata, 37.000 ih je ranjeno, a 30.00 je nestalih, a broj branitelja od tada raste i raste i još im se ne zna "točan" broj. 5. kolovoza, na ovogodišnji Dan domovinske zahvalnosti proslavit ćemo 14 godina od vojno-redarstvene akcije 'Oluja' koja se obilježava diljem Lijepe naše polaganjem vijenaca za pale branitelje, paljanjem svijeća i misama zahvalnicama, te proslavama, koncertima, izložbama.. Nove naraštaje treba kontinuirano upoznavati s istinom o Domovinskom ratu, važne obljetnice treba dolično obilježavati, ali sve to treba uklanjati iz dnevne politike ...

Ivana Supeka (8. travnja 1915. – 3. ožujka 2007.) mnogi pamte kao vrhunskog fizičara, oca suvremene hrvatske znanosti, osnivača Instituta „Ruđer Bošković“. Mnogi ga pamte po njegovom zalaganju na mirotvornom planu. Neki će ga pamtiti po njegovom političkom djelovanju (nikad u okvirima bilo koje stranke), za vrijeme hrvatskog proljeća, ali i za vrijeme 90-tih, kad se žestoko suprotstavio Tuđmanovom režimu. Istovremeno, bio je on i književnik, što je za sobom ostavio brojne romane, drame i pjesme. Uspješnost na svim tim, prividno različitim, poljima učinila ga je jedinstvenom pojavom, ne samo u okvirima naše zemlje, već i mnogo šire. Tokom svog života ovaj je veliki čovjek surađivao s najvećim znanstvenicima XX. stoljeća, kao što su Werner Heisenberg, Albert Einstein, Niels Bohr,... Uvijek se bez milosti, vođen načelima humanizma, borio protiv znanstveničke neodgovornosti, strančarenja, dodvornosti diktatorskim režimima, što je čovječanstvo dovelo do ruba ponora nuklearnog rata, ali i do mnogih drugih pojava s tragičnim posljedicama. Donosimo Vam nastavak interview-a s Ivanom Supekom, koji je za www.vrijemeje.com priredio Nikola Biliškov ...

Pogledamo li u rikverc, u bogatu i veselu povijest Hollywooda, malo je ljudi koji su preživjeli gotovo 70 filmskih uloga, rad u nekim od najvećih filmova svih vremena i osvajanje Oscara, a potom živjeli gotovo 100 godina – i sve to kao imigranti s ovih prostora! Svijet ga zna kao Karla Maldena, a roditelji su ga znali kao Mladena Sekulovića – ovaj Srbin iz Chicaga (roditelji Minnie i Petar Sekulović živjeli su u Bileći, a u velikom imigracijskom valu početkom prošlog stoljeća s ovih prostora doselili su se u Chicago, gdje se 1912. rodio mali Mladen) preminuo je kao 97-godišnjak, u svojem domu u Los Angelesu, a nadživjeli su ga supruga Mona Greenberg, s kojom je bio u jednom od najdužih holivudskih brakova u povijesti (s prstenom iz 1938. godine!), djeca, unučad, praunučad i jedna zvijezda na holivudskom Walk Of Fameu. U nastavku članaka kojeg prenosimo s T-Portala saznajte kako je mali Mladen postao veliki Malden i osvojio Hollywood! ...

Predratni revolucionar i prvoborac - nositelj Partizanske spomenice 1941. - Josip Stanić Griša, umro je nakon teške bolesti u 90.-oj godini, te je sahranjen u rodnom Omišu. Udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Splita, u posthumnom priopćenju ovim povodom tvrdi kako je riječ o jednom od njihovih važnih članova koji je svojim društvenim radom, kao i nekolicinom napisanih povijesnih knjiga zadužio narod Dalmacije, pogotovo Dubrovčane, Splićane i Omišane. Josip Stanić Griša, među ostalim autor je knjige "Na izvorima povijesti omiške, poljičke i krajiške općine 1911-1941".

Moja ‘Vitina grupa’ bila je prva naoružana postrojba Domovinskog rata! Bilo nas je točno 24, osnovali smo se u brvnari kod Radmanovih mlinica, u kanjonu Cetine. Poslije je ta grupa postala poznata Šesta cetinska flota. A sad nas tretiraju kao da nikad nismo ni postojali... - rekao je, između ostalog u razgovoru s Miloradom Bibićem Mosorom, novinarom slobodne Dalmacije, postolar, vozač, uspješan kuglač, zapovjednik u Domovinskom ratu, a sad opet postolar - Vitomir Brzović Vito, rodom iz Svinišća... Prije nego što počnem govoriti o svojoj ulozi u Domovinskom ratu, želim spomenuti jednu epizodu iz svoga sportskoga života...

Dvije godine nakon smrti Ivana Supeka osvanuo je online prvi dio intervjua održan u travnju 2006. na inicijativu članova portala Connect, za što je posebno zaslužan dr. sc. Bojan Pečnik, koji je prikupio pitanja i snimio razgovor s akademikom Supekom. Njegovo djelo danas nije ništa manje aktualno. U klimi gramzivosti neoliberalnog kapitalizma, koja je dovela do globalne recesije, preraspodjele snaga, obnove mračne sjene nuklearne opasnosti, koja se vrlo lako može prometnuti u ponovnu utrku u naoružanju, djelo Ivana Supeka je jednako aktualno kao i kad je u svojoj glavnini stvarano. Pročitajte prvi dio intervjua ...